Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1861/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŠC, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990 i 29/1994.), odlučujući o žalbi okr. ŠC, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 17. siječnja 2025., broj: Pp - 3677/2024-34, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ŠC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ŠC je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 60,00 (šezdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 17. siječnja 2025., broj:. Pp - 3677/2024-34, proglašen je krivim okr. ŠC da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 76,69 eura, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura.

2. Protiv navedene presude, okr. ŠC pravodobno je po braniteljima u odvjetničkom društvu Volić&Ružička&Cabadaj Cafuta d.o.o. podnio žalbu naznačujući da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da svjedok oštećeni JC nije logično i životno objasnio kako je došlo do sukoba, a prvenstveno iz razloga jer se okrivljenik i oštećenik do tog dana nikada nisu sreli niti se poznaju pa nije logično da bi se dvije osobe sukobile, a da se prije toga nisu poznavale, a radi čega je njegov iskaz neživotan i logički neodrživ. Osim toga, ističe da su iskazi svjedoka oštećenika ĆC i svjedokinje ŠCA proturječni i suprotni, a posebno oko početnog dijela nastanka sukoba, o čemu isti iskazuju proturječno radi čega je i pogrešno prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane da se svjedokinja ŠCA ispita neposredno.

5.1. Međutim, suprotno tvrdnji okrivljenika u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

5.2. Osnovano je, prvostupanjski sud ocijenio iskaz svjedoka ĆC vjerodostojnim, obzirom da je o tijeku događaja inkriminirane prilike iskazivao objektivno i detaljno te je isti u svim odlučnim činjenicama potvrđen i iskazom svjedokinje ŠCA, koja je o radnjama okrivljenika i opisu događaja inkriminirane prilike iskazivala detaljno i suglasno iskazu svjedoka ĆC. Imajuću u vidu kvalitetu iskaza svjedoka oštećenog ĆC i svjedokinje ŠCA koji su detaljno iskazivali o svim radnjama okrivljenika odnosno da je okrivljenik inkriminirane prilike na ulici od kbr. 55 do kbr. 64, otvorio zadnja lijeva vrata na vozilu ĆC, uzeo sa zadnjeg sjedala torbicu (koja je bila otvorena pa su se stvari razletjele po cesti i sa strane), potom torbicu ponovno bacio na sjedilo, uhvatio se za prednja lijeva vozačeva vrata ĆC s namjerom da ih otvori, a kada vrata nije mogao otvoriti, kroz otvoreni prozor na vozilu lijevom rukom je uhvatio volan, a desnom rukom uhvatio JC za ĆC za robu te istog iz vozila vukao van, prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak da se okr. ŠC inkriminirane prilike ponašao na način kao što mu se i stavlja na teret te da je time ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5.3. Žalbenim navodima okrivljenika kojima paušalno problematizira mjesto počinjenja prekršaja odnosno da se okrivljeniku stavlja na teret da je prekršaj počinjen na cesti u rasponu od kr. 55 do 64, a da je svjedok oštećeni u svom iskazu naveo da je prekršaj bio kod kbr. 52, nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda. S tim u vezi ističe se da je bitno obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa budući da je nesporno dokazano da se događaj odvijao na cesti potpuno je irelevantno da li je do bilo kod cesti između kbr. 55 do kbr. 64 ili kod kbr. 52. Osim toga, svjedok oštećeni JC u svom iskazu na poseban upis obrane iskazao da se događaj dogodio „…na cesti u Pakranima, u neposrednoj blizini moje kuće, a moj kućni broj je 52…“, pa okrivljenik pogrešno tumači iskaz svjedoka oštećenog u tom dijelu, iako je taj dio irelevantan odnosno ni na koji način ne utječe na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.

5.4. Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud propustio svjedokinju ŠCA ispitati neposredno budući da su iskazi svjedoka ĆC i svjedokinje ŠCA u svim bitnim dijelovima i o odlučnim činjenicama suglasni, a što je obrazloženo u odlomku 5.2. obrazloženja ove drugostupanjske presude. Imajući u vidu da je okrivljenik neposredno ispitivanje svjedokinje ŠCA predlagao u odnosu na činjenice koje nisu odlučne za ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret (da svjedokinja uopće ne spominje ponovni izlazak iz vozila ĆC radi zatvaranje kapije – što je irelevantno za opis događaja odnosno radnji okrivljenika), pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da ponovno ispitivanje svjedokinje ne bi dovelo do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja.

5.5. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, budući da je samo u uvodu naznačeno da se žali zbog sankcije, a bez obrazlaganja te žalbene osnove, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena prije svega novčana kazna kao blaža vrsta kazne budući da je za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisana i kao teža kazna, kazna zatvora do 30 dana, iz čega je evidentno da je prvostupanjski sud ima u vidu sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 60,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.