Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-877/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijanke Salopek članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ZI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Čizmiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-10/2021-21 od 19. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ZI i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-10/2021-21 od 19. srpnja 2022. u izreci pod točkama II., III. i IV.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ZI i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-10/2021-21 od 19. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:
»I. Utvrđuje se postojanje potraživanja tužitelja prema tuženoj u iznosu od 18.198,48 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.702,49 kn od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to:
- na iznos od 79,25 kn od 10.02.2016.
- na iznos od 79,25 kn od 09.03.2016.,
- na iznos od 79,25 kn od 12.04.2016.,
- na iznos od 79,25 kn od 11.05.2016.,
- na iznos od 79,25 kn od 09.06.2016.,
- na iznos od 79,25 kn od 15.07.2016.,
- na iznos od 79,25 kn od 12.08.2016.,
- na iznos od 79,25 kn od 14.09.2016.,
- na iznos od 79,25 kn od 13.10.2016.,
- na iznos od 79,25 kn od 08.11.2016.,
- na iznos od 79,25 kn od 19.12.2016.,
- na iznos od 79,25 kn od 18.01.2017.,
- na iznos od 74,52 kn od 13.02.2017.,
- na iznos od 74,52 kn od 14.03.2017.,
- na iznos od 74,52 kn od 13.04.2017.,
- na iznos od 74,52 kn od 11.05.2017.,
- na iznos od 74,52 kn od 14.06.2017.,
- na iznos od 74,52 kn od 12.07.2017.,
- na iznos od 74,52 kn od 14.08.2017.,
- na iznos od 74,52 kn od 08.09.2017.,
- na iznos od 74,52 kn od 06.10.2017.,
- na iznos od 74,52 kn od 13.11.2017.,
- na iznos od 74,52 kn od 13.12.2017.,
- na iznos od 74,52 kn od 17.01.2018.,
- na iznos od 74,52 kn od 13.02.2018.,
- na iznos od 74,52 kn od 09.03.2018.,
- na iznos od 74,52 kn od 11.04.2018.,
- na iznos od 74,52 kn od 10.05.2018.,
- na iznos od 74,52 kn od 13.06.2018.,
- na iznos od 74,52 kn od 12.07.2018.,
- na iznos od 74,52 kn od 13.08.2018.,
- na iznos od 74,52 kn od 17.09.2018.,
- na iznos od 445,20 kn od 12.07.2019.,
- na iznos od 278,13 kn od 10.12.2019.,
- na iznos od 538,28 kn od 25.05.2020.,
- na iznos od 537,24 kn od 15.12.2020.,
sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 14.495,99 kn tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate:
- na iznos od 476,54 kn od 10.02.2016.,
- na iznos od 486,69 kn od 14.03.2016.,
- na iznos od 421,36 kn od 12.04.2016.,
- na iznos od 396,31 kn od 11.05.2016.,
- na iznos od 383,53 kn od 10.06.2016.,
- na iznos od 337,76 kn od 15.07.2016.,
- na iznos od 318,85 kn od 12.08.2016.,
- na iznos od 349,66 kn od 14.09.2016.,
- na iznos od 302,47 kn od 13.10.2016.,
- na iznos od 342,38 kn od 08.11.2016.,
- na iznos od 420,19 kn od 19.12.2016.,
- na iznos od 582,11 kn od 18.01.2017.,
- na iznos od 362,28 kn od 16.02.2017.,
- na iznos od 418,19 kn od 17.03.2017,
- na iznos od 331,64 kn od 13.04.2017.,
- na iznos od 329,26 kn od 17.05.2017.,
- na iznos od 356,94 kn od 14.06.2017.,
- na iznos od 212,03 kn od 12.07.2017.,
- na iznos od 252,73 kn od 18.08.2017.,
- na iznos od 296,26 kn od 18.09.2017.,
- na iznos od 258,53 kn od 25.10.2017.,
- na iznos od 327,66 kn od 13.11.2017.,
- na iznos od 317,46 kn od 19.12.2017.,
- na iznos od 266,86 kn od 17.01.2018.,
- na iznos od 415,96 kn od 13.02.2018.,
- na iznos od 325,36 kn od 16.03.2018.,
- na iznos od 357,46 kn od 25.04.2018.,
- na iznos od 691,25 kn od 16.05.2018.,
- na iznos od 404,93 kn od 21.10.2019.,
- na iznos od 580,78 kn od 25.10.2019.,
- na iznos od 351,69 kn od 20.11.2019.,
- na iznos od 146,23 kn od 23.12.2019.,
- na iznos od 198,48 kn od 20.01.2020.,
- na iznos od 237,84 kn od 20.02.2020.,
- na iznos od 193,76 kn od 23.03.2020.,
- na iznos od 229,34 kn od 27.04.2020.,
- na iznos od 174,57 kn od 20.05.2020.,
- na iznos od 176,06 kn od 17.06.2020.,
- na iznos od 204,88 kn od 07.08.2020.,
- na iznos od 329,09 kn od 21.09.2020.,
- na iznos od 278,29 kn od 23.09.2020.,
- na iznos od 315,03 kn od 27.10.2020.,
- na iznos od 107,39 kn od 19.11.2020.,
- na iznos od 229,77 kn od 21.12.2020.,
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Utvrđuje se postojanje potraživanja tužene prema tužitelju u iznosu od 6.560,58 kn.
III. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod toč. I. i II. izreke
IV. Nalaže se tuženoj platiti tužitelju iznos od 11.541,73 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate i to na iznos od 2.316,91 kn na pojedinačne iznose kako slijedi
- na iznos od 49,25 kn od 10.02.2016.
- na iznos od 49,25 kn od 09.03.2016.,
- na iznos od 49,25 kn od 12.04.2016.,
- na iznos od 49,25 kn od 11.05.2016.,
- na iznos od 49,25 kn od 09.06.2016.,
- na iznos od 49,25 kn od 15.07.2016.,
- na iznos od 49,25 kn od 12.08.2016.,
- na iznos od 49,25 kn od 14.09.2016.,
- na iznos od 49,25 kn od 13.10.2016.,
- na iznos od 49,25 kn od 08.11.2016.,
- na iznos od 49,25 kn od 19.12.2016.,
- na iznos od 49,25 kn od 18.01.2017.,
- na iznos od 44,52 kn od 13.02.2017.,
- na iznos od 44,52 kn od 14.03.2017.,
- na iznos od 44,52 kn od 13.04.2017.,
- na iznos od 44,52 kn od 11.05.2017.,
- na iznos od 44,52 kn od 14.06.2017.,
- na iznos od 44,52 kn od 12.07.2017.,
- na iznos od 44,52 kn od 14.08.2017.,
- na iznos od 44,52 kn od 08.09.2017.,
- na iznos od 44,52 kn od 06.10.2017.,
- na iznos od 44,52 kn od 13.11.2017.,
- na iznos od 44,52 kn od 13.12.2017.,
- na iznos od 44,52 kn od 17.01.2018.,
- na iznos od 44,52 kn od 13.02.2018.,
- na iznos od 44,52 kn od 09.03.2018.,
- na iznos od 44,52 kn od 11.04.2018.,
- na iznos od 44,52 kn od 10.05.2018.,
- na iznos od 44,52 kn od 13.06.2018.,
- na iznos od 44,52 kn od 12.07.2018.,
- na iznos od 44,52 kn od 13.08.2018.,
- na iznos od 74,52 kn od 17.09.2018.,
- na iznos od 445,20 kn od 12.07.2019.,
- na iznos od 278,13 kn od 10.12.2019.,
- na iznos od 538,28 kn od 25.05.2020.,
- na iznos od 537,24 kn od 15.12.2020.,
te zateznim kamatama tekućim na iznos od 9,320,99 kn od dospijeća do isplate na pojedinačne iznose kako slijedi:
- na iznos od 362,28 kn od 16.02.2017.,
- na iznos od 418,19 kn od 17.03.2017,
- na iznos od 331,64 kn od 13.04.2017.,
- na iznos od 329,26 kn od 17.05.2017.,
- na iznos od 356,94 kn od 14.06.2017.,
- na iznos od 212,03 kn od 12.07.2017.,
- na iznos od 252,73 kn od 18.08.2017.,
- na iznos od 296,26 kn od 18.09.2017.,
- na iznos od 258,53 kn od 25.10.2017.,
- na iznos od 327,66 kn od 13.11.2017.,
- na iznos od 317,46 kn od 19.12.2017.,
- na iznos od 266,86 kn od 17.01.2018.,
- na iznos od 415,96 kn od 13.02.2018.,
- na iznos od 325,36 kn od 16.03.2018.,
- na iznos od 357,46 kn od 25.04.2018.,
- na iznos od 691,25 kn od 16.05.2018.,
- na iznos od 404,93 kn od 21.10.2019.,
- na iznos od 580,78 kn od 25.10.2019.,
- na iznos od 351,69 kn od 20.11.2019.,
- na iznos od 146,23 kn od 23.12.2019.,
- na iznos od 198,48 kn od 20.01.2020.,
- na iznos od 237,84 kn od 20.02.2020.,
- na iznos od 193,76 kn od 23.03.2020.,
- na iznos od 229,34 kn od 27.04.2020.,
- na iznos od 174,57 kn od 20.05.2020.,
- na iznos od 176,06 kn od 17.06.2020.,
- na iznos od 204,88 kn od 07.08.2020.,
- na iznos od 329,09 kn od 21.09.2020.,
- na iznos od 278,29 kn od 23.09.2020.,
- na iznos od 315,03 kn od 27.10.2020.,
- na iznos od 107,39 kn od 19.11.2020.,
- na iznos od 229,77 kn od 21.12.2020.,
pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže tuženoj isplatiti tužitelju zatezne kamate tekuće na pojedinačne iznose kako slijedi:
