Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-182/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA, Kraljevina Španjolska, Cestellon, Calle Ruiz Zorrilla 1/3, OIB: 06551234371, zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj Povrv-308/2023-17 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj Povrv-308/2023-17 od 10. prosinca 2024. u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nataše Kranjec iz Grubišnog Polja, poslovni broj Ovrv-8959/2023 od 21. studenog 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 31. listopada 2023. do isplate.

II. Djelomično se preinačuje točka I. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj Povrv-308/2023-17 od 10. prosinca 2024. u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nataše Kranjec iz Grubišnog Polja, poslovni broj Ovrv-8959/2023 od 21. studenog 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 700,00 EUR sa zateznim kamatama od 31. listopada 2023. do isplate na način da se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nataše Kranjec iz Grubišnog Polja, poslovni broj Ovrv-8959/2023 od 21. studenog 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 700,00 EUR sa zateznim kamatama od 31. listopada 2023. do isplate te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično se uvažava žalba tuženika pa se točka III. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj Povrv- 308/2023-17 od 10. prosinca 2024.:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 151,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 10. prosinca 2024. do isplate i

- preinačuje u dijelu kojim je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 439,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 10. prosinca 2024. do isplate na način da se tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u tom iznosu.

II. Točka II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj Povrv-308/2023-17 od 10. prosinca 2024. ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke održan na snazi platni nalog iz rješenje o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Nataše Kranjec iz Grubišnog Polja, poslovni broj Ovrv-8959/2023 od 21. studenog 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.700,00 EUR sa zateznim kamatama od 31. listopada 2023. do isplate. Točkom II. izreke ukinut je platni nalog iz tog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 590,45 EUR sa zateznim kamatama od 10. prosinca 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik ne navodeći određeno zakonske žalbene razloge i bez prijedloga o postupanju s njegovom žalbom. U žalbi osporava naknadu od 700,00 EUR za kredit od 1.000,00 EUR i visoke parnične troškove te skreće pozornost na svoju nepovoljnu osobnu, obiteljsku i imovinsku situaciju.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članaka 445.a i 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev za ispunjenje ugovora o zajmu.

8. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio na temelju isprava koje su u spisu, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je između tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca 25. rujna 2023. posredstvom daljinske komunikacije sklopljen ugovor o zajmu kojim se tužitelj obvezao isplatiti tuženiku iznos zajma od 1.000,00 EUR umanjen za troškove obrade od 15,00 EUR, a tuženik se obvezao vratiti zajam zajedno s fiksnom pristojbom od 700,00 EUR, ukupno 1.700,00 EUR, u roku od 180 dana od dana zaključenja ugovora prema otplatnu planu koji mu je dostavljen u prilogu ugovora

- da su stranke ugovorile primjenu općih uvjeta poslovanja tužitelja i njegovih standardnih Informacija koje predstavljaju sastavni dio ugovora i koje je tužitelj dostavio tuženiku i

- da tuženik nije makar djelomično ispunio ugovornu obvezu na povrat pozajmljene svote i fiksne pristojbe.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je uz primjenu članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) ocijenio zahtjev za isplatu osnovanim pa je na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a pobijanom presudom održao na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 1.700,00 EUR sa zateznim kamatama od 31. listopada 2023. do isplate.

10. Odluka suda prvog stupnja ne može se u cijelosti prihvatiti.

11. Imajući na umu da je tužitelj pravna osoba sa sjedištem u [adresa], da u njegovu profesionalnu djelatnost spada odobravanje pozajmica, da svoje profesionalne djelatnosti usmjerava i provodi u Republici Hrvatskoj u kojoj je uobičajeno boravište tuženika, da je ugovor o zajmu obuhvaćen opsegom tih aktivnosti, da ništa ne ukazuje na to da bi tuženik zaključio predmetni ugovor u obavljanju svoje struke ili profesije te da je navedeni ugovor sklopljen uz primjenu standardnih europskih informacija tužitelja o potrošačkim kreditima, očito je da je riječ o potrošačkom ugovoru u smislu članka 6. stavka 1. Uredbe broj 593/2008 od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (dalje: Uredba Rim I) koji u smislu tog propisa podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište odnosno hrvatskom pravu.

