Poslovni broj: Us I-1079/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OŽV, [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćeniku OŽ (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa:

UP/II 560-01/24-01/102, Urbroj: 512-2501-24-2 od 20. ožujka 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda iznesenim u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenje tuženika Klasa: UP/II 560-01/24-01/102, Urbroj: 512- 2501-24-2 od 20. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560- 01/23-01/308, Urbroj: 512M2-6510-23-4 od 8. veljače 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite ONZ Bitelić za razdoblje od 1. rujna 1991. do 1. svibnja 1992.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom nakon iznošenja obrazloženja osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja navodi da je tužitelj bio naoružan vaternim naoružanjem, da se nakon napuštanja [adresa] zajedno sa svojom obitelji povlači na Vrdovo, kada danonoćno stražari obavlja druge poslove povezane s postrojbama HV, a kao dobar poznavatelj terena sudjelujući u ophodnjama i drugima aktivnostima i u situaciji ratnih djelovanja budući su se na Vrdovu obavljale određene borbene operacije i napdne akcije agresora na prostojbe HV. U obavljanju tih aktivnosti da se nalazio u opasnim i stresnim situacijama budući da je područje Vrdova tada bila prva crta bojišnice. Tužitelj citira i poziva se na odredbu članka 47. stavka 1. i 3., članka 51. stavka 1. i 2., te članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine", br. 47/09, 110/21-u nastavku: ZUP) i ističe da je bio pripadnik naoružanih odreda pri ONZ Bitelić u pripremi i izvođenju radnji za borbeno djelovanje u borbenom sektoru, da je izvršio pripremu i obuku za bojevno gađanje, dakle da je obavljalo poslove pripreme i izvođenja borbenog djelovanja, a kasnije i neposredno sudjelovao u oružanom otporu agresoru. Ističe da je i obavljanje zadaća u smjenama i kroz dežurstvo predstavljalo borbeno djelovanje te nije potreban kontinuirani otpor agresoru, a koje pravno shvaćanje je izraženo i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj Usž-2350/17-2 od 24. kolovoza 2017. Tužitelj ukazuje i na presudu ovog suda poslovni broj UsImio- 109/19-7 od 16. rujna 2019. Nadalje, ističe da tuženik nije obrazložio osporeno rješenje u skladu s odredbom članka 98. ZUP-a, te da je tužitelj dokazao sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prilažući odgovarajuće dokaze međutim ti dokazi odnosno činjenice nisu uopće navedeni u obrazloženju osporenog rješenja. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje tuženika, te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da navodi tužbe nisu utemeljeni. Suprotno navodima iz tužbe da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Uvidom u spis predmeta da je razvidno kako je Područni odsjek za poslove obrane Split dostavio Područnom odjelu za poslove obrane Split zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite ONZ Bitelić za razdoblje od 01. rujna 1991. do 01. svibnja 1992. godine. Provjereno je u podacima službenih evidencija da tužitelj nije evidentiran u bazi IS-PU, sudjelovanje u DR, nije regulirao vojni rok, te nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvi jer je bio nesposoban za vojnu službu. Nadalje Područni odsjek za poslove obrane Split izvršio je provjeru te nije pronašao tužitelja na popisima ONZ Bitelić. Iz spisa predmeta je razvidno da u svojoj izjavi tužitelj navodi kako je na poziv iz MZ stavio na raspolaganje dvije puške, a jednu zadužuje. Nakon nekoliko dana došla je naredba o napuštanju [adresa] krajem kolovoza 1991., te je sa suprugom i malodobnim djetetom, otišao na Vrdovo, gdje se nalazio sa roditeljima. Idućih mjeseci danonoćno je stražario. Nakon nekog vremena HV se smjestila u vikendice na početku Vrdova od kada su bile svakodnevne ophodnje u kojima je sudjelovao. Stalno je bio na raspolaganju za potrebe HV, najčešće traktorom, prenosio je opremu, probijajući puteve. Potom tuženik citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. i 2. i članka 179. stavka 1. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21) te navodi da suprotno navodima iz tužbe smatra da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev imenovanog, pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Naime, u provedenom postupku da je nesporno utvrđeno da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda ONZ Bitelić u predmetnom razdoblju. Nadalje, uvidom u izjavu tužitelja, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju obavljao dežurstva, ophodnje, prevozio je traktorom te ostale zadaće organizacijske prirode kojima je pomagao HV. I u žalbenim navodima, te u tužbi opisuje svoje aktivnosti na isti način, odnosno ne navodi nikakve aktivnosti koje bi se mogle smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Dakle činjenično stanje je točno i potpuno utvrđeno, te nije bilo potrebno izvoditi druge dokaze, jer se i sam tužitelj slaže i ne spori kada opisuje svoje aktivnosti u spornom razdoblju, pa saslušavanje svjedoka ne bi dovelo do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno navodima iz tužbe smatramo da je prvostupanjsko tijelo ispravno utvrdilo da tužitelj nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Osim toga tuženik upućuje na stajalište koje je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023., gdje navodi kako pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik NZ, to tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka također bi trebali materijalnim dokazima dokazati istinitost svojih tvrdnji. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 6. veljače 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je tužitelja naveo da ustraje u podnesenoj tužbi, te navodi da je tijekom upravnog postupka predložio saslušanje svjedoka, a koje dokaze tuženik nije izveo navodeći u obrazloženju osporenih rješenja da isto nije potrebno, a s čim se tužitelj ne slaže. Drži da je potrebno saslušati predložene svjedoke te ocjenom svih dokaza pravilno utvrditi činjenično stanje i donijeti odluku, a što ovdje nije učinjeno, pa stoga ustraje u tužbenom zahtjevu da se poništi osporeno rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

5.1. Opunomoćenik tuženika je na ročištu za raspravu naveo da u potpunosti ostaje pri svim navodima iz odgovora na tužbu, a time i do zahtjeva da sud odbije tužitelja i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite ONZ Bitelić u razdoblju od 1. rujna 1991. do 1. svibnja 1992.

11. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

14. Osporeno rješenje tuženika kojim se odbija žalba tužitelja i potvrđuje prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja, se u bitnom obrazlaže time da je iz podataka službene evidencije razvidno da tužitelju nije evidentiran u bazi IS-PU sudjelovanje u Domovinskom ratu, da nije regulirao vojni rok te da nije obvezu sudjelovanja u pričuvi jer je bio nesposoban za vojnu službu, da se tužitelj ne nalazi na popisima ONZ Bitelić u predmetnom razdoblju, te da je izjave tužitelja razvidno da u je traženom razdoblju obavljao dežurstva, ophodnje, prevozio trakotrom te ostale zadaće organizacijske prirode kojima je pomagao HV, te obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje da nije potrebno izvoditi druge dokaze jer i sam tužitelj ne spori kada opisuje svoje aktivnosti u spornom razdoblju pa saslušavanje svjedoka ne bi dovelo do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja.

15. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, ovaj sud osporeno rješenje tuženika, uz obrazloženje koje je istim dano, ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim, niti otkloniti prigovore tužitelja iznesene u tužbi, poglavito u pogledu povrede pravila postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

17. Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

18. Odredbom članka 47. stavka 1. ZUP-a propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, dok je odredbom članka 58. stavka 1. ZUP-a propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.

19. Naime, za istaći je da je notorna činjenica da uslijed ranih zbivanja evidencije nisu uredno vođene i da u ratnom razdoblju (tako i u konkretnom slučaju) nije bilo primarno da se sve brižljivo evidentira, kao i da je određen broj ljudi sudjelovao u Domovinskom ratu, a da to nigdje nije evidentirano, radi čega tužitelj nema drugu mogućnost nego putem drugih raspoloživih dokaznih sredstava, dokazivati svoju pripadnost oružanim snagama Republike Hrvatske u spornom razdoblju osobito kad to pokušava dokazati usprkos neurednim evidencijama. Utoliko se ne može osporeno rješenje temeljiti upravo na pozivanju na manjkave evidencije jer je predmet upravnog postupka utvrđivanje pripadnosti oružanim snagama RH upravo u onom periodu koji je ispušten iz evidencija.

19.1. U tom smislu, sukladno gore citiranoj odredbi članka 179. stavka 1. točke a) ZHBDR-a, kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 1. rujna 1991. do 1. svibnja 1992., temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite ONZ Bitelić, bilo je potrebno provesti upravni postupak, te su javnopravna tijela u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu: i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka, a što ovdje nije slučaj, a na što s pravom prigovra tužitelj.

20. Konkretno, javnopravna tijela su u ovoj upravnoj stvari trebala utvrditi sve činjenice i okolnosti o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u predmetnom razdoblju, te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja.

21. Sukladno navedenom u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja tuženika je pored ocjene materijalnih dokaza koji su pribavljeni u vezi sudjelovanja tužitelja u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, je trebalo saslušati tužitelja kao stranku na način da se utvrde sve bitne činjenice vezano sa tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu u navedenom razdoblju, temeljem kojih bi se jasno utvrdilo na kakav je način tužitelj sudjelovao, na kojim lokacijama i s kojim zadacima i ciljevima, u kojem vremenu, da li se je radilo o organiziranom sudjelovanju, kako je tužitelj bio naoružan i da li je i na koji način sudjelovao u borbenim aktivnostima.

21.1. U smislu navedenog službena osoba je trebala se brinuti da izjava koju tužitelj daje ne bude na štetu prava koja bi mogao ostvariti (spisu predmet prileži samo vlastoručno potpisana izjava tužitelja od 19. prosinca 2023.), te u tom smislu je bilo potrebno da se tužitelja pozove i na zapisnik sasluša kao stranku u vezi načina njegove angažiranosti u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, na način da mu se postavljaju jasna i precizna pitanja po kojima bi tužitelj mogao dati konkretan odgovor o načinu angažiranosti tužitelja u Domovinskom ratu, te pitati tužitelja o dokaznim prijedlozima na navedene okolnosti, a što je u konkretnom slučaju u cijelosti izostalo.

22. Na navedene okolnosti je trebalo saslušati i svjedoke koje je tužitelj naveo u svom zahtjevu, a po potrebi i druge svjedoke, te prilikom izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka (kao i tužitelja kao stranke) službena osoba treba postavljati jasna i precizna pitanja po kojima bi svjedoci mogli dati konkretan odgovor o načinu angažiranosti tužitelja u Domovinskom ratu.

23. Stoga, sukladno naprijed navedenom, ovaj sud utvrđuje da u konkretnom slučaju činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporeno rješenje tuženika čini nezakonitim.

24. Stoga, je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. u svezi članka 47. stavka 1. ZUS-a, valjalo poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, a kako je i odlučeno u izreci presude.

25. U postupku nakon ove presude tuženik će obzirom na izloženo stanje spisa sam ili putem prvostupanjskog tijela provesti novi postupak u kojem će saslušati tužitelja kao stranku, te će saslušati svjedoke čije je saslušanje tužitelj predložio u predmetnom zahtjevu i to svjedoke TŽ i EŽ na sporne okolnosti, a po potrebi ispitati i druge svjedoke, i to na način da će svjedoke ispitati detaljno o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu, kao i o vlastitom sudjelovanju, a sve radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, a nakon toga temeljem odnosno ocjenom iskaza svjedoka i stranke, te ocjenom ostalih pribavljenih materijalnih dokaza, donijeti novo rješenje, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

U Splitu 5. ožujka 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. stavka 1. ZUS-a.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela

- u spis.