REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te sudaca Marija Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene DŠ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 i 114/2022, 133/2023 – dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb od 7. svibnja 2024., klasa: 211-07/24-3/5481, broj: 511-19-44-24-2 u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okr. LŠ kao neosnovan te se u pobijanom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), okr. LŠ je obveza naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 25 eura (dvadesetpeteura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb od 7. svibnja 2024., klasa: 211-07/24-3/5481, broj: 511-19-44-24-2 proglašena je krivom okr. LŠ da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 229. st. 4. kažnjiv po čl. 229. st. 7. ZSPC-a za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura. Navedenu novčanu kaznu okrivljena je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljena je obvezana za naknadu troška u iznosu 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljena LŠ je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene joj novčane kazne, slijedom čega je ovaj sud, temeljem čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog zakona o žalbenom postupku.
2.1. U navedenom prigovoru okrivljena moli sud da ublaži novčanu kaznu ili izrekne opomenu budući da bi ovako izrečena novčana kazna, ugrozila daljnji tijek poslovanja.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 238. st. 11. PZ-a ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenoj za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura pa izrečena novčana kazna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.
5.1. Nadalje, okrivljena nije navela razloge a koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. PZ-a, slijedom čega je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. PZ-a ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
5.2. Nadalje, mjera upozorenja – opomena, kao prekršajnopravna sankcija sukladno odredbi članka 43. stavka 1. PZ-a može primijeniti samo prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura. Imajući u vidu ranije navedeni raspon novčane kazne koja je propisana za djelo koje se okrivljeniku stavljaju na teret, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu te mjere upozorenja, kao što to predlaže okrivljena u podnijetom prigovoru.
6. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Iva Omazić Pavličić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi zagrebačkoj, I postaji prometne policije Zagreb, u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.