11.1. Na primjenu hrvatskoga prava ne utječe činjenica da su stranke ugovorile primjenu prava Kraljevine Španjolske. To stoga što je ugovorna odredba prema kojoj je ugovor uređen pravom države članice u kojoj se nalazi sjedište trgovca sadržana u općim uvjetima ugovora koji je sklopljen elektroničkim putem između trgovca i potrošača. Uvijek se smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako ju je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) sastavio unaprijed pa potrošač stoga nije mogao utjecati na njezin sadržaj, osobito u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora. U skladu s tumačenjem Suda Europske unije u presudi C- 821/2021 od 14. rujna 2023., Club La Costa i dr., t. 69. do 74. i tamo citiranoj praksi toga Suda, valja podsjetiti na to da se u poglavlju II. Uredbe Rim I predviđaju jedinstvena pravila kojima se utvrđuje načelo prema kojem se prednost daje volji stranaka. U tom pogledu, u skladu s općim pravilom iz članka 3. Uredbe Rim I, na ugovor se primjenjuje pravo koje su stranke izabrale. Međutim, stavkom 1. tog članka zahtijeva se da izbor bude izričit ili da jasno proizlazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja. Kada je riječ o odredbama o izboru mjerodavnog prava, potrošač uživa posebnu zaštitu, uspostavljenu Direktivom br. 93/13 od od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13), koja se temelji na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na poslovni subjekt kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti – položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poslovni subjekt prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj (vidjeti u tom smislu presudu od **.**.2015., LŠ, C-96/14, EU:C:2015:262, t. 26. i navedenu sudsku praksu). U tom je kontekstu Sud Europske unije već presudio da je odredba o izboru mjerodavnog prava – koja je sadržana u općim uvjetima prodaje prodavatelja robe ili pružatelja usluge i o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, prema kojoj se na ugovor o kojem je riječ primjenjuje pravo države članice u kojoj je sjedište dotičnog poduzetnika – nepoštena odredba u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 zato što se njome potrošača o kojem je riječ dovodi u zabludu jer kod njega ostavlja dojam da se na taj ugovor primjenjuje samo to pravo, a da ga se ne obavještava o činjenici da na temelju članka 6. stavka 2. Uredbe Rim I. uživa i zaštitu koju mu osiguravaju prisilne odredbe prava koje bi bilo mjerodavno u nedostatku te odredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 28. srpnja 2016., Verein für Konsumenteninformation, C-191/15, EU:C:2016:612, t. 71.), to jest one prava države u kojoj ima uobičajeno boravište. Naime, člankom 6. stavkom 2. Uredbe Rim I se određuje da u slučaju potrošačkog ugovora koji je potrošač sklopio s poduzetnikom, stranke mogu odabrati mjerodavno pravo za taj ugovor, ali se njime pojašnjava da takav izbor ne može za posljedicu imati lišavanje potrošača zaštite koja mu je osigurana odredbama od kojih se ne može odstupiti sporazumom na temelju prava koje bi, da nije izabrano, bilo mjerodavno u skladu s člankom 6. stavkom 1. te uredbe, koji predviđa da se na takav ugovor primjenjuje pravo države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište (vidjeti u tom smislu presudu od 10. veljače 2022., ShareWood Switzerland, C-595/20, EU:C:2022:86, t. 15. i 16.). Zbog toga je ugovorna odredba o primjeni španjolskog prava na predmetni ugovor nepoštena i ne može imati učinak prema tuženiku pa je u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe Rim I za predmetni ugovor mjerodavno hrvatsko pravo, posebno Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/2022. i 59/2023., dalje: ZZP) i ZOO.

12. U skladu s člankom 499. stavkom 1. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

13. Imajući na umu utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužitelj tuženiku beskamatno pozajmio iznos od 985,00 EUR, a tuženik mu pozajmljeni iznos i ugovorenu naknadu za obradu kredita od 15,00 EUR nije vratio u ugovorenom roku, pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 9. u vezi s člankom 499. stavkom 1. ZOO-a kada je uz primjenu članka 451. stavka 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama od otkaza ugovora o zajmu do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO-a) pa je u tom dijelu uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.

14. Ugovorna odredba o fiksnoj pristojbi sadržana je u članku 3. ugovora, članku 6. općih uvjeta poslovanja tužitelja i točci 2. Standardnih europskih informacijama o potrošačkim kreditima koje je tužitelj dostavio tuženiku. Riječ je stoga o ugovornoj odredbi koja je lako uočljiva u samom tekstu ugovora i koja je pritom jasno i razumljivo sastavljena.

