Broj: Ppž-1614/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CZ, zbog prekršaja iz članka 54. stavak 1. točke 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj 107/2001., 87/2002., 163/2003., 141/2004., 40/2007., 149/2009., 84/2011., 80/2013. i 39/2019.), odlučujući o žalbi okr. KZ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 23. siječnja 2025., broj: Pp - 4959/2021-44, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba okr. KZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. GZ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 60,00 (šezdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 23. siječnja 2025., broj: Pp - 4959/2021-44, proglašen je krivim okr. GZ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 54. stavak 1. točka 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, izrečena kazna novčana kazna 666,00 eura, koju je dužan platiti u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 180,00 eura te troškova vještačenja u iznosu od 192,45 eura.

2. Istom presudom, okrivljeniku je na temelju članka 76.a Prekršajnog izrečena mjera oduzimanja predmeta jedna (1) prozirona PVC ampulica s bijelom praškastom materijom koja svojim izgledom i karakteristikama odgovara drogi kokain, ukupne težine ambalaže i materije 2,38 grama, koja je privremeno oduzeta uz Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja [serijski broj] od 23. ožujka 2023.

2. Protiv te presude, okr. GZ pravodobno je po branitelju odvjetniku Samiru Ilijaziu podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da je prvostupanjska presuda nejasna i nepotpuna te da se ne može ispitati, da je proturječna sama sebi ili razlozima presude, da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a time okrivljenik očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, a kojima se zapravo samo prepisuje zakonski tekst odredbe članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i to odlomcima 6. i 6.1. obrazloženja pobijane odluke, na koje se upućuje okrivljenik kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

6. Nadalje, žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 10. Prekršajnog zakona, okrivljenik ističe da je pretraga prostora – javne površine izvršena nezakonito, ne poštujući stroge zakonske odredbe jer je provedena bez sudjelovanja dvoje punoljetnih svjedoka, a što je nužan uvjet zakonitosti pretrage pa je ta radnja u cijelosti nezakonita kao i svi dokazi koji su proizašli iz te nezakonite radnje.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvenstveno se ističe da ovaj drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o pregledu javnog prostora, a ne o njegovoj pretrazi, pa nema mjesta primjeni odredaba Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012. - Odluka i Rješenje USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024.) koje se odnose na pretragu prostora, prijevoznih sredstva, prtljage i osoba, a time niti potrebe istodobne nazočnosti dva punoljetna građana u svojstvu svjedoka.

6.2. Osim toga, odredbom članka 240. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku

koja odredba se supsidijarno primjenjuje u prekršajnim postupcima na temelju odredbe članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona, propisano je:

„(3) Propisi o pretrazi ne odnose se na prirodne, javne te napuštene prostore.“.

6.2.1. U ovom postupku nije sporno da je policijski službenik ampulicu sa sadržajem droge „Kokain“ ukupne mase 2,38 grama, pronašao na javnoj površini u blizini taksi vozila, a koju činjenicu ne osporava niti žalitelj, radi čega se niti ne može raditi o nezakonitoj pretrazi javnog prostora, već se radi o pregledu javnog prostora. U tom smislu, sve da se i radilo o pretrazi, a što pogrešno tumači žalitelj, irelevantni su i neosnovani žalbeni navodi kojim se ističe da je trebalo primijeniti odredbe članka 254. Zakon o kaznenom postupku za provođenje pretrage prostora, prijevoznih sredstva, prtljage i osoba, a kojom odredbom je propisano obvezno sudjelovanje i prisutnost najmanje dvoje punoljetnih građana u svojstvu svjedoka, budući da se sukladno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi članka 240. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, propisi o pretrazi ne odnose se na prirodne, javne te napuštene prostore.

6.3. Stoga, žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da pobijana presuda temelji na iskazu policijskog službenika LZ , a koji se kretao prema taksi vozilu i koji je iskazao da je vidio kako osoba koja sjedi na stražnjem sjedalu vozila baca neki predmet, ali da taj policijski službenik nije vidio lice i tijelo osobe već samo da netko od putnika u taksiju baca predmet kroz prozor. Isto tako, da niti policijski službenik MZ nije vidio osobu koja je navodno bacila predmetnu PVC ampulicu, pa dakle, da policijski službenici samo pretpostavljaju da je okrivljenik bacio predmetnu ampulicu, dok je prvostupanjski sud pogrešno odbio saslušati svjedoka VZ, osobu koja je bila kritične zgode u taksi vozilu budući da ta osoba ima saznanja o krucijalnim činjenicama u ovom postupku.

6.1. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika u žalbi, i po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud, valjanom ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, svjedok policijski službenik AZ iskazivao je o činjenicama koje je neposredno uočavao u svojstvu službene osobe prilikom obavljanja službene dužnosti te je izričito iskazao „…bio sam u ophodnji na području Trsata gdje sam zajedno sa kolegom MZ bio u patroli te smo uočili taksi vozilo … u kojem je bilo više osoba te smo ga odlučili zaustaviti na autobusnoj stanici na Trsatu … Pristupili smo navedenom vozilu radi pregleda osoba i vozila te već dok sam se kretao prema tom vozilu primijetio sam da putnik koji se nalazio na stražnjem desnom sjedištu automobila otvara vrata te s rukom ide prema podu, tj. ispod automobila te kao da je imao neki predmet u ruci kojeg je odbacio….ispod mjesta gdje je sjedio imenovani, zatekao sam neki predmet, radilo se o nekoj epruveti u kojoj je bila bijela praškasta materija…S obzirom da sam osobno vidio da je imenovani za kojeg sam legitimiranjem doznao da se zove GZ, odbacio navedeni predmet protiv istog sam podnio optužni prijedlog…“. Imajući u vidu takav detaljan i precizan opis od strane svjedoka policijskog službenika LZ koji nije imao razloga govoriti neistinu, pravilno je prvostupanjski sud takav iskaz svjedoka ocijenio uvjerljivim, životnim i okolnosnim budući da je iskazivao o svim relevantnim okolnostima događaja inkriminirane prilike. Osim toga, iskaz svjedoka LZ u cijelosti je suglasan s iskazom svjedoka MZ koji je također detaljno iskazivao o svim okolnostima događaja inkriminirane prilike.

6.2. Nisu točni žalbeni navodi okrivljenika kada ističe da su policijski službenici samo pretpostavljali da je okrivljeni bacio predmetnu ampulicu, jer je svjedok AZ izričito iskazao da je neposredno uočio da je osoba koja je sjedila na stražnjem desnom sjedalu u taksi vozilu odbacila neki predmet za koji se kasnije vještačenjem utvrdilo da se radi o drogi te da je upravo identifikacijom te osobe utvrdio da se radi o okrivljeniku.

6.3. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. GZ nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Za prekršaj za koji je okr. GZ proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna (protuvrijednost od 663,61 eura do 2.654,46 eura) ili kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna 666,00 eura predstavlja novčanu kaznu izrečenu gotovo u zakonom propisanom minimalnom iznosu za predmetni prekršaj. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja, posebno cijeneći količinu droge koju je okrivljenik posjedovao i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, koji se ogleda i u tome što je sam zakonodavac procijenio i predvidio da se za taj prekršaj, može izreći, osim novčane, i kazna zatvora i to čak do 90 dana, ovaj sud izrečenu novčanu kaznu smatra primjerenom, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 60,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a imajući u vidu činjenicu da iz stanja spisa ne proizlazi da bi isti bio nesposoban za privređivanje po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.