Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-119/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NM, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-275/2024-40 od 10. veljače 2025., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog NM.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Koprivnici je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) protiv optuženog NM produljio istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja je optuženi SM putem braniteljice po službenoj dužnosti Sanele Kontin Miklin, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje i da optuženiku umjesto istražnog zatvora izrekne neku od mjera iz čl. 98. st. 2. ZKP- a.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-140/2025 od 3. ožujka 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe evidentno je da je uložena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da izreka pobijanog rješenja nije nerazumljiva. Ona je posve jasna, određena i sadrži sve zakonske komponente podobne za meritorno ispitivanje.

6.1. S druge strane, potpuno je neprihvatljivo stajalište optuženika da sud ne može produljivati istražni zatvor koji je određen rješenjem suca istrage, s obzirom da takav istražni zatvor može trajati najdulje jedan mjesec. Naime, žalitelj ističući ovaj žalbeni prigovor, u potpunosti zanemaruje odredbu čl. 127. st. 4. ZKP-a u kojoj je propisano da nakon podnošenja optužnice, istražni zatvor do potvrđivanja optužnice određuje, produljuje i ukida optužno vijeće, a da nakon potvrđivanja optužnice, do pravomoćnosti presude, to čini sud u zasjedanju, a izvan zasjedanja vijeće, osim u slučaju iz čl. 127. st. 5. ZKP-a. Budući da je konkretni kazneni predmet u stadiju rasprave, suprotno stavu žalitelja, ispravno je i zakonito postupio raspravni sudac kada je na raspravi održanoj 10. veljače 2025. donio osporeno rješenje o produljenju istražnog zatvora protiv optuženika.

6.2. Slijedom iznijetih razloga žalba optuženika u tom dijelu nije prihvaćena.

7. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da činjenice njegove višekratne osuđivanosti za kaznena djela u razdoblju od 1993. do 2015. te zbog jednog kaznenog djela u 2024., kao i okolnosti njegove nezaposlenosti i neposjedovanja nepokretne i pokretne imovine veće vrijednosti, ne ukazuju na potrebu produljenja istražnog zatvora iz istražno-zatvorske osnove propisane u čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, te da se svrha daljnje primjene ove mjere može ostvariti i primjenom blažih mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP-a.

8. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim tvrdnjama sud prvog stupnja je pravilno zaključio da na strani optuženika i nadalje egzistira objektivna i razumno predvidiva opasnost od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela. Naime, optuženik se pojavljuje u svojstvu višestrukog specijalnog kaznenog povratnika, budući da je od 1993. naovamo bio čak 17 puta osuđivan i to isključivo zbog imovinskih kaznenih djela (krađe, teške krađe u pokušaju, teške krađe, razbojništvo), a i u konkretnom slučaju se osnovano sumnjiči za produljeno kazneno djelo teške krađe koje se sastoji od četiri pojedinačne radnje. Ova nepobitna činjenica izvan svake sumnje ukazuje na pravilnost zaključka suda prvog stupnja o tzv. iteracijskoj opasnosti uz argumentaciju iznijetu u točkama 10.-12. obrazloženja osporenog rješenja, a koju je u cijelosti prihvatio i ovaj žalbeni sud.

9. Imajući u vidu izrazitu brojnost djela, te izraženi povećani stupanj kriminalne volje, upornosti i odlučnosti u činjenju imovinskih delikata i to unatoč dosadašnjoj mnogostrukoj kažnjavanosti, što uključuje i kazne zatvora u duljem trajanju, sud prvog stupnja je također s pravom utvrdio da je u predmetnom slučaju nužna daljnja primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile, odnosno da se tzv. iteracijska opasnost kod optuženika realno ne bi mogla prevenirati blažim zakonskim mjerama.

10. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je osporeno rješenje ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakon na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko