REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

90.P-718/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Sandri Rotar u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Ulica Antuna Heinza 4, Zagreb zastupanog po punomoćniku Trpimiru Gugiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika YUCELBORU IHRACAT ITHALAT VE PAZARLAMA A.S., RIHTIM CD. NO 44, 34716 Istanbul, kojeg zastupa punomoćnik Jasna Belčić, odvjetnica iz Zagreba, i tuženika IS FAKTORING A.S., Is Kuleleri Kule 1 Kat: 10, 34330 4. Levent - Besiktas, Istanbul, kojeg zastupa punomoćnik Dora Horvat, odvjetnica iz Zagreba, izvanraspravno, 4. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Ovaj se sud proglašava nenadležnim, ukidaju se provedene radnje u postupku i odbacuje se tužba i prijedlog za privremenu mjeru u odnosu na tuženike YUCELBORU IHRACAT ITHALAT VE PAZARLAMA A.S., RIHTIM CD. NO 44, 34716 Istanbul, i IS FAKTORING A.S., Is Kuleleri Kule 1 Kat: 10, 34330 4. Levent - Besiktas, Istanbul.

Obrazloženje

1. Tuženik YUCELBORU IHRACAT ITHALAT VE PAZARLAMA A.S., RIHTIM CD. NO 44, 34716 Istanbul, i tuženik IS FAKTORING A.S., Is Kuleleri Kule 1 Kat: 10, 34330 4. Levent - Besiktas su pravne osobe sa sjedištem (domicilom) u Republici Turskoj, dok tužitelj ima sjedište (domicil) u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, radi o sporu s međunarodnim elementom pa su za ocjenu postojanja nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj mjerodavne odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17; dalje: ZMPP).

2. Odredbama čl. 46. ZMPP-a propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.- dalje: Uredba Bruxelles 1 bis) (st. 1.), da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. toga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije (st. 2.) te da se stranke mogu sporazumjeti o nadležnosti suda države koja nije članica Europske unije, osim ako je za predmet spora isključivo nadležan sud Republike Hrvatske ili neke druge države članice Europske unije, na koji sporazum se na odgovarajući način primjenjuju odredbe odjeljka 7. Uredbe iz stavka 1. toga članka (st. 3.).

3. Prema odredbi čl. 4. st. 1. Uredbe Bruxelles 1 bis osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice. Dakle, temeljno načelo Uredbe Bruxelles 1 bis jest međunarodna nadležnost sudova države članice tuženikova domicila. To znači da tuženik može biti tužen u drugoj državi članici samo onda ako postoji posebna nadležnost po odredbama Uredbe Bruxelles 1 bis. To je izričito navedeno u odredbi čl. 5. st. 1. Uredbe Bruxelles 1 bis prema kojoj osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. toga poglavlja (posebna nadležnost).

4. U konkretnom slučaju tuženici koji su osporili nadležnost hrvatskog suda, kako za postupanje suda u odnosu na glavnu stvar, tako i u odnosu na odlučivanje o privremenoj mjeri, nemaju domicil u Republici Hrvatskoj, a pored toga nadležnost hrvatskog suda prema utvrđenju ovoga suda ne postoji niti po kriteriju iz odredbe članka 5. st. 1. Uredbe Bruxelles 1 bis.

5. Glede prijedloga za određivanje privremene mjere, sud je uvidom u garanciju - Payment guarantee no. 990007066393 od 14. ožujka 2022. godine, broj ovjere OV- 492/2022, utvrdio da su stranke za slučaj spora koji se odnose na garanciju ili bilo koju izvanugovornu obvezu u vezi s garancijom ugovorile nadležnost slovenskog suda. Prema utvrđenju ovoga suda, radi se o sporazumu stranaka u smislu odredbe čl. 25. st. 1. Uredbe Bruxelles 1 bis. S obzirom na to da ovaj sud smatra kako nije nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari u pogledu glavne stvari, proizlazi da nije nadležan niti za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom (čl. 340. st. 2. Ovršnog zakona – "Narodne novine", br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 – dalje: OZ).

6. Slijedom navedenog, na temelju čl. 16. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), čl. 25. st. 1. Uredbe Bruxelles 1 bis i čl. 340. st. 2. OZ- a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Sudac

Sandra Rotar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.