Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-122/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆR, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-33/2025-37 od 18. veljače 2025., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ĆR.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) protiv optuženog ĆR produljen istražni zatvor, koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 6. studenoga 2024. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optuženi ĆR putem branitelja po službenoj dužnosti Zorana Vidovića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da ga preinači i donese odluku o određivanju mjera opreza iz čl. 98. st. 1. i 2. ZKP-a.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-139/2025 od 3. ožujka 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud u točki 9. obrazloženja pobijanog rješenja iznio u dovoljnoj mjeri jasne i određene razloge zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju nije narušeno načelo razmjernosti iz čl. 4. st. 1. i čl. 122. st. 2. ZKP-a i zašto nalazi nužnom daljnju primjenu upravo ove najteže mjere procesne prisile, zbog čega njegova žalba u tom segmentu, u kojem očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu, nije prihvaćena.

6. S obzirom da optuženik ustvari ne osporava temeljnu zakonsku pretpostavku za daljnju primjenu istražnog zatvora – osnovanu sumnju da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, valja na ovome mjestu samo konstatirati da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ovu odlučnu činjenicu.

7. Protivno uopćenoj žalbenoj tvrdnji da u predmetnom slučaju u odnosu na optuženika nije ispunjena istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, treba reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ovu pravno relevantnu činjenicu. Imajući u vidu da je optuženik državljanin Moldavije, koji u Republici Hrvatskoj nema reguliran status, prijavljeno prebivalište ili boravište i da ničime nije vezan uz Republiku Hrvatsku, dakle, niti osobnim niti profesionalnim vezama, sud prvog stupnja je osnovano zaključio da ove činjenice u svojoj ukupnosti i uzajamnoj logičnoj povezanosti upućuju na objektivnu, stvarnu i razumno predvidivu opasnost od optuženikova bijega, čime bi postao nedostupan hrvatskom pravosuđu, tim više što je ovdje riječ o vrlo ozbiljnom i teškom kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do osam godina.

8. Upravo sve naprijed iznijete okolnosti su istodobno osnova koja upućuje na ispravnost zaključka suda prvog stupnja o neophodnosti daljnje primjene istražnog zatvora, jer u postojećoj situaciji blaže zakonske mjere (jamstvo, mjere opreza) doista ne pružaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u prevenciji utvrđene istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a. U prilog tome govori i sama priroda kaznenog djela za koje se osnovano sumnjiči, a koja upućuje na zaključak da su optuženiku poznati modaliteti ilegalnog prelaska državne granice.

9. Uzimajući u obzir ozbiljnost i težinu kaznenog djela za koje se optuženik na razini osnovane sumnje tereti, zapriječenu kaznu, duljinu njegovog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru od 6. studenog 2024. pa nadalje, te narav i značaj istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, prvostupanjski sud je opravdano zaključio da pobijanom odlukom nije povrijeđeno načelo razmjernosti na koje se poziva žalitelj.

10. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, s time da je pobijano rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko