Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2969/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. PG, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. PG podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 25. veljače 2022., broj: Pp-8053/2021-14, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okr. PG, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okr. PG, djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), za koji mu se, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 70,00 eura (sedamdeset eura), u koju se uračunava oduzimanje slobode okrivljenika 7. kolovoza 2021. u 9:10 sati do 13:10 sati kao 39,82 eura novčane kazne, tako da mu preostaje 30,18 eura (trideset eura i osamnaest centi), koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine preostale izrečene novčane kazne.

II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. PG te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. PG obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 20,00 eura (dvadeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 25. veljače 2022., broj: Pp-8053/2021-14 proglašen je krivim okr. PG da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 750,00 kuna, što je protuvrijednost 200 DEM, odnosno 102 eura, u koju je uračunato lišenje slobode okrivljenika 7. kolovoza 2021. u 9:10 sati do 13:10 sati kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da okrivljeniku preostaje 450,00 kuna novčane kazne.

2. Protiv te presuda okr. PG osobno je podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik poriče prekršaj koji mu se stavlja na teret, navodi da niti jednu riječ nije uputio policijskom službeniku, a nije ni bio predmet njihovog postupanja. Moli da se uzme u obzir iskaz svjedoka TG koji je posvjedočio da policijskom službeniku nije uputio ni jednu riječ.

6. Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj. Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na iskazu svjedoka policijskog službenika AG te materijalnih dokaza koji prileže spisu predmeta, uz otklon obrane okrivljenika. Prvostupanjski je sud na osnovu dokaza izvedenih u postupku u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, a za svoju odluku dao odgovarajuće i jasne razloge. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedoka AG, koji je svjedočio uvjerljivo i detaljno, u njegovom iskazu nije bilo razloga zašto bi kao službena osoba koja je kritične prigode samo obavljala svoju dužnost, bezrazložno neistinito teretio okrivljenika. Osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedoka, koji doveden u vezu s materijalnim dokazom-službena zabilješka od 7. kolovoza 2021., koja je izvedena kao dokaz u postupku, čine dovoljnu osnovu za neprijeporno utvrđenje krivnje okr. PG za terećeni prekršaj, slijedom čega je žalbene navode nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo odbiti kao neosnovane.

1. Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude dao razloge zbog kojih nije, nakon neposrednog ispitivanja, prihvatio iskaze svjedoka HG, OG i TG, koji su povezani u obavljanju zajedničkog posla sa okrivljenikom, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Iako okrivljenik u žalbi iznosi tvrdnju da je „svjedoka TG tada prvi puta vidio u životu“, iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je u uvalu Ježinac došao kako bi se raspitao za posao i to po pozivu PG, pa se ukazuju neosnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik pokušava negirati bilo kakav odnos sa svjedokom TG.

2. Navodi žalbe kojima okrivljenik umanjuje i relativizira svoje ponašanje, navodeći da predmetne zgode „nije bio ni predmet postupanja“ policijskih službenika, predstavlja bezuspješan pokušaj opravdavanja njegovog protupravnog ponašanja.

3. Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenik nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

4. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Međutim, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je prvostupanjskom presudom, u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu žalitelja, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

5. Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. PG, budući da mu je pobijanom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog maksimuma novčane kazne.

6. Za prekršaj iz čl. 17. „starog“ Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koje je okrivljenik proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM (konverzijom DEM u eure prema fiksnom tečaju 1 euro=1,955583 DEM iznos od 25,56 do 102,26 eura), dok je prema odredbi čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura.

7. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

8. Budući da je inkriminirani prekršaji počinjen 7. kolovoza 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94.), a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.

9. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

8. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne) i žalbi okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u smislu čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona sadrži u sebi i odluku o prekršajnopravnoj sankciji.

10. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u odnosu na izrečenu kaznu, ovaj sud smatra da je prvostupanjski je sud, ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, pravilno okrivljenici izrekao blažu vrstu kazne propisane za počinjeni prekršaj. Međutim, prvostupanjski je sud, cijeneći da je okrivljenik dva puta prekršajno osuđivan radi prometnih prekršaja kao otegotnu okolnost, odmjerio novčanu kaznu u propisanom maksimumu novčane kazne za počinjeni prekršaj. Imajući u vidu da je sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona, u odnosu na osuđivanost okrivljenika, koju je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu okolnost, nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti tih odluka proteklo više od tri godine, pa se okrivljenik sukladno navedenoj zakonskoj odredbi smatra neosuđivanom osobom u odnosu na te odluke, te uzimajući u obzir olakotnu okolnost u vidu lošeg materijalnog stanja, koju je cijenio i prvostupanjski sud, ovaj drugostupanjski sud je preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni kao pod t. I. u izreci ove presude, smatrajući da će se, ovako odmjerenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle skoro u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.