Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5322/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŽOV, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 4. ožujka 2022., broj Pp-2250/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. ŽOV kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ŽOV je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 4. ožujka 2022., broj Pp-2250/2021-9, okr. ŽOV je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna 1.000,00 kuna (protuvrijednost 265,63 DEM), koju je dužna platiti u roku jednog mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezana je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna.

2. Protiv te presude, okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenica ističe da ne živi na adresi na kojoj ima prijavljeno prebivalište, zbog čega nije točna tvrdnja iznesena u presudi da ona očito izbjegava primitak poziva te ističe da bi voljela da je prisustvovala ročištu.

6. Iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenici osobno, prije podnošenja optužnog prijedloga, uručena obavijest iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, čime je bila upoznata da će se protiv nje pokrenuti prekršajni postupak te je bila upoznata sa svojim temeljnim pravima i obavezama, između ostalog i da je do pravomoćnog završetka postupka dužna obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta jer će joj se u protivnom sva pismena dostaviti putem oglasne ploče, kao i da se rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njenoj odsutnosti, a isto tako je obaviještena da ima i mogućnost dostaviti pisanu obranu. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da su pozivi za glavne rasprave zakazane za 16. prosinca 2021. i 1. ožujka 2022. okrivljenici upućeni na adresu koju je prilikom primitka prethodno navedene obavijesti naznačila kao svoju adresu stanovanja i da su se oba poziva vratila s naznakom „Obaviješten, nije podigao pošiljku“, pa je prvostupanjski sud, za glavnu raspravu 1. ožujka 2022., poziv okrivljenici dostavio putem oglasne ploče i prekršajni postupak proveo bez njene nazočnosti.

7. U takvoj procesnoj situaciji, kada okrivljenica nesporno ima saznanje da će protiv nje biti pokrenut prekršajni postupak i upoznata je sa svojom obvezom da je do pravomoćnog završetka postupka dužna obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta a pozivi joj se nisu mogli uručiti na adresu koju je sama, u obavijesti iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, naznačila kao svoju adresu stanovanja, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da navedene okolnosti upućuju da okrivljenica očito izbjegava primitak poziva te joj, sukladno čl. 145. st. 5. Prekršajnog zakona, poziv dostavio putem oglasne ploče, a sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, proveo postupak bez njene prisutnosti, pravilno i osnovano zaključivši da ispitivanje okrivljenice nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

8. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

9. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica navodi da u svojih 40 godina nikada nikome nije izrekla gnjusne i nehumane riječi za koje ju se tereti, da se inače u komunikaciji ne koristi takvim izrazima, opisuje kakvu je komunikaciju imala s ravnateljem inkriminirane prilike, postavlja retoričko pitanje zašto taj dio njene obrane koju je dala u policijskoj postaji nije reproduciran u presudi, traži da se ono za što je optužena dokaže videosnimkama te navodi da joj ne preostaje ništa drugo nego misliti da se ravnatelj služi odvratnim lažima ili ju je jednostavno zamijenio s nekim.

10. Suprotno gore navedenim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Po ocjeni ovog suda, osnovano je prvostupanjski sud povjerovao svjedoku ŽO, koji je, i u PP Zabok i u tijeku prvostupanjskog postupka, iskazivao identično, bez ikakvih proturječja i nesuglasnosti. Upravo ta činjenica, uz okolnost da u spisu doista nema ni jednog podatka koji bi ukazivao na motiv i zainteresiranost ovog svjedoka da neistinito tereti okrivljenicu, upućuje na vjerodostojnost njegovog iskaza, zbog čega ovaj sud smatra neosnovanim žalbeni navod okrivljenice da navedeni svjedok ne govori istinu. Bezuspješan je i pokušaj okrivljenice da obezvrijedi iskaz svjedoka ŽO tvrdnjom da ju je isti zamijenio s nekim, jer je svjedok, i u svom iskazu koji je dao u PP Zabok, jednako kao i u iskazu u tijeku prvostupanjskog postupka, vrlo decidirano i detaljno opisao okolnosti na temelju kojih je saznao identitet osobe koja mu je vikala da je sotona i Ž i na temelju kojih je siguran da je to bila upravo okrivljenica. Istina je, kao što se to tvrdi u žalbi, da je okrivljenica, u obrani koju je dala u PP Zabok, opisala svoju komunikaciju s ravnateljem inkriminirane prilike a koji dio obrane prvostupanjski sud nije reproducirao u presudi. Međutim, personalni dokazi se u presudi ne reproduciraju u cijelosti, nego sumarno u svojim bitnim dijelovima koji su od utjecaja na ocjenu njihove vjerodostojnosti, što je prvostupanjski sud i učinio. U odnosu na materijalne dokaze koji postoje u spisu (snimka nadzorne kamere u školi, dvije fotografije prosvjeda te dvije snimke s mobitela svjedoka ŽO) treba navesti da ih je prvostupanjski sud reproducirao na glavnoj raspravi te u presudi naveo što je iz istih utvrdio. U odnosu na navedene materijalne dokaze, iz razloga navedenih prilikom obrazlaganja žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, ovaj sud smatra da nije bilo povrijeđeno konfrontacijsko pravo okrivljenice, zbog čega se svi žalbeni prigovori u odnosu na te dokaze ukazuju zakašnjelim.

12. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

13. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. ŽOV nije žalila zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

14. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba, prije svega, navesti da je okrivljenici izrečena novčana kazna, kao blaža vrsta propisane kazne, jer je za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom, osim novčane kazne, propisana i kazna zatvora. Cijeneći da u ovom prekršajnom postupku nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne i izricanja niže novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

15. Svakako treba navesti da je ovaj sud, s obzirom da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne (propisana kazna zatvora je ostala ista), sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propitivao da li bi, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, taj Zakon trebalo primijeniti i u ovom prekršajnom predmetu. Imajući na umu da okr. ŽOV nije izrečen ni posebni minimum, ni posebni maksimum novčane kazne za prekršaj za koji je proglašena krivom, kao i imajući na umu da ovaj sud ne nalazi postojanje okolnosti zbog kojih bi odluku o izrečenoj novčanoj kazni trebalo preinačavati te da je propisivanje neznatno blažeg posebnog minimuma i neznatno blažeg posebnog maksimuma novčane kazne isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a ne volje zakonodavca za blažom kaznenom politikom za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj sud smatra da, pogotovo uvažavajući pravila načela konkretnosti u primjeni blažeg zakona (odluka se donosi ovisno o specifičnosti slučaja koji je predmet postupka), u ovom prekršajnom predmetu nema mjesta primjeni „novog“ Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. U spisu nema dokaza da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja ili nesposobna za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu i tužitelja.