Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Stalna služba u Glini
Trg bana Josipa Jelačića 5
44400 Glina
Poslovni broj: P-357/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Glini, po sucu Zoranu Pleše, u pravnoj stvari tužitelja RJ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Karajiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hasan Karajić i Damir Karajić, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833 Split, Ulica Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Sanji Vukina, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukina & partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti ugovorne obveze, nakon održane i zaključene glavne rasprave 19. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.-dalje ZPP), dana 4. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u članku 8. Ugovora o kreditu broj: 141106263687 od 06.11.2014. godine sklopljenog između tužitelja RJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 koja glasi: "8.3. Za odustajanje od kredita i za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita, Banka će naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o naknadama Banke.""
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 928,10 eura (devetstodvadesetosameuradesetcenta), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio ugovor o kreditu broj 141106263687 od 6. studenog 2014. te je kreditor korisniku kredita odobrio gotovinski kredit. U smislu točke 8. 3. za odustajanje od kredita i za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita Banka će naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o naknadama banke. Tužiteljica je 10. studenog 2014. prijevremeno platila kredit za što joj je tuženik na preostali iznos kredita naplatio naknadu u visini od 4% preostalog prijevremenog otplaćenog kredita. Tužitelj nije mogao pojedinačno pregovarati o iznosu naknade kredita, niti mu je objašnjeno za što je ugovoren iznos naknade u navedenom postupku, a uvjet uzimanja kredita bio je po principu "uzmi ili ostavi". Tužbom tužitelj potražuje utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi pozivajući se na odredbe članka 1024. Zakona o obveznim odnosima, 322. Zakona o obveznim odnosima, članka 49. Zakona o zaštiti potrošača i 55. Zakona o zaštiti potrošača. Zbog toga je predložio da sud donese presudu kojom se utvrđuje ništetnost odredbe sadržane u članku 8. Ugovora o kreditu uz naknadu parničnih troškova.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući da nije dostavio dokaz da li je on vršio uplatu dospjelih anuiteta po ugovoru o kreditu te da tužitelj nije potrošač, jer to tužbom nije dokazao. S obzirom na to na predmetne tražbine primjenjuje se zastarni rok od 5 godina od kada je tužitelj izvršio svaku pojedinu uplatu. Kada se radi o restitucijskom zahtjevu radi utvrđenja ništetnosti ugovora sklopljenog između osoba koje nisu potrošači zastarijevanje počinje teći trenutkom primitka ispunjenja, jer je upravo primitkom ispunjenja povećana imovina jedne stranke te je od tada druga stranka mogla tražiti vraćanje onog što je stečeno bez osnove. Stranka koja kondemnatornim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu onoga što je dala protivnoj stranci ne mora podnijeti deklaratornu tužbu za utvrđivanje ništetnosti. Zbog toga je predložio da se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom odbije.
3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužiteljica iste osporava kao neosnovane.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 6. studenog 2014., u Obračun za prijevremenu otplatu kredita od 10. studenog 2014., uz Potvrdu o izvršenoj uplati te se saslušao RJ kao stranku u svrhu dokazivanja.
5. Uvidom u Ugovor o kreditu od 6. studenog 2014. vidljivo je da je OTP Banka Hrvatska d.d. Zadar kao banka RJ kao korisniku kredita uz sudjelovanje BJ kao sudužnika ili solidarnog dužnika odobrila gotovinski kredit u iznosu od 8.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Kredit se odobrava na rok od 108 mjeseci te će se otplata kredita vršiti u 108 jednakih mjesečnih anuiteta, a kamatna stopa iznosi 7,99%. Točkom 8. Ugovora ugovara se izlazna naknada kredita tako da za odustajanje od kredita i za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita, banka će naplatiti naknadu u skladu s odlukom o naknadama banke.
6. Spisu prileži obračun za prijevremenu otplatu kredita OTP Banka d.d. od 10. studenog 2014. uz naznačenje ukupnog iznosa od 40.192,98 HRK te Potvrdu o izvršenoj uplati od 10. studenog 2014.
7. Saslušana kao stranka RJ je iskazala da je kod OTP Banke d.d. u Sisku digla kredit 2014. godine, a isti je zatvorila u švicarskim francima u Volksbank u Zagrebu. Da bi zatvorila ovaj kredit kod OTP Banke je digla kredit od 8.000,00 eura na rok od 9 godina, vršeći uredno otplatu, a OTP Banka joj je uzimala naknadu za taj kredit u iznosu od 1.500,00 kuna. Kredit je otplatila 2024. te tužbom traži povrat naknade. Površinski je pročitala ugovor o kreditu, koji joj je protumačen te je isti razumjela, ali je bila prisiljena uzeti kredit kako bi ga zatvorila u švicarskim francima. U banci joj je rečeno da mora izvršiti uplatu u iznosu od 4% za gotovinski kredit. Od banke nije dobila izračune prijevremene otplate te je novce uplatila za švicarske franke, ali nije dobila nikakvu potvrdu o uplati. Na uplatnici se nalazi njezin potpis, a banka je 4% naplatila na iznos od 5.000,00 eura. O uzimanju kredita raspitivala se samo kod OTP Banke, a ne i kod drugih banaka. U to vrijeme nije bila vlasnica OPG-a, već je 2014. godine otišla u mirovinu, da bi i nakon 2014. godine nastavila sa plaćanjem 4% na iznos od 8.000,00 eura.
8. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. -dalje ZPP) koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
9. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je došao do zaključka da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Ovo proizlazi nakon ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti.
10. Tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe. Što se tiče tuženikovog osporavanja tužitelju svojstva potrošača, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu iznad svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti temeljem članka 3. točka 9. te članka 15. stavka 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014.). Iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, Ugovora o kreditu te iskaza tužitelja na kojim nije bilo primjedbi nedvojbeno proizlazi da je tužitelj sklopio u svojstvu potrošača ugovor o kreditu. Iz Ugovora je vidljivo da je tužitelj fizička osoba te se ne navodi nikakva njegova poslovna djelatnost ili slobodno zanimanje, a u Ugovoru je navedena i namjena kredita, tužitelj je namjenski potrošio sredstva dobivena kreditom. Prema tome, ne stoji tvrdnja tuženika da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača. Odredbom članka 49. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, a posljedica takve nepoštene odredbe je ništetnost ugovora. Tijekom postupka nadalje je utvrđeno da je tužitelj 10. studenog 2014. prijevremeno otplatio kredit te mu je tuženik za preostali iznos kredita naplatio naknadu od 4% preostalog prijevremeno otplaćenog kredita. Tužitelj nije mogao pregovarati o iznosu naknade kredita, a nije mu objašnjeno zašto je ugovoren iznos naknade u navedenom postotku. Kao što je i sam tužitelj naveo u svom iskazu, rečeno mu je da mora izvršiti uplatu u iznosu od 4% za gotovinski kredit, ali mu nije objašnjen razlog zašto je naveden ugovoren iznos naknade baš u postotku od 4%. Tužitelj od banke nije dobio izračune za prijevremenu otplatu, a novac je uplatio za švicarske franke te nije dobio nikakvu potvrdu o uplati. Spisu također prileži obračun za prijevremenu otplatu kredita od 10. studenog 2014. uz Potvrdu o izvršenoj uplati, a na uplatnicama koje također priležu spisu nalazi se potpis tužitelja. Prema tome, iz svega navedenog proizlazi da tužitelj nije mogao pregovarati o iznosu naknade kredita, radi čega je ništetna odredba sadržana u članku 8. Ugovora o kreditu.
11. Također se prigovor zastare tuženika u ovom predmetu ukazuje neosnovanim, imajući u vidu i sudsku praksu sudova. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući ovo u vidu prigovor zastare tuženika nije osnovan. Pored toga, nisu osnovani navodi tuženika u pogledu visine tužbenog zahtjeva jer se tužbenim zahtjevom samo potražuje utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe. Iz naprijed navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje se u cijelosti osnovanim radi čega je sud isti i usvojio.
12. U smislu odredbe članka 154. ZPP-a, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Tužitelju pripadaju troškovi na ime sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, koliko iznose i troškovi sastava podneska od 5. prosinca 2024. i zastupanja na ročištima od 5. veljače 2025. i 19. veljače 2025., uz napomenu da je ročište od 5. veljače 2025. odgođeno pa tužitelju pripada polovica navedenog iznosa, sa sudskom pristojbom na tužbu i presudu i PDV- a daje ukupan iznos od 928,10 eura.
13. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
U Glini 4. ožujka 2025.
Sudac
Zoran Pleše
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostavna naredba:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku na vaš broj 618-821
