REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-216/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima iz Zadra, Jurja Dalmatinca Matejeva 4, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, Bužanova 4, kao punomoćnicima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj: P-1898/2023-10 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice ČU odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika Addiko Bank d.d. djelomično se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj: P-1898/2023-10 od 2. veljače 2024., u točki I., II. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika Addiko Bank d.d. djelomično se prihvaća i ukida presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj: P-1898/2023-10 od 2. veljače 2024., u točki III. izreke, kao i rješenje istog suda poslovni broj: P-1898/2023-10 od 2. veljače 2024., u odluci o troškovima postupka (točka III. izreke), te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Žalba tužiteljice ČU odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika Addiko Bank d.d. djelomično se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj: P-1898/2023-10 od 2. veljače 2024., u točki I. i II. izreke.

III. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se prvopostavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

''1. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu, broj ugovora 236-109/2006 zaključen između tužiteljice i tuženika dana 08. svibnja 2006. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti – vratiti tužiteljici iznos od 54.048,47 eura sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže označenim u ovoj točki izreke, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3 i čl. 6. Ugovora o kreditu broj 236-109/2006 koji su stranke zaključile 8. svibnja 2006. te da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 8. svibnja 2006. pa nadalje, kao i promjenjivom tečaju CHF od 8. svibnja 2006. pa nadalje.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 2.855,93 eura, te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno promjene u tečaju CHF, iznos od 5.078,34 eura sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže označenim u ovoj točki izreke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži da joj tuženik isplati iznos od 0,01 eura sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2007. pa do isplate.

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba u dijelu kojim tužitelj traži da sud utvrdi nezakonitim odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa.

II. Odbija se prijedlog tuženika radi provođenja vještačenja u dijelu koji se odnosi na razlike po osnovi promjene kamatne stope, primjenom kamatne stope za kredite u HRK bez valutne klauzule.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 2.587,84 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. veljače 2024. kao dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem referentne stope, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjeva za više traženog od prihvaćenog odbija kao neosnovan.“

2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude (točka I. i IV. izreke), te točke I. i III. rješenja, žalbu je pravodobno podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložila drugostupanjskom sudu da presudu i rješenje u pobijanim dijelovima preinači na način da u cijelosti usvoji glavni tužbeni zahtjev u cijelosti i da obveže tuženika na naknadu cjelokupnog parničnog troška, kao i troškova žalbenog postupka ili da istu presudu i rješenje u pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Tužiteljica nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) jer da su navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu, pa da se presuda ne može ispitati.

2.2. Osim navedenog tužiteljica smatra da su ništeni bitni sastojci predmetnog Ugovora o kreditu, odnosno da je ništetan predmet tj.valuta i djelomično cijena odnosno kamata, te da su u takvoj situaciji, bez tih bitnih sastojaka, i ostale odredbe ništetne pa da zbog toga predmetni Ugovor o kreditu ne može opstati, kao i da iz odredbe članka 1021. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) proizlazi da bitne sastojke ugovora čine određeni novčani iznos kao predmet ugovora i ugovorena kamata kao cijena korištenja odobrenih sredstava, te da izostankom samo jednog od bitnih sastojaka ugovora njegova daljnja pravna opstojnost više nije moguća. U prilog svojih tvrdnji tužiteljica se poziva na presude suda Europske unije, Vrhovnog suda RH, te na presude općinskih i županijskih sudova. Tvrdi da se prvostupanjski sud u ovom postupku u svojoj ocijeni ništetnosti zadržao na posebnoj ocjeni nepoštenih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivim kamatnim stopama i posebnoj ocjeni nepoštenih ugovornih odredbi o valuti švicarski franak, ali da je propustio utvrditi i kritički cijeniti ugovor kao pravnu i faktičku cjelinu.

2.3. Zaključno tužiteljica smatra da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti ništetan, te da je tužena strana, kao nepošten stjecatelj, temeljem odredbe članka 1115. ZOO- a, tužitelju dužna vratiti sve ono što je primila temeljem takvog ugovora odnosno ništetnog pravnog posla, kao i da prvostupanjski sud nije imao razloga odbijati, pa niti dijelom, alternativni tužbeni zahtjev, a niti imati u vidu preplatu priznatu tužiteljici u konverziji, i to stoga što je tuženikova tražbina zastarjela. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik osporava i odluku o troškovima postupka.

3. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude (točka II. i III. izreke), kao i rješenja u točki II. i III. izreke), žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da preinači presudu i rješenje u pobijanim dijelovima na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i da naloži tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, kao i troškove žalbenog postupka, sve sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate ili da presudu i rješenje u pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.1. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi međusobno proturječni, zatim da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada prilikom donošenja odluke nije imao u vidu da je kredit tužiteljice konvertiran u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje u tekstu: ZID ZPK), te da je tuženik tijekom postupka isticao da su svi iznosi koje je tuženik za vrijeme važenja Ugovora o kreditu naplatio na temelju ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli, uračunati tužiteljici u novi ugovor o kreditu – sporazum o konverziji, u kojem su joj ti iznosi priznati, a da je to potvrđeno i nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno da je tužiteljica obeštećena na način da je stavljena u istu činjeničnu i pravnu poziciju kao da je cijelo vrijeme imala zaključen ugovor o kreditu u EUR, kao i da je tužiteljici prilikom izračuna konverzije priznat upravo onaj iznos koji je, kako tvrdi, preplatila na osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valuti, s tim da je nakon provođenja konverzije i glavnica kredita umanjena za 13.668,07 eura (102.982,11 kn).

3.2. Obzirom da je tužiteljica svojom slobodnom voljom prihvatila konverziju, tuženik je mišljenja da su stranke isključivo po izboru tužiteljice riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom, te da tužiteljica nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih iznosa koje bi platio pod pretpostavkom primjene početno ugovorene kamatne stope i početnog CHF tečaja, zatim da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio, odnosno da nije primijenio, relevantne odredbe članka 59. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP), te članka 74. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbe članka 172., 173. i 175. Zakona o bankama i članka 308. stavka 3. Zakona o kreditnim institucijama, a koje zakonske odredbe da su predviđale ugovaranje promjenjive kamatne stope i pretpostavke pod kojima se ista može mijenjati, s tim da je po tim odredbama tuženik u cijelosti i postupao.

3.3. Osim navedenog tuženik je mišljenja da bi uspostava ravnoteže među ugovornim stranama imala za posljedicu primjenu kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama, a ne primjenu početno ugovorene kamatne stope i tečaja, te da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada nisu uzeti u obzir manje plaćeni iznosi, odnosno tzv. negativne razlike, te kada su tužiteljici dosuđene zatezne kamate od dana stjecanja kao da je tuženik nesavjestan stjecatelj, a ne od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik zaključno osporava i odluku o troškovima postupka smatrajući da je nepravilno primijenjena Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022), koja je stupila na snagu 5. studenog 2023., za sve radnje tijekom postupka, a ne ona Č koja je bila važeća u trenutku poduzimanja pojedine radnje od strane punomoćnika tužiteljice, zatim da nisu navedeni razlozi zbog kojih su dosuđeni troškovi postupka bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a i da presudom nije odlučeno o zahtjevu za naknadom troškova postupka kojeg je tuženik postavio prije zaključenja glavne rasprave, kao i da je pogrešno navedeno da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici.

4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika, dok je tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice osporio osnovanost njezinih žalbenih navoda, te je predložio da se žalba odbije kao neosnovana, a pobijana presuda potvrdi uz naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.312,90 eura.

