Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4385/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Orlić Gašparac članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ŠB, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ br. 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okr. ŠB podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici od 17. travnja 2023., broj: Pp-1705/2021, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. ŠB i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ŠB je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 50,00 eura (pedeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici od 17. travnja 2023., broj: Pp-1705/2021 proglašen je krivim okr. ŠB da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna 660,00 eura/4.972,77 kuna, koju je dužan platiti u roku 5 mjeseci od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1. Na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga od okrivljenika je oduzeta jedna prozirna PVC vrećica sa sadržajem droge konoplja u ukupnoj količini 2.73 grama, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 5. kolovoza 2021., ser. broj [serijski broj].

2. Istom presudom okrivljenik je naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 13,27 eura/99,98 kuna.

2. Protiv te presude okr. ŠB osobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne ublažena novčana kazna i odredi obročno plaćanje iste.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje okrivljenik navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik smatra da sud nije pravilno odmjerio novčanu kaznu s obzirom na okolnosti da kazna bude veća ili manja jer nisu primijenjene odredbe o ublažavanju kazne iako su se mogle primijeniti. Ističe, kao i u prvostupanjskom postupku, iskreno kajanje, zaposlen je na neodređeno vrijeme s izuzetno malim primanjima, neosuđivan je prekršajno i kazneno, podstanar je, a prvostupanjski sud nije utvrdio niti jednu otegotnu okolnost.

6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

3. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana (u protuvrijednosti eura po fiksnom tečaju valute), pa izrečena novčana kazna predstavlja prije svega blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i novčanu kaznu izrečenu u propisanom posebnom minimumu za predmetni prekršaj. Prvostupanjski je sud cijenio na strani okrivljenika dotadašnju neosuđivanost, životnu dob u vrijeme počinjenja prekršaja te količinu i vrstu oduzete droge, kao i imovinske prilike te mu izrekao novčanu kaznu u donjoj granici zapriječene kazne. Sve navedene okolnosti prvostupanjski je sud pravilno vrednovao, a okrivljenik u žalbi ne navodi nikakve nove okolnosti, koje nisu bile poznate prvostupanjskom sudu prilikom odmjere vrste i mjere kazne, a koje bi imale značaj naročito olakotnih okolnosti u smislu čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona i bile osnova za ublažavanje kazne. I po ocjeni ovog suda novčana kazna u visini propisanog minimuma, izrečena po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovaj sud smatra da će se kažnjavanjem okrivljenika izrečenom novčanom kaznom postići svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona te da su sve okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio, a koje okrivljenik ponavlja u žalbi, našle dovoljno odraza u novčanoj kazni izrečenoj od strane prvostupanjskog suda za predmetni prekršaj u propisanom posebnom minimumu novčane kazne. Treba napomenuti, ako okrivljenik u ostavljenom roku uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).

7. Okrivljenik u žalbi moli i obročnu otplatu izrečene novčane kazne. Prvenstveno, treba navesti da je od podnošenja žalbe proteklo skoro dvije godine, pa se u tom smislu i zahtjev za obročnu otplatu, zbog proteka vremena, ukazuje neosnovanim. Osim navedenog, u smislu čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona rok za plaćanje novčane kazne određuje sud u samoj presudi vodeći računa visini novčane kazne, a rok ne može biti kraći od osam dana ni dulji od tri mjeseca. U pobijanoj presudi sud je odredio rok za plaćanje novčane kazne pet mjeseci od pravomoćnosti presude, čime je povrijedio materijalno prekršajno pravo u korist okrivljenika. Međutim, kako tužitelj nije podnio žalbu protiv presude, ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten izmijeniti presudu na štetu okrivljenika budući da je podnesena žalba samo u korist okrivljenika (čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona). Stoga, imajući u vidu da je okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u roku pet mjeseci od primitka ove drugostupanjske presude, prijedlog okrivljenika za obročnom otplatom novčane kazne trebalo je odbiti kao neosnovan.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/03.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (izraženo u eurima preračunavanjem po fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Okrivljenik ostvaruje redovna primanja te ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.