Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1287/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1446/2024-23 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1446/2024-23 od 27. rujna 2024. pod stavcima I. i II. izreke i u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.392,13 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1446/2024-23 od 27. rujna 2024. u dijelu pod stavkom III. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 187,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na način da se tužiteljica odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao s neosnovanim.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o kreditu 045-50-2600378 od 21. prosinca 2004. sklopljenog između tužiteljice PŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535 a koja :

- u dijelu čl. 9. glasi ”Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor” (st. I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 100,12 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 25. kolovoza 2012. do isplate (st. II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.579,63 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2024. do isplate (st. III. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 326. i čl. 186.c ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora". Prema tome, iako je tražbina tužiteljice dospjela 25. kolovoza 2012., zastarni rok restitucijskog zahtjeva počinje teći danom pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o određivanju naknade za prijevremenu otplatu kredita.

5. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuju stranke u žalbama, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetna, te slijedom toga potražuje isplatu iznosa od 100,12 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, koji je isplatila kao naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik nepošteno i nezakonito primjenjivao ugovornu odredbu čl. 9. Ugovora o kreditu o tzv. izlaznoj naknadi za prijevremeno zatvaranje kredita na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenih ugovora, odnosno o kojem se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 045- 50-2600378 od 21. prosinca 2004. na iznos od 37.786,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 84 mjeseci (članak 4. Ugovora), te da je tužiteljica dana 02. svibnja 2011. platila iznos od 754,32 kn / 100,12 EUR, na ime naknade za obradu dokumentacije prilikom prijevremenog zatvaranja kredita.

9. Prvostupanjski je sud na temelju iskaza tužiteljice, kojeg je prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno utvrdio da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ne radi se o jasnoj i lako razumljivoj odredbi, u smislu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 - dalje: ZZP), jer ta odredba ne sadrži parametre za određivanje visine naknade u slučaju prijevremene otplate kredite, pa je stoga moguće u ovom postupku utvrđivati da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi.

11. Prvostupanjski je sud proveo test poštenosti u smislu čl. 81. st. 1. ZZP, te utvrdio da je sporna ugovorna odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, a sa takvim je zaključkom prvostupanjskog suda suglasan i ovaj sud.

12. Naime, prema čl. 1068. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 111/93 - dalje: ZOO), tuženiku bi pripadalo pravo na kompenzaciju štete povezanu s prijevremenom otplatom kredita, ali bi kriteriji za izračun te kompenzacije trebali biti transparentni i razumljivi potrošačima već prije sklapanja ugovora o kreditu, a u svakom slučaju tijekom stupanja ugovora o kreditu na snagu, a što ovdje nije slučaj, budući da je Odluka tuženika o naknadama u poslovima kreditiranja građana donesena 1. siječnja 2011., kojom je određeno na koji se način određuje naknada kod prijevremene otplate kredita, a predmetni je ugovor zaključen 21. prosinca 2012.

13. Na žalbene navode tuženika da je čl. 16. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12 i 143/13 - dalje: ZPK) propisano da vjerovnik u slučaju prijevremene otplate kredita ima pravo na pravnu i objektivnu naknadu za moguće troškove izravno povezane s prijevremenom otplatom kredita, te da ugovaranje takve naknade nije niti jednim propisom zabranjeno, treba reći da su kriteriji određivanja visine te naknade trebali bili poznati tužiteljici već prije sklapanja ugovora o kreditu, a u svakom slučaju tijekom stupanja ugovora o kreditu na snagu, a što nisu bili, jer iz sporne ugovorne odredbe nije jasno razumljivo na temelju kojih parametara će tuženik jednostranom odlukom odrediti visinu te naknade, pa je u konkretnom slučaju, sporna ugovorna odredba protivna čl. 81. st. 1. ZZP, zbog čega tuženik nema pravo na naknadu za prijevremenu otplatu kredita niti temeljem čl. 16. ZPK, kada bi i bile ispunjene zakonske pretpostavke iz te zakonske odredbe za naplatu naknade zbog prijevremenog raskida ugovora, koje, osim toga, tuženik nije dokazao, jer je ugovorna pravna osnova za naplatu takve naknade otpala.

14. Dakle, u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu tužiteljici nije bila poznata visina naknade za prijevremenu otplatu kredita, niti parametri za određivanje te naknade, pa je time tužiteljica u kvalitativnom smislu stavljena u pogledu prava i obveza glede prijevremene otplate kredita u nepovoljan položaj u odnosu na tuženika, koji je pritom postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, jer je propustio tužiteljicu informirati o parametrima i načinu određivanje visine naknade za prijevremenu otplatu kredita, tako da tužiteljici kao potrošaču određivanje visine te naknade u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo razumljivo.

15. Slijedom izloženog pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je sporna ugovorna odredba u smislu čl. 81. st. 1. ZZP nepoštena, a time i ništetna (čl. 87. st. 1. ZZP).

16. Budući da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi, pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 104. st. 1. ZOO kada je naložio tuženiku da tužiteljici isplatio iznos od 101,12 EUR s zateznim kamatama koje teku od dana isplate tog iznosa po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj (čl. 214. ZOO), budući da je propustio informirati tužiteljicu o načinu određivanja visine naknade zbog prijevremene otplate kredita, čime je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja.

17. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1 ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude.

18. No, s pravom tuženik u žalbi ukazuje da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 5. siječnja 2023. od 100 bodova po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" , broj 138/23, dalje: OT), jer se ne radi o obrazloženom podnesku, ali tužiteljici za sastav tog podneska pripada pravo na trošak od 25 bodova temeljem Tbr. 8/3 OT, ili 50,00 EUR s PDV od 25%, 62,50 EUR, dok je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici za sastav tog podneska 250,00 EUR (razlika iznosi 187,50 EUR).

19. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešno priznao tužiteljici trošak od 100 bodova za zastupanje na pripremnom ročištu temeljem Tbr. 9/1 OT, jer se na tom ročištu raspravljao i o meritumu spora.

20. Stoga je trebalo temeljem čl. 373. t. 3. ZPP preinačiti st. III. izreke pobijane presude i odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP trebalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke pobijane presude za iznos od 1.392,13 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

21. Tuženik je uspio u sporu samo u dijelu koji se odnosi na sporednu tražbinu, a kako se uspjeh u žalbenom postupku određuje samo glede uspjeha u odnosu na glavni zahtjev, trebalo je temeljem čl. 166. st. 1. ZPP odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

U Velikoj Gorici 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković