REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pn-17/2023-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Andrei Herendić, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dejanu Dukiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dejan Dukić i Denis Mišić, protiv tuženika Lovačka udruga "LUG" Lužan, [adresa] iz [adresa], OIB: 10125150281, zastupan po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Lovačka udruga "LUG" Lužan, [adresa], 10363 Lužan (Belovar), OIB: 10125150281 platiti tužitelju BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od iznos od 3.292,28 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva vezano za zakonske zatezne kamate na iznos od 3.292,28 EUR od dana 23. studenoga 2016. do 3. ožujka 2025. kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 4.018,17 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 23. studenoga 2016. kao vozač osobnog automobila Peugeot 307 registarskih oznaka [registarska oznaka], vozeći se istočnim dijelom kolnika autoceste A4 u smjeru sjevera (od izlaza Popovec prema izlazu Sveta Helena), na 90 km + 150 m iste autoceste sudjelovao u prometnoj nesreći naletjevši svojim vozilom na divljač (divlje svinje) koje su mu iznenada izletjele na prometnicu radi čega ih u takvim okolnostima nije uspio izbjeći prilikom čega mu je nastala značajna imovinska šteta. Navodi da je u predmetnoj nesreći kao sudionik sudjelovao i kao vozač osobnog vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] IS čije je vozilo uslijed istih okolnosti također bilo oštećeno. Navodi da je zapisnikom o očevidu utvrđeno kako su na mjestu događaja na istočnom dijelu istočnog dijela kolnika autoceste A4 pronađeni tragovi krvi i tkiva divljih svinja i tragovi krhotina laka i plastike od osobnih automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] i registarskih oznaka [registarska oznaka]. Navodi da je također utvrđeno da su na žičanoj zaštitnoj ogradi s istočne strane kolnika pronađena oštećenja koja su nastala uslijed prolaska divljih životinja-svinja na način da je ista odignuta od razine tla na visinu od 50 cm. Navodi se i da je utvrđeno da je na mjestu događaja s istočne strane izvan autoceste A4 lovište XXI/107 Šašinovec u zakupu tuženika. Utvrđeno je i da do prometne nesreće nije došlo kršenjem prometnih propisa. Tužitelj navodi da se divljač u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima smatra opasnom stvari, a za koju sukladno čl. 1064. istog Zakona odgovara njezin vlasnik, odnosno lovoovlaštenik lovišta kojem divljač pripada po osnovi objektivne odgovornosti. Navodi da se odgovornost tuženika zasniva i na odredbi čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu kojim je određeno kako je za štetu koju počinji divljač odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, a stavkom 2 istog članka je propisano kako se smatra da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta. Stoga tužitelj smatra kako je tuženik gospodario lovištem s kojeg je nesporno dospjela predmetna divljač na prometnicu kojim se je tužitelj svojim vozilom kretao sukladno prometnim propisima, a koja divljač je kao opasna stvar izravni uzrok prometne nezgode, to smatra da je tuženik odgovoran za nastalu štetu i to imovinsku štetu nastalu na osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], marke Peugeot 307. Ističe da je štetu na vozilu procijenila stručna osoba osiguravajuće kuće Croatia osiguranje d.d. na način da je utvrđena totalna šteta. Tužitelj je tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev svojim podneskom od 19. studenoga 2024. pa isti traži imovinsku štetu u iznosu od 3.292,28 EUR, a za koju naknadu odgovara tuženik. Stoga isti predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.292,28 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana nastanka štete 23. studenoga 2016. pa do isplate, te potražuje i troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Ovdje valja reći da se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva. Međutim sud je istu preinaku dozvolio svojim rješenjem od 20. siječnja 2025. smatrajući da tužitelj povisuje tužbeni zahtjev nakon nalaza vještaka, pri čemu ostaje pri istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pa je takva preinaka svrsishodna za rješenje spora između stranaka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava odgovornost za štetu, te osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a kako je u policijskom zapisniku navedeno da se štetni događaj dogodio na ograđenom dijelu autoceste A4, ističe da ograđeni dio autoceste nije lovište, te lovozakupnik nije gospodario tim dijelom i smatra da ne može snositi štetu za štetni događaj na tom ograđenom dijelu autoceste. Tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te da odgovornost za divljač snosi vlasnik, a vlasnik divljači je Republika Hrvatska. Također ističe da je tužitelj vozilo djelomično popravio, a nepoznato je koliki je bio iznos djelomičnog popravka vozila, te smatra da navedeno treba dokazati tužitelj. Također, navodi da tužitelj nije dokazao da bi divljač u ovoj pravnoj stvari potekla upravo iz lovišta tuženika, a i zabranjeno je ustanovljavanje lovišta na javnim površinama i javnim cestama gdje je došlo do štetnog događaja. Ističe da u vrijeme nastanka štetnog događaja nisu provodili lov, odnosno lovne aktivnosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 5-7), procjenu i obračun totalne štete (list 8 i 114), skicu lica mjesta (list 31), fotografije prometne nesreće na CD mediju (list 32), te je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet, vozila, plovila i strojarstvo dipl. ing. VS i izvršio uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (239-244), te je saslušao stalnog sudskog vještaka dipl. ing. VS, te svjedoke IS, RS, US, ŽS i tužitelja kao stranku u postupku.

4. U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Kako tuženik osporava svoju pasivnu legitimaciju vezanu uz predmetni štetni događaj koji ne osporava, a onda time i odgovornost, sud je da bi utvrdio točno mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 5-7), te je saslušao svjedoke IS, RS, US, ŽS i tužitelja kao stranku u postupku.

6. Uvidom u zapisnik o očevidu MUP PU zagrebačke, I. PP Zagreb od 6. ožujka 2017. (list 5-7) vezano uz štetni događaj od 23. studenoga 2017. utvrđeno je da je do prometne nesreće došlo u mjestu Sesvete 90 km + 150 m autoceste A4 i to na istočnom dijelu kolnika na kojem su pronađeni tragovi krvi i tkiva divljih svinja i tragovi krhotina laka i plastike od osobnih automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] i registarskih oznaka [registarska oznaka]. Također iz navedenog zapisnika proizlazi da je uvidom u dostupne karte lovišta Lovačkog saveza Zagrebačke županije utvrđeno da je na mjestu događaja s istočne strane izvan autoceste A4 lovište XXI/107 Šašinovec u zakupu Lovačkog društva "Lug Lužan", Šašinovec, Glavničica, Žerjavinec, sa

sjedištem u [adresa], a sa zapadne strane navedene autoceste lovište

XXI/109 Vugrovec u zakupu Lovačkog društva "Prepelica" sa sjedištem u [adresa],

[adresa]. U navedenom zapisniku utvrđeno je i da su na žičanoj zaštitnoj ogradi s istočne strane kolnika pronađena oštećenja koja su nastala uslijed prolaska divljih životinja-svinja na način da je ista odignuta od razine tla na visinu od 50 cm.

7. Svjedok IS prilikom saslušanja naveo je da se navedenog dana kretao iz smjera Zagreba prema Varaždinu po autocesti, a bila je večer negdje oko 19,00 do 20,00 h, te je pao mrak. Vozio je negdje oko 130 km/h po desnoj prometnoj traci, te zna da je prošao Kraljevačke Novake kada je odjednom na cesti vidio desetak velikih odraslih divljih svinja i to je prvi puta da je vidio toliko svinja na cesti i to još na autocesti. Kada je uočio te svinje uopće nije uspio zakočiti, a kada je primijetio te svinje one su od njega bile udaljene jedno tridesetak metara. Da je i skrenuo u lijevu traku ne bi bilo razlike, a ne zna što bi bilo da je skrenuo desno u grabu. Naveo je da je udario u te divlje svinje prednjim dijelom svojeg vozila, te je šteta na vozilu bila velika, a i bio je u šoku. Kada je izašao iz vozila vidio je svinje svugdje po cesti. Sjeća se da je iza njega bilo još nekoliko vozila, te je vidio da su ista također udarila u te svinje. Na licu mjesta je vidio tužitelja, te je automobil istoga također bio oštećen s desne strane, a koliko se sjeća isti je vozio automobil marke Peugeot. Ubrzo nakon te nezgode došla je policija. Njegov automobil je bio službeni i postupak naknade štete je vodila njegova firma, te nema saznanja da li je netko firmi isplatio štetu na tom automobilu. Kada je vozio imao je upaljena kratka svjetla, a te dvije svinje u koje je on udario su stajale na cesti. Kada je uočio te svinje na cesti on je u tom trenutku upalio duga svjetla i tada je ustvari primijetio da se radi o cijelom krdu svinja koje su se kretale s desne strane ceste prema lijevoj.

8. Svjedok RS prilikom saslušanja naveo je da je navedenoga dana 23. studenoga 2016. radio kao vođa ekipe za očevide, te je sa svojom ekipom poslan na očevid na kolnik autoceste A4. Došli su do mjesta nezgode, točnog mjesta se više ne sjeća, ali zna da je u zapisniku napisana točna kilometraža na kojem je mjestu bilo mjesto nezgode. Sjeća se da su se dva vozila kretala desnom prometnom trakom u smjeru od juga prema sjeveru. Prvo vozilo je bilo automobil marke Škoda Octavia te je isti naletio na dvije divlje svinje, a čini mu se da je drugo vozilo bilo marke Peugeot sive boje koje je naletjelo na jednu od tih dviju svinja. Koliko se sjeća druga svinja je bila odbačena na zaustavni trak, te su je pronašli mrtvu na tom zaustavnom traku, a ova druga svinja je bila razasuta po cijelom kolniku i pretvorena u mljeveno meso. Sjeća se da je bila noć, ali se više ne sjeća koliko je točno sati bilo. Čini mu se da na tom dijelu ograde autoceste nisu našli oštećenu ogradu, a da jesu to bi bilo evidentirano u zapisniku o očevidu. Sjeća se da nitko nije bio ozlijeđen. Nakon što je svjedoku predočen dio zapisnika o očevidu koji je isti sastavio vezano uz predmetni štetni događaj da su na žičanoj ogradi s istočne strane kolnika pronađena oštećenja koja su nastala uslijed prolaska divljih životinja-svinja, na način da je ista odignuta od tla na visinu od 50 cm, svjedok je nakon toga naveo da ako je to tada napisao u zapisniku onda je to tako i bilo, a očito je da se sada više ne sjeća. Na pitanje kako konstatira na zapisniku da je navedena žičana ograda podignuta odnosno da su oštećenja na ogradi nastala upravo od divljih svinja svjedok je naveo da životinje obično kopaju i onda nadignu ogradu i prolaze, istakao je da on sam divlje svinje nije vidio kod ograde. Na pitanje da li je policija zvala nekog lovoovlaštenika nakon štetnog događaja svjedok je naveo da je takva praksa, te lovoovlaštenik oduzima uginulu životinju. Nakon što je svjedoku predočen dio zapisnika na kojem je konstatirano da je došao djelatnik veterinarsko-higijenskog servisa, veterinarski tehničar koji je nakon očevida preuzeo uginule životinje, te na upit svjedoku da li dalje ostaje kod svojeg iskaza da je uginule životinje preuzeo lovoovlaštenik svjedok je naveo da ako je na zapisniku napisano da je uginule životinje preuzeo veterinarski tehničar onda je to tako i bilo. Navodi da nije siguran da li je lovoovlaštenik zvan. Navodi da mu je po iskustvu poznato da su na navedenoj autocesti učestali naleti na divljač. Svjedok navodi da ne može točno reći o kolikom broju naleta se radi, ali zna da je bilo često, te se nije uvijek radilo o naletu na divlje svinje, već je bilo i naleta na druge divlje životinje kao npr. ptice, srne, lisice.

9. Svjedok US, prilikom saslušanja naveo je da svako lovačko društvo mora imati stručnu osobu za provođenje gospodarske osnove, a on je ta stručna osoba kod tuženika i radi na tim poslovima od 1. travnja 2017. Navodi da je već od 2004. bio volonter u navedenom lovačkom društvu sve do 1. travnja 2017. Što se tiče studenoga 2016. naveo je da su u lovačkom društvu redovito radili odstrel životinja koji im je propisan gospodarskom osnovom da životinje ne bi radile štetu na vozilima. Navodi da u blizini autoceste oznake A4 nemaju nikakvih lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata. Navodi da se svake godine vrše inspekcijski nadzori od strane lovnog inspektora nad lovačkim društvima, pa tako i nad njihovim lovačkim društvom. Ističe da u njihovom lovačkom društvu nikada od strane lovnog inspektora prilikom inspekcijskog nadzora nisu utvrđene neke nepravilnosti. Na pitanje da li je 23. studenoga 2016., a radi se o srijedi, bilo kakvih lovnih aktivnosti, svjedok je naveo da nije te ističe da u tjednu nemaju nikakvih lovnih aktivnosti. Naveo je da se lov na krupnu divljač izvodi petkom navečer, te subotom i nedjeljom. Što se tiče lova na sitnu divljač ona je 99 % samo nedjeljom. Navodi da ne zna točno mjesto gdje se predmetni štetni događaj dogodio. Također ističe da uz autocestu A4 ima više lovoovlaštenika.

10. Svjedok ŽS, prilikom saslušanja naveo je da je tajnik tuženika od 1995. kada je lovačko društvo osnovano pa do danas. Navodi da mu je posao primanje pošte, pripremanje sastanaka i provođenje raznih stvari vezano za organizaciju lovačkog društva. Što se tiče datuma 23. studenoga 2016. naveo je da je pogledao u dokumentaciju tuženika, te je ustanovio da se radilo o srijedi. Ističe da u srijedu nije bilo nikakvoga lova s obzirom da se radi o radnom danu pa se onda od strane lovačkog društva ne moraju poduzimati nikakve mjere vezano uz eventualne štete divljači koju bi iste mogle napraviti na vozilima. Ne zna točno mjesto gdje je došlo do predmetne prometne nesreće 23. studenoga 2016. Navodi da uz autoput A4 njihovo lovačko društvo nema lovnotehničke i lovnogospodarske objekte. Navodi da uz autocestu A4 ima i drugih lovoovlaštenika osim tuženika jer se radi o autocesti prema Varaždinu. Vezano za predmetni štetni događaj od 23. studenoga 2016. nitko ih nije zvao da preuzmu divljač. Ističe da je 2016. izvršen inspekcijski nadzor nad tuženikom, a inspekcijski nadzor se radi svake godine bar dva do tri puta, te nad tuženikom nikada nisu ustanovljene neke nepravilnosti. Navodi da lovište tuženika nije zatvoreno te ističe da u samom nazivu lovišta je napisano da se radi o lovištu otvorenog tipa. Navodi da je nemoguće znati točan broj divljači i jedinki koje žive u lovištu tuženika. Na pitanje ima li saznanja vezano za isplate za bilo kakvu štetu koja je nastala naletima vozila na divljač na cestama, svjedok navodi da ima saznanja, međutim ističe da se radilo o šteti koja je nastala na magistralnim cestama te lokalnim cestama, a nikada nisu morali isplatiti štetu nastalu na autocesti. Navodi da je bilo nekoliko tužbi međutim tužbeni zahtjevi su bili odbijeni.

11. Tužitelj saslušan kao stranka u postupku naveo je da je navedenog dana, a bilo je zimsko doba, išao s posla te se uključivao na autoput na čvoru Popovec i išao u smjeru sjevera prema Svetom Ivanu Zeleni i Varaždinu, te je bila noć negdje oko 19,30h. Naveo je da se uključivao na autoput brzinom od cca 100 km/h i taman je ubrzavao i možda prošao negdje 800 m autoputa, kada je odjednom ispred sebe vidio neku siluetu, da se nešto kreće i trči po cesti. Naveo je da se kretao po desnoj prometnoj traci. Dok je uočio tu siluetu on nije uspio niti zakočiti, nego je naletio na nju, a onda je shvatio da se radi o vepru. Udario je u tog vepra, te mu se aktivirao zračni jastuk i sigurnosni pojas, a uspio je zaustaviti svoje vozilo na zaustavnoj traci. Nakon toga je vidio da je još jedno vozilo sudjelovalo, a to je saslušani svjedok koji je dotrčao do njega i pitao da li je sve u redu. Naveo je da je vidio samo tog vepra u kojeg je udario, te strvinu svinje u koju je udarilo vozilo svjedoka, a drugih divljih svinja on nije vidio, već mu je svjedok, koji je očito došao prije njega, rekao kako je vidio više divljih svinja kako se kreću po autocesti. Naveo je da su pozvali policiju, te su pokušali zaustavljati vozila da ne idu preko te strvine životinje koju je on udario, s obzirom da je ista ostala na toj desnoj prometnoj traci gdje ju je udario, međutim par kamiona je prošlo preko nje i razmrskalo je. Kasnije je došla policija i ophodnja ceste koji su onda maknuli tu svinju s ceste, a misli da su onda došli i veterinari, te je kasnije bilo puno ljudi. Naveo je da je cijeli prednji kraj njegovog vozila bio oštećen, a bilo je oštećeno i podvozje s obzirom da je taj vepar digao njegov automobil prilikom udarca u njega. Ne zna da li je bio netko iz Lovačke udruge s obzirom da je bilo puno ljudi, a i on i svjedok su davali iskaze u policijskom kombiju. Ističe da je naveo samo ljude za koje je bio siguran da su se tamo nalazili, te nije siguran da li je bio netko iz Lovačke udruge.

12. Sud nije imao razloga ne povjerovati iskazu svjedoka IS i tužitelja gdje i kako je došlo do predmetnog štetnog događaja, s obzirom da su isti u bitnome suglasni. Iskaze istih u bitnome potvrđuje i djelatnik policije RS koji je radio očevid na licu mjesta nakon predmetnog štetnog događaja. Stoga sud smatra utvrđenim da je do predmetnog štetnog događaja došlo na ograđenom dijelu autoceste A4 i to na istočnom dijelu autoceste za smjer kretanja prema sjeveru, a točno mjesto nezgode proizlazi iz zapisnika o očevidu odnosno 90 km + 150 m autoceste A4, kada su na kolnik autoceste A4 došle divlje svinje kroz žičanu zaštitnu ogradu s istočne strane na kojoj ogradi su pronađena oštećenja koja su nastala uslijed prolaska divljih životinja-svinja na način da je ista odignuta od razine tla na visinu od 50 cm, te su se divlje svinje kretale od istoka prema zapadu, odnosno za smjer kretanja svjedoka i tužitelja od desno prema lijevom, a u koje divlje svinje su svojim vozilima u noćnim uvjetima udarili svjedok i tužitelj na istočnoj strani kolnika autoceste A4 krećući se od juga prema sjeveru.

13. Kako se s istočne strane autoceste A4 nalazi lovište XXI/107 Šašinovec u zakupu Lovačkog društva "Lug Lužan", odnosno tuženika, to sud smatra da su navedene divlje svinje došle upravo iz lovišta tuženika.

14. Članak 2. t. 14. Zakona o lovstvu (NN 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16 dalje ZL/05) koji je vrijedio u vrijeme nastanka štetnog događaja propisuje da je lovište određena površina zemljišta koje je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova. Iz čl. 2. toč. 8. istog zakona proizlazi da je lovoovlaštenik pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije i vlasnik lovišta, dok je prema čl. 2. toč. 10. istog zakona lovozakupnik je korisnik zemljišta i druga pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je pravo lova u državnom ili zajedničkom lovištu stekla zakupom.

15. Članak 83. st. 1. ZL-a propisuje da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu navedenog Zakona bio obvezatan poduzeti, dok st. 2. istog članka propisuje da se smatra da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno. Tuženik nije dokazao da navedena divljač-divlje svinje nije došla iz lovišta koje je u zakupu tuženika, a koje se nalazi s istočne strane autoputa A4, iz kojeg smjera su došle navedene divlje svinje kroz oštećenu ogradu s istočne strane autoputa na istočni kolnik autoputa po kojem se kretao tužitelj iz smjera juga prema sjeveru sa svojim vozilom. Stoga sud smatra da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku.

16. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se od MUP-a zatraži podatak o broju evidentiranih prometnih nesreća naletom vozila na divljač na dijelu autoceste gdje se predmetni događaj dogodio ± 2 km za 2014., 2015. i 2016. s obzirom da smatra da isto nije relevantno za predmetni štetni događaj. Sud odlučuje o konkretnom naletu vozila tužitelja na divljač, odnosno divlje svinje, a za navedenu odluku nisu bitni bilo kakvi naleti nekih drugih vozila na divljač tijekom 2014., 2015. i 2016. godine.

17. Prema odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) smatra se da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Sud smatra da divljač, u ovom slučaju divlje svinje, koja je iznenadno istrčala na cestu pred vozilo tužitelja predstavlja opasnu stvar, a za štetu od opasne stvari u smislu čl. 1064. ZOO odgovara njezin vlasnik.

18. Sud smatra da tuženik u ovom slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti jer se divljač smatra opasnom stvari, kako je već rečeno, a na njegovu odgovornost ne utječe činjenica da on nije vlasnik divljači koja se nalazila na autocesti (vlasnik je Republika Hrvatska). Naime, tuženik kao lovoovlaštenik gospodari lovištem na istočnoj strani autoceste A4, kako je već rečeno, te je kao takav dužan poduzimati mjere radi sprječavanja štete od divljači pa je njegova objektivna odgovornost neupitna u smislu čl. 1066. st. 1. ZOO. Tajnik tuženika ŽS naveo je da predmetnog dana 23. studenoga 2016., kako je bila srijeda i radni dan nije bilo lova jer se radi o radnom danu, a i svjedok US, djelatnik tuženika također je naveo da u tjednu nemaju lovnih aktivnosti jer se lov na krupnu divljač izvodi u petak navečer, subotom i nedjeljom, a na sitnu nedjeljom. S time da svjedok ŽS pri tome navodi da kako nije bilo nikakvoga lova jer se radi o radnom danu, pa onda lovačko društvo ne mora poduzimati nikakve mjere vezano uz eventualne štete divljači koju bi iste mogle napraviti na vozilima. Sud smatra da ne može prihvatiti objašnjenje svjedoka ŽS jer smatra da divljač u svojem postupanju ne poznaje radni ili neradni dan.

19. Stoga kako divljač u pokretu nesumnjivo predstavlja opasnu stvar, a tuženik nije dokazao pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti, odnosno kao lovoovlaštenik nije dokazao da je šteta nastala isključivo ili djelomično radnjom oštećenika ili treće osobe u smislu članka 1067. stavak 2. i 3. ZOO. Iz svega navedenog proizlazi da tuženik kao lovoovlaštenik lovišta sa kojeg potječe divljač koja je uzrokovala štetu odgovara za štetu nastalu na vozilu tužitelja kao za štetu nastalu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, pri čemu valja naglasiti da tuženik nije dokazao pretpostavke niti za djelomično niti za potpuno oslobođenje od odgovornosti, kako je već rečeno, a sve pozivom na ranije citirane odredbe zakona.

20. Vezano za visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno visinu štete na vozilu tužitelja sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. VS.

21. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. VS (list 239-244) proizlazi da je vozilo tužitelja svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu tužitelja s desne strane. Mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila tužitelja, nalazilo se na desnoj prometnoj traci udaljeno od desnog ruba kolnika oko 4-5 m. Brzina vozila tužitelja neposredno prije naleta tehnički je mogla iznositi oko iskazanih najmanje 100 km/h. Provedena analiza pokazuje da se u trenutku započinjanja radnje prelaženja kolnika od strane divljači vozilo tužitelja nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 22,8 m pa da je tužitelj tada čak i reagirao intenzivnim kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo, jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 74,6 m dok je na raspolaganju imao put od samo 22,8 m. Na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozila ograničena je prometnim znakom na 130 km/h. Visina potpune ili totalne štete na vozilu tužitelja iznosi 3.292,28 EUR pa kako se radi o potpunoj ili totalnoj šteti nije od značaja da li je i koje radove popravka svog vozila obavio tužitelj.

22. Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. VS tuženik je imao prigovore pa je sud saslušao stalnog sudskog vještaka dipl. ing. VS. Prilikom saslušanja vještak je vezano za podnesak tuženika od 15. studenoga 2024. naveo da ne može sa sigurnošću odgovoriti na koji je način i na kojem mjestu divljač prešla ili prošla kroz zaštitnu ogradu kolnika autoceste ili da je možda došla na neki drugi način, s obzirom da o njenom kretanju neposredno prije predmetnog štetnog događaja nema nikakvih podataka. Navodi djelatnika policije u zapisniku o očevidu da je zaštitna ograda s istočne strane kolnika oštećena uslijed prolaska divljih svinja na način da je odignuta od tla oko 50 cm nužno ne moraju značiti da je divljač u konkretnom slučaju prošla kroz to navedeno oštećenje ograde, ali je naravno mogla proći kroz takvu oštećenu ogradu. Da li je ograda prije eventualnog prolaska divljači bila neoštećena pa ju je oštetila baš predmetna divljač ili je bila oštećena ranije to ne može odgovoriti. Što se tiče visine štete navodi da je istu utvrdio na temelju stanja spisa pri čemu je na vozilu tužitelja nastala potpuna ili totalna šteta pa stoga i nije odlučno da li je tužitelj i na koji način popravio vozilo. Stoga ostaje u cijelosti kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja. Vještak navodi da dionica predmetne autoceste na kojem je došlo do štetnog događaja nije bila tehnički sigurna za promet ako je prije naleta postojalo oštećenje zaštitne ograde. Na pitanje da li je s obzirom na učestalost naleta na divljač na samom mjestu ovog štetnog događaja predmetna dionica autoceste uopće sigurna za promet navodi da na takvo pitanje ne može odgovoriti jer ne zna niti o kakvoj učestalosti se radi, a niti kakvi bi bili podaci iz takvih ranijih štetnih događaja.

23. Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. VS nije bilo prigovora stranaka pa je sud u cijelosti prihvatio ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. VS s obzirom da je isti dao nalaz temeljem dokumentacije u spisu, osim u dijelu gdje vještak navodi da ne može sa sigurnošću odgovoriti na koji je način i na kojem mjestu divljač prešla ili prošla kroz zaštitnu ogradu kolnika autoceste ili da je možda došla na neki drugi način, s obzirom da o njenom kretanju neposredno prije predmetnog štetnog događaja nema nikakvih podataka. Naime, sud je u ovom postupku saslušanjem svjedoka IS utvrdio da su se divlje svinje kretale s desne strane ceste prema lijevoj, odnosno od smjera oštećene ograde prema kolniku autoceste A4.

24. Kako materijalna šteta na vozilu tužitelja iznosi prema utvrđenju vještaka prometne struke 3.292,28 EUR, navedeni iznos bi tuženik trebao platiti tužitelju temeljem čl. 1085. st. 3. ZOO-a.

25. Tužitelj temeljem čl. 29 ZOO-a ima pravo i na zakonske zatezne kamate na navedeni dosuđeni iznos, međutim kako je visina štete utvrđena tek tijekom ovog postupka to sud temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a smatra da tužitelj ima pravo na kamate tek od dana presuđenja 4. ožujka 2025., pa je odbio istoga sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama od 23. studenoga 2016. do 3. ožujka 2025., kao neosnovan.

26. Imajući na umu sve navedeno sud je odlučio kao pod točkom I i II izreke presude.

27. Temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 4.018,17 EUR s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno malom dijelu svoga zahtjeva koji se odnosi na kamate, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi.

28. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, te sastav podnesaka od 22. lipnja 2020., 5. svibnja 2023., 15. rujna 2023. i 1. veljače 2024., te zastupanje na ročištima od 29. lipnja 2020., 12. listopada 2020., 4. svibnja 2021., 22. svibnja 2023., 2. listopada 2023., 27. studenoga 2023. po 100 bodova temeljem Tbr. 7 t. 1, Tbr. 8 t. 1 i Tbr. 9 t. 1 Tarife, sastav podneska od 19. studenoga 2024. po 50 bodova temeljem Tbr. 8. t. 3. Tarife, te sastav podnesaka od 20. srpnja 2020., 14. siječnja 2021., 14. srpnja 2021. i 13.

1 0

listopada 2021. po 25 bodova temeljem Tbr. 8. t. 4. Tarife, te za sastav žalbe protiv presude 125 bodova temeljem Tbr. 10. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1375 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 2.750,00 EUR, uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 687,50 EUR, ukupno iznosi 3.437,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak neophodnog prometnog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 550,00 HRK što iznosi 36,50 EUR sukladno sada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje u tekstu: ZUE) odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19), koja je važila u vrijeme plaćanja pristojbe, jer je presuda ovog suda posl. br. Pn-911/2019-22 od 11. lipnja 2021. (na koju je tužitelj trebao platiti pristojbu) tužitelju dostavljena u elektroničkom obliku pa je bio dužan platiti samo polovicu navedene pristojbe da je istu platio u roku od tri dana od dostave ove presude. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 73,00 EUR.

29. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata prema naprijed navedenoj kamatnoj stopi, a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24).

U Sesvetama 4. ožujka 2025.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.