Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

37-Posl.br.Pn-80/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, u pravnoj stvari tužitelja IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Podružnica Rijeka, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl, odvjetnici iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, zaključene temeljem članka 335 stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 05. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 9.339,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 01.04.2013. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12 % godišnje, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 177,65 eura počev od 01.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 222,84 eura počev od 01.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 171,96 eura počev od 01.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 211,90 eura počev od 01.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 190,32 eura počev od 01.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 195,85 eura počev od 01.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 194,62 eura počev od 01.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 176,69 eura počev od 01.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 193,19 eura počev od 01.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od 189,97 eura počev od 01.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od 163,94 eura počev od 01.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 168,97 eura počev od 01.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 181,42 eura počev od 01.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 201,40 eura počev od 01.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od 186,69 eura počev od 01.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 203,55 eura počev od 01.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 178,16 eura počev od 01.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od 200,76 eura počev od 01.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 246,53 eura počev od 01.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 224,21 eura počev od 01.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 256,36 eura počev od 01.01.2015. pa do isplate,

- na iznos od 254,78 eura počev od 01.02.2015. pa do isplate,

- na iznos od 233,37 eura počev od 01.03.2015. pa do isplate,

- na iznos od 237,06 eura počev od 01.04.2015. pa do isplate,

- na iznos od 256,22 eura počev od 01.05.2015. pa do isplate,

- na iznos od 245,18 eura počev od 01.06.2015. pa do isplate,

- na iznos od 262,78 eura počev od 01.07.2015. pa do isplate,

- na iznos od 256,88 eura počev od 01.08.2015. pa do isplate,

- na iznos od 238,94 eura počev od 01.09.2015. pa do isplate,

- na iznos od 242,06 eura počev od 01.10.2015. pa do isplate,

- na iznos od 237,61 eura počev od 01.11.2015. pa do isplate,

- na iznos od 213,26 eura počev od 01.12.2015. pa do isplate,

- na iznos od 246,50 eura počev od 01.01.2016. pa do isplate,

- na iznos od 238,38 eura počev od 01.02.2016. pa do isplate,

- na iznos od 213,97 eura počev od 01.03.2016. pa do isplate,

- na iznos od 216,36 eura počev od 01.04.2016. pa do isplate,

- na iznos od 198,19 eura počev od 01.05.2016. pa do isplate,

- na iznos od 207,91 eura počev od 01.06.2016. pa do isplate,

- na iznos od 207,91 eura počev od 01.07.2016. pa do isplate,

- na iznos od 231,85 eura počev od 01.08.2016. pa do isplate,

- na iznos od 265,59 eura počev od 01.09.2016. pa do isplate,

- na iznos od 246,08 eura počev od 01.10.2016. pa do isplate,

- za iznos od 251,27 eura počev od 01.11.2016. pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 9.339,13 eura tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.027,22 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 05. ožujka 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci od dana 08. veljače 2022., posl.br. Gž- 1753/2020 ukinuta je ovosudna presuda posl.br. Pn-116/2016 te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

