Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžm-40/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom ĐV i dr. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi 2. maloljetnog MV podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km-51/2022.-30 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba 2. maloljetnog MV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Km-51/2022.-30 od 7. ožujka 2024., na temelju članka 7. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13. 56/15. i 126/19. – dalje u tekstu: ZSM) u vezi članka 10. stavka 2. točka 11. i 16. ZSM prema 1. maloljetnom ĐV i 2. maloljetnom MV su izrečene odgojna mjera uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade i odgojna mjera posebne obveze uplate u humanitarne svrhe iznosa od 300,00 eura. Odgojna mjera posebnih obveza ne može trajati dulje od godine dana.
2. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.
3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio 2. maloljetni ČV putem branitelja Ivana Adžića, odvjetnika u Zagrebu, „zbog utvrđenja o počinjenju djela i zbog odluke o odgojnim mjerama“ s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i pobijano rješenje preinači, odnosno ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovno razmatranje i odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbama članaka 495. i 474. stavak 1. ZKP u vezi sa člankom 3. ZSM spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba maloljetnog MV nije osnovana.
7. Žalitelj ističe da iz provedenih dokaza ne proizlazi da su se na strani 2. maloljetnog MV ostvarili svi potrebni objektivni i subjektivni elementi kaznenih djela za koje je utvrđeno da ih je počinio. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi udario TV, a iz iskaza svjedoka očevica ĆV proizlazi da je vidio kako je dječak ĐV u crvenoj jakni udario šakom u glavu oštećenog dječaka. Nejasno je kako je 2. maloljetnik osuđen za kazneno djelo teške tjelesne ozljede kada je vještak utvrdio da relevantne ozljede u pravilu nastaju od zatvorenog udarca šakom i to jednog udarca, a utvrđeno je da taj jedan udarac nije uputio 2. maloljetnik. Ističe da sud nije obrazložio kojim točno radnjama je 2. maloljetnik doveo drugoga u ponižavajući položaj da bi ostvario sva subjektivna obilježja kaznenog djela nasilničkog ponašanja, posebno da bi postupao s izravnom namjerom. Smatra da je sud nekritični u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika, posebno u pogledu razloga i povoda za konkretni događaj, kao zainteresirani za ishod postupka nisu pouzdani i vjerodostojni svjedoci. Kod izricanja odgojnih mjera prvostupanjski je sud trebao u većoj mjeri cijeniti olakotne okolnosti koje postoje na strani 2. maloljetnog MV, a posebice činjenicu da je u međuvremenu završio školu, zaposlio se kao i da se u sudnici ispričao.
8. Protivno istaknutim žalbenim navodima 2. maloljetnog MV, prvostupanjski je sud nakon detaljne analize svih provedenih dokaza, svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranama optuženika ispravno zaključio da su maloljetnici počinili terećena kaznena djela.
9. U odnosu na 2. maloljetnog MV prvostupanjski je sud na temelju iskaza oštećenog TV te iskaza svjedoka EV i ĆV utvrdio da je 2. maloljetni MV udario oštećenog TV. Oštećeni TV je u iskazu naveo kako je u skupini mladića koji su im pristupili prepoznao ĐV i MV, da ga je šakom u zatiljak udario 1. maloljetni ĐV, pao je na pod te su ga svi prisutni počeli cipelariti i tući, a vidio je i 2. maloljetnog MV, odjevenog u crnu jaknu, kako ga udara. Svjedok DV je vidio da, a nakon što je TV uslijed udarca pao na pod, kako ga dvojica mladića udaraju šakama, dok je svjedok ŽV u iskazu naveo da je oštećenika osim ĐV, nakon pada na tlo, jednom ili dva puta u glavu udario dječak u crnoj jakni, kakvu je jaknu prema opisu oštećenika imao 2. maloljetni ČV. Dakle, 2. maloljetni ČV je udarao oštećenika svjestan da udaranjem u predio glave može nanijeti tešku tjelesnu ozljedu i na to je pristao, postupajući s neizravnom namjerom, tako da je prvostupanjski sud u ponašanju 2. maloljetnog MV utvrdio sve bitne sastavnice kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11. To što je ozljeda oštećenika, a prema nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka, mogla nastati i uslijed samo jednog udaraca, ne znači da je na taj način i nastala kao i da u počinjenju djela nije sudjelovao 2. maloljetni ČV, a s obzirom da je svjesno udario oštećenog TV u predio glave, pristajući da ga i teško tjelesno ozlijedi.
10. Vezano uz kazneno djelo nasilničkog ponašanja, prvostupanjski je sud osnovano utvrdio kako maloljetnici nisu imali ikakav stvaran razlog i povod za verbalni i fizički napad na oštećene maloljetnike TV, NV i EV na autobusnom stajalištu, što je nesumnjivo javno mjesto kao i da su sa više NN osoba svojom verbalnom i fizičkom agresijom oštećenike doveli u ponižavajući položaj. 2. maloljetni ČV je bio svjestan obilježja djela te je djelovao s ciljem ponižavanja oštećenika i povrede njihovog dostojanstva, postupajući u odnosu na ovo kazneno djelo s izravnom namjerom, tako da je i u odnosu na kazneno djelo nasilničkog ponašanja iz članka 323. a KZ/11. prvostupanjski sud utvrdio sve bitne elemente kaznenog djela.
11. Iskaz oštećenog TV je prvostupanjski sud detaljno analizirao, a kako je isti u skladu s iskazima ostalih oštećenika, a posebno u skladu s iskazom ĆV, osobe koja se slučajno zatekla na licu mjesta, tako da je osnovano prvostupanjski sud prihvatio njegov iskaz, kao i iskaze ostalih oštećenika NV i EV.
12. Razmatrajući odluku o izrečenim odgojnim mjerama, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi izbor odgojne mjere, da je primjereni značaj dao životnoj dobi, sada, punoljetnog MV, činjenici da je uredno završio školu, ranije je iskazivao probleme u ponašanju za vrijeme školovanja u osnovnoj školi, prekršajno je kažnjen zbog fizičkog nasrtaja na mlađeg punoljetnika, zaposlio se te nije osuđivan zbog kaznenih djela, a imao je u vidu i da je iskazao žaljenje zbog događaja i posljedica. Kada se sve istaknuto uzme u obzir kao i mišljenje predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad ZV te prijedlog stručne suradnice suda ŠV, ovaj sud nalazi da su izrečene odgojne mjere uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade i posebna obveza uplate u humanitarne svrhe 300,00 eura, primjerene osobnosti 2. maloljetnog MV, težini i pogibeljnosti kaznenih djela te će se istima ostvariti svrha maloljetničke sankcije iz članka 6. stavak 1. ZSM.
13. Slijedom iznesenog, kako žalbom 2. maloljetnog MV nisu osnovano osporena naznačena utvrđenja prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud našao povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na koje, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 482. u vezi sa člankom 3. ZSM odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 4. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
