Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7811/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GS, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj:67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), odlučujući o žalbi okrivljenika GS, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 14. lipnja 2024. godine, broj: Pp-8047/2022-6, na sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I) Odbija se žalba okrivljenika GS kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik GS je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EUR-a, u roku od 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik GS proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 2 mjeseca od primitka pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Okrivljeniku je također izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca.

3. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan i na plaćanja troškova postupka u iznosu od 40,00 EUR-a.

4. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik GS, zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešne primijene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu obrazlaže kao i obrani, da je molio prilikom kontrole da se pričeka s alkotestiranjem petnaest minuta, jer je konzumirao neposredno prije nešto alkohola, pa je smatrao da alkotest neće pokazati pravilno koncentraciju alkohola.

Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i zatražiti da se utvrdi je li policijski službenik koji je vršio kontrolu ovlašten, odnosno certificiran za rukovanje uređajem Drager.

5. Žalba nije osnovana.

6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se navode u žalbi.

7. Neosnovano žalitelj ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud imajući u vidu obranu okrivljenika u kojoj je iznio da nije prihvatio alkotestiranje jer je inzistirao da se pričeka 15 minuta, te ostale provedene materijalne dokaze u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i donio odluku o krivnji koju je obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik je bio dužan prihvatiti alkotest, pogotovo imajući u vidu činjenicu da mu je prema njegovoj izjavi, bilo prilikom kontrole ponuđeno vađenje krvi i urina, kojom prilikom bi se utvrdila točna koncentracija alkohola u krvi ukoliko je postojala sumnja kod okrivljenika u rezultat testa. Isto tako je bespredmetno inzistiranje žalitelja na pitanju je li policijski službenik koji je raspoređen na poslove kontrole prometa ovlašten provoditi alkotestiranje sudionika prometa na cestama, budući u konkretnom slučaju alkotestiranje nije ni provedeno.

8. Ocjenom obrane okrivljenika, uz druge provedene materijalne dokaze koji prileže optužnom prijedlogu, prvostupanjski sud je imao dovoljno dokaza da su se u ponašanju okrivljenika stekli elementi prekršaja za koji ga se tereti optužnim prijedlogom. Svoju odluku prvostupanjski je sud obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

9. Stoga su neosnovani navodi žalbe s osnove bitne povrede pravila postupka, a na dostatno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.

10. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

11. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

12. Izrečena novčana kazna primjerena je kako svim okolnostima počinjenog prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te žalitelj treba imati u vidu da je prvostupanjski sud za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini donje granice propisane za prekršaj. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR-a do 2.650,00 EUR-a, ili kazna zatvora do 60 dana, te ovaj Sud ne nalazi razloga za njezino ublažavanje.

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da nije prestroga odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca, te je svoju odluku u tom dijelu obrazložio valjanim razlozima i po mišljenju ovog Suda primjena iste je u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

13. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

14. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 5. ožujka 2025. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Marcela Soljačić Prester v.r

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.