Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-431/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Židiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-470/2023- 48 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-470/2023-48 od 6. prosinca 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.523,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, 7. studenog 2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupa sa zateznim kamatama, u roku 15 dana.“

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2.Tužiteljica pravovremenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP).

2.1.Drži da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP-a, a posljedično tome smatra da je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno te i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. U bitnome navodi kako sud nije izvršio uvid u materijalne dokaze koji su pravovremeno predani u sudski spis-prvenstveno dopise tužiteljice od 30. i 31. siječnja 2012. te 6 veljače 2012. a iz kojih je razvidno da je tužiteljica više puta poslodavcu iznosila prigovore na uvjete rada koji su predstavljali kršenje ugovora o radu, odnosno iznosila je problematiku nemogućnosti predaje dnevnog utrška prema uputi poslodavca, koje sud nije cijenio jer bi u protivnom utvrdio kako je poslodavac pred radnike postavljao radne uvjete koje nije moguće ispuniti. Nadalje, da je poslodavac u odluci o izvanrednom otkazu naveo cijeli niz razloga za otkaz o kojima se sud nije izjasnio upravo zato što su neosnovani. Smatra neosnovanim navod iz točke 24. odluke kako je morala aktivnije osporavati optužbe poslodavca jer da protivno proizlazi iz njezina dopisa od 31. siječnja 2012. u kojem objašnjava iz kojeg razloga je neosnovano potraživanje poslodavca. Poriče da bi 2009. počinila povredu obveze iz radnog odnosa jer da bi joj u tom slučaju poslodavac uručio otkaz. Konačno, navodi kako je prvostupanjski sud propustio sagledati njezin radni odnos u cjelini i nekritički stao na stranu poslodavca koji ju je šikanirao te da je unatoč utvrđivanju tuženikove odgovornosti neosnovano zaključio da u radnom sporu ne bi uspjela, tako da je pobijanom presudom perpetuirano stanje nepravde koje joj je naneseno od su dionika pravosudnog sustava. Žalbeni je prijedlog pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, podredno, ukoliko drugostupanjski sud nađe razloge za ukidanje, da sam provede postupak uz odgovarajuću primjenu odredaba o postupku pred prvostupanjskim sudom sukladno odredbi članka 366. ZPP-a uz dosudu joj troškova postupka i žalbe.

2.2.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba nije osnovana.

4.Postupajući u granicama ispitivanja prvostupanjske presude (članak 365. ZPP) koje polaze od temeljnog pravila – sud odlučuje u granicama zahtjeva koje su istaknule stranke, što važi i u stadiju pravnih lijekova, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu - u onom dijelu koji se pobija žalbom, a ako se ne vidi iz žalbe u kojem se dijelu presuda pobija uzet će se da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu - u granicama razloga određenih u žalbi - a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

4.1.Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti međusobno niti sa sadržajem spisa, a izreka presude nije nerazumljiva niti u proturječnosti s razlozima presude, radi čega neutemeljeno tužiteljica u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Također nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade štete u visini od 64.218,75 kn/8.523,30 EUR za koji iznos smatra da bi ga ostvarila u radnom sporu vođenom sa svojim poslodavcem Veterinarskom stanicom Grada Zagreba d.o.o. pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod brojem Pr-3338/12 u kojem bi uspjela sa zahtjevom upravljenim na utvrđenje da je tuženikov izvanredni otkaz ugovora o radu od 27. kolovoza 2012. nedopušten, sa zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja presude, kao i sa zahtjevom za naknadu štete u navedenom iznosu na ime 15 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih joj u posljednja 3 mjeseca, s pripadajućim kamatama koju bi u istom postupku ostvarila prihvaćanjem njezinog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu, u čemu nije uspjela isključivo zbog propusta tuženika koji ju je kao odvjetnik zastupao u toj parnici te tužbu podnio istekom prekluzivnog roka za traženje sudske zaštite.

6.Prvostupanjski je sud, postupajući po zahtjevu, po provedenom postupku utvrdio:

- kako je tužiteljica (tada pod prezimenom T) bila u radnom odnosu s Veterinarskom stanicom Grada Zagreba d.o.o. i da joj je poslodavac dao izvanredni otkaz ugovora o radu dana 27. kolovoza 2012. protiv kojega je blagovremeno, po odvjetniku, ovdje tuženiku kao punomoćniku, podnijela zahtjev za zaštitu prava, o kojem poslodavac u zakonskom roku nije odlučio,

- kako je tužiteljica dana 2. listopada 2012. ispustila tuženiku kao odvjetniku punomoć za zastupanje pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u parničnom postupku radi nedopuštenosti otkaza Veterinarske stanice Grada Zagreba d.o.o. (na listu 5. spisa Pr- 3338/12), s ovlastima da je zastupa u svim pravnim poslovima u sudu i izvan suda i kod svih drugih državnih tijela te da radi ostvarenja njezinih prava i interesa poduzima sve pravne radnje i upotrijebi sva u zakonu predviđena sredstva, a naročito da podnosi tužbe i ostale podneske, da sklapa nagodbe, da daje nasljedničke izjave, te prima novac i novčane vrijednosti,

- kako je dana 18. listopada 2012. (predajom preporučene pošiljke pošti 16. listopada 2012.) pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu zaprimljena tužba ovdje tužiteljice zastupane po punomoćniku ŠE, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Veterinarske stanice Grada Zagreba d.o.o. radi: utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza od 27. kolovoza 2012; utvrđenja da radni odnos tužiteljice zasnovan kod tuženika Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 18. studenog 2009. prestaje danom donošenja presude; na isplatu plaće za mjesec rujan u bruto iznosu od 3.975,41 kn te izgubljene plaće u bruto iznosu za svaki slijedeći mjesec od 4.281,25 kn počevši od mjeseca listopada 2012., pa nadalje mjesečno sa zakonskim zateznim kamatama te nalaganjem tuženiku isplatiti joj na ime naknade štete iznos od 64.218,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate i troškovima postupka, koja je istog dana proslijeđena i zaprimljena u Općinskom radnom sudu u Zagrebu,

- kako je tužiteljica osobno u predmetu Pr-3338/12 nazočila ročištu održanom 17. prosinca 2013. na kojemu je glavna rasprava zaključena i stranke primile na znanje da se ročište za objavu presude određuje za dan 27. siječnja 2014., kojemu nije nazočila ona ni punomoćnik,

- kako je presudom i rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-3338/12 od 27. siječnja 2014. odbačena tužba radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza od 27. kolovoza 2012. i utvrđenja da radni odnos tužiteljice zasnovan kod tuženika Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 18. studenog 2009. prestaje danom donošenja presude zbog proteka propisanog roka za podnošenje tužbe iz čl. 129. Zakona o radu („Narodne novine" 149/09 i 61/11) te je odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, zbog propuštenog prekluzivnog roka za podnošenje tužbe (rok istekao 15. listopada 2012.),

- kako je, prema obavijesti FINE od 7. svibnja 2018. (list 51 ovog spisa), kod iste dana 16. lipnja 2014. zaprimljen i u Očevidnik o redoslijedu plaćanja ovršenice TE, ovdje tužiteljice, evidentiran zahtjev za izravnu naplatu podnesen od Veterinarske stanica grada Zagreba d.o.o. temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pr-3338/12 od 27. siječnja 2014.,

-kako su svjedokinje TEZ, OE i GE iskazivale da se kod tuženika utržak prometa predavao svakodnevno, a popodnevna smjena je to činila sutradan, a ako se ne bi tako radilo slijedeći dan bi bili alarmirani od knjigovodstva i pozvani na uplatu, jedino se toleriralo za vikend kada se utržak predavao u ponedjeljak,

- kako je tužiteljica uvjerljivo iskazivala o komunikaciji s tuženikom a ni jednim dijelom svog iskaza nije uvjerljivo niti argumentirano osporila da nije protivno obvezama zadržavala dnevni utržak kod poslodavca koji je bila dužna predati,

- kako tuženik u bitnome nije uvjerljivo iskazivao o svojoj komunikaciji s tužiteljicom kao strankom te postupanju u ulozi njezinog punomoćnika,

- kako iz dopisa poslodavca od 1. listopada 2009. proizlazi da je upozorio tužiteljicu da nije predala novac od utrška u razdoblju od 16. rujna 2009. do dana podnošenja dopisa, što je ocijenio grubim kršenjem radnih obveza,

-kako iz dopisa-odgovora tužiteljice poslodavcu od 1. listopada 2009. proizlazi da je zaprimila dopis poslodavca iz kojeg je jasno kako joj se stavlja na teret neredovita predaja novca u nastavku kojeg podsjeća na svoju zamolbu za pozajmicom kako bi podmirila dugovanje jer nema drugog načina za pribavljanje novca,

-kako iz spisa Općinskog suda u Zagrebu Pr-2268/12 proizlazi da je poslodavac 17. lipnja 2012. podnio tužbu protiv ovdje tužiteljice radi naknade štete od 17.926,00 kn na ime zadržanih dnevnih utržaka (u razdoblju od 16. rujna 2009. do 30. rujna 2009. u iznosu od 18.926,00 kn od čega je na poziv direktora od 1. listopada 2009. i odgovor kojim priznaje dug od 2. listopada 2009., predala dio zadržanog novca od 1.000,00 kn) te je nakon provedenog financijskog vještačenja (pravomoćnom) presudom od 24. siječnja 2014. tužbeni zahtjev i prihvaćen, protiv koje odluke tuženik kao punomoćnik tamo tužene nije izjavio žalbu.

7. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio kako je tuženik kao profesionalni odvjetnik postupao nesavjesno jer nije poduzimao potrebne radnje zastupanja u propisanom roku niti je o navedenom jasno i pravovremeno komunicirao s tužiteljicom. Međutim, ocjenjujući na temelju provedenih dokaza, posebno dopisa poslodavca tužiteljici od 1. listopada 2009. i njezinog odgovora na isti, pravomoćne presude u predmetu Pr-2268/12 od 24. siječnja 2014. kojom je tužiteljica obvezana na povrat zadržanog utrška te iskaza saslušanih svjedokinja, radnica poslodavca, o tome kako se predavao dnevni utržak, da je tužiteljica neredovitom predajom utrška počinila težu povredu obveza iz radnog odnosa, posljedično čemu u radnom sporu Pr-3338/12 ne bi uspjela sve i da je tuženik pravnu zaštitu zatražio podnošenjem tužbe u roku, zaključio je da nisu ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8.U ovom stadiju postupka nije sporno da je tuženik propustio pravovremeno podnijeti tužbu protiv odluke o izvanrednom otkazu koji je tužiteljici dao poslodavac Veterinarska stanica Grada Zagreba d.o.o. zbog teže povrede radne obveze uslijed neredovite predaje dnevnog utrška na blagajnu, dok je sporno bi li tužiteljica uspjela u radnom sporu da je tužba podnesena pravovremeno, a slijedom toga jesu li ispunjene sve pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika.

9.U hrvatskom pravu građanskopravna odgovornost odvjetnika nije regulirana posebnim pravilima koja bi vrijedila samo za odvjetnike i odvjetničke vježbenike.

9.1.Na to upućuje odredba iz članka 33. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine“ 99/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21 dalje:ZO) prema kojoj za pruženu pravnu pomoć strankama odvjetnici u odvjetničkim društvima odgovaraju po općim pravilima o odgovornosti, dok u smislu članka 7. ZO su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno zakonu, Ustavu RH, statutu i drugim općim aktima komore te Kodeksu odvjetničke etike, pri čemu imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što prema njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.

9.2.To znači da se građanskopravna odgovornost odvjetnika za štetu određuje prema općim pravilima građanskog prava o odgovornosti za štetu, odnosno prema pravilima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,125/11,78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

9.3.Profesionalna odgovornost uopće, pa tako i odgovornost odvjetnika, bez obzira temelji li se na povredi ugovora, ako je riječ o obvezi koja je obuhvaćena valjanim ugovorom sa strankom, ali isto tako i na deliktu, ako nije riječ o ugovornoj obvezi gdje je odvjetnik svojim ponašanjem nanio štetu trećoj osobi, uvijek je subjektivna odgovornost.

9.4.Prema odredbi iz članka 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), a tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U pravnoj teoriji nema spora u tome da su opseg i pretpostavke odgovornosti za štetu: štetna radnja štetnika, štete, uzročna veza, protupravnost te postojanje subjekata obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene.

10.Po ocjeni ovog suda, izdavanjem punomoći za zastupanje odvjetniku, stranka i odvjetnik zapravo sklapaju ugovor o nalogu iz članka 763. ZOO-a te se odgovornost odvjetnika kao nalogoprimca, pozivom na odredbu članka 33. i 7. ZO prosuđuje prema odredbama ZOO-a koje reguliraju ugovor o nalogu.

10.1.Slijedom toga u izvršenju naloga, odvjetnik kao nalogoprimac dužan je postupati u skladu s odredbom iz članka 763. do 771. ZOO.

11.Proizlazi kako se ovdje šteta potražuje zbog povrede ugovorne obveze propustom odvjetnika da podnese tužbu u ime ovdje tužiteljice u skladu s nalogom u zakonskom roku, što je imalo za posljedicu odbačaj tužbe i odbijanje tužbenog zahtjeva radi naknade štete tražene zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu, koji je zbog toga odbijen.

12.Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je do nepravovremenog podnošenja tužbe u radnom sporu došlo uslijed tuženikovog propusta kao punomoćnika tužiteljice.

13.Taj propust se po stavu ovog suda ukazuje kao posljedica nepoštivanja obveze odvjetnika da će u pružanju odvjetničkih usluga upotrijebiti profesionalna znanja i vještine i da će postupiti s potrebnom pažnjom da bi postigao određeni dogovoreni cilj za stranku, pri tome vodeći računa o pravnom standardu dužne pažnje iz članka 10. stavak 1. i 2. ZOO-a.

13.1.Naime, u skladu s društvenom funkcijom odvjetništva i povjerenjem koje u ispravnost rada odvjetnika s pravom mogu imati svi oni koji dođu u kontakt s njihovim profesionalnim uslugama, odvjetnik je dužan pokazati pažnju koju bi pokazao razumom prosječno brižljiv i adekvatno stručno osposobljen pripadnik odvjetničke profesije, pri čemu standard dužne pažnje dobrog stručnjaka zahtijeva poštivanje pravila struke i pažnju dobrog domaćina ili dobrog gospodarstvenika (članak 765. ZOO). Navedeno znači kako postupanje suprotno takvoj obvezi kao posljedicu ima odgovornost za štetu koju je zastupani time pretrpio.

14.Međutim za obvezivanje tuženika na naknadu štete, osim propusta na strani tuženika u poduzimanju dužne radnje u propisanom roku, potrebno je i ispunjenje drugih pretpostavki odštetne odgovornosti o kojima je ranije bilo riječi.

14.1.U prosudbi ispunjenja tih pretpostavki bilo je potrebno ocijeniti bi li tužiteljica uspjela u radnom sporu, kako je to pravilno smatrao i prvostupanjski sud te valjano ocijenio da tužiteljica u radnom sporu ne bi uspjela sve i da je sudska zaštita pravovremeno zatražena, za koji zaključak je dao i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

15.Dodatno je navesti glede ocjene zakonitosti otkaza koji je tužiteljici dao poslodavac, kako prema odredbi članka 108. stavak 1. primjenjivog Zakona o radu („Narodne novine“ 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje:ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

15.1.Prema st. 2. istog članka, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, što ovdje nije sporno, kao i da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava, a iz obrazloženja odluke o otkazu (str. 9. priloženog spisa Pr-3338/12) proizlazi kako je savjetovano Radničko vijeće, čime je postupljeno u smislu članka 118. i 149. ZR-a, što se u ovom stadiju postupka i ne osporava.

16.U konkretnom slučaju, protivno navodima tužiteljice iznijetim tijekom postupka kako je bilo uobičajeno povremeno predavanje utrška te ponavljanje u žalbi navoda da je predaja dnevnog utrška svaki dan odnosno u poslijepodnevnoj smjeni sutradan a vikendom u ponedjeljak sukladno traženju poslodavca (pismeno od 2. veljače 2012. čiji primitak je tužiteljica potvrdila potpisom, str. 27 priloženog spisa Pr-3338/12) bio nemoguć uvjet, iz iskaza saslušanih svjedokinja, radnica poslodavca koje su utržak predavale sukladno traženju poslodavca proizlazi suprotno. Kada se njihovi iskazi povežu sa saznanjima iz dopisa poslodavca od 1. listopada 2009. kojim je tužiteljica upozorena da nije predavala dnevni utržak ostvaren od 16. rujna 2009. do slanja dopisa te pozvana da to učini odmah, njezin odgovor kojim se poziva na zamolbu da joj se odobri pozajmica kako bi dugovanje iz tog osnova vratila (list 9 i 10 priloženog spisa Pr-2268/12), čime je potvrdila prisvajanje utrška te s pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-2268/12 od 24. siječnja 2014. kojom je nakon provedenog financijskog vještačenja pravomoćno obvezana na povrat poslodavcu utrška koji nije predala u blagajnu u iznosu od 17.926,00 kn, i po ocjeni ovog suda s osnovom je prvostupanjski sud zaključio da se radilo o počinjenju grube povrede radne obveze neredovitom predajom utrška protivno nalogu poslodavca i njegovim zadržavanjem, slijedom čega tužiteljica ne bi uspjela u radnom sporu sve i da je njezina tužba pravodobno podnesena.

17.Navedeni zaključak ne čini upitnim njezino žalbeno ukazivanje na pismeno izražene pritužbe glede uvjeta rada i nemogućnosti pravodobne predaje utrška na koje u žalbi ukazuje, koji uvjeti su bili jednaki i za ostale radnike koji su ih poštovali i u skladu sa zahtjevom poslodavca postupali. Također je bez osnove i pozivanje na dopis od 31. siječnja 2012. (list 45 spisa) u kojemu negira počinjenje povreda, posebno dugovanje za nepredani utržak iz 2009. za koji je spomenutom pravomoćnom presudom (Pr-2268/12) obvezana na isplatu poslodavcu.

18.Proizlazi naime da je tužiteljica postupala protivno nalogu poslodavca za redovitu predaju dnevnog utrška kroz dulje vremensko razdoblje (tako i prema dopisu od 30. siječnja 2012. kojim je pozvana zbog nepolaganja utrška od 13. do 29. siječnja 2012. u iznosu od 11.830,50 kn iznijeti svoju obranu sukladno članku 111. ZR-a, list 19 spisa) na koje je upozoravana te konačno utrška ostvarenog tijekom kolovoza 2012., radi kojeg joj je izrečen otkaz, čime je počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a takvim je ponašanjem izgubljeno povjerenje poslodavca u radnika koje je neophodno u poslovima koje je tužiteljica obavljala, zbog koje je poslodavac i po ocjeni ovog suda imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

19.Na temelju tih utvrđenja, pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da se radilo o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa a slijedom toga su postojale pretpostavke za primjenu odredbe članka 108. stavak 1. ZR-a, čijom primjenom je poslodavac tužiteljici zakonito otkazao ugovor o radu.

20.Stoga, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa poslodavca i tužiteljice, kao ugovornih strana nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć, a uz navedena utvrđenja (o dopuštenosti otkaza), neosnovan bi bio i zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu u smislu odredbe članka 117. stavak 1. ZR-a, a time i zahtjev za naknadu štete, kao što je neosnovan zahtjev za isplatom plaće za razdoblje nakon što je tužiteljici, po dopuštenoj odluci o otkazu ugovora o radu, prestao radni odnos kod tuženika.

21.U takvoj situaciji, kada tužiteljica s osnovom nije ukazala na protivno od utvrđenog nije od značaja što se prvostupanjski sud o drugim razlozima za otkaz navedenim u pobijanoj odluci nije izjasnio niti sadržaj spisa pruža potvrdu paušalnom žalbenom navodu o otkazu ugovora o radu kao posljedici šikanoznog ponašanja poslodavca prema njoj.

22.Iz svih navedenih razloga, obzirom je za odštetnu odgovornost odvjetnika potrebno da određeni propust odnosno nečinjenje kod zastupanja prilikom izvršavanja ugovora o nalogu dovede do štetne posljedice za stranku, ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilan pravni stav suda prvog stupnja kako nije utvrđeno postojanje štete kao posljedice propusta u zastupanju tužiteljice od strane tuženika u smislu 1045. ZOO-a jer tužiteljica, prema ranije navedenom, u radnom sporu ne bi uspjela i da propusta tuženika u pravodobno podnesenoj tužbi u radnom sporu nije bilo.

23.Radi svega navedenog pobijanu je presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo potvrditi uz odbijanje žalbe kao neosnovane, što uključuje i odluku o troškovima postupka koja je pravilna i zakonita, čemu tužiteljica i ne nudi konkretnih žalbenih prigovora.

U Splitu, 5. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić