Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5169/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. UZ, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 1. i 2. u vezi članka 293. stavaka 1. i iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. UZ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 30. rujna 2023., klasa:211-07/23-3/11734, urbroj: 511-12-36-23-1, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenika UZ preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku UZ izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenika UZ, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik UZ obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik UZ i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 650,00 eura, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 1. i 2. u vezi članka 293. stavaka 1. (utvrđena novčana kazna od 260,00 eura) i iz članka 176. stavka 3. i 5. (utvrđena novčana kazna od 390,00 eura) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da je svjestan da je pogriješio jer je trebao bolje paziti, te da se ova greška zasigurno neće ponoviti, no dodaje da ima dvoje male djece i nezaposlenu suprugu i da žive kao podstanari s kreditom, te da mu je vozačka dozvola neophodna za život i za ostanak na radnom mjestu, pa moli za ublažavanje novčane kazne ili izricanje opomene, kao i da mu se ukine zaštitna mjera.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, za počinjene prekršaje okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u fiksno odnosno minimalno zakonom propisanom iznosu. Ista je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o imovinskim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.
1. Isto tako, neosnovan je navod žalitelja u kojem predlaže primjenu opomene umjesto novčane kazne. Naime, odredbom članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da se opomena kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 eura, dok u ovom predmetu mjerodavni propis, Zakon o sigurnosti prometa na cestama za predmetno djelo prekršaja iz točke 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga propisuje novčanu kaznu u rasponu od 390,00 do 920,00 eura. Dakle, iz prethodno navedene odredbe citiranog Zakona proizlazi da ne postoje zakonski uvjeti da se okrivljeniku za predmetno djelo prekršaja primjeni opomena, jer bi u suprotnom sud primjenom opomene u konkretnom slučaju prekoračio ovlast koju ima po zakonu.
8. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da je prestroga odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.
Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
Međutim, po ocjeni ovog Suda, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika i uvažavajući navode iz prigovora, posebno priznanje djela i iskazanu spremnost za nečinjenjem ovakvih prekršaja, zatim da je u inkriminiranoj prometnoj nesreći, prema stanju spisa, nastala relativno manja materijalna šteta na vozilima, te da u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio prekršajno osuđivan, pa se isti smatra primarnim počiniteljem, zaštitna mjera je izrečena u predugom trajanju i stajalište je ovog suda da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinim izricanjem u kraćem trajanju.
Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha kažnjavanja i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
9. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i navedene zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
1. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