14.1. Međutim, riječ je o odredbi koja je očito unaprijed sastavljena jer je dio standardnog obrasca s informacijama o potrošačkim kreditima. Tužitelj u postupku nije niti tvrdio da se o odredbi kojom je ugovorena fiksna pristojba od 700,00 EUR pojedinačno pregovaralo. Zbog toga zakonska presumpcija iz članka 53. stavka 2. ZZP-a prema kojoj se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, nije u odnosu na odredbu o fiksnoj pristojbi dovedena u pitanje.

15. Iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tuženiku da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni visinu te naknade, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

15.1. U skladu s člankom 53. stavkom 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i kad je potpuno transparentna. S obzirom na to da ugovorna obveza o plaćanju fiksne pristojbe nije glavni predmet obveze (bitni sastojak) ugovora o zajmu, riječ je o ugovornoj obvezi koja nije izuzeta iz testa poštenosti u smislu članka 56. ZZP-a.

16. U okviru ocjene poštenosti, potrebno je, u skladu s člankom 53. stavkom 1. ZZP- a ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

16.1. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, uz primjenu članka 55. stavka 2. ZZP-a potrebno je uzeti u obzir priroda proizvoda koji predstavljaju predmet ugovora u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

17. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 53. stavka 1. ZZP-a, odlučno je ocijeniti bi li tužitelj, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tuženikom, mogao razumno očekivati da bi tuženik prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da sama ugovorna odredba članka 3. ugovora o zajmu ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama ili nastalim troškovima na koje se odnosi fiksna pristojba od 700,00 EUR, a takve podatke ne sadrže niti standardne europske informacije o potrošačkim kreditima, a posebice imajući na umu da se tom ugovornom odredbom tuženik obvezuje vratiti zajam u iznosu koji predstavlja 170% iznosa koji je primio u zajam, ne može se zaključiti da je tužitelj mogao razumno očekivati da bi tuženik pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

18. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatne neravnoteže, iako je kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi (1.000,00 EUR), s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne ugovorne odredbe terete potrošača (1.700,00 EUR), s druge strane, u ovom predmetu značajno, značajna neravnoteža proizlazi i iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

18.1. Odredbe članaka 499. do 508. ZOO-a ne predviđaju plaćanje fiksne pristojbe za ugovore o zajmu. Iako nije zabranjeno, ugovaranje takve pristojbe nije predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama, već se plaćanje naknade moralo ugovoriti. Stoga je ugovaranje te naknade nepovoljno utjecalo na pravni položaj tuženika kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu stvorivši na njegovu štetu značajnu neravnotežu koja je u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere. Zbog toga je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi iz članka 53. stavka 1. ZZP-a pa osnovano tuženik u žalbi osporava svoju obvezu na isplatu fiksne naknade.

19. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna (članak 59. stavak 1. ZZP-a), a na ništetnost u skladu s člankom 327. stavkom 1. ZOO-a sud pazi po službenoj dužnosti.

19.1. Zbog toga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio citirane propise kada je održao na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo platiti tuženiku 700,00 EUR jer je riječ o obvezi koja proizlazi iz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na isplatu fiksne pristojbe. Zbog toga je uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a djelomično preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude, platni nalog je u tom dijelu ukinut te je odbijen zahtjev za isplatu tog iznosa.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a. Tužitelj je uspio u sporu s 59%, a tuženik s preostalih 41%. U pogledu osnove zahtjeva stranke su uspjele podjednako jer je zahtjev za isplatu zajma osnovan, a zahtjev za isplatu fiksne pristojbe je neosnovan. Tužitelju na temelju članka 155. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 138/2023, dalje: OT) pripada naknada troškova zastupanja za:

- sastav ovršnog prijedloga od 2.11.2023. (Tbr. 11/1 OT-a) u iznosu od 200,00 EUR

- sastav podneska od 19.12.2023. (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 200,00 EUR

- zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi 5.11.2024. (Tbr. 9/1 OT-a) u iznosu od 200,00 EUR

što ukupno i uvećano za PDV (Tbr. 46. OT-a) iznosi 750,00 EUR. Tome treba dodati troškove javnobilježničke nagrade prema članku 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/2021., 18/2022. i 154/2022.) u iznosu od 25,00 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 EUR. Odmjeravajući naknadu dijela ukupnih troškova koja odgovara 18% (59%-41%), tužitelju na ime naknade troškova postupka pripada iznos od 151,44 EUR pa je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a u tom dijelu potvrđena točka III. izreke prvostupanjske presude dok je u odnosu na dosuđeni iznos od 439,01 EUR na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena točka III. izreke prvostupanjske presude na način da je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbijen.

21. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer