Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-10434/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe MEA VITA DOM ZA STARIJE OSOBE j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe BŽ, zastupane po branitelju Franji Šebijanu, odvjetniku iz zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 306. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22, 119/22), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 24. studenoga 2023., broj: 32 Pp-2477/2022, na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe MEA VITA DOM ZA STARIJE OSOBE j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe BŽ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) - svaki, u roku od 90 (devedeset) dana računajući od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 800,00 eura, zbog prekršaja iz članka 306. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu i to I-okr. u iznosu od 50,00 eura, te II-okr. u iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da u obrazloženju presude se navodi da se odluka o krivnji temelji na pisanoj obrani okrivljenika u kojoj su oni priznali da su počinili prekršaj koji im je optužnim prijedlogom stavljen na teret. Prije svega okrivljenici poriču da bi oni u pisanoj obrani priznali počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, već su naglasili kako su u ovakvu poziciju došli i radi izmjene Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN 28/21), koji je stupio na snagu 18.3.2021., po kojem se sada traži da zgrada ili dio zgrade u kojoj se pružaju usluge mora biti u vlasništvu, suvlasništvu, najmu ili podnajmu, odnosno zakupu ili podzakupu pružatelja usluga, a što prije nije bio uvjet. Izmjena Pravilnika ne bi trebala imati utjecaja na njihova stečena prava. Naglašavaju da su presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj 11 Pp-5420/2022 od 19. srpnja 2022. već kažnjeni za istovrsni prekršaj, pa smatraju kako je pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu povrijeđeno načelo ne bis in idem, čija je povreda zabranjena i Ustavom RH.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Varaždinu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno pravno označio djelo.
7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 306. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi.
8. Navodi žalitelja da u obrazloženju presude se navodi da se odluka o krivnji temelji na pisanoj obrani okrivljenika u kojoj su oni priznali da su počinili prekršaj koji im je optužnim prijedlogom stavljen na teret, te prije svega okrivljenici poriču da bi oni u pisanoj obrani priznali počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, već su naglasili kako su u ovakvu poziciju došli i radi izmjene Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN 28/21), koji je stupio na snagu 18.3.2021., po kojem se sada traži da zgrada ili dio zgrade u kojoj se pružaju usluge mora biti u vlasništvu, suvlasništvu, najmu ili podnajmu, odnosno zakupu ili podzakupu pružatelja usluga, a što prije nije bio uvjet, neosnovani su.
9. Naime, neovisno o tome što okrivljenici smatraju da nisu krivi za počinjenje navedenog prekršaja, isti su u pisanoj obrani priznali činjenice kojima se ostvaruje biće prekršaja iz članka 306. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi, kojom je propisano kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako pruža usluge za koje nema izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga iz članka 165. stavka 1. ovoga Zakona, što je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju.
10. Nadalje, neprihvatljivo ističu žalitelji da izmjena Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN 28/21) ne bi trebala imati utjecaja na njihova stečena prava. Naime, Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN 28/21), koji je stupio na snagu 27. ožujka 2021. propisano je u članku 19. da pružatelji socijalnih usluga obvezni su uskladiti se s uvjetima propisanim ovim Pravilnikom u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika, što znači do 27. ožujka 2022., a okrivljenici su zatečeni u obavljanju djelatnosti bez izvršnog rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga dana 17. svibnja 2022., iako su imali dovoljno vremena za usklađenje uvjeta rada s izmjenama Pravilnika ili za prestanak rada s osiguranjem drugog smještaja za postojeće korisnike usluga.
11. Također, navodi žalitelja da su presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj 11 Pp-5420/2022 od 19. srpnja 2022. već kažnjeni za istovrsni prekršaj, pa smatraju kako je pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu povrijeđeno načelo ne bis in idem, čija je povreda zabranjena i Ustavom RH, potpuno su neosnovani, budući presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj 11 Pp-5420/2022 od 19. srpnja 2022. okrivljenici su kažnjeni zbog prekršaja iz članka 259. stavka 1. i 2. Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno zbog neizvršavanja pravomoćnog rješenja inspektora na dan 28. lipnja 2021., pa se nikako ne radi o istom prekršajnom djelu, niti o povredi zabrane ne bis in idem.
12. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nisu prestroge, time više što su izrečene znatno ispod zakonom propisanih minimuma, jer je za prekršaj iz članka 306. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi, za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 13.270,00 do 26.540,00 eura, te za odgovornu osobu u rasponu od 2.650,00 do 6.630,00 eura.
13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
14. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