2. Tužitelj u tužbi od 08. travnja 2016. navodi da je njegov otac pok. ZŽ poginuo u prometnoj nesreći koja se dogodila 21. ožujka 1999. a za koju nesreću da je bio odgovoran osiguranik tuženika. Naveo je da je od tuženika već dobio naknadu za pretrpljenu nematerijalnu štetu kao i naknadu za gubitak uzdržavanja zbog smrti oca temeljem pravomoćne presude posl.br. P-770/06. Nakon toga da mu je pravomoćnom ovosudnom presudom P-2308/07 dosuđena naknada koju trpi s osnova gubitka uzdržavanja zbog smrti oca za razdoblje od 01. prosinca 2006. do 31. srpnja 2009., da mu je nepravomoćnom presudom naslovnog suda P-3019/10 dosuđena naknada štete koju trpi s osnova gubitka uzdržavanja zbog smrti oca u razdoblju od 01. kolovoza 2009. do 28. veljače 2013. pa da nije sporno da ima pravo potraživati od tuženika naknadu štete s osnova gubitka uzdržavanja koje bi po redovnom tijeku stvari ostvario od svog pok. oca da isti nije poginuo u prometnoj nezgodi. Naveo je da je njegov otac ostvarivao prihod radeći u poduzeću RLE iz Drniša a koje poduzeće da je obavljalo poslove kooperanata, a osim toga da je ostvarivao i prihode radeći kao redar u ugostiteljskim objektima pa da je na taj način i utvrđivana pretpostavljena plaća oca tužitelja u ovosudnim postupcima P-770/06, P-2308/07 i P-3019/10 međutim u posljednjem postupku posl.br. P-3019/10 RLE Trogir da je obavijestio sud da od polovice 2011.g. više nemaju zaposlenika s kojima bi pok. otac tužitelja se mogao komparirati pa da je sud u postupku P-3019/10 njegovu pretpostavljenu plaću utvrdio pribavom podataka od Brodogradilišta 3. Maj za radno mjesto poslovođe brodomontera imajući u vidu da "sud smatra da bi po redovnom tijeku stvari prednik tužitelja napredovao u poslovođu brodomontera". Naveo je da dok se plaća njegovog pok. prednika komparirala s plaćom radnika u RLE da se ista komparirala s plaćom komparanta ŠŽ koji komparant je u vrijeme zaposlenja prednika tužitelja imao istu kvalifikaciju i plaću kao prednik tužitelja koji je tijekom godina napredovao iz transportnog radnika u voditelja transportnog radnika te jednako tako kao navedeni komparant da bi po redovnom tijeku stvari napredovao i prednik tužitelja koji da je radio na radnom mjestu brodomontera te bi isti napredovao u voditelja brodomontera, a što da je potvrdio i poslodavac prednika tužitelja RLE Trogir. Osim toga plaća poslovođe brodomontera u brodogradilištu 3. Maj Rijeka da je vrlo slična pretpostavljenoj plaći koju bi prednik tužitelja ostvario kod RLE. Njegov otac u vrijeme pogibije da je radio u pizzeriji Adriana u Rijeci kao redar, a prije toga da je radio kao redar u ugostiteljskim objektima u Gomirju i Ogulinu. Visinu zarade ostvarene od rada "na crno" da je sud utvrđivao u pravomoćnim postupcima P-770/06 i P-2308/07 te nepravomoćnom postupku P-3019/10 pa da je sud u postupku P-770/06 utvrdio da je pok. radio na crno" kao redar dvije noći u tjednu u jednoj pizzeriji, te da je prosječno po noći završio 275,00 kn odnosno mjesečno 2.200,00 kn dok je u postupku pod posl.br. P-2308/07 utvrđeno da bi isti ostvarivao predmetnu zaradu u iznosu od 2.400,00 kn mjesečno dok je u postupku posl.br. P-3019/10 sud utvrdio visinu takve zarade u iznosu od 2.500,00 kn mjesečno. Naveo je da neovisno od činjenice da je pok. prednik tužitelja radio u pizzeriji četiri dana u tjednu da navodi da se zarada od 275,00 kn po noći odnosila na razdoblje od prije 14-15 godina dok danas redar ostvaruje duplo više odnosno minimalno 600,00 kn po noći što znači da bi danas pok. ZŽ od rada "na crno" ostvarivao zaradu u iznosu od minimalno 4.800,00 kn. Naveo je da je notorna činjenica da bi današnja zarada redara bila duplo veća nego prije 15 godina, a osim toga na okolnost današnje visine zarade u postupku pod posl.br. P-2308/07 da je proveden dokaz saslušanjem svjedoka MŽ koji također obavlja poslove redara već dugi niz godina koji je naveo da se danas plaća redara kreće između 600,00-700,00 kn po noći i da se u 50% slučajeva radi o zaradi "na crno" dok su ostalih 50% slučajeva jedan dio plaća na ruke te da je prosječna dob iskusnog redara između 35-45 godina. Naveo je da neovisno od toga što redar danas ostvari 600,00 kn po noći da on u ovom postupku po toj osnovi potražuje 2.700,00 kn mjesečno imajući u vidu da bi takav iznos pok. ZŽ i nadalje ostvarivao radeći kao redar u kafiću i noćnom klubu kojih je danas i više nego u vrijeme njegove pogibije, a i više je potrebno zaštitara posebno uzimaju u obzir da bi u postupku posl.br. P-770/06 pravomoćno utvrđeno da je prednik tužitelja ostvarivao po osnovi rada "na crno" kao redar 1998-1999.g. 2.200,00 kn mjesečno. Naveo je da bi njegov prednik i dalje na njega trošio minimalno jednu trećinu svoji ukupnih primanja i da ističe da on danas ima 16 godina te da je polaznik 2. razreda srednje škole pa da su njegove potrebe zasigurno veće nego kad je bio mlađi da bi njegov otac izdvajao više za njegovo uzdržavanje, a barem jednu trećinu svojih prihoda. Naveo je da ostvaruje naknadu od 1.000,00 kn mjesečno s osnova obiteljske mirovine iza pok. oca, a prema dosadašnjim izračunima da je mjesečno imao gubitak uzdržavanja u visini od cca 2.300,00 kn.

2.1.Tužitelj je podneskom od dana 06. lipnja 2017. precizirao tužbu i tužbeni zahtjev, dok ga je podneskom od dana 19. srpnja 2024. uskladio sa važećom valutom odnosno istoga je izrazio u eurima.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da priznaje kao nespornu činjenicu da se dana 21. ožujka 1999.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod njega sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu. Naveo je da ističe prigovor zastare utuženog potraživanja jer da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari podnio tužbu dana 08. travnja 2016. te da u isto potražuje od tuženika naknadu izgubljenog uzdržavanja za period od 01. ožujak 2013. pa nadalje do presuđenja međutim tužitelj da je podnio tužbu nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 230 st. 1 ZOO-a za utuženi period jer da je od ožujka 2013. do travnja 2016. proteklo više od tri godine. Također nastupanje zastare da ne može spriječiti tako da sukcesivno utužuje naknada za izgubljeno uzdržavanje jer ako je tužba sa sukcesivno zatraženim odbitkom uzdržavanja podnesena nakon to je već nastupila zastara za prethodne periode traženje te naknade štete tada je nastupila zastara i za period na kojem se temelji na kasnije sukcesivno utuženom gubitku uzdržavanja. Naveo je da su točni navodi da se kod Općinskog suda u Rijeci vodili parnični postupci pod posl.br. P-770/06, P-2308/07, P-3019/10, radi naknade štete s osnova gubitka uzdržavanja zbog smrti oca te da se predmetni spis P-3019/10 nalazi na Županijskom sudu. Naveo je da nije suglasan da se u ovoj pravnoj stvari koriste izvedeni i pribavljeni dokazi u postupcima koji su se ranije vodili kod ovog suda pod posl.br. P-770/06, P-2308/07, P-2622/05, P-2393/02 i P-2134/01 i da nije suglasan da se u ovoj pravnoj stvari kao dokaz koriste isprave i dokumentacija koja se nalazi u navedenim parničnim spisima. Naveo je da činjenična utvrđenja navedena u obrazloženju ranije navedenih presuda između parničnih stranaka i istog predmeta spora, ali za drugo vremensko razdoblje, nisu stekla svojstvo pravomoćnosti te da sud koji odlučuje u ovoj pravnoj stvari ne može svoju odluku temeljiti na činjeničnim utvrđenjima suda koji je odlučivao u ranije navedenim postupcima. Naveo je da osporava tvrdnju da bi prednik tužitelja se zaposlio u brodogradilištu 3. Maj u Rijeci i to na radnom mjestu poslovođe brodomontera jer za to da ne bi bili ispunjene posebne pretpostavke samim time što prednik tužitelja nije bio hrvatski državljanin te ispred njega bi imali prednost svi nezaposleni hrvatski državljani i to iz razloga što prednik tužitelja nije imao potrebnu stručnu spremu za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta. Također da osporava tvrdnju tužitelja da bi njegov prednik u utuženom razdoblju nakon 2003.g. kao strani državljanin se mogao zaposliti na poslovima redara odnosno zaštitara u ugostiteljskim objektima te da bi za takve poslove "na crno" ostvarivao plaću u iznosu od 2.700,00 kn mjesečno. Naveo je da je jedan od osnovnih uvjeta za zaposlenje na radnom mjestu zaštitara posjedovanje hrvatskog državljanstva sukladno važećim propisima prvenstveno Zakonu o zaštiti osoba i imovine pa da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz da bi prednik tužitelja upravo u utuženom periodu se zaposlio kao redar ili zaštitar te da je notorno da ugostiteljski objekti ne zapošljavaju zaštitare "na crno". Naveo je da se rad prednika prikazan kroz pojam rada "na crno" ne može priznati kao zakonska osnova za dosuđivanje naknade štete jer je konkretni rad prednika tužitelja protivan pozitivnim zakonskim propisima. Naveo je da se njegovo protivljenje da se tužitelju utvrđuje eventualno izgubljeno uzdržavanje temeljem zarade koju je prednik ostvarivao radom kao redar da se ne temelji na prigovoru rada "na crno" nego na prigovoru nezakonitog rada odnosno rada protivnog pozitivnih propisima RH pa shodno tome zarada koja je ostvarena od nezakonitog rada je nezakonita zarada i ista se oduzima pa shodno tome ne može biti podloga za dosudu naknade štete s osnova izgubljenog uzdržavanja. Naveo je da je neosnovano traženje naknade štete s osnova izgubljene zarade koju tužitelj temelji na tvrdnji da bi ostvarivao zaradu radeći ilegalno i bez prijave kod nadležnog tijela RH jer da je notorno da je takav rad u Hrvatskoj zakonom zabranjen i kao takav nije i ne može biti valjana materijalno-pravna osnova dosude naknade štete s osnova izgubljenog uzdržavanja. Naveo je da se u cijelosti protivi traženju naknade štete s osnova izgubljenog uzdržavanja koje se temelji na nezakonito stečenoj zaradi za koju se tvrdi da bi ju prednik tužitelja ostvarivao radom "na crno" kao zaštitar u ugostiteljskom objektu. Također da osporava i tvrdnju tužitelja da bi njegov prednik izdvajao za njegovo uzdržavanje 1/3 svojih prihoda jer da je u postupku posl.br. P- 770/06 pravomoćno odlučeno da bi prednik tužitelja pridonosio za uzdržavanje ¼ svoje neto zarade. Također da sud mora imati u vidu činjenicu da je majka tužitelja u utuženom razdoblju bila nezaposlena iz čega da slijedi zaključak da bi pok. prednik tužitelja i nju morao uzdržavati, a ne samo tužitelja pa da navedeno zasigurno opravdava zaključak da bi prednik tužitelja pridonosio za uzdržavanje ¼ svoje neto zarade. Na kraju je naveo da je svakako potrebno umanjiti potraživanje tužitelja s osnova izgubljenog uzdržavanja za iznose koje tužitelj primio po osnovi mirovine i dječjeg doplatka.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to ovosudnu presudu posl.br. P-3019/10 (list 3-10 spisa), dopis trgovačkog društva RLE (list 11 spisa), ovosudni zapisnik posl.br. P-2308/07 (list 12 spisa), zapisnik o očevidu (list 25-30 spisa), izvadak iz matice umrlih (list 31 spisa), presudu Općinskog suda u Ogulinu posl.br. P-270/02 (list 32-33 spisa), liječničku dokumentaciju za tužitelja (list 36-41 spisa), domovnicu (list 43 spisa), potvrdu (list 46 spisa), ugovor o stipendiranju (list 47 spisa), spis Općinskog suda u Ogulinu P-270/02, ovosudni spis P-2393/02, ovosudni spis P-2134/01, ovosudnu presudu posl.br. P-770/06 (list 53-62 spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-5119/07 (list 63-65 spisa), ovosudnu presudu P-2308/07 (list 66-70 spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci Gž-115/11 (list 71-74 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 86 spisa), dopis 3. maja d.d. (list 88-90 spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž- 29/16 (list 103-105 spisa), te podatke 3. maja d.d. (list 172-174 spisa), saslušao je z.z. tužitelja (list 80 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Katici Pehar (list 136-145, 154 spisa), te je proveden dokaz dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Katici Pehar (list 175-182 spisa).

4.1. U ponovljenom postupku proveden je dokaz saslušanjem svjedoka JŽ, VŽ i EŽ (list 282 spisa), ĆŽ (list 290 spisa), CŽ (list 294 spisa), OŽ (list 327 spisa) i TŽ (list 336 spisa), izvršen je uvid u ovosudni eSpis posl.br. P-1681/2017 te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću (list 347 do 353 spisa).

5. Saslušana u tijeku postupka z.z. tužitelja je navela da što se tiče utuženog razdoblja da je tužitelj 2013.g. imao 14 godina i da je išao u 7. razred, a danas da ima 17 godina i da je u 3. razredu srednje škole. U razdoblju osnovne škole da je imao posebnih troškova s obzirom da je imao poremećaj u učenju i pisanju te da su morali angažirati privatnog logopeda 2-3 puta tjedno čiji je sat iznosio 100,00 kn i to iz razloga jer su preko HZZO trebali čekati jako dugo. Istome da je dolazio i privatni fizijatar čiji sat je također koštao 100,00 kn, a on da je dolazio 2 puta tjedno. Navodi da su imali troškove ortodonta koji su se popeli do 10.000,00 kn i da su to išli privatnim putem, da se preko HZZO-a trebalo čekati do tri godine, a u konkretnom slučaju se nije radilo o estetskom zahvatu već mldb. tužitelj uopće nije mogao gristi hranu odnosno imati normalan ugriz i zbog toga da su morali da dijete može jesti. O samoj ozbiljnosti da govori i podatak da je taj aparatić tužitelj nosio 10 godina međutim problemi o kojima da je iskazivala da su se u srednjoj školi riješili. Tužitelj da ide u privatnu gimnaziju s time da je kao izvrstan učenik dobio stipendiju kojim je školarina u potpunosti plaćena međutim sve ostalo da plaćaju oni, da su morali kupiti knjige da se jedanput mjesečno ode u nekakav muzej kazalište, da su bili na Oxfordu i da plaća sve osim školarine. Također svaki dan da mu daje 30,00 kn koliko košta marenda, ručak, da mu daje i za sok i to svaki dan da je tako od 8 do 16. Navela je da ona nije zaposlena i da njezin izvanbračni suprug ima 8.000,00 kn mjesečno plaću. Pok. suprug da joj je radio u RLE Trogir te da je radio četvrtak, petak i subotu kao redar i da su od toga lijepo živjeli pogotovo od toga što je dobivao kao redar. U tom razdoblju da je i ona radila i da su oni bili zajedno pet godina, on da je pok. otac tužitelja i da je on čitavo vrijeme radio kao redar te da je i prije toga radio kao redar. Navela je da je bila u 4. mjesecu trudnoće i da su ona i pok otac tužitelja pokušali ozakoniti vezu međutim da nisu mogli sklopiti građanski brak iz razloga jer je isti bio državljanin BiH pa da su sklopili brak u crkvi, a onda nakon godinu dana da su mogli sklopiti i građanski brak. Tužitelj da skoro ima 18 godina, da je mlad dečko, da izlazi, da ima potrebe kao i svi te da sigurno izdvaja za njega 3.000,00-4.000,00 kn mjesečno. Mirovina da mu iznosi cca 1.000,00 kn, a u vrijeme kada je ona sklapala crkveni brak s njegovim ocem da je imala hrvatsko državljanstvo te da tužitelj dječji doplatak ne ostvaruje.

6. Svjedok JŽ je naveo da se između 2013. i 2016. u lokalima i noćnim klubovima i ugostiteljskim objektima radilo na crno, da je i on radio na crno, a dnevnica da je bila od 500,00 – 750,00 kn ovisno o popularnosti lokala ili ugostiteljskog objekta te da je i on radio kao redar te da se druži s takvim ljudima koji rade kao redari. Naveo je da ako je popularnije mjesto odnosno ugostiteljski objekt da se radilo četvrtak, petak i subotu, a ukoliko nije da se radilo najčešće petak i subotu te da se i danas sigurno zaštitari zapošljavaju na crno u ugostiteljskim objektima. Naveo je da je radio u Rijeci međutim da ime lokala smatra nebitnim te da ne želi na to odgovoriti i da je kao redar počeo raditi iza završetka srednje škole 2007., 2008. godine te da je radio do početka pandemije Covid 2020. i da je zaradio 500,00 kn za noć, a ukoliko je bio neki event ili blagdan da bi bila dupla dnevnica.

7. Svjedok VŽ je naveo da u razdoblju 2013. – 2016. da on tada nije bio rukovoditelj kadrovske službe u 3. Maju, da je radio u pogonu međutim fluktuacije ljudi da je bilo jer da se nije znalo što će biti s poslom te da ih je tada preuzimao Uljanik pa da je dio radnika i zbrinut međutim da on to govori kao osoba koja je tada radila u pogonu. Naveo je da je između 2013. – 2016. da je njih u 9 mjesecu 2013. preuzeo Uljanik te da su oni praktički bili ekspozitura u Rijeci da su bili glavni što se tiče ljudskih resursa KŽ, poslije njega ĐŽ dok je u Puli bio LŽ, AŽ pomoćnik direktora PIS-a, a direktor je bio NŽ te da su djelatnici 3. I da su odlazili i da oduvijek odlaze u inozemstvo na rad međutim da ne zna u kom broju.

8. Svjedok EŽ je naveo da je on radio kao zaštitar i da je u kontaktu s ljudima koji su radili i koji dalje rade kao zaštitari. Naveo je da je do 2013., 2015. i on radio, a što se tiće plaćanja da nekad dok su bili disko klubovi da se radilo četvrtak, petak, subotu i nedjelju i za noć dobivali 100,00 DEM, a kasnije da je to prešlo u 100,00 eura. Naveo je da je on radio na crno te da radi kao profesor i da je najbitnije što se tiče reda u ugostiteljskom objektu da osobu koja je redar okolina pozna jer u suprotnom da bude nereda skoro svaki dan. Naveo je da u tom poslu nije bitna starosna dob, da još uvijek na nekim mjestima rade osobe koje su malo mlađe od njega te da je 2013., 2015. bilo više nereda nego danas. Naveo je da pozna UŽ koji je nekad imao diskoteke a kasnije da je otišao raditi u Norvešku na brodogradilište te da do dan danas radi i da ide u mirovinu, da će mu biti mirovina 1.600,00 eura.

9. Svjedok ĆŽ je naveo da kod njega u ordinaciju su dolazili djelatnici brodogradilišta po liječničko uvjerenja potrebno za pretkvalifikaciju u razdoblju od 2013. do 2016., ali manje nego 90.-ih te takve osobe koje su željele zaposlenje na brodu da su imali tečajeve kao što su osnove sigurnosti ili tečaj zaštite od požara te da bi im oni izdavali liječničko uvjerenje po radnoj sposobnosti i da je to uglavnom bilo za radna mjesta mehaničara, pomoćnika stroja. Naveo je da su najčešće odlazili u Molfacone-Italija, međutim da su neki trebali liječničke potvrde za rad na platformi.

10. Svjedok GŽ je naveo da trenutno radi u Norveškoj, u gradu Stavangeru, da je na projektu zadnje tri godine. Prvi put u Norvešku da je otišao 2003.god., a od 2007.g. da je redovno u Norveškoj. Naveo je da je prije toga imao nekakve diskoteke po Opatiji i kafić. Što se tiče samog brodogradilišta negdje 2000. da je počeo raditi preko prijatelja u Viktor Lencu te da je po struci konobar, međutim da je izučio za montera u brodogradnji odnosno danas da radi kao brodski stolar. Kada da je počeo raditi u Viktor Lencu plaća da je bila između 500,00 -700,00 DEM, dok u Norveškoj je u početku imao oko 2000 EUR-a pa da je naraslo na 3.000,00 EUR-a, sve do današnjih 3.500,00 EUR-a, s time da su to sve neto iznosi i radničke plaće. Stan i hrana da su mu plaćeni i da plaća samo prijevoz. Naveo je da mu je poznato da bi i drugi djelatnici iz brodogradilišta išli raditi vani, da su jedno vrijeme radnici iz 3. Maja stalno išli vani i da je on povukao sina, a od 2007. da radi PŽ sa njim u Norveškoj.

11. Svjedok OŽ je naveo da on trenutno radi u ugostiteljstvu te da je voditelj bara te da kao takav angažira redare i da njihova isplata ovisi o samoj poziciji lokala i radnom vremenu i da dobivaju otprilike između 500,00 kn do 800,00 kn na noć te da takve iznose uglavnom dobivaju na ruke. Naveo je da su angažirani maksimalno 3 puta tjedno, ali petak i subota sigurno te da se redari traže i dalje, uglavnom mali krug ljudi koji se međusobno zna najčešće iz borilačkih sportova te da najčešće rade po preporuci. Redari da se isplaćuju u smjeni da kada gazda lokala tj. objekta kaže, ponekad iz konobarskog novčanika i da se neki redari plaćaju preko računa ako su prijavljeni, ali uglavnom na ruke.

12. Svjedok TŽ je naveo da je elektrotehničar te da je u 3. Maju radio od 1995. do 2007. i da je brodomontere sretao po brodogradilištima gdje je radio. Naveo je da je 2005. odlazilo puno radnika iz 3. Maja na mnogo bolju plaću, te da je i on zbog toga otišao raditi vani i da kada je otišao 2007. da je plaću imao 5.000,00 kn, a kada je otišao raditi vani u inozemstvu da je imao minimalno 2.500,00 EUR. Naveo je da je u razdoblju od 2013. do 2016. plovio, a i za tu istu firmu da je radio na novogradnjama u Njemačkoj te da su to primanja sa srednjom školom. Tada da je u tom razdoblju primao plaću 4.000,00 EUR neto, da je imao spavanje kod gazde, jednako kao i hranu, te da po njemu brodomonter sigurno nije imao ispod 3.000,00 EUR zbog uvjeta rada, da se u Njemačkoj jako puno gledaju uvjeti rada. Naveo je da što se tiče napredovanja u 3. Maju kada je on radio da koji pod sobom ima ekipu od 10-tak ljudi te ukoliko se određena osoba pokazala dobrom, da je dobro radila da je mogla napredovati za poslovođu dijela poslova i da po njemu fali ljudi u brodogradilištu jer da jako puno dolazi kooperanata raditi, a i da je jako puno naših ljudi otišlo raditi van.

13. Uvidom u dopis HZMO-a od dana 19. travnja 2017. utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 01. ožujka 2013. do 30. lipnja 2013. dobivao iznos od 982,37 kn mjesečno s osnova obiteljske mirovine, u razdoblju od 01. srpnja 2013. do 30. lipnja 2015. iznos od 992,14 kn s osnova obiteljske mirovine, u razdoblju od 01. srpnja 2015. do 31. prosinca 2015. iznos od 995,07 kn mjesečno s osnova obiteljske mirovine, od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. iznos od 1.003,05 kn mjesečno, od 01. siječnja 2017. do 31. siječnja 2017. iznos od 1.009,56 kn mjesečno.

14. U svom nalazu i mišljenju od dana 28. rujna 2018. stalni sudski vještak Katica Pehar je navela da postupajući po naloženoj zadaći suda da je ukupnu zaradu pok. oštećenika koja se sastoji od neto plaće brodomontera umanjene za ¼ i neto zarade koja bi bila ostvarena od dodatnog rada, umanjio za iznos mjesečne naknade imovinske mirovine a da prema iskazu z.z. tužitelja tužitelj ne ostvaruje dječji dohodak pa kako je zadaća vještaku određena da se očituje o visini mjesečnih iznosa izgubljenog uzdržavanja tužitelja, da na temelju uvida u spis zaključuje da se iznos mjesečnog uzdržavanja tužitelja utvrđuje u visini primanja koja bi ostvario pok. oštećenik i to u utuženom razdoblju 01. ožujka 2013. do 31. listopada 2016. da je izgubljeno uzdržavanje tužitelja iznosi 25.121,37 kn.

14.1. Tužitelj je svoje primjedbe istaknuo u podnesku od 25. listopada 2018.g.

14.2. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

14.3. U svom dopunskog očitovanja od dana 25. studenog 2018. stalni sudski vještak Katica Pehar je navela da umanjenje plaće za ¼ da proistječe iz navoda suda pa da tužitelj može dati primjedbe jedino na nalog suda, a ne na izračun vještaka. Navela je da obračun bruto plaće prikazan u tablici 2 da je izrađen na temelju neto – plaće brodomontera koje plaće u spis je dostavio 3. Maj brodogradilište. U spis da nisu dostavljene obračunske liste pa da nije imala informaciju o tome tko je komparant i koliki je osobni odbitak je kod izračuna plaće brodomontera korišten. Navela je da pretpostavlja da je 3. Maj – Brodogradilište u dopisu na listu 88-90 iskazalo prosjek neto plaća za navedeno radno mjesto. Navela je da s obzirom da podatak o bruto plaći joj nije raspoloživ da je obračun bruto plaće morala izvršiti uz određene pretpostavke iz podataka o neto plaći, a ona da je pretpostavila da je korišten osnovni osobni odbitak. Osobni odbitak koji bi imao pravo korist prednik tužitelja je u konkretnom slučaju da nije mogla uzeti u obzir jer se ne može utvrditi koji iznos osobnog odbitka je korišten kada su dostavljeni podaci o neto plaći brodomontera. Navela je da primjedbe u svezi mogućeg napredovanja prednika tužitelja nisu u svezi vještačkog nalaza kao ni primjedba u pogledu opravdanosti dužnih davanja iz prihoda od rada "na crno" već se odnose na naloženu zadaću.

14.4. Tužitelj je ponovo istaknuo primjedbe u podnesku do 28. studenog 2018.

14.5. U svom dopunskom vještačenju od dana 29. srpnja 2019. stalni sudski vještak Katica Pehar je navela da u slučaju da je prednik tužitelja radio kao brodomonter i ostvarivao dodatnu zaradu od rada "na crno" razlika između 1/3 njegovih ukupnih neto primanja i obiteljske mirovine u razdoblju od ožujka 2013. do listopada 2016. iznosila bi ukupno 50.799,63 kn, a u slučaju da je prednik tužitelja radio kao poslovođa brodomontera i ostvarivao dodatnu zaradu od rada "na crno" razlika između 1/3 njegovih ukupnih neto primanja i obiteljske mirovine u razdoblju od ožujka 2013. do listopada 2016. iznosila bi ukupno 71.555,90 kn.

14.6. Tužitelj je u podnesku od dana 19. rujna 2019. naveo da u cijelosti prihvaća dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Katice Pehar, dok je tuženik naveo da je vještak u ranijem nalazu i mišljenju izračunao visinu izgubljenog uzdržavanja s time da nije uzimao u obzir zaradu na crno te da ukoliko sud ne prihvati njihove druge prigovore iznesene u odgovoru na tužbu i podneska od 09. ožujka 2018. da smatraju da bi se trebao koristiti taj izračun vještaka bez zarade na crno.

14.7. Sud je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka u potpunosti prihvatio kao stručan i potpun.

15. U svom nalazu i mišljenju od dana 05. lipnja 2024. stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da visina mjesečnih iznosa izgubljenog uzdržavanja u utuženom periodu, polazeći od iznosa 1/4 neto mjesečne plaće koju bi prednik tužitelja ostvarivao kao brodomonter, umanjeno za iznos mjesečne naknade obiteljske mirovine koju je tužitelj primao u predmetnom utuženom razdoblju, iznosi 894,04 €.

15.1. Niti tužitelj, niti tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

16. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

17. Među strankama je sporno da li bi u utuženom razdoblju pok. otac tužitelja za njegovo uzdržavanje izdvajao 1/3 ili 1/4 svojih primanja odnosno da li bi isti napredovao do poslovođe brodomontera te je sporno da li i „zarada na crno“ ulazi u iznos izgubljenog uzdržavanja.

18. Odredbom članka 230 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 dalje; ZOO) propisano je da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

18.1. Naime, ovaj sud se slaže s navodima tuženika iz podneska od dana 10. prosinca 2024. da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje; VSRH) u odnosu na zastaru kod sukcesivnog utuživanja kao što je u predmetnom slučaju zauzeo pravno shvaćanje na sjednici građanskog odjela pod br. Su-IV-16/2021-17 od 20 rujna 2021., a koje glasi: „Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada, uzdržavanje ili u drugim slučajevima naknade buduće imovinske štete) oštećenik može ostvarivati ne samo u vidu rente, već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjem za proteklo razdoblje, ali se u tom slučaju prekid zastare iz čl. 245. st. 3. ZOO (NN br. 35/05, itd.) odnosi samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva, stoga rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinju teći prema čl. 230. i 231. ZOO/05, dok za slijedeće (novo) utužene tražbine zastara teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće.“

18.2. Međutim stav je ovoga suda da nisu osnovani navodi tuženika da je zbog navedenog cijelo potraživanje tužitelja u zastari, već je u skladu s gore navedenim pravnim shvaćanjem VSRH u zastari tužiteljevo prvo dospjelo potraživanje s osnova izgubljenog uzdržavanja u iznosu od 161,51 eura s obzirom da je dospijeće istoga 01.04.2013., a tužba je podnesena dana 08. travnja 2016., stoga je djelomično osnovan tuženikov prigovor zastare. (VSRH Rev-854/2024, odluka u predmetu u kojem je upravo tuženik podnio prijedlog za dopuštenje revizije te samu reviziju)

19. Nadalje, ovosudnom pravomoćnom presudom posl.br. P-770/06 te P- 1681/17 nedvojbeno je utvrđeno da je pok. otac tužitelja u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio u radnome odnosu i da je radio kao brodomonter te ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaze svjedoka VŽ, ĆŽ, DŽ i TŽ budući su isti životni, objektivi i uistinu nisu zainteresirani za ishod predmetnog spora pa je tako svjedok VŽ naveo da u razdoblju 2013. – 2016. da su djelatnici 3. Maja odlazili i da oduvijek odlaze u inozemstvo na rad međutim da ne zna u kom broju, svjedok ĆŽ je naveo da razdoblju od 2013. do 2016., osobe koje su željele zaposlenje na brodu da su imali tečajeve kao što su osnove sigurnosti ili tečaj zaštite od požara te da bi im oni izdavali liječničko uvjerenje po radnoj sposobnosti i da je to uglavnom bilo za radna mjesta mehaničara, pomoćnika stroja te da su najčešće odlazili u Molfacone-Italija, svjedok GŽ je naveo da je izučio za montera u brodogradnji odnosno danas da radi kao brodski stolar. Kada da je počeo raditi u Viktor Lencu plaća da je bila između 500-700 DEM, dok u Norveškoj je u početku imao oko 2.000,00 EUR-a pa da je naraslo na 3.000,00 EUR-a, sve do današnjih 3.500,00 EUR-a, s time da su to sve neto iznosi i radničke plaće i da mu je poznato da bi i drugi djelatnici iz brodogradilišta išli raditi vani, da su jedno vrijeme radnici iz 3. Maja stalno išli vani, dok je svjedok TŽ naveo da je u 3. Maju radio od 1995. do 2007. i da je brodomontere sretao po brodogradilištima gdje je radio i da je 2005. odlazilo puno radnika iz 3. Maja na mnogo bolju plaću te da je i on zbog toga otišao raditi vani i da kada je otišao 2007. da je plaću imao 5.000,00 kn, a kada je otišao raditi vani u inozemstvu da je imao minimalno 2.500,00 EUR. Tada da je u tom razdoblju primao plaću 4.000,00 EUR neto, da je imao spavanje kod gazde, jednako kao i hranu te da po njemu brodomonter sigurno nije imao ispod 3.000,00 EUR zbog uvjeta rada, da se u Njemačkoj jako puno gledaju uvjeti rada i da što se tiče napredovanja u 3. Maju kada je on radio da koji pod sobom ima ekipu od 10-tak ljudi te ukoliko se određena osoba pokazala dobrom, da je dobro radila da je mogla napredovati za poslovođu dijela poslova. Stoga je stav ovoga suda da su brodogradilište 3. Maj te inozemna brodogradilišta zapošljavala brodomontere te da bi se po redovitom tijeku stvari pok. HŽ vjerojatno zaposlio u brodogradilištu 3. Maj budući nije razumno očekivati da bi napustio grad u kojem je stvorio obitelj i dobra primanja pa imajući u vidu utvrđenje da je pok. HŽ bio ambiciozan oko svojih primanja i bilo mu je stalo da dobro živi, nastavni je stav ovog suda da se pok. HŽ ne bi zadovoljio s plaćom brodomontera u brodogradilištu 3. Maj te kako bi u utuženom razdoblju pok. HŽ bio bi u ranim četrdesetim godinama svog života i imao bi oko 15 godina radnog staža na radnom mjestu brodomontera zaključni je stav ovoga suda da bi pok. HŽ napredovao do radnog mjesta „poslovođe brodomontera“ s obzirom na deficitarnost ljudi u predmetnom zanimanju te pojačanoj potražnji na tržištu rada upravo za brodomonterima, osobito u situaciji kada brodogradilište ostaje bez mnogih svojih stručnih radnika uslijed njihova odlaska na rad u inozemstvo.

20. Također, stav je ovoga suda, da bi pok. otac mlt. tužitelja, budući je nesporno isti u vrijeme štetnoga događaja radio kao redar i s obzirom na svoju mladu životnu dob prilikom pogibije od svega 26 godina, i u budućnosti ostvarivao dodatne prihode radom „na crno“, s obzirom da je notorna činjenica da redari u noćnim klubovima u Rijeci najčešće rade vikendom i to petkom i subotom te da se ponekada radi i četvrtkom kao i da starosna dob nije uvjet budući u Rijeci postoje redari koji kvalitetno obavljaju svoj posao i u kasnijim godinama svog života, a o čemu su iskazivali i saslušani svjedoci čije iskaze u cijelosti prihvaća ovaj sud budući su isti životni, objektivi i uistinu nisu zainteresirani za ishod predmetnog spora pa je tako svjedok JŽ naveo da se između 2013. i 2016. u lokalima i noćnim klubovima i ugostiteljskim objektima radilo na crno, da je i on radio na crno, a dnevnica da je bila od 500,00 – 750,00 kn ovisno o popularnosti lokala ili ugostiteljskog objekta te da je i on radio kao redar te da se druži s takvim ljudima koji rade kao redari i da ako je popularnije mjesto odnosno ugostiteljski objekt da se radilo četvrtak, petak i subotu, a ukoliko nije da se radilo najčešće petak i subotu, svjedok EŽ je naveo da je on radio kao zaštitar i da je u kontaktu s ljudima koji su radili i koji dalje rade kao zaštitari te da je do 2013., 2015. i on radio, a što se tiče plaćanja da nekad dok su bili disko klubovi da se radilo četvrtak, petak, subotu i nedjelju i za noć dobivali 100,00 DEM, a kasnije da je to prešlo u 100,00 eura, kao i da je on radio na crno te da radi kao profesor i da je najbitnije što se tiče reda u ugostiteljskom objektu da osobu koja je redar okolina pozna jer u suprotnom da bude nereda skoro svaki dan i da u tom poslu nije bitna starosna dob, dok je svjedok OŽ jnaveo da on trenutno radi u ugostiteljstvu te da je voditelj bara i da kao takav angažira redare i da njihova isplata ovisi o samoj poziciji lokala i radnom vremenu i da dobivaju otprilike između 500,00 kn do 800,00 kn na noć te da takve iznose uglavnom dobivaju na ruke, kao i da su angažirani maksimalno 3 puta tjedno, ali petak i subota sigurno te da se redari traže i dalje, uglavnom mali krug ljudi koji se međusobno zna najčešće iz borilačkih sportova te da najčešće rade po preporuci.

20.1. S time da valja napomenuti da se prilikom utvrđivanja visine prihoda treba uzeti u obzir sve prihode koje je pok. otac tužitelja ostvarivao, pa ovaj sud smatra da činjenica što isti u vrijeme pogibije nije bio državljanin Republike Hrvatske nije odlučna za ostvarivanje „zarade na crno“ i to iz razloga jer sam naziv takve zarade dovoljno govori o potrebi državljanstva Republike Hrvatske radi ostvarivanja iste.

21. Odredbom članka 1094 stavak 1 ZOO-a propisano je da osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovno pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja, iz čega proizlazi da mlt. tužitelj i dalje ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja zbog pogibije svoga oca, s time da je tuženik dužan mlt. tužitelju naknaditi ono što je on stvarno izgubio a ne ono što bi imao pravo dobiti na osnovi zakonskog uzdržavanja.

22. Naime, mišljenje je ovoga suda da bi u utuženom razdoblju pok. otac tada mlt. tužitelja zasigurno za potrebe istoga izdvajao 1/3 svojih mjesečnih primanja, budući je unazad par godina došlo do povećanja troškova svakodnevnog života, a i s obzirom da su se materijalne prilike kako obitelji tužitelja tako i većine obitelji u RH u posljednje vrijeme znatno promijenile na lošije. Također, valja napomenuti da je tužitelj u utuženom razdoblju bio osoba dobi od 14 do 17 godina pa i iz toga razloga njegove potrebe više nisu iste već su zasigurno povećane, a o čemu je iskazivala i njegova majka i zz ČŽ čiji iskaz ovaj sud u cijelosti prihvaća i koja je navela tužitelj da ide u privatnu gimnaziju s time da je kao izvrstan učenik dobio stipendiju kojim je školarina u potpunosti plaćena međutim sve ostalo da plaćaju oni, da su morali kupiti knjige da se jedanput mjesečno ode u nekakav muzej kazalište, da su bili na Oxfordu i da plaća sve osim školarine. Također svaki dan da mu daje 30,00 kn koliko košta marenda, ručak, da mu daje i za sok i to svaki dan da je tako od 8-16 te da ona nije zaposlena i da njezin izvanbračni suprug ima 8.000,00 kn mjesečno plaću a tužitelj da skoro ima 18 godina, da je mlad dečko, da izlazi, da ima potrebe kao i svi te da sigurno izdvaja za njega 3.000,00 - 4.000,00 kn mjesečno.

23. Nadalje, ovaj sud je do prosječnog mjesečnog neto primanja za pok. oca tužitelja došao financijskim vještačenjem smatrajući da bi u utuženom razdoblju pok. otac tužitelja zasigurno za potrebe istoga izdvajao 1/3 svojih mjesečnih primanja, uračunavajući zaradu na crno te obiteljsku mirovinu koju mjesečno tužitelj prima slijedom čega iz dopune nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještak Katice Pehar od 29. srpnja 2019. proizlazi da u slučaju da je prednik tužitelja radio kao poslovođa brodomontera i ostvarivao dodatnu zaradu od rada "na crno" razlika između 1/3 njegovih ukupnih neto primanja i obiteljske mirovine u razdoblju od ožujka 2013. do listopada 2016. iznosila bi ukupno 71.555,90 kn odnosno 9.497,10 eura, slijedom čega je tužitelju, s obzirom da je dio potraživanja u zastari, ukupno dosuđeno 9.339,13 eura dok je s preostalim zatraženim dijelom tužitelj odbijen.

24. Završno, valja napomenuti da kako tužitelj nije korisnik dječjeg doplatka, da istoga niti nije trebalo uračunavati u visinu izgubljenog uzdržavanja.

25. Tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate u skladu odredbom članka 29 stavak 1 i 2 ZOO-a (NN br. 35/05) od dana dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr.7.t.1. Tarife), zastupanja na dvadeset i jednom ročištu i to za šesnaest u iznosu od 200,00 eura za svako (Tbr.9.t.1. Tarife) i pet u iznosu od 100,00 eura za svako (Tbr.9.t.2. Tarife), sastavljanja petnaest podneska i to za četiri u iznosu od 200,00 eura za svaki, deset u iznosu od 100,00 eura za svaki i jedan u iznosu od 50,00 eura (Tbr.8. t.1. i t.3 Tarife), sastavljanja žalbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr.10 t.1. Tarife), dakle 100%-tni trošak tužitelja iznosi 6.000,00 eura. Budući da je tužitelj uspio u sporu sa 88% konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, dosuđen mu je trošak u iznosu od 5.280,00 eura te pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.320,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 1.000,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eura, sudske pristojbe za presudu u iznosu od 663,61 eura te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00 eura pa proizlazi da tužitelju pripada naknada parničnog troška u iznosu od 9.027,22 eura.

27.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, 05. ožujka 2025.

S u d a c

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika