REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: OVR-509/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Elkon d.o.o., Zagreb, Vitasovićeva poljana 8, OIB: 98014830313, protiv ovršenika MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o. u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, dana 05. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 13. veljače 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 15. travnja 2021. i potvrđene dana 15. travnja 2021. kod javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1205/2021.
II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 13. veljače 2025. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 15. travnja 2021. i potvrđene dana 15. travnja 2021. kod javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1205/2021, u dijelu u kojem predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 9. i toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika od dana 13. veljače 2025. za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 15. travnja 2021. i potvrđene dana 15. travnja 2021. kod javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1205/2021 iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.
Obrazloženje
1. Ovršenik je dana 13. veljače 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 15. travnja 2021. i potvrđene dana 15. travnja 2021. kod javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1205/2021.
2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu gore navedenu bjanko zadužnicu. Navodi da je kao izvršitelj sa ovrhovoditeljem kao naručiteljem dana 19. travnja 2021. sklopio Ugovor o nabavi roba s izvođenjem radova za objekt prokrom (dalje u tekstu: Ugovor), a predmetna zadužnica je izdana kao jamstvo za otklanjanje nedostataka. Navodi da je u Ugovoru navedeno da će izvršitelj prilikom predaje završnog računa naručitelju dostaviti jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku na iznos od 10% ukupne realizirane vrijednosti Ugovora. Izvršitelj će kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku od 24 mjeseca dostaviti bjanko zadužnicu. Naručitelj je obvezan vratiti izvršitelju jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku 7 dana nakon završetka jamstvenog roka. Bilo kakva upotreba jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku nakon isteka jamstvenog roka nije dopuštena. Dana 14. lipnja 2022. izdan je završni račun ovršenika za obavljene poslove broj 303/1/1/2021, dok je obračun radova između ovrhovoditelja i ovršenika izvršen dana 15. lipnja 2022. Dakle, ovrhovoditelj je bio dužan najkasnije 7 dana nakon isteka jamstvenog roka, dakle do dana 21. lipnja 2024. vratiti ovršeniku izdanu zadužnicu. No, ovrhovoditelj se oglušio na odredbe Ugovora i pravno nevaljanu zadužnicu dostavio na provedbu Financijskoj agenciji. Pored toga, zadužnica je poslana na provedbu Financijskoj agenciji temeljem izdanog računa ovrhovoditelja broj 131/1/1 od dana 27. studenog 2024., sa datumom dospijeća sa istim danom, 27. studenog 2024. Predmetni račun ovršenik nije zaveo u svom knjigovodstvu budući je isti izdan za izvršenje radova na uklanjanju nedostataka, a za koje nedostatke ovršenik nije odgovoran. Ovršenik nadalje pojašnjava kako sukladno odredbi čl. 214. OZ-a zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, no zadužnica ima samo učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali to je ne čini pravomoćnom sudskom odlukom ili pravomoćnom odlukom drugog tijela. Stoga ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 7., toč. 9. i toč. 11. OZ-a. Dalje, ovršenik navodi da mu provedbom predmetnog postupka izravne naplate nastaje šteta u vidu neosnovane naplate sredstava potrebnih za daljnje poslovanje ovršenika te stoga predlaže sudu odgodu predmetnu ovrhe, ne navodeći do kada predlaže odgodu.
3. Prijedlog ovršenika dostavljen je dana 24. veljače 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana, no ovrhovoditelj se nije očitovao.
4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.
5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.
6. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.
7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.
8. Prijedlogom od dana 13. veljače 2025. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. 7. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.
9. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.
10. Naime, u svom prijedlogu ovršenik niti ne navodi da bi provedbom predmetne ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, već samo da bi provedbom predmetne ovrhe za njega nastala šteta, kao što ni ne ističe da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje.
11. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete, već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.
12. Nastanak štete ovršenik obrazlaže time što se neosnovano naplaćuju sredstva potrebna za daljnje poslovanje ovršenika. Međutim, navedeno nije razlog za odgodu ovrhe.
13. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.
14. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
15. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
16. Dalje, odredbom čl. 52. st. 1 OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
17. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.
18. Ovršenik predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 9. i toč. 11. OZ-a.
19. Navedeni žalbeni razlozi postoje ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka ( čl. 50. st. 1. toč. 3.); ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha ( čl. 50. st. 1. toč. 5.); ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave ( čl. 50. st. 1. toč. 9.) i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom ( čl. 50. st. 1. toč. 11.)
20. Međutim, navodi ovršenika sadržani u njegovom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ne mogu se podvesti pod navedene žalbene razloge ( iz čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 9. i toč. 11. OZ-a).
21. Stoga je sud razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 9. i toč. 11. OZ-a ocijenio neosnovanim i odbio kao neosnovan prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i nedopuštenim u dijelu u kojem predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 9. i toč. 11. OZ-a te odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
22. Navodi ovršenika sadržani u njegovom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sadržajno predstavljaju razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.
23. Kako ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a na koje navode se ovrhovoditelj nije očitovao, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.
24. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga od dana 13. veljače 2025.
Zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva te prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u dijelu u kojem ovršenik predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 9. i toč. 11. OZ-a nije osnovan.
Naime, čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.
S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva te prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u dijelu u kojem predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 9. i toč. 11. OZ-a, budući su isti u tom dijelu odbijeni kao neosnovani, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, čime nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 5. OZ-a, stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
O trošku sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u dijelu u kojem ovršenik predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a odlučit će se u parničnom postupku na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-509/2025 od dana 05. ožujka 2025.
U Zagrebu, dana 05. ožujka 2025.
Sudac:
Jure Pezelj
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotne strane u roku od osam (8) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)
Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac
DNA:
1. Ovršeniku po pun.
2. Ovrhovoditelju
3. Spis
Z/ kal.30 dana