Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj : Kž-318/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ike Šarić kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Vlade Bosnera kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1-okr. CZ i dr. zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12– dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-85/2016-104 od 19. travnja 2022..u na javnoj sjednici vijeća održanoj u prisutnosti branitelja 2-okr. KZ, odvjetnika iz [adresa], **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci su na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 125/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođeni od optužbe 1-okr. CZ i 2-okr. JZ da bi počinili kazneno djelo krađom iz članka 228. stavak 1. i 2. KZ/11.

1.1.Nadalje je odlučeno presudom da se na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenici upućuju radi ostvarivanja u postupku postavljenog imovinsko-pravnog zahtjeva u parnicu.

1.2.Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio držani odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnio je 2-okr.JZ po branitelju Vladi Vladiki, odvjetniku iz [adresa] s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te je zahtijevano da se o sjednici drugostupanjskog vijeća izvijeste branitelj Vlado Vladika i 2-okr. JZ .

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

5. Na sjednicu vijeća suda drugog stupnja nije pristupio 2-okr. JZ za kojega je branitelj izvijestio sud da je obaviješten o sjednici, a nije pristupio ni uredno obaviješten državni odvjetnik pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti. Branitelj je naveo da ostaje kod svih navoda i prijedloga iz odgovora na žalbu.

6.Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7.Državni odvjetnik smatra u žalbi da je bitna postupovna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 ostvarena u obrazloženju prvostupanjske presude jer postoji znatno proturječje o onome što se navodi o sadržaju iskaza svjedoka u odnosu na njihov stvarni sadržaj. Konkretno, navedeno da se odnosi na svjedočki iskaz SZ na način kako je iznesen u sadržaju presude u odlomku pod točkom 6.3. obrazloženja.

8.Međutim, sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi svjedočki iskaz SZ reproducirao u odlomcima obrazloženja pod točkama 4.1. i 4.2. obrazloženja na način da je ukratko iznio sadržaj bitnih dijelova iskaza, potpuno odgovarajuće sadržaju svjedočkog iskaza sa zapisnika rasprave od 11. siječnja 2022 te zapisnika o ispitivanju svjedoka u prethodnom dijelu postupka pred državnim odvjetnikom (list 42 spisa). U dijelu obrazloženja presude u odlomku pod točkom 6.3. izneseni su pak zaključci suda prvog stupnja o tome iz kojih činjenica i iz kojih razloga nije našao u predmetnom slučaju dokazanim da su okrivljenici počinili terećeno kazneno djelo pa se tako analizira i predmetni iskaz. Ovaj oblik bitne postupovne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP postoji samo ukoliko je ostvareno proturječje u reproduciranju stvarnog sadržaja iskaza te ne postoji ako je sud pravilno interpretirao sadržaj iskaza, a zatim iz njega izveo eventualno pogrešan zaključak. Nastavno, osporavanje pravilnosti zaključaka o postojanju ili nepostojanju činjenica koje je sud izveo na temelju dokaznog postupka predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a po kojoj osnovi žalba državnog odvjetnika nominalno nije podnesena, s time da se mora navesti kako se sadržaj obrazloženja žalbe odnosi po svom smislu i na osporavanje pravilnosti činjeničnog stanja na način da sud odlučne činjenice nije ispravno utvrdio jer se žalbom smatra da je svjedočki iskaz SZ bilo potrebno dovesti u vezu sa sadržajem obrane okrivljenog CZ, koji da su pouzdani dokazi da su okrivljenici počinili predmetno kazneno djelo, a iz svjedočkog iskaza SZ te podneska kojeg je potpisao kao predstavnik stanara zgrade se moglo utvrditi o količini otuđenih predmeta koji su bili u vlasništvu stanara stambene zgrade.

9.Stoga u odnosu na žalbene prigovore ovaj drugostupanjski sud prvotno navodi kako nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 o kojoj tvrdi žalba, kao uostalom ni druge povrede postupka i zakona na koje je drugostupanjski sud dužan paziti u opsegu članka 476. stavak 1. ZKP/08.

10.Kako je naprijed navedeno, žalba državnog odvjetnika nominalno nije podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali obzirom na žalbena ukazivanja o dokaznoj važnosti i sadržaju svjedočkog iskaza SZ povezano i s obranom okrivljenog CZ, te zaključcima koje žalitelj nalazi da iz istih proizlaze, ovaj sud drugog stupnja navodi kako je u obrazloženju prvostupanjske presude prihvatljivo obrazloženo, po mišljenju ovoga suda, temeljno sporno pitanje, o dokazanosti radnje počinjenja djela u smislu je li dokazano da je 18. studenoga 2014. došlo do prisvajanja inkriminirane količine predmeta od strane 1-okr. CZ i 2-okr. JZ.

11.Iako u postupku nije bilo sporno da nakon što je došlo do raskida ugovora o građenju između zgrade na adresi u [adresa] s građevinskom tvrtkom ... u vlasništvu 1-okr. CZ, u kojoj je radio i i 2-okr. JZ, da su djelatnici građevinske tvrtke uzimali stvari s gradilišta, suštinski 1-okr. CZ i 2-okr. JZ tvrde da su uzimali stvari i alat trgovačkog društva 1-okr. CZ, odnosno negiraju kazneno djelo. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su iskazi svjedoka SZ i NZ manjkavi upravo u odnosu na saznanja o navedenoj okolnosti, o tome tko je konkretno uzeo s gradilišta dio materijala koji je odložen, odnosno trapezni svjetlosni element, prozirnu polikarbonatnu ploču i polikarbonatni profil, ali i o tome o kojoj se konkretno količini tih predmeta radilo. Naime, svjedok SZ navodi da ga je stanarka NZ obavijestila kako su okrivljenici odnosili taj materijal iz prostora koji je inače zaključan, dok svjedok NZ iskazuje da je uočila 3-4 ili više muškaraca koji su izvlačili stvari pohranjene uz zid kraj garaže, a mogla ih opisati samo kao mlađe muškarce s kombi vozilom. Stoga se obrana 1-okr. CZ koji navodi o uzimanju stvari trgovačkog društva nakon raskida ugovora sa zgradom, ne može povezati s iskazima svjedoka da bi se moglo donijeti zaključak o dovoljno dokaza koji bi izvan svake razumne sumnje ukazivali da su upravo 1-okr. CZ i 2-okr. JZ počinitelji kaznenog djela prisvajanja navedenih predmeta. Obzirom na navedeno utvrđivanje visine štete, a svakako i pitanje subjektivnog obilježja kaznenog djela postaje manje relevantnim.

11.1.Usprkos potonjem, valja istaći da se u konkretnom slučaju radilo o tome da je do raskida ugovora došlo zbog navodnog prekoračenja rokova građevinskih radova, ali i da su u jednom relativno većem obimu radovi izvršeni. U situaciji kada je očito dio materijala ugrađen, po iskazu svjedoka u centralnu nadstrešnicu zgrade, te svjedok SZ navodi samo o okvirnoj vrijednosti materijala koji je otuđen i to na način da se poziva poglavito na saznanja o količini i vrsti predmeta od NZ, a ne neku drugu evidenciju o radovima i materijalima, dok ista u svjedočkom iskazu opisuje da su osobe koje ne može preciznije opisati i ne poznaje ih, izvlačile "nešto dugačko", u više komada, te obzirom da su građevinski radovi u jednom dijelu izvršeni te je tijekom građevinskih radova došlo do određenih nesuglasica oko radova, vremenu izvođenja i plaćanju, to doista u postupku nije bilo moguće potpuno precizno utvrditi da se radi o inkriminiranim predmetima i to u inkriminiranoj količini, a niti je svjedok SZ u iskazu potvrdio da mu je 1-okr. CZ s kojim je bio u kontaktu potvrdio da su odvezli upravo te predmete i u toj količini. Stoga u konkretnom slučaju doista ne postoje jasni i nedvosmisleni dokazi o tome da su 1- okr. CZ i 2-okr. JZ prisvojili inkriminirane predmete pa ih je sud prvog stupnja u nedostatku dokaza ispravno oslobodio od optužbe, a razlozima svoje žalbe državni odvjetnik nije doveo u pitanje ispravnost pobijane odluke

12. Iz iznesenih razloga je odbijanjem kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjska presuda potvrđena po članku 482. ZKP/08.

Rijeka, 5.ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Ika Šarić