Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3551/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja po sutkinji toga suda Mileni Frankić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Biliš, odvjetnica u Korčuli, Hrvatske bratske zajednice 45, protiv tuženika ad/1. HRVATSKE CESTE D.O.O., Vončinina 3, Zagreb, OIB: 55545787885 i tuženika ad/2. Županijska uprava za ceste na području Dubrovačko-neretvanske županije, Vladimira Nazora 8, Dubrovnik, OIB: 51842375312, kojeg kao punomoćnik zastupa Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, Antuninska 3, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P- 996/2021 od 4. kolovoza 2022., dana 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja KD i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-996/2021 od 4. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženicima ad/1. i ad/2. solidarno isplatiti tužitelju iznos od 9.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. studenoga 2018. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. I. izreke). Naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku ad/1. troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 kn, a tuženiku ad/2. u iznosu od 937,50 kn, u roku od 15 dana (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene presude se žali tužitelj.

3. Tužitelj se žali protiv presude zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 2. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i predlaže presudu preinačiti, sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet zahtjeva tuženika je isplata iznosa od 9.500,00 kn, koje tužitelj potražuje tvrdeći da su tuženi ad/1. i ad/2. po zakonu bili dužni urediti – betonirati nogostup ispred njegove garaže na čest. zem. [katastarska čestica] uz javnu cestu, a kako to nisu učinili u 2018. pristupio je uređenju nogostupa tako da je o svome trošku obavio radove nasipavanja i poravnavanja sloja tampona kao pripremu za betoniranje podloge te potom betoniranje ploče nogostupa s armiranjem, a na tu okolnosti tužitelj je priložio troškovnik sastavljen kod Probik d.o.o., Korčula iz listopada 2018.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik ad/1. bio investitor radova rekonstrukcije i izgradnje državne ceste D-118 koji radovi su završeni 2007. i izdata uporabna dozvola nakon čega predmetna cesta prešla je u nadležnost tuženika ad/2.

7. U postupku nije sporno da se dio nogostupa u blizini tužiteljeve garaže nalazi na čest. zem. sada oznake 3428/4 k. o. [katastarska općina] uz lokalnu cestu LC 69073, i da su radovi rekonstrukcije državne ceste D-118 prolaz kroz [adresa] završeni 2007. kada je i izdana uporabna dozvola.

8. Tuženici ad/1. i ad/2. istakli su prigovor promašene pasivne legitimacije.

9. Sud prvog stupnja, ocjenom izvedenih dokaza utvrđuje sljedeće:

-da iz priloženog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Služba za imovinskopravne poslove Ispostava u Korčuli od 20. lipnja 2016. proizlazi da je na prijedlog korisnika izvlaštenja Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, potpuno izvlašten dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove oznake čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 9 m2, vlasništvo ŽD pok. K iz [adresa],

-da je povodom zahtjeva Hrvatske ceste d.o.o. izdana je 2007. uporabna dozvola kojom se odobrava uporaba dijela državne ceste D-118-prolaz kroz [adresa] a koja je izgrađena u skladu s pravomoćnom građevinskom dozvolom,

-da iz dopisa tuženika ad/1. upućenog tužitelju od 29. siječnja 2021. proizlazi da mu se tužitelj obratio s odštetnim zahtjevom, radi naplate iznosa od 9.500,00 kn i da je otklonjen kao neosnovan,

-da je i tuženik ad/2. pisanim dopisom od 1. listopada 2021. povodom zahtjeva tužitelja vezano za čest. zem. [katastarska čestica] nova oznaka 3428/4 k. o. [katastarska općina] otklonio zahtjev tužitelja.

10. Imajući u vidu navedeno, pozivom na odredbe čl. 100., čl. 101. i čl. 102. st. 2., te čl. 27. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021-dalje: ZC) sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj uopće nije legitimiran određivati izgled, namjenu i način korištenja javne površine ispred njegove garaže koja navodno predstavlja nogostup kao i određivati opseg i narav radova radi izgradnje dijela nogostupa, i pored toga u ovom slučaju ne radi se o izdatku kojeg bi po zakonu bili dužni učiniti odnosno platiti tuženici ad/1. i ad/2. Dakle niti je tužitelj aktivno legitimiran za postavljanje zahtjeva za isplatu niti su tuženici ad/1. i ad/2. pasivno legitimirani jer za uređenje pješačkih staza odnosno nogostupa nadležna je jedinica lokalne samouprave, pa zahtjev tužitelja odbija i odlučuje kao u izreci presude.

11. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

12. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja valja reći da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eur (10.000,00 kn), pa se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP u kojem se odluka kojom se završava takav postupak prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog toč. 3. cit. zakonske odredbe, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Dakle, u smislu odredbe čl.467.st.1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ovaj sud je vezan činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja, radi čega nisu razmatrani žalbeni navodi koji su činjenične naravi.

14. Ispitujući presudu povodom žalbe tužitelja, ovaj sud nalazi da sud prvog stupnja počinio bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj sadržajno ukazuje u žalbi jer se pobijana presuda može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni.

15. Pravilno je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tužitelja zaključio o osnovanosti istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika ad/1. i ad/2.

16. Naime, iako je pogrešno pozivanje suda prvog stupnja na odredbe čl. 100, čl. 101. i čl. 102. ZC koje definiraju pojam nerazvrstane ceste, budući se radi o zahtjevu za isplatu vezano za radove za koje tužitelj tvrdi da je 2018. godine izveo na nogostupu u blizini njegove garaže koja se nalazi na čest. zem. sada oznake 3428/4 k. o. [katastarska općina] uz lokalnu cestu LC 69073, tuženici ad/1. i ad/2. nisu pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari.

17. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZC pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne održava između ostalog biciklističke i pješačke staze izvan kolnika.

18. Osim toga, sve do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 144/21), nogostup nije bio dio javne ceste pa je njegovo građenje bilo u nadležnosti jedinica lokalne samouprave.

19. Pravilno je stoga sud prvog stupnja utvrdio da se ne radi o izdatku za drugog u smislu odredbe čl. 1119. ZOO koja propisuje da onaj koji za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Sukladno navedenoj odredbi, o izdatku za drugog s posljedicom prava zahtijevati naknadu od njega radi se samo u situaciji ispunjenja nečije zakonske obveze a kao što je navedeno tuženici ad/. i ad/2. nisu imali zakonsku obvezu nešto učiniti, odnosno izgraditi nogostup uz tužiteljevu garažu, što je tužitelj, kako to tvrdi učinio umjesto njih.

20. Kako je dakle tužitelj učinio izdatak koji tuženici ad/1. i ad/2. nisu bili dužni učiniti, to nema pravo od tuženika ad/1. i ad/2. zahtijevati naknadu istog.

21. Zbog navedenog, suprotni žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

22. Tužitelj je pobijao presudu u cijelosti, dakle i u odluci o parničnim troškovima, ali nije naveo razloge pobijanja. Kao prvo valja navesti da je tužitelj dužan platiti parnične troškove tuženicima ad/1. i ad/2. jer je izgubio spor u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP). Pri odlučivanju o troškovima sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud prvog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a na primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o parničnim troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti.

23. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Sutkinja:

Milena Frankić