Poslovni broj: UsI-2057/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 26A/III, radi obnove postupka izdavanja građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-03/24-02/220, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 20. lipnja 2024. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta u [adresa], Klasa: UP/I-361-03/22-01/000222, Urbroj: 2181/1-11-00- 00/08-24-0014, od 20. veljače 2024. te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 2.500,00 (dvije tisuće i petsto) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 20. kolovoza 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-03/24-02/220, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 20. lipnja 2024., tužitelj u bitnom navodi kako je prvostupanjsko tijelo od samog početka pogrešno vodio postupak jer da je pozvalo jednog susjeda međašnika, a svaka parcela da ima najmanje 3-4, nekada i više susjeda međašnika, kao što je to u ovom slučaju, što da dovodi u sumnju zakonitost samog postupka. Navedeno tijelo da se poziva na čl. 123. st. 1. toč. 2. Zakona o općem upravnom postupku koji govori o obnovi postupka, a tužitelj da rješenje koje je predmet obnove postupka nije primio kao međašnik, dok prijedlog za obnovu da je podnio nakon saznanja za građevinsku dozvolu, stoga smatra da je zakonito postupio i to u ime svih nepozvanih susjeda međašnika, pa da je trebalo obnoviti postupka i provesti ga na zakonit način. Tužitelj predlaže da se pribavi i pregleda spis DC, klasa: UP/I-361-2/12-01/0320 od 15. studenog 2013. u kojem da postoje brojni dokazi o postupanju ovog tijela na navedene okolnosti. Pozivajući se na čl. 123. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, upravno tijelo da nije moglo ni pozvati preminulog međašnika, što znači da on kao nasljednik istog je postao ovlaštena osoba za bilo kakvo postupanje u ovom predmetu, a sam predmet da nije mogao biti riješen do okončanja ostavinske rasprave. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, u bitnom navodi kako se pridružuje navodima iz tuženikovog odgovora na tužbu te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Tužbeni zahtjev je neosnovan, navodi iz tužbe su neobrazloženi te nije razvidno zbog čega bi sud trebao poništiti osporeno rješenje. Tužitelj nije stranka u postupku, odnosno ne može imati svojstvo stranke u postupku, s obzirom da nije susjed međašnik nekretnine na kojoj se gradi građevina za koju je izdan akt o građenju. Tužitelj svojstvo stranke u postupku tijekom upravnog postupka nije dokazao, iako je višekratno bio pozivan od strane upravnih tijela da podnese dokaze kojima dokazuje svojstvo stranke u postupku i svoj pravni interes. Nekretnina zainteresirane osobe na kojoj se odvija gradnja nalazi s druge strane ulice ([adresa] u [adresa]), a koja predstavlja javni put, te ista nosi katastarsku oznaku k.č.z. 2362/7 (z.k.č.z. 2625/1675) k. o. [katastarska općina] i ista graniči s javnim putem te k.č.z. 2362/6 i 2362/8 k. o. [katastarska općina], koje su u vlasništvu i posjedu trećih osoba, tj. UC te ĐC. Tužitelj nije vlasnik međašne nekretnine, odnosno nije vlasnik bilo koje nekretnine u blizini nekretnine koja je u vlasništvu zainteresirane osobe. Na možda oko 50 metara udaljenosti, s druge strane ulice, doduše nalazi se nekretnina označena kao k.č.z. 2364 (z.k.č.z. 2625/876) koja je u vlasništvu tužiteljeve majke ĆC, međutim, očito je da ona kao vlasnica nije pokretala nikakve postupke protiv akata o građenju koje je ishodila zainteresirana osoba na svojoj nekretnini (koja nije s njima u međašu), tako da tužitelj, a niti bilo tko drugi iz njegove obitelji, nema pravnog interesa sudjelovati u postupku izdavanja građevne dozvole za nekretninu koja je u vlasništvu zainteresirane osobe. Zainteresirana osoba izražava osnovanu sumnju, a s obzirom da u pogledu druge njene nekretnine (koja nije predmetom ovog postupka) od strane tužiteljeve obitelji trpi višegodišnje pravno i faktično maltretiranje, pokretanje sudskih postupaka, raznih prijava upravnim tijelima, fizičke upade na njenu nekretninu, razne prijetnje, omalovažavanja i odnošenje stvari s njene nekretnine, da je tužitelj eksponiran od strane svoje obitelji da pokreće ovakve i slične postupke, a radi se osobi (kako je zainteresirana osoba čula u kontaktima s policijom jer je većina ovih ekscesa prijavljena) kojoj je oduzeta poslovna sposobnost i koja je stavljena pod skrbništvo nadležnog Centra za socijalni rad. Dakle, tužbeni zahtjev je neosnovan iz razloga što tužitelj, a niti bilo tko iz njegove obitelji, nije susjed međašnik u odnosu na nekretninu u odnosu na koju je zainteresirana osoba ishodila akt za građenje, a niti iz razloga jer je tužitelj, po saznanjima zainteresirane osobe, trebao biti zastupan po posebnom skrbniku, budući da je isti u nadležnosti Centra za socijalni rad u Splitu i nije samostalno mogao podnositi ovakve tužbe ili pokretati druge slične postupke. Zbog navedenog, zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4.U sporu je održana rasprava 19. veljače 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili tužitelj i opunomoćenik zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe od 11. studenog 2024. zajedno sa svim prilozima, podnesak tužitelja od 19. veljače 2025., popis troškova spora zainteresirane osobe priložen u spis na održanoj raspravi od strane opunomoćenika zainteresirane osobe, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio prijedlog tužitelja iz podneska od 19. veljače 2025. da se predmetni spis delegira nekom drugom sudu, to pak iz razloga što je Upravni sud u Splitu u smislu odredbi čl. 12. st. 2. te čl. 13. ZUS-a stvarno i mjesno nadležan za odlučivanje u predmetnom sporu, pa kako odredbama ZUS-a nije propisano da stranka može tražiti delegaciju predmeta, kod stanja stvari da je tužitelj zatražio da se spis delegira sudu u Zadru, Šibeniku ili Dubrovniku, iako u Republici Hrvatskoj postoje isključivo četiri prvostupanjska upravna suda sa sjedištima u [adresa] i [adresa], to se takav zahtjev tužitelja ukazao nedopuštenim i neosnovanim, uslijed čega je predmetni zahtjev odbijen raspravnim rješenjem od 19. veljače 2025.

7.Sud je nadalje odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se pribavi i pregleda spis DC u kojem je doneseno rješenje klasa: UP/I-361-2/12-01/0320 od 15. studenog 2013., to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

8.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

11.Naime, prvostupanjskom rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta u [adresa], Klasa: UP/I- 361-03/22-01/000222, Urbroj: 2181/1-11-00-00/08-24-0014, od 20. veljače 2024. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog izdavanjem građevinske dozvole KLASA: UP/I-361-03/22-01/000222, URBROJ: 2181/1-11-00-00/08-23-0010 od 21. travnja 2023., izvršne i pravomoćne 1. lipnja 2023. kao podnesen od strane neovlaštene osobe, te je rješenje donijeto pozivom na odredbu čl. 126. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21).

12.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, , Klasa: UP/II-361-03/24-02/220, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 20. lipnja 2024. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora, odbijena je njegova žalba izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, u bitnom iz identičnih razloga koje je navelo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, uslijed čega je to rješenje tuženik ocijenio pravilnim i zakonitim.

13.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito postupilo kada je svojim rješenjem odbacilo prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog izdavanjem građevinske dozvole KLASA: UP/I-361- 03/22-01/000222, URBROJ: 2181/1-11-00-00/08-23-0010 od 21. travnja 2023., izvršne i pravomoćne 1. lipnja 2023., kao i je li tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja podnesenu protiv prvostupanjskog rješenja, u svezi s čim je li činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u pogledu odlučne činjenice i to je li zainteresirana osoba trebala biti stranka u postupku čija obnova je predložena, pa da bi bio ostvaren uvjet za obnovu postupka kakav u vidu ima odredba čl. 123. st. 1. toč. 5. Zakona o općem upravnom postupku, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

14.Odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/091 i 110/21) propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. Odredbom članka 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci, ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

Prema odredbi članka 115. stavka 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole je investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje naprijed citirane izreke, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da je tijelo prvog stupnja svoje rješenje donijelo pravilnom primjenom odredbe čl. 126. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, kao i da je tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pa ovaj sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i rješenje tijela prvog stupnja u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Sud nadalje nalazi potrebnim navesti kako iz spisa upravnog tijela dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo pozivom na odredbu članka 126. stavak 1. ZUP-a, odlučilo o prijedlogu tužitelja za obnovom postupka okončanog izdavanjem građevinske dozvole Splitsko dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta

Split, KLASA: UP/I-361-03/22-01/000222, URBROJ: 2181/1-11-00-00/08-23-0010 od 21. travnja 2023., a koji prijedlog je tužitelj podnio 27. rujna 2023. Nadalje, citirana građevinska dozvola izdana je na zahtjev ZC, zainteresirane osobe u ovom sporu, za građenje slobodnostojeće građevine stambene namjene, 3.b skupine, katnosti prizemlje, tlocrtne površine pod zgradom 132,03 m2, na postojećoj građevnoj čestici 2362/7 k. o. [katastarska općina] ([adresa]), u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake SJ 08/22, koji je sastavni dio građevinske dozvole, glavnog projektanta MC, mag. ing. arch., broj ovlaštenja A 4131. Prema podacima spisa predmeta, svoj prijedlog za obnovu postupka, tužitelj je utemeljio na odredbi članka 123. stavka 1. točka 5. ZUP-a, dok iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je to tijelo odbacilo prijedlog tužitelja jer isti nije podnesen od ovlaštene osobe, protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

17.Glede temeljnih, a zapravo i jedinih prigovora koje tužitelj ističe u tužbi i to da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se dopusti obnova postupka zbog razloga kakve u vidu ima odredba čl. 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku, no kako je prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem odbacilo njegov prijedlog, a tuženik odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja, time da su osporeni akti nezakoniti, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima.