- na iznos od 25,00 kn od 10.02.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 09.03.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 12.04.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 11.05.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 09.06.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 15.07.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 12.08.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 14.09.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 13.10.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 08.11.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 19.12.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 18.01.2017. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 13.02.2017. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 14.03.2017. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 13.04.2017. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 11.05.2017. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 14.06.2017. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 12.07.2017. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 14.08.2017. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 08.09.2017. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 06.10.2017. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 13.11.2017. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 13.12.2017. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 17.01.2018. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 13.02.2018. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 09.03.2018. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 11.04.2018. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 10.05.2018. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 13.06.2018. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 12.07.2018. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 25,00 kn od 13.08.2018. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 476,54 kn od 10.02.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 486,69 kn od 14.03.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 421,36 kn od 12.04.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 396,31 kn od 11.05.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 383,53 kn od 10.06.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 337,76 kn od 15.07.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 318,85 kn od 12.08.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 349,66 kn od 14.09.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 302,47 kn od 13.10.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 342,38 kn od 08.11.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 420,19 kn od 19.12.2016. do 19. srpnja 2022.
- na iznos od 582,11 kn od 18.01.2017. do 19. srpnja 2022.
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. Poslovni broj 8 P-10/2021- 17.«
2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
»I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba u točki I. tužbenog zahtjeva koji glasi: "Utvrđuje se da je tužena ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suvlasnik u jednu polovinu dijela dužna snositi ½ troškova čistoće i električne energije kao i pristojbe na uplaćene račune za nekretninu na adresi [adresa], upisan u z. k. uložak [broj ZK uloška]."
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.«
3. Sadržajno protiv točaka II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude te protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga, uz prijedlog da se uvažavanjem žalbe ukine prvostupanjska presuda u izreci pod točkama II., III. i IV., kao i pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije izjavljen.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu pod točkama II., III. i IV. izreke te prvostupanjsko rješenje, u smislu odredbe članka 365. ZPP utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP na koju sadržajno neosnovano ukazuje tužitelj u žalbi jer pobijana presuda u izreci pod točkama II., III. i IV. izreke kao i pobijano rješenje sadrže razloge o odlučnim činjenicama te su u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica provedeni i ocijenjeni relevantni dokazi.
8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženica kao suvlasnica ½ dijela nekretnine u [adresa], dužna snositi pola troškova električne energije, komunalne naknade i čistoće te pristojbe na plaćene račune te zahtjev na isplatu s osnove po tužitelju plaćenih računa čistoće za dva stana na predmetnoj adresi i pristojbi za razdoblje od 2016. do 2020. godine u iznosu od 491,40 eura (3.702,49 kuna), što predstavlja polovicu ukupno plaćenih računa i pristojbi (ukupno plaćeno 982,81 eura/7.404,98 kuna) te s osnove plaćenih računa električne energije i pristojbi za razdoblje od 2016. do 2020. iznosa od 1.923,84 eura (14.495,99 kuna) što predstavlja polovicu ukupno plaćenog iznosa od 3.847,90 eura (28.991,98 kuna).
9.1. Tijekom postupka u odgovoru na tužbu je tuženica izjavila prigovor radi prijeboja s osnova plaćenih računa za potrošnju električne energije za razdoblje od 2016. do 2019. u ukupnom iznosu od 1.491,31 eura (11.236,37 kuna) te plaćenih računa komunalne naknade za razdoblje od 2018. do 2020. u ukupnom iznosu od 306,27 eura (2.307,56 kuna) pa je tako izjavila da ima dospjelo potraživanje prema tužitelju u iznosu od 1.797,59 eura (13.543,93 kuna).
10. Nesporno je da je brak stranaka razveden 6. veljače 2009., a bračna zajednica da je i prije tog datuma bila prekinuta te da stranke nisu postigle sporazum o plaćanju režija, tako ni računa za električnu energiju, komunalne naknade i čistoću te pristojbe za plaćene račune pa svaki plaća račune u određenom razdoblju.
11. Sporna je visina potraživanja, kao i izjavljeni prigovor prijeboja potraživanja tuženice.
12. Sud prvog stupnja utvrdio je da je bračna zajednica stranaka prekinuta i prije odluke suda o razvodu braka, i to 2007., da stranke žive u istoj kući koja fizički nije podijeljena, da oboje koriste struju, slijedom čega, zaključivši da su oboje kao suvlasnici navedene nekretnine u obvezi snositi svaki ½ troškova režija te utvrdivši o kojim se troškovima radi i njihovu visinu, posebno temeljem ocjene dostavljenih računa po strankama, prihvatio je osnovanim zahtjev tužitelja.
12.1. Uz primjenu odredbe članka 333. stavak 3. ZPP, prvostupanjski sud je odlučio i o potraživanju koje je tuženica navela u prigovoru radi prijeboja te je prvostupanjskom presudom utvrdio koja su osnovana potraživanja stranaka (točke I. i II. izreke prvostupanjske presude), potom odlučio u svezi prijeboja utvrđenih potraživanja stranaka (točka III. izreke), a potom odredio pod točkama IV. i V. izreke da će ostatak potraživanja tužitelja, po izvršenom prijeboju, platiti tuženica uz pripadajuću zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
U odnosu na žalbu tužitelja protiv točaka II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude
13. Suprotno tvrdnji tužitelja, točke II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude jasne su i nisu u suprotnosti s razlozima presude, koji su upravo o odlučnim činjenicama, tako i osnovanosti i visini potraživanja tuženice iz prigovora o prijeboju, jasni i dostatni, nisu međusobno proturječni, niti su u suprotnosti sa sadržajem spisa pa točke II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.
14. S obzirom na sadržaj dostavljenih računa, koji se odnose na navedene iznose, a iz kojih proizlazi koje su iznose, kada i koja od stranaka platile, u ovom dijelu tužitelj, samo paušalno, neosnovano u žalbi osporava utvrđenje suda prvog stupnja u odnosu na postojanje obveze, visinu i dospijeće njihovih obveza.
15. U odnosu na žalbeni prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak pa time pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, za odgovoriti je tužitelju da je potraživanje tuženice iz prigovora radi prijeboja, prvostupanjski sud pravilno utvrdio uvidom u potvrde o plaćanju koje je dostavila tuženica kao dokaz osnovanosti predmetnog potraživanja.
16. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženica vršila plaćanja komunalne naknade i naknade za uređenje voda za poslovni prostor, na adresi [adresa] i to za razdoblje od siječnja do prosinca 2018., od siječnja do svibnja 2019. te za srpanj, listopad i studeni 2019. te za siječanj 2020. u ukupnom iznosu od 306,27 eura (2.307,56 kuna), a suprotni navodi žalbe navedeni zaključak nisu doveli u sumnju.
17. Pravilno se prvostupanjski sud poziva i na pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. stavka 1. ZPP kojima je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
18. Tužitelj u postupku niti tvrdi, a niti dokazuje da je s osnove komunalne naknade i naknade za uređenje voda vršio određena plaćanja za poslovni prostor koji je sastavni dio nekretnine koja je u njegovom suvlasništvu te je njegova obveza plaćanja utvrđena rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-363-03/15- 003/3, Urbroj: 251-13-31-1/002-18-4-JR od 14. veljače 2018. (dalje: Rješenje). Tim Rješenjem je tužitelju utvrđena obveza na ime komunalne naknade za poslovni prostor površine 72,50 m2 u [adresa], u iznosu od 0,12 eura (0,91 kuna) po m2, odnosno 8,76 eura (65,98 kuna) mjesečno od 1. siječnja 2015. pa nadalje.
19. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je osnovano potraživanje tuženice s osnova komunalne naknade i naknade za uređenje voda s pristojbama za predmetni poslovni prostor, no do visine tužiteljeve obveze utvrđene Rješenjem, odnosno do iznosa od 8,76 eura (65,98 kuna) po svakom računu, dok je u preostalom dijelu potraživanje tuženice neosnovano. Dakle, utvrđeno je osnovanim potraživanje tuženice s predmetne osnove u iznosu od 183,90 eura (1.385,58 kuna), dok je u preostalom dijelu za iznos od 122,27 eura (921,98 kuna) potraživanje tuženice neosnovano.
20. Tužitelj nadalje neosnovano u žalbi prigovara utvrđenom potraživanju tuženice s osnova potrošnje električne energije, no prvostupanjski sud pravilnim utvrđenjem prema stanju spisa (uvidom u naloge za plaćanje) zaključuje da je tuženica s osnove potrošnje električne energije za brojilo 6A59724, poziv na broj primatelja, ugovorni račun br: 2300028929, odnosno 10520-6 za nekretninu na adresi u [adresa], platila Hep Elektri d.o.o. ukupan iznos od 1.373,68 eura (10.350,00 kuna).
21. Međutim prvostupanjski sud u odnosu na preostale iznose za električnu energiju za sporni objekt, za koje tuženica tvrdi da ih je uplatila 11. siječnja 2016. i to iznos od 117,13 eura (882,50 kuna), naknadu od 2,14 eura (16,15 kuna), 17. lipnja 2016. iznos od 66,36 eura (500,00 kuna) i naknadu od 1,21 euro (9,15 kuna) ista u postupku nije dokazala jer spisu ne prileže potvrde o plaćanju koje potvrđuju predmetne uplate, a što ukazuje i tužitelj u žalbi.
22. Stoga proizlazi kako su tužitelj i tuženica za isto mjerno mjesto, po istom broju ugovornog računa vršili plaćanja dospjelih računa za električnu energiju, a tužitelj u postupku nije dokazao da je vršio plaćanja računa za električnu energiju u razdoblju na koje se odnose potvrde o plaćanju tužene.
23. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 38. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - dalje: ZV) prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako tuženica osnovano potražuje isplatu ½ dijela od ukupno plaćenog iznosa, odnosno iznosa od 686,84 eura (5.175,00 kuna), a kada se tome pribroji iznos od 183,90 eura (1.385,58 kuna), tada je pravilan zaključak prvostupanjkog suda da je osnovano potraživanje tuženice koje stavlja u prijeboj u iznosu od 870,74 eura (6.560,58 kuna), koji zaključak prihvaća i ovaj sud.
24. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje tražbine tužitelja prema tuženici u iznosu od 2.415,35 eura (18.198,48 kuna) te postojanje tražbine tuženice prema tužitelju u iznosu od 870,74 eura (6.560,58 kuna), s tim da je izvršen prijeboj uzajamnih potraživanja po osnovi komunalnih naknada i naknada za uređenje voda te potrošnje električne energije uz pravilnu primjenu odredbe članka 333. stavka 3. ZPP.
25. Prvostupanjski sud je pravilno tužitelju dosudio pripadajuće zatezne kamate tekuće na iznos nepodmirene glavnice od dospijeća do isplate sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) te zatezne kamate tekuće na glavnicu koja je stavljena u prijeboj s potraživanjem tuženice od dospijeća do izvršenog prijeboja.
26. Neosnovan je žalbeni prigovor tužitelja da je postupanjem prvostupanjskog suda, neprovođenjem dokaza saslušanjem stranaka tužitelj onemogućen u ostvarivanju svojih prava te da je na taj način tužitelju onemogućen pristup sudu radi zaštite svojih prava kao i onemogućeno pravo na pravično suđenje zaštićeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske.
27. Naime, neprovođenjem dokaza saslušanjem stranaka u postupku, ne znači da su tužitelju ujedno povrijeđena ustavna prava, i to pravo na pošteno i pravično suđenje, a koje je zaštićena kategorija na temelju članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav).
28. Prema shvaćanju ovog suda, tužitelj je imao omogućen pristup sudu te je o svim zahtjevima i navodima stranaka raspravljeno u sudskom kontradiktornom postupku.
29. Prema odredbi članka 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
30. Kako je prvostupanjski sud odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka, a s obzirom da tuženica nije pristupila na dva ročišta na kojima je trebao biti proveden navedeni dokaz, prvostupanjski sud je odustao od provođenja navedenog dokaza.
31. Okolnost da nije saslušan tužitelj u prvostupanjskom postupku nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke s obzirom da su osnova i visina potraživanja, iznos plaćenih računa po određenim stavkama, stranke dokazale dostavljenim uplatnicama jer se iznosi plaćenog ne dokazuju iskazom stranaka.
32. Neosnovano dostavljanje novih dokaza u žalbi tužitelja protivno je odredbi članka 352. stavka 2. ZPP.
33. Stoga je uz primjenu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na pobijani dio točaka II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude te je odlučeno kao u izreci ove presude.
U odnosu na žalbu tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja
34. Člankom 38. stavkom 2. ZV je propisano da se troškovi i tereti, dijele između svih suvlasnika, razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se oni drukčije ne sporazumiju.
35. Pravilnim pozivanjem na odredbu članka 187. stavka 2. ZPP, prvostupanjski sud je odbacio kao nedopuštenu tužbu u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva koji glasi: "Utvrđuje se da je tužena ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suvlasnik u jednu polovinu dijela dužna snositi ½ troškova čistoće i električne energije kao i pristojbe na uplaćene račune za nekretninu na adresi [adresa], upisan u z. k. uložak [broj ZK uloška]." jer to proizlazi upravo iz prethodno navedene odredbe članka 38. stavka 2. ZV.
36. Stoga su neosnovani paušalni navodi žalbe tužitelja u odnosu na točku I. izreke pobijanog rješenja.
37. Neosnovano tužitelj ukazuje u žalbi i na nezakonitost točke II. izreke prvostupanjskog rješenja, ne osporavajući je pritom određenim obrazloženim razlozima pa je i u tom dijelu pravilna odluka prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
38. Kako žalbeni navodi tužitelja u odnosu na pobijano rješenje nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, to je stoga žalbu tužitelja protiv pobijanog rješenja kao neosnovanu valjalo odbiti uz primjenu odredbe članka 380. točka 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
39. Točke I. i V. izreke prvostupanjske presude nisu preispitivane u ovom postupku jer protiv njih nije izjavljena žalba.
U Sisku 5. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Stipčić
