Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž R-28/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari tužiteljice ZV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ninoslav Pintarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-89/2020-29 od 6. svibnja 2022., 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane te djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-89/2020-29 od 6. svibnja 2022. se:
1. potvrđuje pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke za iznos od 617,99 eura (4.656,25 kn) s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 6. svibnja 2022. do isplate,
2. preinačuje pod točkom III. izreke za iznos od 352,54 eura (2.656,25 kn) s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 6. svibnja 2022. do isplate i za to sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ZV za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 352,54 eura (2.656,25 kn) s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 6. svibnja 2022. do isplate.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da tužiteljici ZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 3.216,23 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom i to:
- na iznos od 7,43 kuna od dana 16.04.2015. godine,
- na iznos od 15,56 kuna od dana 16.06.2015. godine,
- na iznos od 7,13 kuna od dana 16.07.2015. godine,
- na iznos od 23,45 kuna od dana 16.09.2015. godine,
- na iznos od 64,22 kuna od dana 16.01.2016. godine,
- na iznos od 70,36 kuna od dana 16.02.2016. godine,
- na iznos od 85,63 kuna od dana 16.04.2016. godine,
- na iznos od 82,08 kuna od dana 16.05.2016. godine,
- na iznos od 89,55 kuna od dana 16.06.2016. godine,
- na iznos od 39,18 kuna od dana 16.07.2016. godine,
- na iznos od 129,57 kuna od dana 16.08.2016. godine,
- na iznos od 10,76 kuna od dana 16.09.2016. godine,
- na iznos od 67,45 kuna od dana 16.10.2016. godine,
- na iznos od 17,67 kuna od dana 16.11.2016. godine,
- na iznos od 22,48 kuna od dana 16.01.2017. godine,
- na iznos od 11,47 kuna od dana 16.02.2017. godine,
- na iznos od 43,87 kuna od dana 16.04.2017. godine,
- na iznos od 88,30 kuna od dana 16.05.2017. godine,
- na iznos od 32,90 kuna od dana 16.06.2017. godine,
- na iznos od 45,87 kuna od dana 16.07.2017. godine
- na iznos od 48,27 kuna od dana 16.08.2017. godine,
- na iznos od 128,25 kuna od dana 16.10.2017. godine,
- na iznos od 24,97 kuna od dana 16.12.2017. godine,
- na iznos od 104,64 kuna od dana 16.01.2018. godine,
- na iznos od 95,60 kuna od dana 16.03.2018. godine,
- na iznos od 34,63 kuna od dana 16.06.2018. godine,
- na iznos od 22,76 kuna od dana 16.07.2018. godine,
- na iznos od 174,56 kuna od dana 16.08.2018. godine,
- na iznos od 6,96 kuna od dana 16.09.2018. godine,
- na iznos od 88,01 kuna od dana 16.10.2018. godine,
- na iznos od 58,19 kuna od dana 16.12.2018. godine,
- na iznos od 60,97 kuna od dana 16.01.2019. godine,
- na iznos od 114,65 kuna od dana 16.02.2019. godine,
- na iznos od 263,74 kuna od dana 16.03.2019. godine,
- na iznos od 156,95 kuna od dana 16.04.2019. godine,
- na iznos od 119,85 kuna od dana 16.05.2019. godine,
- na iznos od 131,87 kuna od dana 16.07.2019. godine,
- na iznos od 57,58 kuna od dana 16.08.2019. godine,
- na iznos od 30,10 kuna od dana 16.09.2019. godine,
- na iznos od 39,93 kuna od dana 16.10.2019. godine,
- na iznos od 182,30 kuna od dana 16.11.2019. godine,
- na iznos od 248,46 kuna od dana 16.12.2019. godine,
- na iznos od 67,76 kuna od dana 16.01.2020. godine,
po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu pripadajućih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da tužiteljici ZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.312,50 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude pod točkama I. i III. izreke pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u svezi članka 457. i članka 467. stavka 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o glavnoj stvari.
6. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je u donošenju presude u pobijanom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa niti onih na koje se ukazuje u žalbi.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom dodataka na plaću zbog otežanih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada u razdoblju obuhvaćenom tužbom.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika te da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće u visini utvrđenoj provedenim vještačenjem (kojem izračunu tuženik nije prigovarao), na način da tužiteljici u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, da tužiteljici nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a posljedično da je i pogrešno obračunata naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad na koju tužiteljica ima pravo utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo navedeno u pobijanoj presudi kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kao pod točkom I. izreke presude, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.
10. Na žalbene navode je za odgovoriti da tuženik nije vršio obračun plaće primjenom članka 51. stavka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 143/13. i 96/15., dalje: KU), odnosno članka 49. stavka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 29/18., dalje: KU/18), a riječ je o uvećanjima za rad noću, subotom, nedjeljom, za prekovremeni rad, za rad u drugoj smjeni. Tuženik je obračunavao prvo osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i dodatak za otežane uvjete rada je tuženik obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne na sve sate koje je tužiteljica odradila odnosno na prekovremene sate navedene dodatke tuženik nije primijenio. Tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka sukladno odredbi članka 57. KU, odnosno članka 55. KU/18 i sukladno odredbi članka 59. KU i članka 57. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi.
11. Pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz navedenih odredbi kolektivnih ugovora, ali i odredbe članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR, na snazi u pravno relevantno vrijeme) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnika za obavljeni rad, dok prema odredbi članka 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad odnosno za otežane uvjete rada radi čega nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu jer za taj rad ima također pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom članka 91. stavak 3. ZR.
12. Za navesti je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019., broj: Su-IV-56/19-18 zauzeo sljedeće shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."
13. Međutim, osnovano ukazuje tuženik da je odlučujući o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kao i odredbe članka 154. i 155. ZPP.
14. Tužiteljica je tužbu podnijela na način kao da se radi o stupnjevitoj tužbi, ali je pri tome određeno po visini postavila i zahtjev za isplatom u ukupnom iznosu od 9.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine određene iznose (a ne neodređeno, članak 186.b ZPP).
15. Radi navedenog i stanja spisa prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju se ne radi o stupnjevitoj tužbi. Naime, u konkretnom slučaju niti su za takvu tužbu bili ispunjeni uvjeti, niti je prvostupanjski sud donio kakvu odluku o manifestacijskom zahtjevu postavljenim uz određeni zahtjev za isplatom koji je postavljen u tužbi, a potrebno vještačenje radi utvrđenja visine zahtjeva provedeno je temeljem isprava iz spisa i to očito onih koje je dostavila tužiteljica već uz tužbu, jer niti je u svrhu provođenja vještačenja tuženik pozvan na dostavljanje kakvih isprava niti ih je on sam dostavio.
16. U takvoj procesnoj situaciji uspjeh stranaka u parnici treba ocijeniti prema konačno postavljenom zahtjevu, a prema kojem je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici (vodeći računa i da je u cijelosti uspjela u parnici i u pogledu osnove zahtjeva) tako da joj i trošak treba dosuditi primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, a ne kako je to pogrešno odlučio prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 154. stavka 3. ZPP koja je u vrijeme donošenja pobijane odluke doslovno glasila: „Neovisno o pravilima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, sud može odrediti da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.“
17. I naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku nadoknada kojih pripada tužiteljici treba u konkretnom slučaju odrediti prema visini konačno postavljenog zahtjeva pa tako i za radnje poduzete do 1. veljače 2021. (do kada je određeni zahtjev za isplatom iznosio 9.000,00 kn, a nakon toga 3.216,23 kn). ZPP ne propisuje način odmjeravanja troškova prema omjeru uspjeha u parnici prema vrijednosti predmeta spora koja je bila u određenim stadijima postupka tj. u vrijeme poduzimanja pojedine radnje (a u konkretnom slučaju se ne radi o stupnjevitoj tužbi).
18. Tako tužiteljici za sastav tužbe i za sastav podneska od 28. kolovoza 2020., koja radnja je suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika bila potrebna za vođenje postupka jer se tim podneskom tužiteljica očituje na navode odgovora na tužbu pa tako i po tuženiku istaknuti prigovor zastare na što se nedvojbeno nije mogla očitovati već u tužbi, kao i za zastupanje na ročištu 7. rujna 2020. pravilnom primjenom materijalnog prava Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. - dalje: Tarifa) navedenog u pobijanoj odluci pripada po 50 bodova za svaku radnju (Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 Tarife), a ne po 100 bodova dosuđena joj po prvostupanjskom sudu.
19. Imajući u vidu sadržaj podneska od 1. veljače 2021., kojim tužiteljica samo precizira tužbeni zahtjev po visini sukladno nalazu i mišljenju vještaka, pogrešna je ocjena prvostupanjskog suda da se radi o obrazloženom podnesku pa je prvostupanjski sud pogrešno tužiteljici za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav tog podneska dosudio nagradu za zastupanje prema Tbr. 8/1 Tarife od 50 bodova, na što osnovano ukazuje tuženik, jer joj za sastav tog podneska prema Tbr. 8/3 Tarife pripada nagrada od 12,50 bodova.
20. Tužiteljici nije nastao trošak zastupanja na ročištu za objavu 6. svibnja 2022. pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenjeno materijalno pravo i odredbu članka 155. stavka 1. ZPP kada je tužiteljici za tu radnju dosudio nagradu u visini kao u pobijanoj odluci.
21. Nagrada dosuđena tužiteljici za zastupanje na ročištu 22. ožujka 2022. i trošak financijskog vještačenja je pravilna i po osnovi i po visini kao u pobijanoj odluci.
22. Tužiteljici tako pripada nadoknada troškova parničnog postupka za zastupanje od ukupno 212,50 bodova, što prema vrijednosti boda od 1,33 eura (10,00 kn) u granicama zahtjeva i uvećano za 25% PDV-a te trošak financijskog vještačenja od 265,45 eura (2.000,00 kn) sveukupno iznosi 617,99 eura (4.656,25 kn).
23. Budući je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio trošak od 970,54 eura (7.312,50 kn) to je trošak u iznosu od 617,99 eura (4.656,25 kn) pravilno dosuđen zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je iznos od 352,54 eura (2.656,25 kn) i pripadajuće zatezne kamate zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
24. Radi svega navedenog temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP i članka 373. točke 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
25. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom II. izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.
Sisak, 5. ožujka 2025.
Sudac
Ivan Stipčić