18.Naime, s prethodnim u vezi, a imajući u vidu naprijed citiranu odredbu čl. 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, za navesti je da kako bi se dopustila obnova postupka potrebno je da su kumulativno ispunjeni propisani uvjeti i to da je prijedlog pravodoban, da je izjavljen od ovlaštene osobe i da je okolnost na kojoj se temelji prijedlog učinjena vjerojatnom, no prvostupanjsko tijelo zaključilo je da takvi uvjeti nisu ispunjeni zbog čega je svojim rješenjem odbacilo prijedlog tužitelja, protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, u odnosu na koje rješenje je tužitelj pokrenuo predmetni spor. Potom, za kazati je kako iz prijedloga za obnovu postupka podnesenog od strane tužitelja prvostupanjskom tijelu, proizlazi je da je prijedlog utemeljen na razlozima propisanim odredbom članka 123. stavak 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupka, odnosno ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

19.Međutim, ovaj sud zaključuje kako u konkretnom slučaju tužitelj nije bio ovlašten za podnošenje prijedloga za obnovu postupka, nije učinio vjerojatnim da je prijedlog pravodoban niti je okolnost na kojoj je utemeljio prijedlog učinio vjerojatnom. Naime, tužitelj svoje ovlaštenje za podnošenje prijedloga za obnovu postupka temelji na tvrdnji da je on nasljednik jednog od vlasnika nekretnine (njegovog pok. oca VC), u svezi kojeg je u provedenom upravnom postupku naveo da povodom njegove smrti ostavinska rasprava nije provedena i za kojeg tvrdi da je umro **.**.2023., a s kojom da graniči nekretnina u odnosu na koju je izdana građevinska dozvola, no imajući u vidu da je odredbom čl. 115. stavka 1. Zakona o gradnji propisano da je stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola, iz podataka spisa ne proizlazi da bi pravni prednik tužitelja bio stranka, niti da je trebao biti stranka u postupku u kojem je izdana građevinska dozvola čiju obnovu je tužitelj predložio, što pak znači da niti tužitelj nije ovlaštena osoba za podnošenje takvog prijedloga.

20.Uslijed prethodno izloženog, jasno je da prijedlog za obnovu postupka kojeg je tužitelj podnio nije podnesen od strane ovlaštene osobe, što je već dostatan razlog da se u smislu odredbe čl. 126. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku odbaci takav prijedlog, a pored toga, sve kada bi tužitelj i bio ovlašten za podnošenje takvog prijedloga, što zbog prethodno navedenih razloga nije, on nije u svom prijedlogu za obnovu postupka niti učinio vjerojatnim da bi prijedlog bio podnesen u roku od 30 dana od saznanja za predmetnu građevinsku dozvolu, a kako je to propisano člankom 123. stavkom 3. ZUP-a, što pak predstavlja dodatni razlog da se u smislu citirane odredbe prijedlog za obnovu odbaci.

21.Stoga, kod izloženog stanja stvari i po shvaćanju ovog suda u konkretnoj upravnoj stvari nije ostvaren razlog za obnovu postupka kakav u vidu ima odredba čl. 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku, pa je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je donijelo svoje rješenje od 20. veljače 2024. naprijed citirane izreke, kao i što je tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, na koji način nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

22.Konačno, s obzirom da iz tužiteljevih navoda u tužbi proizlazi kako on ukazuje na nezakonitost same izvršne i pravomoćne građevinske dozvole, za kazati je kako su takvi navodi u cijelosti bespredmetni, to pak stoga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti tog pravomoćnog akta, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 20. lipnja 2024., dakle onog kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 20. veljače 2024., kojim je pak odbačen prijedlog tužitelja za obnovom postupka, što znači da u ovom sporu nije moguće s uspjehom iznositi prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja u odnosu na koje je podnesen prijedlog za obnovu postupka, koje je pravomoćno i izvršno i koje je kao takvo pravno obvezujuće za sve stranke.

23.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje tužbe tužitelja.

24.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito i pravilno prvostupanjskim rješenjem odbačen tužiteljev prijedlog za obnovu postupka, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv istog, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu od 11. studenog 2024. te za pristup na raspravu 19. veljače 2025. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 2.000,00 eura, i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 2.500,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi obistinjen, uslijed čega je riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 4. ožujka 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju RC, iz [adresa],

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 19. veljače 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćeniku zainteresirane osobe Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 26A/III, uz zapisnik o objavi,

- u spis.