Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-456/2020-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sutkinji toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 52634238587, zastupano po ODO-u u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate razlike plaće, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 4. prosinca 2024. u nazočnosti punom. tužitelja Predraga Kralika, odvjetnika u Bjelovaru, te zz. tuženika UH, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.A// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju BH, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 127,04 eura (slovima: stotinudvadesetsedam eura četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 12,27 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 18,08 eura od 15.02.2016. godine

- na iznos od 10,33 eura od 15.03.2016. godine

- na iznos od 2,58 eura od 15.05.2016. godine

- na iznos od 10,61 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 46,50 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 9,43 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 12,33 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 4,91 eura od 15.09.2017. godine pa sve do isplate

II.A// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju SH, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 691,42 eura (slovima: šeststotinadevedesetjedan euro četrdesetdva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 44,81 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 24,54 eura od 15.02.2016. godine

- na iznos od 30,67 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 71,68 eura od 15.02.2017. godine

- na iznos od 13,14 eura od 15.03.2017. godine

- na iznos od 37,54 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 46,18 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 15,42 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 46,93 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 58,87 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 16,64 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 43,93 eura od 15.02.2019. godine

- na iznos od 70,75 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 49,01 eura od 15.04.2020. godine

- na iznos od 18,00 eura od 15.05.2020. godine

- na iznos od 52,90 eura od 15.08.2020. godine pa sve do isplate

II.B// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju SH, na ime razlike naknade plaće isplati neto iznos 182,29 eura (stotinuosamdesetdva eura dvadesetdevet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 43,68 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 12,83 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 13,50 eura od 15.02.2019. godine

- na iznos od 71,79 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 17,90 eura od 15.04.2020. godine

- na iznos od 4,61 eura od 15.05.2020. godine

- na iznos od 17,98 eura od 15.08.2020. godine pa do isplate

III.A// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju CH, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 687,01 eura (slovima: šeststotinaosamdesetsedam eura jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 44,81 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 30,67 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 29,28 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 13,14 eura od 15.03.2017. godine

- na iznos od 17,14 eura od 15.04.2017. godine

- na iznos od 75,76 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 6,38 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 41,61 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 51,02 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 34,62 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 31,07 eura od 15.12.2018. godine

- na iznos od 35,02 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 64,01 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 78,35 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 83,72 eura od 15.09.2019. godine pa sve do isplate

III.B// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju CH, na ime razlike naknade plaće isplati neto iznos 189,66 eura (stotinuosamdesetdevet eura šezdesetšest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 24,94 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 24,21 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 37,40 eura od 15.12.2018. godine

- na iznos od 47,00 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 56,11 eura od 15.09.2019. godine pa do isplate

kao i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.023,17 eur s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke od I.A do III.B ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su zaposleni kod tuženika MORH-a, Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe i da su organizirano obavljali službene poslove i zadaće na način da su bili radno angažirani prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, u smjenama, također u turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva, te ostvarili dodatke na plaću i dodatke na plaću za posebne uvjete vojne službe. Međutim, tuženik im u vremenskom razdoblju unazad pet godina (a i ranije), kako tvrde, nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima t.j. Zakonu o radu, Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, već znatno manju naknadu od one koja im pripada, pa smatraju da su oštećeni i podnose ovu tužbu. Iznose da je svaki od njih zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor, oštećen za iznos od najmanje bruto 600,00 kn godišnje, te napominju da su se sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku obratili tuženoj radi pokušaja mirnog rješenja spora. No, tužena je odbila njihov zahtjev kao neosnovan, pa slijedom navedenog prethodno predlažu naložiti tuženoj Republici Hrvatskoj da dostavi potrebnu dokumentaciju o radu tužitelja; i to za 1. tužitelja u vremenskom razdoblju od 28.kolovoza 2015. do 31.ožujka 2020., za 2. tužitelja u vremenskom razdoblju od 22.rujna 2015. do 28.kolovoza 2020., a za 3. tužitelja u vremenskom razdoblju od 28.kolovoza 2015. do 28.kolovoza 2020., te da potom sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da im isplati neutvrđeni bruto iznos i troškove postupka zajedno s pripadajućom kamatom.

