Broj: Ppž-10144/2023

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. LĐ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24), odlučujući o žalbi okr. LĐ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 10. srpnja 2023., broj: 119 Pp-3628/2023, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. LĐ i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. LĐ obvezan je naknaditi paušalne troškove žalbenog postupka 40,00 eura (četrdeset eura), u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 10. srpnja 2023., broj: 119 Pp-3628/2023 proglašen je krivim okr. LĐ da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora 45 dana, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika kao 3 dana zatvora, tako da ima za izdržati 42 dana zatvora i primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa 14,00 eura/105,48 kuna.

2. Protiv te presude okr. LĐ osobno je podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove, a z čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj u žalbi ponavlja obranu pred prvostupanjskim sudom, navodeći da je uhvatio za ruke kćer i izveo je iz stana, nije ju udarao rukama, niti udario po tijelu. Ističe da L nije bila prisutna, a N je igrao play-station u sobi i nije ništa čuo.

6. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, imajući u vidu obranu okrivljenika, koji poriče prekršaj, te iskaz ispitane svjedokinje NĐ. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje NĐ i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Neosnovano okrivljenik osporava iskaz navedene svjedokinje, jer je dan jasno, okolnosno i uvjerljivo, a svjedokinja je, sukladno odredbi čl. 173. Prekršajnog zakona, između ostalog, upozorena da je dužna govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svoje uvjerenje o vjerodostojnosti iskaza svjedokinje sud je potvrdio nakon provedenog suočenja, za koji zaključak je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud. U odnosu na nazočnost djece događaju, koje okrivljenik osporava u žalbi, valja navesti da je okrivljenik u obrani pred sudom naveo „da se u jednom trenutku u kući pojavila L“, dok je sin „N bio u svojoj sobi i mogao čuti što se događa.“

7. Nadalje, u odnosu na suočenje okrivljenika sa svjedokinjom, koje okrivljenik osporava u žalbi, ističe se da je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanju. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika. Zbog toga, suočenje provedeno između okrivljenika i svjedokinje, na način na koji je provedeno, uz analizu istog, dovodi do pravilnog zaključka o vjerodostojnosti ispitanika, a u konačnici i o krivnji žalitelja.

8. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na primijenjenu sankciju, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj primijenjena primjerena sankcija, koja nije prestroga.

9.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena prekršajnopravna sankcija, koja nije prestroga. Duljina trajanja izrečene kazne zatvora 45 dana zakonski je minimum propisane teže vrste kazne za počinjeni prekršaj, a po ocjeni ovog suda, primjerena je stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Imajući u vidu vrijednost zaštićenog dobra i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, kao i da u ovom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne od propisane jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira žalbom. Napominje se okrivljeniku da je uvjetna osuda, kao mjera upozorenja, najblaža sankcija koja se uopće može primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 40,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.