Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-54/2024.-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene ABC zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama optužene ABC i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kzd- 40/2022.-26 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optužene ABC kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kzd-40/2022.-26 od 27. listopada 2023., optužena ABC proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka iz članka 177. stavak 2. KZ/11. i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom i to na štetu IG i CG, iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., činjenično opisana u izreci pobijane presude te joj je na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećenog IG utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene CG joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 177. stavak 2., članka 139. stavak 3. i članka 51. KZ/11. optužena ABC je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, na temelju članka 57. KZ/11. izrečena joj je djelomična uvjetna osuda time da se od kazne zatvora na koju je optuženica osuđena izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca se neće izvršiti ako optuženica u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo s tim da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) optužena ABC je dužna platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u iznosu od 100,00 (sto) eura, u roku od petnaest dana.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u vezi sa člankom 471. stavak 1. ZKP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženici izrekne kaznenu sankciju u vidu bezuvjetne kazne zatvora te optužena ABC putem branitelja Marka Hreljca, odvjetnika u Varaždinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženicu oslobodi optužbe za počinjenje inkriminiranih kaznenih djela ili podredno da istu ukine i vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. U skladu s odredbom članku 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Nije u pravu optužena ABC kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer se pobijana presuda ne može ispitati iz razloga što je izreka presude proturječna sama sebi. Optužena ABC je svojim ponašanjem ostvarila više modaliteta počinjenja kaznenog djela povrede djetetovih prava, dio radnji predstavljaju modalitete počinjenja opisane u stavku 1., a dio opisane u stavku 2. članka 177. stavak 2. KZ/11., što je sve državni odvjetnik podveo pod obilježja jednog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Optuženica je proglašena krivom za jedno kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. jer je svojim radnjama kao roditelj grubo zanemarila svoje dužnosti podizanja i odgoja djeteta, što predstavlja obilježje kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. KZ/11., ali je u isto vrijeme i zlostavljala dijete, što predstavlja obilježje kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. obuhvaća biće kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. KZ/11., radi se o prividnom stjecaju jer zakonsko biće kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. obuhvaća cjelokupnu inkriminiranu situaciju, odnosno kriminalni sadržaj, tako da proturječje na koje ukazuje optuženica ne postoji i vrlo je jasno zbog čega je optuženica proglašena krivom.

8. Nije u pravu optuženica niti kada u žalbi tvrdi da se pobijana presuda ne može ispitati iz razloga što su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju presude u velikoj mjeri dosta nejasni, a u nekim dijelovima i proturječni. U točki 6. obrazloženja presude prvostupanjski sud navodi da je dvojbeno pod točkom 1.) je li se optuženica prema mldb. I ponašala na način na koji ju se to tereti u činjeničnom opisu, ali tvrdi da to nije obrazloženo.

9. Naime, kada sud u obrazloženju presude navodi što je dvojbeno, odnosno sporno, postupa po odredbi članka 459. stavak 5. ZKP kojom je propisana struktura obrazloženja presude, a prema kojoj u obrazloženju presude sud navodi činjenice koje stranke nisu osporile te izlaže zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zbog kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, zbog kojih je razloga odlučio ne ispitati neposredno svjedoka ili vještaka čiji je iskaz ili pisani nalaz pročitan, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika i pri primjeni određenih odredaba kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo. Stoga naglasivši što je u postupku bilo sporno, odnosno što su stranke osporavale, prvostupanjski sud gradi obrazloženje presude u skladu s citiranom zakonskom odredbom.

10. Prvostupanjski je sud, protivno istaknutim žalbenim navodima, nakon detaljne analize iskaza svjedoka SG, bake žrtve, LG, voditelja mjere intenzivne stručne pomoći nad roditeljskim nadzorom, IG, socijalnog radnika u odjelu za djecu, mladež i obitelj Centra za socijalnu skrb Varaždin, CG, socijalne radnice u odjelu za djecu, mladež i obitelj Centra za socijalnu skrb Varaždin, kao i materijalne dokumentacije Centra za socijalnu skrb Zadar, Dječjeg vrtića „Smješko“ u Viru, liječničke dokumentacije za malodobnog ŽG te povezujući sve ove dokaze međusobno, u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optužene ABC ispravno zaključio da je optužena ABC počinila kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Svjedoci TG, IG i CG su stručne osobe, neutralni svjedoci koji su nepristrano i objektivno iskazivali o situacijama vezano uz optuženičino postupanje prema djetetu žrtvi kojima su svjedočili, a svojim su iskazima u bitnim dijelovima potvrdili iskaz svjedokinje SG. Na temelju ovih dokaza je prvostupanjski sud zaključio da se optužena ABC ponašala prema žrtvi djetetu na način opisan u točki 1. izreke, svaki navod činjeničnog opisa je prvostupanjski sud objasnio te naveo na temelju kojeg dokaza je koju tvrdnju činjeničnog opisa utvrdio.

11. Iz izvješća Dječjeg vrtića „Smješko“ Vir od 9. prosinca 2020. proizlazi da su primili poziv jedne majke čije dijete pohađa njihov vrtić koja ih je upozorila na situaciju s ABC, da je često u alkoholiziranom stanju, ponekad danima, da često izlazi iz kuće i ostavlja dijete samo zaključano u kući, međutim, činjenica alkoholiziranosti optuženice u kontaktima s djetetom žrtvom, optuženici nije stavljena na teret, stoga ovaj navod iz izvješća Dječjeg vrtića „Smješko“ nije bilo nužno i dodatno provjeravati, a kako to žalbom sugerira žalitelj.

12. U činjeničnom opisu izreke presude opisane su sve bitne sastavnice terećenih kaznenih djela pa i oblik krivnje, stoga nije u pravu optuženica kada tvrdi da je propušteno u činjeničnom opisu opisati kojim oblikom krivnje je optuženica postupala u odnosu na kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. U činjeničnom opisu izreke presude je navedeno da je optuženica postupala na opisani način kao majka mldb. djeteta ŽG, svjesna svojih roditeljskih obveza u pogledu skrbi za pravilan rast, razvoj, zdravstveno stanje i odgoj djeteta, kao i svjesna da djetetu nanosi veći stupanj psihičke i fizičke boli pa unatoč tome u većoj mjeri propustila voditi pravilnu brigu o djetetu na različite načine, kao i zlostavljala ga na način da je na njega vikala, fizički ga kažnjavala i drugo pobliže opisano u izreci pobijane presude, a što sve ukazuje da je bila svjesna obilježja kaznenog djela i htjela njegovo ostvarenje, odnosno da je postupala s izravnom namjerom, a kako to prvostupanjski sud obrazlaže u točki 19. obrazloženja presude.

13. Za ocjenu da je dijete žrtva bilo izloženo psihičkom i fizičkom nasilju od strane optuženice nije bilo nužno provesti psihijatrijsko vještačenje djeteta žrtve. To što je prvostupanjski sud prvo odredio provođenje psihijatrijskog vještačenja, a potom na raspravi 26. rujna 2023. na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP odbio provođenje psihijatrijskog vještačenja kao nevažnog dokaznog prijedlogu, ocjenjujući da je isto s obzirom na činjenični opis nepotrebno provoditi, prvostupanjski sud nije povrijedio odredbe ZKP o upravljanju raspravom jer je raspravno vijeće ovlašteno tijekom postupka izmijeniti ili opozvati svoje odluke o izvođenju dokaza. S obzirom na izvedene dokaze, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za ocjenu je li dijete žrtva bilo zlostavljano ili ne, a s obzirom na iskaze svjedoka i materijalnu dokumentaciju koji na to upućuju, nije bilo potrebno provoditi psihijatrijsko vještačenje radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.

14. Vezano uz žalbenu tvrdnju optuženice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP jer je izmijenio činjenični opis, na način da je ispustio tekst „pedijatra i“, a što je suprotno odredbi članka 441. stavak 1. ZKP prema kojoj je samo tužitelj ovlašten mijenjati optužnicu pa tako i činjenični opis, treba istaći da žalitelj nije u pravu. Prvostupanjski je sud ovlašten nakon provedenog dokaznog postupka sam izmijeniti činjenični opis, a da pri tome ne promjeni identitet optužbe u smislu odredbe članka 449. stavak 1. i 2. ZKP.

15. U odnosu na kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., prvostupanjski je sud na temelju podudarnih iskaza socijalnih radnika Centra za socijalnu skrb Varaždin IG i CG koji su postupali prema optuženoj ABC, ispravno zaključio da im je rekla „da je pred pucanjem i će ih potamaniti, da neka joj samo pokušaju oduzeti dijete, da će ona završiti u zatvoru kao i otac djeteta“. Žrtve su njezinu prijetnju shvatili ozbiljno, posebno kad se uzme u obzir njezino cjelokupno ponašanje, odnosno da je tom prilikom izašla iz dnevnog boravka u sobu i kuhinju, da nisu vidjeli što se nalazi u tim prostorijama pa je mogla uzeti bilo kakav predmet kojim je mogla svoje prijetnje i ostvariti. Izrečene prijeteće riječi i cjelokupno ponašanje optuženice bilo je objektivno podobno kod osoba kojima se obraća izazvati osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti i bojazni za vlastiti tjelesni integritet. Obje žrtve postupale su prema optuženici kao djelatnici centra za socijalnu skrb, odnosno kao službene osobe obavljajući svoje radne zadatke. S obzirom na izloženo nije u pravu optuženica kada tvrdi da se nije radilo o ozbiljnim prijetnjama, a to što nisu odmah zvali policiju ne može predstavljati osnovu za zaključak da se nisu bojali i osjećali ugroženo, jer izrečene prijetnje su objektivno podobne izazvati takav osjeća kod adresata. Nenajavljen dolazak službenih osoba ne opravdava optuženičino postupanje, to ne znači da joj je dozvoljeno, bez ikakvih posljedica, prijetiti službenim osobama koji su došli s ciljem da joj pomognu u realizaciji roditeljskih dužnosti.

16. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno kao olakotno cijenio činjenicu što je optuženica pristala da dijete živi kod bake, a da je vezano uz otegotne okolnosti iste pravilno utvrdio, ali ih nije u dovoljnoj mjeri vrednovao prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije pa je optuženici trebalo izreći strožu sankciju.

17. Optužena ABC se posebno ne žali zbog odluke o kazni, a kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, njezina žalba u skladu s odredbom članka 478. ZKP u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi.

18. Ispitujući odluku o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio okolnost da je optuženica pristala da dijete C živi kod bake, dok je kao otegotno cijenio raniju osuđivanost zbog drugog kaznenog djela, nekritičnost prema svojem ponašanju, intenzitet i upornost u činjenju kaznenih djela, nesuradnju s Centrom za socijalnu skrb, olako shvaćanje potrebe za radom i zarađivanjem i s time u vezi skrb i brigu o malodobnom djetetu koje se tada nalazilo u osjetljivoj životnoj dobi, a i nadalje se nalazi u mladoj i osjetljivoj životnoj dobi. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio činjenicu što je optuženica pristala da dijete žrtva živi kod bake jer joj je na taj način omogućen svakodnevni uvid u rast i razvoj djeteta, lakša i češća komunikacija s djetetom što je sigurno od utjecaja na pravilan razvoj djeteta, a i njezin odnos s djetetom, nego da je dijete smješteno u odgojnu ustanovu, tako da je za očekivati da će izrečena kazna i djelomična uvjetna osuda utjecati na optuženicu da ubuduće uskladi svoje ponašanje sa propisima i poradi na svojim roditeljskim vještinama.

19. Imajući u vidu kod odlučivanja o kazni istaknute olakotne i otegotne okolnosti, kao i propisane kazne zatvora za terećena kaznena djela i to za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. od jedne do pet godina, a za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. od šest mjeseci do pet godina, osnovano je prvostupanjski sud optuženici za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a za svako kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. počinjeno na štetu IG i CG po 8 (osam) mjeseci zatvora pa imajući u vidu ukupnost kaznenih djela i osobnost optuženice osudio ju na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine. Ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da s obzirom na činjenicu da s obzirom da dijete sada živi kod bake, a optuženica u suradnji sa socijalnom službom ima pravo na viđanje djeteta, da se može očekivati i da bez izvršenja cjelokupne kazne, optuženica neće ubuduće činiti kaznena djela, stoga joj je izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da će izvršiti 8 (osam) mjeseci zatvora, dok preostali dio kazne zatvora na koju je osuđena u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako u roku provjeravanja 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Pojedinačno utvrđene kazne, jedinstvena kazna na koju je osuđena optuženica, djelomična uvjetna osuda s neuvjetovanim dijelom u trajanju 8 (osam) mjeseci i uvjetovanim u trajanju1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca i rokom provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjereni su stupnju krivnje optuženice, njezinom prijašnjem životu, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, ponašanju optuženice nakon počinjenje djela te su podobni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., dok se nekom strožom kaznom za koju se zalaže državni odvjetnik, s obzirom na sve istaknute okolnosti, se ista ne bi ostvarila.

20. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženice nisu osnovane pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić