REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: K-677/2021-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Jasmini Sabađija, uz sudjelovanje zapisničara Dijane Borovec, u kaznenom predmetu protiv optuženog OM zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne Novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 30. prosinca 2021., broj KO-DO-597/21, nakon provedene javne rasprave održane i zaključene 26. veljače 2025., u prisutnosti optuženog NM, braniteljice optuženika, odvjetnice Silvije Kirin Palčić te zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu ŠM, **.**.2025., objavio je, a 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K- 677/2021-2 od 31. siječnja 2022., stavlja se izvan snage

Optuženi OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i N, rođene Š, rođen **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS, štićenik centra za socijalnu skrb i primatelj socijalne pomoći u iznosu 678,00 eura, bez imovine, neoženjen, bez djece, vojsku služio 1986. u Beogradu, neosuđivan, protiv istog se ne vodi drugi kazneni postupak, nalazi se na slobodi

kriv je

II. što je

dana 20. kolovoza 2019. u Jastrebarskom, Zdihovačka kbr. 76 s ciljem da se nepripadno materijalno okoristi nakon prethodnog usmenog dogovora s MM i s BM sklopio Ugovor o izvođenju radova postavljanja toplinske fasade na kući na gore navedenoj adresi za iznos 81.600,00 kuna/ 10.830,18 eura, u koju svrhu je od MM zatražio predujam za ugovorene radove i za potreban materijal u iznosu 45.000,00 kuna/, 5.972,52 eura koji mu je iznos ista u nazočnosti BM predala, a isti se obvezao ugovorene radove završiti u roku od 35 dana od dana potpisivanja Ugovora, iako stvarnu namjeru izvršenja ugovorenih radova nije imao, nakon čega je od MM zatražio dodatni iznos 500,00 eura radi troškova pripremnih radova prije postavljanja fasade u koju svrhu mu je ista predala iznos 3.665,00 kuna/500,00 eura, a koji prema unaprijed stvorenoj namjeri radove nije izvršio, niti je LM vratio primljeni novac, na koji ju je način oštetio za ukupni iznos 48.665,00 kuna/ 6.457,62 eura, a za koji je iznos sebi pribavio nepripadnu materijalnu dobit,

- d a k l e, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

- čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11

III. Na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 optuženi OM se

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 10 (deset) neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 62. stavak 1. toč. 1. u svezi članka 56. stavak 4. KZ/11 optuženiku se izriče posebna obveza te se istome nalaže da u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude popravi štetu i plati oštećenoj LM, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos 6.457,62 eura.

VI. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženik bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavak 1. toč. 1. KZ/11 koja mu je određena uz uvjetnu osudu.

VII. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 dalje u tekstu ZKP/08) oštećenoj LM, OIB [osobni identifikacijski broj] se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu 6.457,62 eura te se nalaže optuženiku da oštećenici na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos 6.457,62 eura u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude, dok se oštećena upućuje da preostali dio imovinskopravnog zahtjeva u iznosu 345,07 eura može ostvarivati u parnici.

VIII. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženik se u cijelosti oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu je 30. prosinca 2021., podnijelo uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog OM zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare – opisanog i kažnjivog po članku 236. stavak 1. KZ/11. U citiranoj optužnici je predloženo izdavanje kaznenog naloga te je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-677/2021-2 od 31. siječnja 2022., izdan kazneni nalog na koji je optuženik uložio pravovremeni prigovor. Stoga je isti i stavljen izvan snage. Sud je izmijenio činjenični opis na način kao u izreci, pri čemu su izmjene u vidu ispuštanja riječi "od" ispred novčanih iznosa gramatičke prirode, dok je pored novčanih iznosa u kunama, a koje je optuženik primio tempore crimins naznačena i novčana protuvrijednost tih iznosa u eurima uslijed promjene valute plaćanja u Republici Hrvatskoj. Nadalje, sud je činjenični opis izmijenio i u dijelu u kojem je bilo naznačeno da optuženik nije bio otpočeo s izvođenjem radova, jer je iz mjesta na kojem se ta tvrdnja nalazila u činjeničnom proizlazilo da isti nije bio otpočeo sa ikakvim radovima, dok je u dokaznom postupku sama oštećena potvrdila da je prije ugovorenih radova postavljanja fasade (a s kojima optuženik zaista nije otpočeo) optuženik ipak obavio radove okopavanja oko kuće koje je bilo potrebno obaviti prije obavljanja radova postavljanja fasade. Stoga je sud umjesto inkriminirano " s radovima nije niti započeo", naznačio "radove nije izvršio". Ocjena je ovog suda da učinjenim intervencijama optužba nije prekoračena, niti povrijeđen identitet iste.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe na raspravi optuženik se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su preslika ugovora o izvođenju radova (list 7-8 spisa), preslika ponude TD Kamenović d.o.o. (list 9 spisa), preslika računa 39/020 (list 16 spisa), zapisnici o ispitivanju svjedoka TM od 31. kolovoza 2021., te s rasprave održane 26. listopada 2022., zapisnici o ispitivanju svjedoka BM od 31. kolovoza 2021., te s rasprave održane 26. listopada 2022., zapisnik o ispitivanju svjedoka VM s rasprave održane 26. listopada 2022., imovinskopravni zahtjev oštećene, izvod iz kaznene evidencije za optuženika, te je ispitan optuženik.

4. Optuženi OM je u svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka u bitnome naveo da je BM poznavao i prije dogovaranja poslovne suradnje oko izrade fasade i to sigurno 2 godine prije tog događaja. Bili su u dobrim odnosima, čak štoviše radili su skupa na dva projekta. Kada mu se BM obratio sa zahtjevom da na Amirinoj kući, koja je tada bila njegova djevojka napravi fasadu otišao je pogledati kuću i nakon toga je dao i ponudu i to u iznosu 320,00 kuna po m2 za izradu fasade, a koja ponuda je kolokvijalno govoreći bila "ključ u ruke", dakle uključivala je postavljanje skele, sav materijal i ruke, a jedino što nije bilo uključeno u tu cijenu su klupčice na prozorima i okviri koju idu oko prozora. Već i prije slanja ponude im je ukazao da je oko kuće nužno napravit i betonsku stazicu i tada su dogovorili da će cijena tih radova iznosi 500,00 eura što je ujedno i jedini novac koji je od BM i MM primio, a te radove je i obavio. Prema ugovoru njemu je za izvođenje radova fasade trebalo biti plaćeno 60% avansa dok je ostatak trebao biti plaćan u dvije faze izvođenja radova. Međutim njemu taj avans nikada nije plaćen niti mu je predan iznos za koji BM tvrdi da mu je predao već je on isključivo zajedno s BM išao u trgovinu DIR kako bi naručili materijal, s time da je BM kod sebe imao 3.000,00 eura za koje mu je predložio da ih ostavi kao polog za građevinski materijal, a što je BM odbio učiniti kada je čuo da on u DIRU može dobiti dobar rabat kao njihov višegodišnji kupac. Nakon toga je saznao da se BM o cijenama materijala raspitivao i u trgovini Kemenović, nakon čega su on i MM njemu nudili da im da ponudu samo za ruke dok će oni sami nabaviti materijal, međutim on je to odbio i nije želi tako raditi, da bi se ubrzo nakon toga razbolio na nekih tjedan dana a onda i saznao da su njima fasadu napravili neki drugi izvođači za koje je kasnije čuo da su posao odradili loše. Za njega je to bila završena priča da bi nakon godinu dana dobio poziv u policiju i saznao da su ga BM i MM prijavili za iznos 46.500,00 kuna, a koji iznos on od njih nikad nije primio niti su mu ga dali. Njemu nije jasno zašto i BM s kojim je od ranije bio dobar a i MM njega lažno prijavili i zašto su lažno svjedočili s time da za BM mora reći da je on malo reterdiran. Ponavlja nije mu jasno zašto su ga lažno prijavili iako ima neke indicije koje ne želi iznositi jer su škakljive, a drugo ukazuje da su ga tražili da potpiše priznanicu za 500,00 eura i kako to da ga nisu tražili da da potpiše potvrdu za preko 6.000,00 eura. Nadalje želi ukazati i da je nelogično i da oni ne mogu objasniti zašto su, ako je u cijenu radova za koje tvrde da su dali avans bila uključena i montaža i demontaža skele davali i plaćali sami čovjeku za skelu 8.250,00 kuna. Ugovor nisu raskidali jer su oni njemu rekli da su svoj ugovor poderali, a osim toga smatrao je da raskid nije bio nužan jer ugovor nije bio ovjeren kod javnog bilježnika. On je M zvao i kontaktirao za cijene materijala a to su učinili osobno i MM i BM. Ugovor koji su potpisali je tipski, a isti je popunio on dok je aneks potpisao BM. Da je primio avans potpisao bi priznanicu kao što je istu potpisao i za ovih 500,00 eura. Na čovjeka od kojeg je BM iznajmio skelu je uputio BM on osobno, odnosno pojašnjava nije on BM upućivao na skelara već je on tog čovjeka bio doveo na gradilište da izmjeri koliko mu je skele potrebno za gradilište.

5. Svjedok TM je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome navela da je željela raditi fasadu na svojoj kući zbog čega se je njezin sadašnji muž BM ispitivao o potencijalnim izvođačima radova, a kako je optuženika upoznao prilikom izvođenja radova na hotelu Jaska istome je spomenuo da traži nekoga za fasadu te mu se sam optuženik ponudio da bude izvođač radova. Prije postizanja konačnog dogovora optuženik je bio na njezinoj adresi te im je rekao kako je prije postavljanja fasade potrebo oko kuće napraviti cokl, te je to i napravio u par dana, s time da su mu u izvođenju tih radova i oni pomagali. Izvođenje tih radova su redovno plaćali svaki dan i to u iznosu od 250,00 kuna koliko je optuženik naveo da je njegova dnevnica, s time da je radio po par sati i ne zna koliko dugo dana. Nakon što su ti radovi obavljeni optuženik im je donio ponudu za fasaderske radove koja je i bila najpovoljnija, pa su istu i prihvatili. Koliko se sada sjeća ukupna cijena svih radova je iznosila preko 80.000,00 kuna, s time da je optuženik tražio avansno plaćanje 60 % od ugovorenog iznosa, na što je ona i pristala međutim inzistirala je da se prethodno predaji novaca potpiše ugovor te su ugovor i potpisali. Ona je optuženiku na ruke predala 45.000,00 kuna kao avans za izvođenje radova, a točnog datuma predaje novca se ne sjeća, ali zna da je novac predala na dan potpisivanja ugovora. Osim ovih iznosa oni su platili i najam skele, koliko se sjeća dogovor je bio 8.600,00 kuna s time da taj novac nije predan optuženiku na ruke već vlasniku skele koji im je rekao, a kada je drugi dan došao montirati skelu da je cijena skele oko 6.000,00 kuna nešto malo više i da je razliku do 8.600,00 kuna predao optuženiku na njegovo traženje. Nakon što je skela postavljena, a istu su iznajmili za razdoblje od mjesec dana jer su u tom razdoblju radovi trebali biti izvršeni optuženik nije došao na gradilište, nije započeo s izvođenjem radova niti im se javljao na telefon. Isti ju je nazvao tek nakon što ga je ona prijavila na policiji, tražio je povrat svog alata te joj govorio da on zna svakoga, da ima odvjetnike, da je bolje da to pusti i tome slično. Osim toga mora dodati da je optuženik u tijeku dogovaranja suradnje njima donio i predao ponudu TD Kemenović, a koja ponuda se odnosila na materijal koji je trebalo za obavljanje radova kupiti i nabaviti te im je kada je ona prekinula poslovnu suradnju zbog optuženikova ne javljanja, a samim time i kada je tražila povrat novca koji mu je predala, optuženik tada rekao da novac ne može vratiti jer da je istim platio materijal. Međutim oni su otišli u TD Kemenović gdje im je rečeno da po toj ponudi nikada nije plaćeno. Tada je vlasnik firme pred njima zvao optuženika i tada se optuženik pravdao da čeka plaćanje neke druge firme da bi se po ponudi platilo, s time da je djelatnik M pred njima provjerio tu firmu koju je optuženik bio spomenuo te su utvrdili da se radi upravo o optuženikovoj firmi. Ona je osim ovih 45.000,00 kuna isti dan i optuženiku predala iznos 500,00 eura koji je navodno bio za također obavljanje tih radova postavljanja fasade. Koliko se sjeća njoj se optuženik dosta dugo nije javljao na telefon pa je nakon proteka vremena oko 2 tjedna angažirala drugog izvođača radova. Što se tiče optuženikovog alata isti je tražio povrat istoga te mu je ona rekla neka slobodno dođe po alat međutim on po to nikada nije dolazio, a radilo se o bor mašini, štihači i špagi za mjerenje. On je tražio da mu ona donese taj alat, a ona to nije htjela. Ona je optuženiku povrat alata uvjetovala povratom njezina novca, ali mora pojasniti da mu je ona uvjetovala samo povrat vršen osobno po njoj odnosno rekla mu je da će mu alat donijeti ako će on vratiti njezine novce. Sklapanju ugovora i predaji novaca je bio prisutan i BM. Oni su se i kod HM raspitivali o vrijednosti materijala te su kasnije od njega nešto materijala i nabavljali. Ona je kod Rubinića osobno kupovala materijal. Optuženik nikada nije nikakav materijal dovezao na gradilište. To mogu potvrditi i ljudi koji su naknadno izvodili radove jer su poslije oni dovozili materijal. Materijal je prema ugovoru trebao nabaviti optuženik te mu je upravo zbog toga i dala takav veliki avans. Zasigurno mu ne bi dala tako veliki novac da isti nije trebao nabavljati materijal.

5.1. Na temelju članka 426. ZKP/08 svjedokinji je čitanjem predočen iskaz od 31. kolovoza 2022., nakon čega je ista izjavila da je točno da je ugovorena cjelokupna vrijednost radova iznosila 81.600,00 kuna a kako je to bila i navela. Nadalje, a glede djela iskaza u kojem je konstatirano da se iznos od 500,00 eura odnosio na otkopavanje dijela zemljišta navela je da je to krivo ušlo u raniji zapisnik jer je optuženik za otkopavanje, a kako je danas iskazala, svaki dan uredno plaćen, te se 500,00 eura odnosilo za radove kako je danas navela. Naime, kako je naprijed navela, u trenutku otkopavanja oko kuće, oni s optuženikom nisu imali sklopljen ugovor.

6. Svjedok BM, je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da je na jednom poslu upoznao optuženika koji mu se ponudio za izvođenje fasaderskih radova koje je trebalo obaviti na kući ĐM. Kako je optuženik imao najbolju ponudu oni su tu ponudu i prihvatili te su s njim i sklopili tj. ĐM je s njim sklopila ugovor o izvođenju radova. Na dan sklapanja ugovora ĐM mu je predala 45.000,00 kuna i 500,00 eura kao avans za radove koji su ugovoreni u ukupnoj vrijednosti misli od 82.500,00 kuna. Nakon što je optuženiku taj novac predan isti je obavio radove otkopavanja oko kuće i te radove je obavljao tri dana po par sati, međutim ti su mu radovi plaćeni posebno u vidu dnevnica koje su isplaćivane nakon svakog dana. Novac mu je predavala ĐM i misli da se radilo o iznosu oko 300,00 kuna po danu, ali nije siguran. Pored navedenog oni su i 8.200,00 kuna platili najam skele, a kasnije su saznali da ih je optuženik i tu prevario jer je vlasnik skele istu iznajmljivao po 23 kune po m2, a misli da je optuženik njima zaračunao po 28 kuna po m2. Koliko se sjeća najam skele je plaćao optuženik na način da su oni njemu dali novac, a onda je optuženik to platio tom vlasniku. Nakon što je skela montirana optuženik se njima nije javljao niti je dolazio na gradilište iako su ga oni učestalo i višekratno zvali, a kako im je prethodno bio predao ponudu TD Kemenović za nabavu materijala otišli su vidjeti tamo što se događa te im je rečeno da po toj ponudi nikada nije izvršeno plaćanje, a osim toga iz M su zvali optuženika te im je on govorio da plaćanje treba izvršiti neka firma. Koliko se sjeća njemu se optuženik nešto prijetio, ali sada se više ne sjeća niti kada niti čime. Nastavno pojašnjava da koliko se sjeća da kada su išli od M da je on njemu govorio da "kaj hoće" i tome slično. Nakon što se svjedoku predočava da je svjedokinja TM iskazala da su radovi otkopavanja vršeni prije sklapanja predmetnog ugovora, svjedok je naveo da više nije siguran kada su točno ti radovi obavljani, jesu li obavljani prije ili poslije sklapanja ugovora. Novčani iznosi 45.000,00 kuna i 500,00 eura predani su kao avans. Nakon predočavanja sadržaja ugovora i rukom pisanog teksta na strani 8 spisa u kojem stoji "20.8.2019. (utorak) avans za pripremne radove 3.665 kuna" te nastavno pitanje na što se odnosi konstatacija pripremni radovi i koji su to radovi bili svjedok je naveo da se više toga ne sjeća, odnosno da ne zna. Prema ugovoru materijal je trebao nabaviti upravo optuženik. Na daljnje pitanje navodi da je sa optuženikom bio i u TD Rubinić gdje su uzimali ponudu za betonsku ploču s time da taj materijal nije trebao biti utrošen u ove radove za koje je dan avans. Ne sjeća se jesu li tamo bili prije ili nakon sklapanja predmetnog ugovora. Nadalje pojašnjava da on nije vlasnik novca i da je sav novac predavala TM, a on je isključivo bio prisutan tim predajama kao svjedok. Čovjeka koji je postavljao skelu je prvi puta vidio kad je isti došao postaviti skelu.

6.1. Na temelju članka 426. ZKP/08 svjedoku je čitanjem predočen iskaz od 31. kolovoza 2022. nakon čega je iskazao da je ĐM skelu osobi iz mjesta Cvektović platila drugi puta kada je najam zbog optuženikova nerada trebalo produljiti, a kada su mu oni donijeli novac isti se čudio da je to više za 2.560,00 kuna.

7. Svjedok VM, je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da ga je optuženik angažirao na radovima iskapanja oko kuće MM te je radio dva dana i to puna, a te radove mu je osobno platila gospođa MM. Njemu je poznato da je gospođa MM trebala na kuću stavljati fasadu i da je te radove trebao obavljati optuženik, a detalje oko tih dogovora oko vrijednosti i načinu plaćanja on ne zna jer tome nije bio prisutan. Koliko se sjeća on je nakon nekog vremena prolazio pored kuće ĐM te je vidio da se na njezinoj kući optuženik sa HM nešto štema oko neke grede. Pojašnjava kako HM nema nikakve veze s ČM koji ima firmu koja prodaje građevinski materijal. Naime isti je pomoćni radnik kojega pozna iz viđenja i jer su zajedno radili na nekim poslovima, ali ne i kod gospođe ĐM. On je optuženika i HM ispred kuće vidio svega par dana nakon što je on prestao kod nje raditi. On o radovima koji su naknadno trebali biti obavljeni, nabavi i plaćanju istih nema ikakvih saznanja.

7.1. Prethodno navedenom je za dodati da je TM u odnosu na dio iskaza svjedoka VM da je optuženika i HM ispred kuće vidio svega par dana nakon što je on prestao kod nje raditi navela da ona HM nikada nije vidjela da bi kod nje što radio, kao i da kod nje nikada išta nije štemano, već je isključivo optuženik pomogao podići nova balkonska vrata koja je postavljala.

8. Iz ugovora o izvođenju radova (list 7-8 spisa) proizlazi da je predmet ugovora zaključenog 20. kolovoza 2019., između Dedra-Box j.d.o.o. i MM izrada toplinske fasade kuće, da je ugovorena cijena radova 81.600,00 kuna, ugovoreni rok završetka radova 35 radnih dana, da će se plaćanje radova izvršiti avansno i to 60%, a ostatak u dvije rate. Iz napomene priložene citiranom ugovoru proizlazi da je u cijenu izvođenja radova uključena dobava i transport materijala, kao i montaža i demontaža skele, te da u cijenu radova nije uključena dobava i montaža klupčica. Nadalje, u napomeni je konstatirano "20.08.2019 (utorak) avans za pripremne radove, primio, pa potpis 3,665,00, uplatila pa potpis".

9. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti da je sud svu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom, budući ista nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza, niti su stranke osporavale vjerodostojnost iste, te se ista ukazuje vjerodostojnom. Istinitima su u cijelosti ocijenjeni iskazi svjedoka MM, BM i u bitnome iskaz svjedoka VM koji su po ocjeni suda iskazivali vrlo uvjerljivo, u bitnome međusobno suglasno i dosljedno, dok manja odstupanja u njihovim iskazima o pojedinim detaljima sud pripisuje proteku vremena od inkriminiranog događaja do njihova iskazivanja. Obrana optuženika je pak ocijenjena istinitom isključivo o nespornim okolnostima jer se u skladu i sa drugim izvedenim dokazima, dok je o spornim, a odlučnim okolnostima njegova obrana ocijenjena neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti i to iz razloga koji su dani nastavno.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, dakle analize dokaza sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

11. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik sa MM dana 20. kolovoza 2019. u [adresa] nakon prethodnog usmenog dogovora s njom i s BM sklopio Ugovor o izvođenju radova postavljanja toplinske fasade na kući na gore navedenoj adresi za iznos 81.600,00 kuna, u koju svrhu je od MM zatražio predujam za ugovorene radove i za potreban materijal u iznosu 45.000,00 kuna. Nije bilo sporno niti da se optuženik obvezao ugovorene radove završiti u roku 35 dana od dana potpisivanja Ugovora, niti da je od MM zatražio dodatni iznos 500,00 eura radi troškova pripremnih radova prije postavljanja fasade u koju svrhu mu je ista predala iznos 3.665,00 kuna. Nije bilo sporno niti da optuženik radove iz Ugovora o izvođenju radova postavljanja toplinske fasade nije obavio. Navedeno osim što stranke nisu osporile proizlazi i iz iskaza MM, BM i obrane optuženika.

12. Međutim sporno je bilo je li optuženik postupao bez stvarne namjere izvršenja ugovorenih radova prilikom ugovaranja predmetne poslovne suradnje, kao i je li mu TM predala kao avans iznos 45.000,00 kuna, te je li optuženik obavio i pripremne radove za koje mu je nesporno predan iznos 500,00 eura, te je li optuženik sebi pribavio nepripadnu materijalnu dobit u ukupnom iznosu 48.665,00 kuna, a ujedno i TM oštetio za navedeni iznos.

12.1. Naime, optuženik je u svojoj obrani primarno osporavao da bi mu TM predala avans u iznosu 45.000,00 kuna, dok je nastavno u odnosu na novčani iznos 500,00 eura, odnosno protuvrijednost 3.665,00 kuna za koji ne osporava da mu je predan za izvođenje pripremnih radova tvrdio da je te radove i obavio. Pritom optuženik upravo neplaćanje avansa u iznosu 45.000,00 kuna navodi kao razlog ne izvršenja ugovorom preuzete obveze postavljanja fasade na kuću MM. Međutim suprotno obrani optuženika TM izrijekom i ustrajno tvrdi da je novac u iznosu 45.000,00 kuna predala optuženiku i to upravo na dan potpisivanja ugovora. Pritom je ista pojasnila da novac nije željela predati dok se ne potpiše Ugovor o izvođenju radova na kojem je inzistirala. Iz citiranog dijela iskaza MM jasnim proizlazi njezino uvjerenje da je optuženik potpisivanjem Ugovora o izvođenju radova (za koji optuženik ne osporava da je upravo on i popunio i potpisao) ujedno potvrdio i primitak avansa u iznosu 45.000,00 kuna, a što zaista predstavlja približno 60% iznosa 81.600,00 kuna. Potonje se ističe kraj činjenice da je optuženik kao argumentaciju u potkrepu istinitosti svoje obrane u dijelu u kojem je tvrdio da avans u iznosu 45.000,00 kuna nikada nije primio, isticao da nije potpisao zasebnu potvrdu o primitku tog iznosa, a kako je to pak učinio u odnosu na znatno manji iznos 3.665,00 kuna. Međutim, kraj činjenice da je TM smatrala da je upravo potpis ugovora po optuženiku ujedno i potvrda da je novac u iznosu 45.000,00 kuna zaista i predala, ocjena je ovoga suda da optuženikova argumentacija, odnosno činjenica da je u napomeni priloženoj uz ugovor zaista posebno istaknuto i potpisano po optuženiku da je primio kao avans za pripremne radove 3.665,00 kuna ne dovodi u sumnju istinitost iskaza MM o predaji novca. Navedeno tim više ako se ima u vidu ne samo činjenica da se novac u iznosu 3.665,00 kuna zaista odnosio na radove koji nisu predmet Ugovora o izvođenju radova (nego za "pripremne radove" koji prethode izvođenju radova po Ugovoru), već i činjenica da iskaz MM potvrđuje i BM koji je izvan svake sumnje bio prisutan potpisivanju Ugovora. Naime, uvidom u Ugovor o izvođenju radova utvrđeno je da je isti potpisan ne samo po LM već i po BM što samo dodatno potvrđuje istinitost međusobno suglasnih iskaza MM i ZM da su zajedno bili na potpisivanju ugovora i još važnije da je TM upravo tada optuženiku predala iznos 45.000,00 kuna. Nadalje, a svakako nezanemarivo tijekom postupka nije bilo sporno da je radove postavljanja fasade na kući MM izvršila treća osoba, odnosno drugi izvođač, da su optuženik i BM prije ugovaranja poslovne suradnje bili u vrlo dobrim odnosima, te sud ne nalazi, a niti optuženik nudi ikakve, a kamoli životno logične razloge da TM koja optuženika od ranije nesporno nije poznavala i njezin sadašnji suprug BM, koji je pak sa optuženikom bio u dobrim odnosima, potpuno neosnovano i to protekom više od godine dana i nakon što im je treća osoba obavila radove postavljanja fasade podnose lažnu kaznenu prijavu i time počine kazneno djelo, a potom i daju lažne iskaze na sudu, a sve na štetu optuženika. Konačno, i nesporna okolnost da je TM nakon sklapanja ugovora sa optuženikom naručila i platila postavljanje skele koja je nesporno i postavljena samo dodatno potvrđuje ionako životno logične, uvjerljive te međusobno suglasne iskaze MM i BM o predaji avansa, a samim time i očekivanom otpočinjanju radova postavljanja fasade. Pritom je za istaknuti da iz sadržaja napomene priložene Ugovoru o izvođenju radova, a suprotno tvrdnjama optuženika ne proizlazi da je u cijenu radova ugovorenih sa optuženikom ulazila i nabava, odnosno najam skele, već iz iste isključivo proizlazi da je optuženik preuzeo obvezu "montaže i demontaže" skele, dakle ne i plaćanje iste od iznosa 81.660,00 kuna. Stoga je i logično da je TM skelu iznajmila i najam iste zasebno platila i to nesporno osobi na koju ju je uputio optuženik, odnosno kako je sam naveo osobi koju je on doveo pred kuću oštećenice. Naime, da je plaćanje najma skele bilo ugovoreno i uključeno u cijenu radova ugovorenih sa optuženikom (a nije) tada bi to u napomeni bilo označeno riječju "dobava". To stoga što je optuženik upravo tu riječ koristio kada je želio istaknuti je li trošak nabave uključen u ili isključen iz ugovorene cijene 81.600,00 kuna. Tako je primjerice u odnosu na materijal naznačio "u cijenu izvođenja radova uključena je dobava i transport kompl. materijala", dok je u odnosu na klupčice naznačio "u cijenu radova nije uključena dobava i montaža klupčica". Dakle i okolnost najma skele samo dodatno potvrđuje ionako uvjerljive i istinite iskaze MM i BM o predaji avansa jer je krajnje neživotno i nelogično da bi se isti izlagali trošku najma skele a da nisu očekivali otpočinjanje radova postavljanja fasade, a samim time i da nisu predali avans.

12.1. Slijedom svega prethodno navedenog suda nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je TM optuženiku predala avans u iznosu 45.000,00 kuna, te da je obrana optuženika u dijelu u kojem navedeno negira, zajedno sa svom argumentacijom istaknutom u odnosu na navedeno neistinita.

12.2. Nadalje, a u odnosu na iznos 500,00 eura, odnosno njegovu protuvrijednost 3.665,00 kuna za koji optuženik potvrđuje da je primio bilo je sporno je li optuženik "pripremne" radove za koje je taj novac primio i obavio. Naime, optuženik je u svojoj obrani tvrdio da je te radove obavio, konkretno betonsku stazicu oko kuće. Iskazujući o pripremnim radovima TM je pak iskazala da je optuženik u par dana oko kuće napravio cokl, s time da su mu u izvođenju tih radova i oni pomagali, te još važnije da su izvođenje tih radova redovno plaćali svaki dan i to u iznosu 250,00 kuna koliko je optuženik naveo da je njegova dnevnica, s time da je radio po par sati i ne zna koliko dugo dana. U potonjem dijelu iskaz MM u bitnome potvrđuje potpuno nepristrani svjedok VM koji je potvrdio da ga je optuženik angažirao na radovima iskapanja oko kuće MM i da je radio dva dana te još važnije da mu je te radove osobno platila upravo TM. Nadalje, TM je ujedno u svom iskazu tvrdila da novčani iznos 500,00 eura nije predan za obavljanje poslova okopavanja oko kuće, tvrdeći da je otkopavanje oko kuće obavljeno prije potpisivanja ugovora, dok je istovjetno u pogledu razloga predaje tvrdio i BM, s razlikom da je isti iskazao da su ti poslovi otkopavanja oko kuće obavljeni nakon potpisivanja ugovora, međutim nakon predočavanja iskaza MM isti je naveo da više nije siguran kada su ti radovi obavljeni, što je i logično kraj činjenice da je isti iskazivao po proteku pet godina od događaja. Pritom je ocjena suda da upravo izvan svake sumnje dokazana okolnost da je TM posebno i dodatno plaćala radove kopanja oko kuće koje su obavljali VM i optuženik potvrđuje ionako uvjerljiv iskaz MM da se predani iznos 500,00 eura, odnosno protuvrijednost 3.665,00 kuna nije odnosio na te radove kopanja oko kuće kao jedine radove koje je optuženik obavio. Pritom i sam optuženik tvrdi da se taj novac odnosio na betoniranje, dakle ne okopavanje, pri čemu niti jedan od svjedoka ne potvrđuje njegovu puku tvrdnju da je te radove zaista i obavio. Stoga je ocjena ovog suda da je i izvan svake sumnje dokazano da optuženik (iako je obavio radove kopanja oko kuće koji su zasebno plaćeni) nije obavio niti one radove za koje je primio novčani iznos 3.665,00 kuna, odnosno tada 500,00 eura.

12.3. S obzirom da sud izvan svake sumnje nalazi dokazanim da je optuženik nakon prethodnog usmenog dogovora s MM i s BM sklopio Ugovor o izvođenju radova postavljanja toplinske fasade na kući za iznos 81.600,00 kuna, u koju svrhu je od MM zatražio predujam za ugovorene radove i za potreban materijal u iznosu 45.000,00 kuna, te da mu je TM taj iznos u nazočnosti BM i predala, da se optuženik obvezao ugovorene radove završiti u roku 35 dana od dana potpisivanja Ugovora, a te radove nije obavio, baš kao niti radove za koje je, a sukladno traženju od MM primio dodatni iznos 500,00 eura odnosno protuvrijednost 3.665,00 kuna, čime je TM oštetio za iznos ukupni 48.665,00 kuna, odnosno 6.457,62 eura a sebi u tom iznosu pribavio nepripadnu materijalnu dobit, tada nema dvojbe da su se u postupanju optuženika ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela prijevare.

12.4. Nadalje, sud nalazi dokazanim i da su se u postupanju optuženika osim objektivnih ostvarila i subjektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela. Naime, kraj činjenice da je optuženik neistinito negirao primitak avansa, lažno tvrdeći da radove postavljanja fasade nije obavio jer novac nije niti primio, a jeste, tada zapravo i nema dvojbe da radove nije obavio prema unaprijed stvorenoj namjeri da ih ne obavi. Dakle istinite objektivno ispričavajuće razloge optuženik sudu nije niti ponudio, te upravo nepostojanje istih izvan svake sumnje potvrđuje da je isti postupao s prijevarnom namjerom, odnosno da je avanse primio iako radove nije niti namjeravao izvršiti, a u skladu s tom namjerom je i postupio. Ovakvo utvrđenje samo dodatno potvrđuje činjenica da je optuženik, a kada je TM zbog optuženikova nejavljanja i neobavljanja radova od njega tražila povrat avansa istoj neistinito predočio da avans ne može vratiti jer je istim platio materijal, a što nesporno nije učinio. Dakle, optuženik je LM svjesno neistinito predočio da će joj obaviti ugovorene radove i time ju naveo na predaju avansa koje je i predala, kao i dodatne radove vrijednosti 500,00 kuna, dakle isti je lažnim prikazivanjem činjenica TM doveo u zabludu i tako ju naveo da mu upravo na štetu svoje imovine i preda na ruke inkriminirane novčane iznose koje je zadržao za sebe a radove prema unaprijed stvorenoj namjeri nije obavio te su takvi njegovu postupci i bili sredstvo za ostvarenje njegova konačnog cilja, a to je stjecanje protupravne imovinske koristi koju je u konačnici i stekao. Stoga je optuženik izvan svake sumnje postupao s izravnom namjerom prvog stupnja. Pritom je optuženik kao prosječna i poslovno sposobna osoba ne samo morao biti već je i bio svjestan zabranjenosti svog postupanje, dakle bio je svjestan protupravnosti, uslijed čega su, kao i uvažavanjem činjenice da njegova ubrojivost tijekom postupka ničim nije dovedena u sumnju ostvarena i sva subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11, za koje je i proglašen krivim.

13. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kazne i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11, dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Pritom je na optuženika primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, – dalje KZ/11) jer novi zakon (Narodne novine broj 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23) nije blaži za počinitelja.

13.1. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

13.2. Na strani optuženika sud je olakotnim cijenio da je optuženik neosuđivana osoba, što u korelaciji sa njegovim godinama života (rođen **.**.1966.) ukazuje da je predmetno kazneno djelo izolirani događaj u njegovu inače urednom životu. Konačno, olakotnim je sud cijenio i optuženikove loše imovinske prilike. S druge strane otegotnim na strani optuženika sud je cijenio jačinu ugroze zaštićenog dobra, kao i perfidnost u počinjenju djela, budući je evidentno da je optuženik za sklapanje predmetnog ugovora i počinjenje djela iskoristio povjerenje stečeno preko BM kojeg je poznavao od ranije.

13.3. Imajući u vidu sve navedene okolnosti sud nalazi da je u konkretnom slučaju optuženika svrsishodno osuditi na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, te mu istodobno izreći uvjetno osudu na način da se kazna zatvora u trajanju deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo, kao i ako ispunu izrečenu mu posebnu obvezu popravljanja štete LM u iznosu 6.457,62 eura (protuvrijednost u eurima zbroja iznosa 45.000,00 kuna i 6.665,00 kuna) i u roku šest mjeseci, a koji rok je odmjeren uvažavanjem optuženikovih loših imovinskih prilika. Dakle, ocjena je ovog suda da se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne. Konačno sud smatra da će se upravo takvom kaznom postići osim specijalne i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na optuženika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

14. Nadalje, a na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenoj LM je djelomično dosuđen imovinskopravni zahtjev i to u iznosu u iznosu 6.457,62 eura, a koji iznos predstavlja protuvrijednost iznosa 48.655,00 kuna koji je TM optuženiku predala za radove koje nije obavio. Stoga je upravo ovaj iznos i naloženo optuženiku platiti LM i to u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude. U odnosu na rok za plaćanje imovinskopravnog zahtjeva za istaknuti je da je to rok za dobrovoljno ispunjenje obveze, u kojem ako optuženik ne postupi oštećenik može prisilnim putem naplaćivati dosuđeni imovinskopravni zahtjev, ali čije propuštanje ne može imati za posljedicu opoziv uvjetne osude, koju, a kako je to prethodno istaknuto sud može opozvati tek ako optuženik u roku šest mjeseci od pravomoćnosti presude ne postupi po posebnoj obvezi. Nadalje, oštećena je upućena da preostali dio imovinskopravnog zahtjeva u iznosu 345,07 eura može ostvarivati u parnici. Naime, navedeni iznos se odnosi na razliku u cijeni za najam skele, a koji novčani iznos se optuženiku ne inkriminira predmetnom optužnicom niti je isti posljedično navedenom proglašen krivim da bi i po osnovi najma skele počinio kazneno djelo prijevare. Stoga bi dosuda iznosa preko onoga koji se optuženiku stavlja na teret suštinski predstavljala prekoračenje optužbe.

15. Sud je primjenom odredbe članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženika u cijelosti oslobodio obveze plaćanja troškova postupka budući je isti bez ikakve imovine te je primatelj socijalne pomoći, pa bi posljedično navedenom obvezivanjem istoga na plaćanje troškova bila ugrožena njegova egzistencija.

U Zagrebu, 3. ožujka 2025.

SUTKINJA:

Jasmina Sabađija

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, podneskom u tri primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. ODO Novi Zagreb

2. optuženik

3. braniteljica optuženika

4. oštećena TM