REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika SZE, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 20. ožujka 2023., poslovni broj: 23 Pp-938/2023-4, na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s obrazloženjem da je potpis koji se nalazi na povratnici o uručenju obavijesti u potpunosti različit od potpisa okrivljenika na osobnoj iskaznici, prigovoru na prekršajnom nalogu te na zapisniku o ispitivanju okrivljenika.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
4. Žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana.
5. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Naime, prvostupanjski sud je osnovano usporedio i analizirao potpise okrivljenika na osobnoj iskaznici, prigovoru na prekršajnom nalogu te na zapisniku o ispitivanju okrivljenika, te pravilno zaključio da je potpis na povratnici o uručenju obavijesti različit od potpisa na osobnoj iskaznici, prigovoru na prekršajnom nalogu te na zapisniku o ispitivanju okrivljenika, koji su identični te je nesporno da se radi o specifičnom potpisu, potpuno različitom od potpisa o uručenju obavijesti.
7. Nadalje to što je okrivljenik naveo da je „možda“ njegova majka primila obavijest nije relevantno jer nema prethodne obavijesti, a radi se, kao što je već navedeno o potpuno različitom potpisu od potpisa na osobnoj iskaznici, prigovoru i zapisniku okrivljenika, koji su identični, pa stoga majku nije bilo potrebno saslušati kao svjedoka kako to neosnovano tvrdi žalitelj.
8. Navodi žalitelja da što se tiče uspoređivanja potpisa sa osobne iskaznice sa potpisom na povratnici da isti i ne može biti isti, jer kod izrade osobne iskaznice postoje svi uvjeti za dobar potpis (šalter, unutarnji prostor, itd.) dok to kod djelatnika koji uručuje poštu nije tako i obično se potpisuje dok je papir u samoj ruci te smatra da potpisi nisu na istoj razini je paušalan i bez ikakve valjane pravne argumentacije, kao i navod da je osoba koja uručuje poštu trebala okrivljenika uputiti kako se potpisuje, pa nakon toga provesti vještačenje potpisa.
9. Ovim žalitelj presumira da je okrivljenik svakako potpisao dostavnicu o uručenju obavijesti, a što imajući u vidu 3 identična potpisa, odnosno dva potpisa, na zapisniku o ispitivanju i prigovoru koji su identični sa potpisom na osobnoj iskaznici i specifični, te različiti od potpisa na povratnici o uručenju obavijesti, to ovakvo presumiranje tužitelja nije osnovano te samim time nije bilo potrebno niti provoditi vještačenje kako to također neosnovano ističe žalitelj.
10. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud je našao da je trebalo potvrditi pobijanu presudu, kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, sukladno članku 182. stavku 1. točki 3. Prekršajnog zakona.
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
