Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-114/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog OO, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara – iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 ,126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetništva i optuženog OO, podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-198/2024 od 12. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom OO za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim prihvaća po prvostupanjskom sudu za djela pod točkama 1., 3., 5. do 13. na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci; za svako kazneno djelo, za djelo pod točkom 1. na temelju članka 139 stavak 2. KZ/11 prihvaća se utvrđena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, za djelo pod točkom 2. na temelju članka 233. stavak 1. KZ/11 prihvaća se utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci; za djelo pod točkom 4. na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 prihvaća se utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, za djela pod točkama 14. i 15. na temelju članka 243. stavak 1. KZ/11 u svezi s člankom 34. KZ/11 prihvaća se utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (pet) mjeseci; za svako kazneno djelo, pa se primjenom članka 51. KZ/11 optuženi OO osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 3. listopada 2023. do 12. veljače 2024. te od 20. listopada 2024. pa nadalje.

II. Žalba optuženika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K- 198/2024 od 12. prosinca 2024. optuženi OO proglašen je krivim da je pod točkom 1. počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, te kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, pod točkom 2. počinio kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom – opisano i kažnjivo po članku 233. stavku 1. KZ/11, pod točkom 3. počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, pod točkom 4. počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - opisano u članku 236. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11, pod točkama 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12. i 13. počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, pod točkom 14. i 15. počinio kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 243. stavku 1. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11, a sve u svezi s člankom 51. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, te su na temelju članka 236 stavak 1. KZ/11, optuženom OO utvrđene pojedinačne kazne i to: za počinjeno kazneno djelo pod točkom 1.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 139 stavak 2. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 1.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, na temelju članka 233 stavak 1. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 2.) utvrđena kazna zatora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 3.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 236 stavak 2. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 4.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 236 stavak 1. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 5.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 6.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 7.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest), na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 8.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 9.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 10.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 11.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 12.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 13.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 243. stavak 1. KZ/11 u svezi s člankom 34. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 14.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 243. stavak 1. KZ/11 u svezi s člankom 34. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo pod točkom 15.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je na temelju članka 51. KZ/11 optuženom OO izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda, time da se od kazne na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 5 (pet) mjeseci zatvora, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godina i 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne.

1.1.Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom OO se uračunava u neuvjetovani dio kazne vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 3. listopada 2023. do 12. veljače 2024. te od 20. listopada 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) oštećenima se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u cijelosti i to DO iznos 580,00 eura, AO iznos 250,00 eura, NO 1.000,00 eura, TO 10.000,00 eura, ĆO 650,00 eura, ŽO 500,00 eura, ŠO 700,00 eura, IO 700,00 eura, SO 750,00 eura, EO 370,00 eura, OOA 500,00 eura, RO 575,00 eura, ABC,00 eura i ČO 1.300,00 eura, a koji iznos je optuženi OO dužan uplatiti oštećenima u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP oštećeni FO se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuje da isti ostvaruje u parnici. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP optuženi OO dužan je djelomično naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP i to na ime paušala iznos od 100,00 eura, a koje troškove je dužan naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se ostalih troškova oslobađa.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, a žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i izrekne optuženiku jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

3. Žalbu protiv presude podnio je i optuženi OO po branitelju Matku Ostoiću, odvjetniku iz Zagreba, a žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud optuženika blaže kazni.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

7. Pobijajući odluku o djelomično uvjetnoj osudi državni odvjetnik u bitnom navodi da izrečena djelomično uvjetna osuda nije primjerena svrsi kažnjavanja, a s obzirom na stupanj krivnje optuženika, način počinjenja kaznenog djela i skrivene učinke kaznenog djela. Istaknute olakotne okolnosti kao što su djelomično većinsko priznanje počinjenja kaznenih djela čime je optuženik utjecao na utvrđivanje činjenice i na samu duljinu postupka, te izraženo žaljenje zbog počinjenih djela te činjenicu da je otac maloljetne djece i da je do sada kazneno neosuđivan po stavu državnog odvjetnika ne opravdavaju izricanje djelomično uvjetne osude pored iskazane minucioznosti, upornosti i povećanog stupnja kriminalne volje za počinjenje kaznenih djela.

8. U pravu je državni odvjetnik kada pobijajući odluku o kazni ističe da je prvostupanjski sud prilikom određivanja vrste i mjere kazne precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok otegotnih okolnosti nije našao. Naime, prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio optuženiku obiteljske prilike, da je otac maloljetne djece, da je većinom priznao počinjena kaznena djela i time doprinio bržem i efikasnijem okončanju kaznenog postupka.

9. Kada se istaknute okolnosti u cijelosti vrednuju i povežu s aktivnošću optuženika i izrazitom upornošću u počinjenu petnaest kaznenih djela u relativno kratkom vremenu, na štetu petnaest oštećenika, te činjenicom da je optuženik pomno pratio oglase žrtava na društvenim mrežama te da su mu žrtve predavale novac za, najam, nakon čega im se prestao javljati, to je upravo upornost iskorištavanja činjenice da su žrtve bile u specifičnoj životnoj situaciji pronalazeći stambeni prostor za stanovanje, a što sve navedeno ukazuje na kriminalnu količinu koja odstupa od uobičajene kod ovakvih kaznenih djela. Osnovano žalitelj ukazuje da izrečena djelomično uvjetna osuda nije primjerena svim okolnostima počinjenja inkriminiranih mu kaznenih djela, i za postizanje svrhe kažnjavanja.

10. Stoga je drugostupanjski sud prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je prihvatio utvrđene kazne zatvora po prvostupanjskom sudu za kaznena djela toč. 1. do 15. izreke te je potom primjenom članka 51. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci.

11. Kazna zatvora na koju je optuženik osuđen primjereni su njegovom ponašanju prije i nakon počinjenja djela, te će se upravo takvom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika kao i na sve ostale da se suspregnu od počinjenja kaznenih djela, da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te ista predstavlja adekvatnu društvenu osudu za ono što je optuženik počinio, odnosno u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

12. Nije u pravu optuženik kada pobija odluku suda prvog stupnja zbog odluke o kazni smatrajući da je izrečena kazna previsoka.

13. Optuženik ne dovodi u pitanje olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio, ali smatra da su iste podcijenjene pa se zalaže za blaže kažnjavanje i drži da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci i na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda s time da se kazna na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 5 (pet) mjeseci, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, prestroga.

14. Suprotno stavu žalitelja, bilo je opravdano optuženika osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, jer će upravo takva kazna ispuniti svrhu i izrazitu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

15. Slijedom iznijetog, a budući da ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je primjenom članka 486. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Lidija Vidjak