5. Žalbe tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 236-109/2006 zaključenog između tužiteljice i tuženika 8. svibnja 2006. i zahtjev isplatom iznosa od 54.048,47 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te eventualno kumulirani (podredni) zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatom iznosa od 2.855,94 eura s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 5.078,34 eura s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Neosnovano tužiteljica i tuženik u žalbama ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a, budući pobijana presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može ispitati. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

8. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno:

- da su tužiteljica i prednik tuženika Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. dana 8. svibnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj: 236-109/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) za kupnju stana, kojim ugovorom je prednik tuženika kao kreditor odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 72.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita (članak 2.), uz kamatnu stopu 4,60 % dekurzivno godišnje (članak 3.) koja je promjenjiva sukladno odluci banke ili drugom aktu banke (članak 6), te s rokom otplate od 25 godina i uz otplatu u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 407,10 CHF (članak 4.);

- da su stranke dana 20. siječnja 2016. zaključile Aneks uz Ugovor o kreditu broj:

236-109/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: Aneks Ugovora o kreditu) temeljem ZID ZPK kojim je izvršena konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, kojim je u članku 2. utvrđeno da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 750,68 eura (5.656,02 kn), koja će se koristiti za namirenje budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

9. Prema žalbenim navodima tužiteljice sporno je da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bitni sastojci Ugovora o kreditu, te da taj Ugovor može opstati i bez ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno da li je Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, kao i da li se utvrđeni iznos na ime ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope može umanjiti za iznos utvrđene preplate u konverziji, te da li tužiteljica ima pravni interes tražiti da se utvrde nezakonitim odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, dok je prema žalbenim navodima tuženika sporno da li je valutna klauzula sadržana u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetna, kao i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, te da li nakon sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija valutne klauzule CHF u eure, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa temeljem djelomične ništetnosti osnovnog Ugovora o kreditu i u kojem iznosu, te od kada tužiteljica ima pravo na zatezne kamate.

10. Prvostupanjski sud je, prije svega, pobijanim rješenjem pravilno odbacio kao nedopuštenu tužbu u dijelu kojim tužiteljica traži da sud utvrdi nezakonitim odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, budući su odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa iz članka 6. Ugovora o kreditu sastavni dio tog Ugovora, te su obuhvaćene odlukom o zahtjevu za utvrđenjem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa tužiteljica nema pravni interes utvrđivati nezakonitost tih odluka, zbog čega je valjalo žalbu tužiteljice u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijano rješenje u točki I. izreke potvrditi.

10.1. Prvostupanjski sud je, također, pobijanim rješenjem pravilno odbio prijedlog tuženika radi provođenja vještačenja primjenom kamatne stope za kredite u HRK bez valutne klauzule, a u dijelu koji se odnosi na razlike po osnovi promjene kamatne stope, jer tužiteljica u slučaju ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu ima pravo na razliku prema početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju. Stoga je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijano rješenje u točki II. izreke potvrditi.

11. Nasuprot navodima istaknutim u žalbi tužiteljice prvostupanjski sud je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužiteljicu sa glavnim tužbenim zahtjevom.

11.1. Naime, prema odredbi članka 1021. ZOO-a bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

11.2. Osim toga odredbama članka 87. stavka 2. ZZP-a i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12 i 56/13) izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa.

11.3. Dakle, eventualna ništetnost odredaba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i da ugovor može opstati bez njih, ne povlači ništetnost cijelog ugovora, zbog čega je valjalo žalbu tužiteljice u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi u točki I. izreke, kao i u točki IV. izreke kojim je tužiteljica odbijena s iznosom od 0,01 eura sa pripadajućim zateznim kamatama iz razloga što tužiteljica žalbenim navodima ne osporava zaključak prvostupanjskog suda da je za taj iznos nastupila zastara potraživanja.

12. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva (eventualno kumulirani zahtjev) prvostupanjski sud je, nakon što je proveo i ocijenio sve predložene dokaze, pravilno zaključio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora o kreditu, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužiteljicu stavile u neravnopravni položaj. Naime, cijeneći iskaz tužiteljice, pravilno je utvrđeno da je osobni bankar tužiteljici prilikom razgovora predložio kredit u CHF kao najpovoljniji, te da joj druge kredite nije niti nudio, zatim da je rekao da je CHF najstabilnija valuta i da se tečaj nije mijenjao devetnaest godina pa da je vjerovala da će tako i ostati, da s njim nije razgovarala o tomu što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te da nisu pregovarali o pojedinim odredbama nego da je ugovor bio pripremljen kao takav, kao i da je sredstvima kredita kupila stan.

13. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužiteljice, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi prednik tuženika dao tužiteljici odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužiteljica nije mogla utjecati na njegov sadržaj, te da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužiteljicu kao korisnika kredita i da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je određena u visini od 4,60 %, a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, kao i da je tuženik predložio saslušanje svjedoka ZU, ali da je od njegovog saslušanja tijekom postupka odustao, i to podneskom od 6. prosinca 2023. (list 460), dakle da je odustao od prijedloga da se saslušanjem zaposlenika banke dokaže suprotno iako je teret dokaza bio na njemu, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. ZZP-a u vezi sa člankom 4. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a. Stoga je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki II. izreke potvrditi.

14. Prihvaćajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je na temelju članka 326. stavka 1. ZOO-a pravilno zaključio da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka ugovoru. Nadalje, iako Dodatak ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit demoliran u valuti EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka ugovoru nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.

15. Osim navedenog prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik u smislu članka 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača jer je sporne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nametnuo tužiteljici bez mogućnosti pregovaranja, pa da je stoga tužiteljica ovlaštena tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja te naknade jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa, kao i da nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika imajući u vidu da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli 15. lipnja 2018., s tim da je nedvojbeno da je tužba u ovom predmetu podnesena 16. svibnja 2019.

16. Prvostupanjski sud, također, prilikom donošenja odluke pravilno nije uzeo u obzir i tzv. negativnu razliku kada je tužiteljica plaćala manji iznos od onog koji je ugovoren prilikom sklapanja ugovora o kreditu, budući je tuženik samo općenito stavio materijalnopravni prigovor kojim zapravo osporava visinu potraživanja tužiteljice temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, odnosno nije postavio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, tako da u ovom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljičinu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim razlikama, a što je u skladu i s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

17. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u odnosu na preplatu utvrđenu u konverziji trebao istaknuti prigovor radi prebijanja, te kada prilikom izračuna iznosa preplate na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije imao u vidu da su stranke u Aneksu Ugovora o kreditu (članak 2.) suglasno utvrdile da ukupni iznos preplate na dan 30. rujna 2015. iznosi 750,68 eura (5.656,02 kn), a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještakinje za računovodstvo i financije Majde Korljan iz [adresa], zbog čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

17.1. Prvostupanjski sud je, dakle, zbog pogrešnog pravnog stava prihvatio utvrđenu preplatu vještakinje, i to s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 2.855,93 eura, a s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 5.078,34 eura, a da pri tome provedenim vještačenjem nije utvrdio za koja mjesečna razdoblja je banka utvrdila preplatu iz provedene konverzije u iznosu od 750,68 eura (5.656,02 kn), niti je za navedeni iznos umanjio utvrđene iznose preplate, i to posebno u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope, a posebno u odnosu na ništetnost valutne klauzule. Slijedom iznijetih razloga valjalo je pobijanu presudu u točki III. izreke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III. izreke rješenja.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će provesti dopunsko financijsko vještačenje kojim će naložiti vještaku da na temelju izračuna konverzije tuženika utvrdi za koja mjesečna razdoblja je utvrđena preplata iz provedene konverzije u iznosu od 750,68 eura (5.656,02 kn), te da u skladu s tim utvrdi razdoblja za koja tužiteljica nije u cijelosti obeštećena, i to posebno u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope, a posebno u odnosu na ništetnost valutne klauzule iz osnovnog ugovora o kreditu do izvršene konverzije, odnosno do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu dana 20. siječnja 2016.

20.1. Nakon što dopunskim vještačenjem utvrdi odlučne činjenice na koje mu je ukazano, prvostupanjski sud će proanalizirati i ostale provedene dokaze, te će nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i o cjelokupnim troškovima postupka.

21. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 370. ZPP-a kao u izreci.

Slavonski Brod, 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić