Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-30/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Saša Bačić, odvjetnik iz Kutine, protiv tuženice Hrvatske vode, OIB: 28921383001, Zagreb, Grada Vukovara 220, koju zastupa punomoćnik VJ dipl.iur. zaposlenik tuženice, radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj od 18. listopada 2024. poslovni broj: P-99/2023-19, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj: P-99/2023-19 od 18. listopada 2024.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da joj tuženica na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 3.288,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 18. studenog 2022. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici troškove u iznosu od 103,50 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužiteljica iz svih propisanih žalbenih osnova određenih člankom 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

– Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu u cijelosti, odnosno da istu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti. Traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbenih navoda pri tome ukazujući na zakonsku regulativu u svezi naknade štete djelovanjem vode. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice kao vlasnice obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva za naknadu štete od tuženice koju smatra odgovornom zbog neodržavanja vodnog kanala uslijed čega je došlo do izlijevanja vode iz kanala na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu njezinog supruga PJ na kojima je držala oko 300 rolo bala sjena koje se natopilo. Tijekom postupka bila je sporna odgovornost tuženice za održavanje kanala u vlasništvu PJ i RJ iz kojeg je došlo do izlijevanja vode na nekretnine na kojima je tužiteljica držala rolo bale sijena.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica te ocjenom provedenih dokaza utvrđenih činjenica prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica nositelj OPG i da je vlasnik rolo bala koje su bile smještene na nekretnini u vlasništvu njezinog supruga MJ koji je član OPG te da je zbog izlijevanja vode iz kanala koja se nalazi na međi nekretnine u vlasništvu supruga tužiteljice i nekretnine u vlasništvu RJ nastala šteta na rolo balama

- da su rolo bale bile poplavljene u studenom 2022.

- da se predsjednica Mjesnog odbora Nova Subocka SJ obraćala za pomoć tuženici u rješavanja problema s predmetnim kanalom te da je prema njezinom iskazu tuženica koncem 2021. poslala radnike i strojeve kojom prilikom je porezano raslinje u kanalu, ali da porezano granje nije očišćeno

- da prema iskazu svjedoka GJ tuženica nikada nije čistila predmetni kanal s kojim je bilo problema i ranijih godina ali nikada kao 2022. iako su se tuženici obraćali i Grad Novska i Mjesni odbor Nova Subocka radi rješavanja problema tog kanala koji nije razvrstan u melioracijske kanale, a služi za odvodnju oborinske vode u potok Subocku.

6.1. U ocjeni neosnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete prvostupanjski sud rukovodio se zakonskom regulativom i to člankom 4. stavkom 1. točkom 6. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj: 66/19, 84/21 i 47/23 – dalje u tekstu: Zakon o vodama) kojim je propisano da je detaljna melioracijska odvodnja djelatnost prikupljanja i odvođenja viška vode s poljoprivrednog zemljišta, člankom 25. stavkom 2. istog Zakona kojim je propisano što su sve građevine za melioracijsku odvodnju, člankom 26. stavkom 1. Zakona o vodama kojim je propisano da su regulacijske i zaštitne građevine i građevine za osnovnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu Republike Hrvatske, a stavkom 2. istog članka da su vodne građevine za melioraciju javna dobra u javnoj uporabi u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave te stavkom 7. da pravne i fizičke osobe mogu za vlastite potrebe na vlastitom zemljištu ili na zemljištu na kojem ostvare pravo građenja odnosno pravo služnosti vodova graditi vodne građevine te konačno člankom 27. Zakona o vodama kojim je propisano da regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama, građevinama za osnovnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica područne (regionalne) samouprave upravljaju Hrvatske vode. U svezi citiranih zakonskih odredbi prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da kanal iz kojeg se izlila voda i poplavila njene rolo bale spada u kategoriju građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju dok s druge strane činjenica da tuženica nije bila dužna očistiti predmetni kanal proizlazi iz članka 12. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj: 29/18, 115/18, 98/19 i 57/22) kojim je propisano da općinsko odnosno gradsko vijeće odnosno Gradska skupština Grada Zagreba propisuje mjere za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina, a osobito: održavanje živica i međa, održavanje poljskih putova, uređivanje i održavanje kanala oborinske odvodnje, sprečavanje zasjenjivanja susjednih čestica te sadnju održavanje vjetrobranskih pojasa. Stoga, a imajući u vidu odredbu članka 6. Odluke o mjerama za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina te mjerama zaštite od požara na poljoprivrednom zemljištu Grada Novske ("Službeni vjesnik" broj: 24/19) kojom je propisano da su vlasnici odnosno posjednici poljoprivrednog zemljišta dužni čistiti prirodno stvorene ili izgrađene kanale tako da se spriječi odronjavanje zemlje, zarastanje korovom i raslinjem odnosno omogućiti prirodni tok vode, prvostupanjski sud zaključuje da je obveza održavanja kanala za odvodnju što je predmetni kanal, na vlasnicima zemljišta, a ne na tuženici i zbog čega za nastalu štetu tužiteljici zbog plavljenja rolo bala sijena nije odgovorna tuženica.

6.2. U odnosu na utvrđenje da je koncem 2021. izvršena sjeća raslinja koje je odloženo u kanal što je vjerojatno doprinijelo da dođe do poplave i oštećenja rolo bala, prvostupanjski sud navodi da iz provedenih dokaza nije mogao na pouzdan način utvrditi da je sječu raslinja izvela tuženica budući je svjedok PJ naveo da je netko čistio kanal ali da ne zna čiji su to radnici bili, da je svjedokinja SJ navela da su radove na čišćenju zemljišta poduzimali vlasnici zemljišta PJ i AJ dok su svjedoci TJ, UJ i GJ naveli da tuženica nikad nije poduzimala bilo kakvo čišćenje predmetnog kanala. Stoga nije prihvatio istinitim iskaz svjedokinje SJ u dijelu u kojem navodi da su te poslove obavili radnici tuženice. Posljedično takvom utvrđenju prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala niti da postoji uzročno posljedična veza između radnje tuženice i nastale štete, a što je uvjet za postojanje odgovornosti tuženice za nastalu štetu sukladno članku 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO). Slijedom iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u cijelosti i na temelju članka 154. stavka 1. ZPP obvezuje tužiteljicu da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 103,50 EUR.

7. Ovaj sud je prije svega, na temelju obveze propisane člankom 365. stavkom 2. ZPP ispitao pobijanu presudu s aspekta bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna od navedenih bitnih povreda parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Pobijajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda temeljena na iskazima svjedoka, tužiteljica navodima kojima interpretirani sadržaj iskaza svjedokinje SJ kao i navodima da se sud pogrešno i nekritički osvrće na iskaze svjedoka djelatnika tuženice TJ i UJ držeći se samo dijela njihovog iskaza u kojem negiraju da je tuženica radilo bilo kakvo čišćenje predmetnog kanala, sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP odnosno pogrešne primjene članka 8. ZPP. Smatra da se svesrdnom kritičkom analizom iskaza navedenih svjedoka logično može zaključiti da nitko treći, računajući i vlasnike susjednih nekretnina uz kanal, isti nije počeo čistiti, odnosno rušiti drveća u kanalu osim radnika ili kooperanata tuženice, a što tuženica nevješto prikriva priznati s ciljem da se ekskulpira od odgovornosti za nastalu štetu plavljenjem nekretnine tužiteljice uzrokovano ostatkom porušene drvne mase u kanalu koja nakon sječe nije iz kanala izvučena po onom koji je taj posao poduzeo pri čemu ističe apsolutno nerelevantnim da li je to bila zakonska obveza tuženice već kao odlučnu činjenicu apostrofira tko i u kojoj je namjeri radnje u kanalu poduzeo, a što je imalo za posljedicu postojanja uzročno posljedične veze, a time i odgovornost tuženice za nastalu štetu.

9. Iz naprijed navedenog sadržaja žalbe proizlazi da više nije sporna zakonska odgovornost tuženice za održavanje predmetnog kanala na nekretninama u privatnom vlasništvu supruga tužiteljice PJ i susjede RJ već odgovornost tuženice tužiteljica nalazi u činjenici da je upravo tuženice vršila radove siječe raslinja i drveća po predmetnom kanalu koje raslinje i drveće nije izvadila iz kanala na koji način je porušeno raslinje i drveće zapriječilo odvodnju oborinske vode uslijed čega je došlo do plavljenja nekretnine na kojoj je tužiteljica držala rolo bale sijena.

10. Preocjenom dokaza, konkretno iskaza svjedoka SJ, TJ i UJ tužiteljica nije dovela u sumnju stečeno uvjerenje prvostupanjskog suda da tužiteljica svim provedenim dokazima nije dokazala da bi tuženica organizirala sječu raslinja i drveća u predmetnom kanalu 18. studenog 2022. prilikom redovnog održavanja predmetnog kanala kako to navodi tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe te da bi upravo zbog njezinog propusta to drveće i raslinje ostalo odloženo u kanalu.

10.1. Naime, svjedok TJ, voditelj ispostave tuženice u [adresa] u svom iskazu bio je izričit da kroz deset godina koliko radi kod tuženice tuženica nije izvodila nikakve radove na predmetnom kanalu te da mu nije poznato tko je vršio sječu u tom kanalu. Spominje da je u rujnu 2022. bilo nekoliko dopisa Grada Novske odnosno Mjesnog odbora Subocke kojim su se obratili tuženici sa zamolbom da u što kraćem roku pošalje stručne ljude na teren i ponudi najefikasnije i najbrže moguće izvedivo rješenje za njihov problem s kanalom nakon čega je zajedno sa UJ i NJ, a jednom i sa GJ i SJ ispred mjesnog odbora, obišao predmetni kanal te su dali moguća rješenja za odvodnju oborinskih voda za taj kanal nakon kojeg obilaska su 25. listopada 2022. dali NJ tj. Gradu Novski prijedlog da pokrenu izmjenu prostorne planske dokumentacije Grada Novske kako bi se taj problem mogao stručno i konačno riješiti. Svjedok UJ, zaposlenik tuženice, iskazao je da je bio pozvan od strane voditelja da zajedno odu do kanala radi pregleda potrebnih radova i izrade troškovnika za obnovu kanala te da su tada utvrdili da je potrebno krčenje, izmuljenje i izrada dva pločasta propusta tj. mostića, da je sastavio troškovnik na iznos od 43.700,00 EUR te da je taj postao trebao biti stavljen u plan Hrvatskih voda ali ne zna više da li za tu godinu ili iduću. Svjedok FJ iskazuje o dogovoru s Hrvatskim vodama o izmuljenju i čišćenju kanala u kojem smislu su pribavljene suglasnosti vlasnika okolnih zemljišta i kanala da koriste njihovo zemljište kao prilaz kanalu. Isti navodi i da se kanal izlio 2022. kao i da je s istim bilo problema i ranije ali nikad u tolikom obimu kao te godine, te nastavno navodi da je Mjesni odbor obzirom na te probleme 2021. ili 2022. pribavio suglasnost svih vlasnika tog kanala i okolnog zemljišta radi izmuljivanja i čišćenja tog kanala, a kako bi se kanal mogao očistiti i kako bi Hrvatske vode mogle prići i obaviti potrebne radove na kanalu time da ne može sigurno reći kada su te suglasnosti predali u Hrvatskim vodama ali je siguran da je bilo prije izlijevanja kanala odnosno poplave. Svjedok PJ nema saznanja čiji radnici su nekoliko mjeseci prije poplave u studenom 2022. vršili sječu raslinja koje je bilo izraslo duž kanala ali nisu odvezli posjećeno raslinje ali potvrđuje da prije toga kanal nikad nije nitko čistio. Jedino svjedokinja SJ navodi da su Hrvatske vode obećale da će najkasnije do kraja godine 2021. čim dobiju slobodne ljude i slobodne strojeve poslati na čišćenje kanala što su krajem jeseni i učinili porezavši raslinje ali prema dogovoru nisu očistili porezano granje već su javili da nemaju dovoljno ljudi i strojeva da to počiste iz kanala nakon čega je došlo kišno razdoblje pa se taj posao nije mogao obaviti, no također navodi da nije vidjela radnike koji su radili. Kada se njihovi iskazi stave u korelaciju sa zamolbom Mjesnog odbora Nova Subocka s lista 22 spisa u kojem se navodi da: "Po dogovoru sa sastanka sa vama 22.09.2022. godine u prilogu se nalaze suglasnosti za izmuljivanje kanala Zekić – Hubal koji vodi u rijeku Subocku a koji nam radi velike probleme pri većim oborinama. Ovim putem svi suvlasnici vam daju dozvolu da se isti očisti i izmulji sa tim da se očišćeni materijal odveze u blizinu cca 50 – 100 m na zemlju PJ koji je u vlasništvu većine zemlje, jer ako se očišćeni materijal ostavi uz kanal, on sam po sebi neće moći primati istu vodu u sebe." (prema prijamnoj štambilji sa lista 23 spisa ta zamolba predana je tuženici 26. rujna 2022.), može se zaključiti da su se razgovori između predstavnika Mjesne zajednice Subocka sa Hrvatskim vodama u svezi rješavanja problema s odvodnim kanalom na nekretninama u vlasništvu PJ i RJ počeli voditi tek u jesen 2022. dok prema iskazu svjedokinje SJ radovi na kanalu su izvođeni krajem 2021., negdje u jesen. Imajući u vidu činjenicu da je uz tužbu priloženi nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka Mladena Lisjaka izrađen u prosincu 2022. te da se u tom nalazu na listu 14 nalaze fotografije predmetnog kanala iz kojih je razvidno da iz kanala raste šikara (po procjeni ovog suda visine većoj od 1 metra obzirom na moguću usporedbu sa muškom osobom na istoj slici) nedvojbeno se može zaključiti da u studenom 2022. kako to tvrdi tuženica u tužbi nisu izvođeni nikakvi radovi na kanalu.

10.2. Člankom 8. ZPP propisano je da sud odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud je dužan svoju ocjenu o činjenicama koje smatra dokazanim opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u procesnoj građi. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud objektivno nije mogao s izvjesnošću koja otklanja svaku razumnu sumnju u istinitost stečenog uvjerenja utvrditi odlučnu činjenicu o osobi koja bi 18. studenog 2022. vršila sječu raslinja i drveća u kanalu, pa stoga niti odgovornost upravo tuženice za nastalu štetu na tužiteljičinim rolo balama sijena koje su se nalazile uz kanal na nekretnini njezinog supruga.

11. Iz navedenih razloga ovaj sud pravilnim prihvaća daljnje utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da je upravo tuženica štetnik za nastalu joj štetu, tj. da nije dokazala sve pretpostavke za naknadu štete od tuženice zbog čega je prvostupanjski sud odbivši tužbeni zahtjev tužiteljice pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Stoga je ovaj sud žalbu tužiteljice odbio kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrdio pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima u vezi koje tužiteljica ne iznosi nikakve konkretne razloge pobijanja, a da prema članku 365. stavku 2. ZPP drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti.

13. Budući tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku to je odgovarajućom primjenom članka 151. stavka 1. ZPP odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

U Varaždinu 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer