Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2564/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Šalini, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Radnička cesta 50., Zagreb, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1358/2024-6 od 4. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1358/2024-6 od 4. srpnja 2024. i to na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u dijelu koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 4.1. Ugovora o kreditu, broj ugovora 9012544392 koji su stranke zaključile dana 29. svibnja 2007. te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli CHF.
II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana, isplati tužitelju, ukupan iznos od 9.857,02 eur / 74.267,75 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. rujna 2015. do isplate, i to od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana, isplatiti tužitelju, zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća do 30. rujna 2015., i to po stopi od 15% godišnje od 3. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 8.125,00 eura sa zateznom kamatom od 4. srpnja 2024. do isplate.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je to pobliže navedeno pod točkama I.-III. izreke prvostupanjske presude, te je tuženik obvezan tužitelju na ime parničnog troška isplatiti iznos od 7.504,15 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu broj ugovora 9012544392 kojeg su stranke zaključile dana 29. svibnja 2007. i to o načinu promjene kamatne stope i primjeni CHF valutne klauzule, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 9.857,02 eura / 74.267,75 kuna s pripadajućim kamatama, te za isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedinačno određene mjesečne iznose.
6. Iz stanja u spisu proizlazi:
- da su parnične stranke sklopile 29. svibnja 2007. Ugovor o kreditu broj 9012544392. kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 107.300,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita,
- da su ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i primjeni CHF valutne klauzule sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj već mu je nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora,
- da u postupku sklapanja tog ugovora banka nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o osporenim ugovornim odredbama, te isti u postupku pregovaranja nije mogao utjecati na uvjete ugovora (izuzev roka otplate),
- da su stranke 30. rujna 2015. sklopile Dodatak uz taj ugovor temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je provedena konverzija kredita iz CHF u EUR i primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi koju je kreditor primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR-ima,
-da je konverzija provedena sukladno metodologiji propisanoj odredbama ZID ZPK-a,
- da je sporazumom uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana,
- da je sporazumom početno utvrđen otplatni plan kredita zamijenjen novim planom izračunatim u skladu s načelima iz gore navedene odredbe time da će utvrđenim iznosom preplate biti umanjeni budući anuiteti sukladno članka 19.c stavak 1. toč. 5. ZID ZPK-a,
- da je tužitelj potvrdio da mu je kao preduvjet za sklapanje dodatka dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te je bio suglasan s izračunom konverzije kao i s provedbom konverzije u skladu s dostavljenim izračunom,
- da ne postoje razlozi eventualne nevaljanosti sporazuma koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a,
- da je tužitelj na zaključenje dodatka ugovora o kreditu pristao dobrovoljno,
- da su iznosi koje je tužitelj uplatio tuženiku kao korisnik kredita iz ugovora o kreditu od 29. svibnja 2007. uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR-u prema dodatku ugovora o kreditu od 30. rujna 2015.
7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano tuženik prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava kada je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev ispravno ističući kako spomenuti dodatak Ugovoru o kreditu od 30. rujna 2015. kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, jest od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje predmetnu razliku utemeljenu na iznosima kao da konverzije i nije bilo.
8. Naime, predmetni aneks koji podrazumijeva konverziju kredita iz CHF u EUR prema provedenim dokazima u postupku izvršen je temeljem ZID ZPK-a.
9. U svezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-
1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:
„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
10. Osim toga, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a, a kako je to utvrđeno u predmetnom slučaju.
11. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.) Pored toga, Ustavni sud je istaknuo da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.
12. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
13. Izvršena konverzija imala je svrhu i učinak ne samo na promjenu valute kredita, već i na saniranje posljedica nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene izmjene, neovisno o proklamaciji iz članka 19.c. stavka 1. ZID ZPK.
14. U tom je smislu za naglasiti da je potrošaču u trenutku sklapanja konverzije ponuđena kamatna stopa koja će retroaktivno zamijeniti ranije ugovorenu (ništetnu) kamatnu stopu te su mu tom prilikom, jer je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se već bila primjenjivala u proteklom razdoblju za kredite s valutnom klauzulom u EUR, precizne stope ugovornih kamata bile poznate i predočene prije potpisivanja Dodatka.
15. S tim u vezi, prije svega se ističe da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Dodatka nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Dodatka kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Pritom je u obračun konverzije uzeto plaćano na ime otplate obroka ili anuiteta kredita pa tako i preplaćene razlike, a sve na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom - ZID ZPK/15. Nadalje, obveza trgovca da potrošaču ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, također je određena prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču sklapanje Dodatka ostavljeno na izbor. Tužitelj je prihvatio ponudu i Dodatak Ugovoru o kreditu je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, izaziva pravne učinke.
16. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu u svemu na način kako je to određeno ZID ZPK/15. Pritom je ZID ZPK/15 propisao i način raspolaganja eventualno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
17. Na taj je način valjano prestala obveza tuženika (članak 160. stavak 1. ZOO-a) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata, a koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (članka 1111. stavka 1. ZOO-a) i ti više plaćeni iznosi nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika, pa nije bilo temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a. Pri tom se napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF pa takve kategorije nisu pravno usporedive. Odluka suda koja pokušava naknadno izjednačiti obje kategorije, dosuđujući u konkretnom slučaju tužitelju ono što bi mu pripadalo da dodatak ugovoru o kreditu nije zaključen, anulira izbor tužitelja koji je valjano učinjen i ide protiv zakona čija ustavnost nije dovedena u pitanje.
18. Na temelju iznesenih razloga proizlazi zaključak da je tražbina potrošača – korisnika kredita na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koji je s trgovcem - kreditorom zaključio dodatak ugovora o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK/15, posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, podmirena, budući da su i uplate izvršene po toj osnovi uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.
19. Navedenim, kako se u predmetnom slučaju radi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, a kojim je uspostavljena nova pravna osnova nastala na temelju novonastalog ugovornog odnosa - sporazuma sklopljenog suglasno ZID ZKP-a, te kojim je reguliran kompletni pravni odnos stranaka u svezi spornog kredita uključujući i sve novčane zahtjeve koji bi tužitelju pripadali da nema konverzije, a nakon sklopljenog sporazuma o konverziji nije utvrđeno postojanje bilo kakvog novog novčanog zahtjeva korisnika kredita, to se tužbeni zahtjev korisnika kredita-tužitelja ukazuje neosnovanim.
20. Tužitelju je dostavljen izračun konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te je tužitelj ovaj izračun prihvatio i slijedom toga sklopio predmetni dodatak ugovora o kreditu, a na što isti nije ničim bio obvezan niti prinuđen kako je vidljivo iz članka 19.e stavak 6. ZID ZPK-a, prema kojem se, ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima. Stranke su sklapanjem aneksa ugovora izmijenile svoj ugovorni odnos ne samo u pogledu valute, već su redefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, te su prilikom uračunavanja izvršenih uplata prema novom otplatnom planu uzele u obzir izvršene uplate, pa tako i ovdje utužene uplate, pa utoliko ne postoji osnova u smislu članka 323. stavak 1. ZOO-a za isplatu razlike između početno ugovorene kamatne stope za kredit u CHF i promijenjene kamatne stope za isti kredit u utuženom razdoblju, kao ni za isplatu razlike po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
21. Naime, provedbom konverzije uklonjene su nepoštene odredbe iz ugovora i uspostavljena je pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da takve nepoštene odredbe nisu postojale osobito ostvarivanjem prava na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštene odredbe, te je osiguran ravnopravni položaj dužnika prema vjerovniku.
22. Nadalje, iz utvrđenih činjenica u postupku proizlazi kako se radi o konverziji u skladu s kogentnom zakonskom normom, kojom su priznati više plaćene iznosi kako po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi tako i po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, na koju računsku točnost izračuna ugovorne strane nisu imale primjedbi, a narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača je ponovno uspostavljena.
23. Pritom je za naglasiti da osim što se ovo naknadno stvaranje/promjena pravne osnove učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u temelji na posebnom zakonskom rješenju, takvo je rješenje i u skladu s temeljnim načelom obveznih odnosa - načelom slobode uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a.
24. U tom smjeru oglasio se i VSRH koji je u svojoj odluci naglasio kako: „Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora.“ (presuda VSRH Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.).
25. Iz toga proizlazi kako se ništetnost može nadomjestiti voljom stranaka čime ujedno može nastati i pravna osnova te opravdanje za učinjena plaćanja s naslova takve ništetnosti, tim više kada je takva osnova stvorena posredstvom prisilnog propisa (pravila ZID ZPK-a o konverziji).
26. Primjena suprotnog stajališta prema kojem bi korisnik kredita, unatoč provedenoj konverziji sukladno ZID ZPK-a (koju je želio i na koju je dobrovoljno pristao), imao pravo na povrat svih ili dijela učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u, predstavljala bi povredu, ne samo načela konverzije kredita, nego i načela obveznog prava te općih načela prava, pa i nastojanja da se sve potrošače dovede u jednaki položaj te u tome smislu da se zadovolje i zahtjevi pravičnosti.
27. Navedenim, korisnik kredita u CHF-u, koji je izvršio konverziju u smislu pravila ZID ZPK-a, nema pravnu osnovu i interes za vođenje postupka na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu (istovjetno proizlazi i iz odluke VSRH broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.). Tome u prilog govori i to što sud u spomenutoj odluci nigdje ne spominje učinke konverzije, već se samo poziva na opća pravila obveznog prava o ništetnosti koja u slučaju kolizije moraju ustuknuti pred posebnim pravilima o konverziji.
28. Slijedom iznesenog, pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a žalbu tuženika je trebalo uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
29. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku trebalo mu je pozivom na odredbu članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a obistiniti na ime troška prvostupanjskog postupka iznos od 8.125,00 eura od čega za sastav odgovora na tužbu 500 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), za zastupanja na ročištima od 21. listopada 2020., 10. ožujka 2021., 8. rujna 2021., 29. studenog 2021., 27. listopada 2022. i 23. svibnja 2024. po 250 bodova (Tbr. 9. točka 2. Tarife), za zastupanje na ročištu od 4. listopada 2022. 125 bodova (Tbr. 9. točka 5. Tarife), za zastupanje na ročištu od 1. prosinca 2022. 500 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), te iznos od 1.312,50 eura na ime PDV-a. Također mu je priznat trošak jedne žalbe u iznosu od 1.562,50 eura (uključen PDV), dok za drugu nije određeno postavljen. Trošak sastava podnesaka od 20. listopada 2020., 23. studenog 2020., 20. svibnja 2021., 4. studenog 2021., te 11. srpnja 2022. nije mu obistinjen u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a (ponavljaju se već ranije iznijeti navodi u odgovoru na tužbu, te na ročištima), kao ni trošak pristojbe jer nije određeno naveden.
30. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu 5. ožujka 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