1.1. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja te izrade Nalaza i mišljenja vještaka D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, kao i Dopune nalaza i mišljenja id. vještaka tužitelji preciziraju tužbeni zahtjev na način da u podnesku od 17.svibnja 2024.godine predlažu donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti isplata predmetne razlike plaće prema izračunu iz temeljnog nalaza i dopune nalaza id. vještaka kao u točkama I.A do III.B izreke ove presude, potražujući dakle uz glavne tražbine zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće kao u točkama I.A do III.B izreke ove presude, sve uz troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te uz uvodno pozivanje na raspored tužitelja u ustojbenoj jedinici prvenstveno isticao da se obzirom na nedostatak relevantne dokumentacije za sada ne može očitovati o navodima iz tužbe, jesu li tužitelji u čitavom vremenskom razdoblju bili djelatne vojne osobe Oružanim snagama Republike Hrvatske. Također je isticao da su tužitelji podnijeli stupnjevitu tužbu sukladno članku 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP), tvrdeći da im tuženik tijekom utuženog razdoblja nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonu o radu, Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba), već im je isplaćivao naknadu koja je znatno manja od one koja im pripada. No, tuženik prigovara da tužitelji u tužbi ne navode činjenice na kojima temelje zahtjeve, a koje tužba mora sadržavati sukladno članku 186. ZPP da bi se na temelju nje moglo postupati i da bi se tuženik mogao očitovati o pravno relevantnim činjenicama za utvrđenje osnovanosti osnove i visine tužbenih zahtjeva. Stoga tuženik prvenstveno smatra da je potrebnim pozvati tužitelje da sukladno članku 109. ZPP-a u svezi članka 186. ZPP-a dopune tužbe i određeno navedu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve.

2. 1. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare za dio tražbina koja se odnose na razdoblje od 28. kolovoza 2015. do 7. rujna 2015. ističući da se na konkretne tražbine ima se primijeniti članak 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19. – dalje u tekstu: ZR), kojim je određeno da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako tim Zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno. U tom smislu obrazlaže da je time id. rok izjednačen s općim zastarnim rokom iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje u tekstu: ZOO), a sukladno članku 238. stavku 2. ZOO ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, pri čemu se vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa u zakonom određeni rok za zastaru. Kako su tužitelji zahtjev za mirno rješenje spora podnijeli 31. kolovoza 2020. zastarijevanje je sukladno članku 186.a stavku 3. ZPP zastalo na tri mjeseca, a nakon isteka roka od tri mjeseca, koji rok predstavlja negativnu procesnu pretpostavku, jer prije isteka tog roka nije moguće podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, zastara je u ovom predmetu nastavila teći sve do podnošenja tužbe 7. prosinca 2020., kako navodi, kada je nastupio prekid zastare. Prema tome, a obzirom na zastarni rok od pet godina i zastoj zastare na tri mjeseca, po tuženiku je dakle zastario dio tražbina zaključno s 7. rujna 2015.

2.2. Nastavno tuženik ističe da se na tužiteljev radno-pravni status mogu primijeniti isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15., 50/16., 30/18. – dalje u tekstu ZSOS/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. te podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona, a što je sadržano u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, prema kojem propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. – dalje u tekstu ZSOS/02) imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore zaključene u skladu s općim propisima o radu. Također napominje da je na sjednici održanoj 4. srpnja 2014. Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike donijela zaključak kako se na djelatne vojne osobe ne primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike. Napominje i da je člankom 1. ZR/14 propisano kako se tim Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno. Člankom 142. ZSOS/13 propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Isto tako, na temelju ZSOS/13 donesen je, Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14., dalje u tekstu Pravilnik/14), koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., a koji također u članku 4. stavku 2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Člankom 4. stavkom 3. Pravilnika/14 propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Dakle, navedeni podzakonski akt donesen je na temelju ovlaštenja iz ZSOS/13 i zajedno s tim Zakonom, predstavlja posebne propise koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe i imaju prednost pred općim propisima o radu.

2. 3. S obzirom na primjenu naprijed citiranih odredbi ZSOS/13 kojim je isplata naknade plaće djelatnim vojnim osobama za vrijeme godišnjeg odmora drugačije određena od ZR/14 (kao općeg zakona koji se primjenjuje supsidijarno), to tuženik tvrdi da je sukladno ZSOS/13 i Pravilniku/14 pravilno isplaćivao djelatnim vojnim osobama naknadu plaće za godišnji odmor kao da su radili u redovnom radnom vremenu. Dodatno tuženik osporava visinu tužbenih zahtjeva „okvirno određenih u iznosu 7.500,00 kn bruto na ime utužene razlike plaće (odnosno 600,00 kn godišnje)“, kako navodi i s obzirom na vrijednost predmeta spora smatra da nije oportuno provoditi dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenih zahtjeva, već da je nakon što tužitelji dopune tužbu, tijekom postupka te činjenice moguće utvrditi na temelju izračuna financijske službe tuženika. Uz to tuženik potvrđuje da su tužitelji prethodno podnošenju predmetne tužbe, sukladno članku 186.a ZPP-a, podnijeli Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu zahtjev za mirno rješenje spora, koji nije prihvaćen, te se tuženik po ODO-u obvezuje dostaviti dokumentaciju o radu tužitelja čim je zaprimi od zastupanih tijela, „a sukladno dopunjenoj i ispravljenoj tužbi, prema rješenju suda“, kako pobliže iznosi. U svakom slučaju slijedom naprijed navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud naloži tužiteljima da dopune tužbu, a ukoliko to tužitelji ne učine, da tužbu odbaci, odnosno obzirom se tuženik protivi osnovanosti tužbe i tužbenih zahtjeva te ističe prigovor zastare dijela tražbine, predlaže odbiti tužbu i tužbene zahtjeve kao neosnovane te naložiti tužiteljima da nadoknade tuženiku troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 7-9 spisa, u Odluke MORH-a o rasporedu 1. - 3. tužitelja na listu 10-12 spisa, uvid u podnesak vještaka na listu 752 i 972 spisa, uvid u odluke iz sudske prakse priložene na ročištu od 09.11.2022. i na završnom ročištu od 04.12.2024., te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika te naknadno pridoneseni podnesak tužitelja 18.12.2024. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 16.03.2021. s prilozima u privitku, podnesak tuženika od 19.01.2022. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 09.06.2022. i 24.11.2022. s dokazom o plaćanju predujma za vještačenje, Nalaz i mišljenje financijsko knjig. vještaka D&S od 28.06.2023., podnesak tužitelja od 03.10.2023., podnesak tuženika od 04.10.2023., podnesak tužitelja od 01.04.2024. s odlukama iz Sudske prakse u privitku, Dopunu nalaza i mišljenja uredujućeg vještaka od 26.04.2024., podnesak tužitelja 17.05.2024., podnesak tuženika od 31.05.2024. i 03.07.2024. s dokazom u privitku, podnesak tužitelja od 04.07.2024. s dokazom o plaćanju predujma te njegov podnesak od 22.07.2024. s prilozima u privitku, kao i podnesak od 06.08.2024. godine.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev 1. - 3. tužitelja da im tuženik isplati razliku naknade plaće odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u posljednjih pet godina, a sve u odnosu na vrijeme podnošenja tužbe, s time da u tužbi naznačuju vremenski period koji je za svakog od njih naprijed naznačen, u svakom slučaju u razdoblju od 2015. do 2020. Obzirom na predmet postupka sporno je između stranaka je li tuženik izvršio isplatu naknade plaće tužiteljima za vrijeme korištenja godišnjih odmora u punom iznosu koji ih pripada sukladno zakonskim propisima važećim u navedenom razdoblju, pri čemu tužitelji u tužbi tvrde da im je predmetna naknada plaće trebala biti isplaćena u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca sa svim dodacima, dok tuženik smatra da je id. naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno obračunata i isplaćena prema posebnim propisima, pa da je zahtjev tužitelja za isplatu id. razlike plaći neosnovan.

5. Imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 02.prosinca 2020.g. (zaprimljena u sudu 07.12.2020.) i utuženo razdoblje zahtjev bi bio opravdan imajući u vidu ispunjeni uvjet da su tužitelji prethodno podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu kao na listu 7-9 spisa i time ispunili zakonsku obvezu iz čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku. Na takav način su ujedno prekinuli zastarni rok za potraživanje iz tužbe i tužbenog zahtjeva, koji je inače Zakonom o radu, NN 93/14, produžen za novčana potraživanja iz radnog odnosa s tri na pet godina. A propo, time je isti izjednačen za potraživanja s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014.g. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. To bi značilo da plaća za srpanj 2011.g. s rokom dospijeća 15.kolovoza 2011.g. neće biti u zastari, dok će zastara nastupiti za plaću ili dio plaće u lipnju, koja je trebala biti isplaćena do 15.srpnja 2011.g. Potraživanje iz ovog tužbenog zahtjeva odnosi se dakle (najranije) na razdoblje od 28.kolovoza 2015.g. do najzad 28.kolovoza 2020.g., te je tužba podnesena 02.prosinca 2020. s time da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen Općinskog državnog odvjetništva Karlovac (ODO-u Karlovac) tri mjeseca prije podnošenja tužbe t.j. zahtjev kao na listu 7-9 spisa je datiran 28.kolovoza 2020., pa u tom smislu ne postoji zastara za potraživanje iz tužbe. Naime, podnošenjem id. zahtjeva zastalo je zastarijevanje tražbine u smislu članka 186.a ZPP-a na rok od tri mjeseca, a predmetni dio potraživanja iz kolovoza 2015. dopijeva u rujnu 2015., pa dakle proizlazi da ne postoji zastara za potraživanje tužitelja iz tužbe i preciziranog tuženog zahtjeva.

6. Tužitelji su uz tužbu pridonijeli Odluke o rasporedu, i to za 1.tužitelja Odluku Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijsko oklopne mehanizirane brigade od 28.01.2014. pa se uvidom u prvenstveno utvrđuje da je isti tužitelj u vremenu od 24.studenog 2013. do 23.studenog 2017. godine bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), u Gardijsku oklopno mehaniziranu brigadu, 2. Motoriziranu bojnu „Pume“, 1. Motoriziranu satniju. 2. Mehanizirani vod, 2. Desetina, na ustrojbeno mjesto zapovjednika desetine, s ustrojbenim činom desetnika i mjestom službe u Našicama. Kao vrsta staža je u id. odluci navedeno 12/16, a iz id. Odluke je bilo razvidno da je za plaća tužitelju bila raspoređena prema osobnom činu desetnika uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, uz zapovjed./ voditelj. dodatak ZV2 0,10, s time da je navedeno da radni staž na dan rasporeda iznosi 18-10-29, što znači 18 godina 10 mjeseci i 29 dana. A, propo, takav raspored i radni angažman bio je vidljiv i iz drugih pridonesenih dokaza u spisu.

6.1. Za 2. tužitelja je iz priložene Odluke uz tužbu bilo razvidno da je u vremenu od 01.lipnja 2014. do 31. prosinca 2016. bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske (HKoV), Gardijska oklopno mehanizirana brigada, 2.Mehanizirana bojna "Pume", 1. Motorizirana satnija, 3. Motorizirani vod, 2. desetina na ustrojbeno mjesto ciljača – operatora, s mjestom službe također u Našicama. Za njega je navedeno da će mu se plaća isplaćivati prema osobnom i ustrojbenom činu razvodnika uz dodatak A A02 19%, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, s time da je njegov radni staž na dan 01.06.2014. iznosio 17-7-13, dakle 17 godina 7 mjeseci i 13 dana. I za njega je sukladan raspored i radni angažman bio vidljiv iz drugih pridonesenih dokaza u spisu.

6.2. Za 3. tužitelja je uvidom u Odluku Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Republike Hrvatske, Središnjica za upravljanje osobljem 18.12.2018. bilo razvidno da je u vremenu do 03.studenog 2018. bio raspoređen u istu ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), ali Gardijsko mehanizirane brigade, Motorizirane bojne „Vukovi“, 2. Motorizirana satnija, Vod za potporu, 1. Desetina MB [matični broj] MM, na ustrojbeno mjesto poslužitelja, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Gospiću. Po id. Odluci kao sastavnice za plaću navedeno je da će mu se plaća isplaćivati prema osobnom i ustrojbenom činu vojnika, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža uz dodatak A A02 19%, a kao radni staž na dan rasporeda navedeno je vrijeme od 4 godine 5 mjeseci i 29 dana. No, iz iste Odluke bilo je razvidno da je id. tužitelj i u vremenu do tada bio raspoređen u istu ustrojbenu jedinicu i na isto ustrojbeno mjesto poslužitelja, te je njegov raspored i radni angažman kao i za ostale tužitelje bio vidljiv iz dostavljene dokumentacije u spisu.

7. Potom je obzirom na osporavanje potraživanja iz tužbe i tužbenog zahtjeva, na prijedlog tužitelja provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja postojanja predmetne razlike plaće i napose visine potraživanja, ukoliko se utvrdi da je osnovano potraživanje tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Vještačenje je provedeno po stalnom sudskom vještaku po izboru suda D & S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje iz Karlovca, Kralja Tomislava 10 a, te je isti vještak u temeljnom nalazu i Dopuni nalaza izračunao i prikazao postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini.

8. Uredujući vještak u Nalazu i mišljenju od 28.lipnja 2023.godine najprije daje pregled zadataka i prikupljene dokumentacije u spisu, a potom iznosi suprotstavljene tvrdnje tužitelja i tuženika, te nakon toga radi izračun predmetne razlike plaće uvažavajući prije svega obračunske liste odnosno kartice djelatnika, Odluke o korištenju godišnjeg odmora, izvode iz dnevne evidencije radnog vremena odnosno drugu dokumentaciju o radnom vremenu i priložene dokaze u spisu. Pri tom izračun predmetne razlike plaće odnosno naknade plaće za tužitelje u utuženom razdoblju od 28.kolovoza 2015.g. do najzad 28.kolovoza 2020.g. radi na način da;

- za razdoblje od 28. kolovoza 2015. do 07. travnja 2018. godine istu razliku računa sukladno čl. 4. st. 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/2014) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu,

- za razdoblje od 8. travnja 2018. do 14. srpnja 2020.godine id. razliku računa temeljem čl. 64. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o službi u Oružanim snagama RH (NN 30/18), kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

8.1. Ukoliko su tužitelji bili i na bolovanju, vještak sate provedene na bolovanju, a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora preračunava na redovan rad (po satnici redovnog rada), uvećano za dodatke koje bi primili da su redovno radili.

8.2. Po takvom izračunu vještak nalazi da I. tužitelju BH na ime godišnjeg odmora, ukoliko bi se razliku naknade plaće obračunavala temeljem propisa o kojima vještak govori a koji su bili na snazi u razdoblju od 28.kolovoza 2015. do 31.ožujka 2018.g., pripada razlika id. naknade plaće u iznosu od 957,18 kune odnosno 127,04 eura. Vještak napominje da prema podacima iz dostavljene dokumentacije tužitelju nisu izvršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju.

8.3. Za II. tužitelja SH vještak nalazi da bi njemu na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 22.rujna 2015. do 28.kolovoza 2020.godine, ukoliko bi se razlika naknade plaće obračunavala temeljem propisa kao naprijed koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, pripala razlika plaće u iznosu od 5.209,54 kuna odnosno 691,42 eura. Sukladno napominje da ni ovom tužitelju prema podacima iz dostavljene dokumentacije nisu izvršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju.

8.4. Najzad, za 3. tužitelja ĐH nalazi ukoliko bi se razliku naknade plaće obračunavala temeljem propisa koji su bili na snazi u razdoblju, da bi mu za razdoblje od 28. kolovoza 2015. do 28. kolovoza 2020. pripadala razlika plaće u iznosu od 5.176,29 kuna odnosno 687,01 eura, te i ovdje napominje da id. tužitelju prema podacima iz dostavljene dokumentacije nisu izvršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju.

9. Vještak je još, obzirom na prigovore i prijedloge stranaka, izradio Dopunu nalaza i mišljenja od 26.travnja 2024., obzirom je tužitelj u podnesku od 03.10.2023. godine predlagao da vještak prilikom izrade dopune nalaza i mišljenja, u dijelu utuženog razdoblja od 1.5.2018. do 28.08.2020. godine, za II. tužitelja ĆH i III. tužitelja CH prilikom obračuna prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračuna sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad tužitelja – naknadu za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi te naknadu za rad u službi dežurstva, kao davanja koja su propisana Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u stražarskoj službi (NN 39/18, 54/19), pa smatra da je istu dodatnu razliku naknade plaće za godišnji odmor s osnova naznačenih primitaka potrebno zasebno iskazati u neto iznosu. U odnosu na prijedlog tuženika uredujući vještak je samo dao očitovanje, za koje a propo ne potražuje zasebnu naknadu ni nagradu, a u kojem se očitovao glede primjene odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, koji je objavljen u NN 54/14 i stupio na snagu 08.05.2014.godine, da id. odredba nije posve jasna i ostavlja mogućnost dvostranog tumačenja, pa ukoliko bi se takva odredba primjenjivala i tumačila na način da se naknada za godišnji odmor u navedenom periodu obračunava kao i redovan rad, dakle bez ikakvih dodataka (dodatka za vojnu službu), tada tužitelj t.j. tužitelji ne bi ostvarili razliku plaće za godišnji odmor u razdoblju od 28.kolovoza 2015.g. do 07.travnja 2018.godine.

9.1. Radeći pak dopunu izračuna prema prijedlogu tužitelja vještak se očitovao da su naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva isplaćene u neto iznosu, pa ih i on iskazuje u neto iznosu. Na takav način dolazi do izračuna da bi tužitelju SH na ime godišnjeg odmora, po osnovu naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva, a koje su isplaćene u neto iznosu, u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 28. kolovoza 2020. godine, pripadala razlika neto plaće u iznosu od 1.373,53 kuna odnosno 182,29 euro.

10. Za 3.tužitelja CH nalazi da mu po osnovi na ime godišnjeg odmora, po osnovu naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva, a koje su isplaćene u neto iznosu, u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 28. kolovoza 2020. godine, pripada razlika neto plaće u iznosu od 1.429,02 kune odnosno 189,66 eura.

11. Tužitelji su nakon toga precizirali tužbeni zahtjev potražujući izračunatu razliku predmetne naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iz temeljnog nalaza i Dopune nalaza vještaka, te su u podnesku od 17.svibnja 2024. precizirali tužbeni zahtjev na način kako je sadržano u izreci presude. Takav tužbeni zahtjev prihvaćen je kao osnovan i donesena je odluka kao u točki I.A do III.B izreke.

12. Naime, sukladno odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o radu, NN 93/2014, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

13. U razdoblju od 8. svibnja 2014.g. nadalje primjenjivao se Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika, Narodne novine broj 54/14, koji u čl. 4. st. 2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a u st. 3. istog članka propisano je da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009.g. te Odluka o izmjeni ove Odluke, Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012.g., nadalje Odluka o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014.g., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015.g., Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine br. 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015., te još objavljene id. Odluke u NN 106/17, 39/18 i 46/18. Također su primijenjene odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora NN 70/18.

14. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, Narodne novine broj 104/13., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16., 112/17, u članku 14. navedeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna 3 mjeseca.

15. Izmjenom članka 4. stavak 2 i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14, navedeno je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme u skladu s Odlukom o rasporedu iz 2014. (NN 54/14).

16. Uvažavajući zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, naknada koja je trebala biti isplaćena za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunata je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka na sljedeći način: - naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu; - u izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (dodaci vezani za rad: dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno-policijski dodatak, zapovjedni dodatak i slično).

17. Naime, odluka o razlici naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora temeljena je na podacima o korištenju godišnjih odmora iz obračunskih lista tužitelja, te primjeni odredbi Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14 i 70/18.

18. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 73/13, dalje: ZSOS), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., u članku 142. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

19. Dakle, na temelju Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14 i 70/18, te Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službu, Narodne novine broj 39/18 i 54/19, tužiteljima su dosuđene zatražene razlike naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosima, kao i razlike 2. i 3. tužiteljima naknade plaće za godišnji odmor u neto iznosima, sukladno izračunu u Nalazu i mišljenju te Dopuni nalaza i mišljenja uredujućeg financijsko-knjigovodstvenog vještaka. Kod toga su primjenom čl. 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 70/18, tužiteljima dosuđene i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u neto iznosima, jer prema toj odredbi Pravilnika djelatnim vojnim osobama pripada naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da su radile u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njihove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

20. Naime, prema potonjim izmjenama je propisano da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora može odrediti i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a kako se prema čl. 81. Zakona o radu, Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR, kod određivanja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimaju u obzir prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), imajući u vidu čl. 9. st. 3. ZR, kao i to da je čl. 142. ZSOS, te čl. 4. st. 2. Pravilnika, dana mogućnost da se djelatnim vojnim osobama naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odredi i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uzete su u obzir i isplaćene naknade za vrijeme rada u terenskim uvjetima, kao i naknade za stražarsku službu odnosno dežurstvo u neto iznosima, pa je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev i donesena odluka kao u točki I.A do III.B izreke ove presude.

21. Uz glavno potraživanje je tužiteljima u točki I.A do III.B izreke dosuđena zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate. Zatezna kamata dosuđena je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i nadalje, s time da se kamata od 1.1.2023. isplaćuje sukladno Zakonu o obveznim odnosima, NN 114/22, Uredba 1256/22, po kojem je polazna osnovica za obračun zatezne kamate, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a što su tužitelji pobliže naznačili u tužbenom zahtjevu, pa je i u tom dijelu prihvaćeno njihovo potraživanje. Izuzetno, tužiteljima nije dosuđena kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u dosuđenom iznosu. Naime, bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i dr., te čl. 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, dr., zatezne kamate koje se isplaćuju na zakašnjele isplate plaće po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Stoga, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijeva na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužitelje i donijeti odluku kao u točki IV. izreke presude.

22. Tužitelji su uspjeli u postupku s glavnim tužbenim zahtjevom, a nisu uspjeli samo s manjim dijelom potraživanja vezano uz porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. No, radi se o sporednom i manjem dijelu potraživanju, pa im je trošak parničnog postupka dosuđen sukladno čl. 154. ZPP-a prema Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku predanom na zaključnom ročištu, bez posebnog umanjivanja troškova za taj dio potraživanja. Tužitelji su pri tom u id. Troškovniku potraživali trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe i devet podnesaka, te za zastupanje na tri ročišta, uključujući ročište za objavu odluke. Za svaku radnju potraživali su naknadu u iznosu od po 200,00 eur, osim za ročište objave odluke 50% tog iznosa, te za podneske od 24.11.2022. i 04.07.2024. 25%-ni iznos, sve uz uvećanje za zastupanje više osoba i trošak vještačenja. U svezi vrijednosti spora tužitelje je u ovoj parnici zastupao isti punomoćnik odvjetnik, te se radi o istovrsnom potraživanju i suparničarstvu na strani tužitelja, pa je vrijednost predmeta spora sukladno čl. 37. st. 1. ZPP-a određena prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Tužiteljima je pri tom kao opravdan priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i (četiri) obrazložena podnesaka (od 16.03.2024., 03.10.2023., 29.03.2024. i 22.07.2024.). Za prvo ročište održano 09.11.2022. priznata je 50%-na naknada ili iznos od 100,00 eur, jer se na istom ročištu u pravilu samo procesno raspravljalo, a za sastav podnesaka od 24.11.2022., 17.05.2024. i 04.07.2024. priznata im je 25%-na naknada u smislu Tbr. 8 toč. 3 Odvjetničke tarife. Napominje se da je sam tužitelj na toj razini potraživao trošak za prvi i treći spomenuti podnesak, a u drugom je samo precizirao tužbeni zahtjev nakon izračuna u Dopuni nalaza. Uostalom, u pitanju potonjeg ne radi se o obrazloženom podnesku pa zatražena visina nije opravdana, tim više što je tužiteljima priznat trošak za četiri obrazložena podneska. Tužiteljima nije priznat trošak jedino za podnesak od 06.08.2024. koji nije bio nužan nakon više očitovanja i davanja obrazloženja u podnescima za koje je im je priznat trošak u punom zatraženom iznosu. Ukupno je za navedene radnje tužiteljima dosuđen trošak u iznosu od 1.750,00 eur, koji uvećan za 20% zbog zastupanja više osoba iznosi 2.100,00 eur, ili uključujući pdv. dosuđen im je iznos od 2.625,00 eur. Prethodno navedenom iznosu pridodan je trošak izrade temeljnog nalaza vještaka u iznosu od 398,17 eur, koji je bio potreban, ali ne i puni trošak za dopunu nalaza (200,00 eur) jer isti nije bio nužan, obzirom su tužitelji već ranije prije izrade nalaza mogli pobliže staviti prijedlog i precizirati naknade koje bi trebalo uključiti u jednoj varijanti izračuna (naknade za rad na terenu, za rad u stražarskoj službi i naknade za rad u službi dežurstva). Slijedom toga je tužiteljima ukupno dosuđen trošak u iznosu od 3.023,17 eur sa zakonskom zateznom kamatom kao u dijelu točke III.B izreke ove odluke.

U Karlovcu 4. ožujka 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Predragu Kralik, odvjetniku iz Bjelovara

2. Tuženiku po punom. ODO u Karlovcu na br. P-DO-49/2021.