Poslovni broj: P-102/2022-54

Republika Hrvatska

Općinsku sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja 1. ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Tokić, odvjetnik iz Dubrovnika, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji, svaki za po 1/2 dijela, suvlasnici novoformirane k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 352 m2 (stambena zgrada [adresa]. površine 114 m2, pomoćna zgrada površine 11 m2 i dvorište površine 227 m2) i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 104 m2 (Kosovičina, oranica) te je tuženik dužan trpjeti provedbu prijavnog lista koji je 1. lipnja 2021. pod klasom 932-06/21-02/494 potvrdila Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Dubrovnik, uz upis prava vlasništva tužitelja na novoformiranim k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svakog za po 1/2 dijela.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima na ime nadoknade troškova postupka iznos od 3.580,46 eura sa zateznom kamatom koja teče od 5. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 1. travnja 2019. i tijekom postupka tvrde da je tuženik, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina iz 2018., uknjižen kao suvlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 444/450 dijela, no da su oni 1984. od uknjiženih vlasnika AZ, ĆZ i DZ kupili dio k. č. [katastarska čestica] i to njen krajnji južni dio površine 80 m2 te odmah nakon kupnje ogradili ovaj dio nekretnine ogradnim zidom visine cca 1,50 do 2 metra i cijelom dužinom do ruba k. č. zgr. [katastarska čestica] k.o.. [adresa], čime je kupljeni dio odvojen od ostatka k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tvrde da su od tada u isključivom i neometanom posjedu kupljenog dijela, a ukazuju da je prilikom nove katastarske izmjere taj dio nekretnine, zajedno sa k. č. [katastarska čestica] te k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ušao u sastav novoformirane k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.2. Obzirom je tuženik u upravnom postupku koji su pokrenuli radi utvrđenja građevne čestice prigovorio da kupljeni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini dio njegove nekretnine, predlažu utvrditi njihovo vlasništvo, uz obvezu tuženika da snosi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Pri tome tužitelji podneskom od 7. travnja 2022. predlažu, a obzirom je tijekom ovog postupka pravomoćno okončan upravni postupak kojim je utvrđena građevna čestica te izrađen geodetski elaborat s prijavnim listom, utvrditi njihovo vlasništvo, svakog za po 1/2 dijela, ovim potvrđenim prijavnim listom novoformiranih k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz obvezu tuženika da trpi provedbu navedenog prijavnog lista i upis njihovog vlasništva u zemljišnim knjigama.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava tvrdnje tužitelja da bi stekli vlasništvo dijela predmetne nekretnine te ukazuje da je on vlasništvo nekretnine stekao 2018. temeljem pravnog posla i s povjerenjem u zemljišne knjige. Ukazuje da je DZ 1990. tih lišen poslovne sposobnosti. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja te naložiti istima da mu nadoknade troškove ovog postupka.

3. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe od 7. travnja 2022. ovaj sud je istu dopustio jer je učinjena po okončanju upravnog postupka koji je nesporno bio u tijeku i u kojem je tuženik osporavao formiranje nove građevne čestice, a isto stoga jer je ocijenjeno da je preinaka tužbe svrhovita za ukupno uređenje spornih odnosa stranaka u vezi predmetne nekretnine.

4.1. Na glavnoj raspravi su pregledane geodetske skice, izvadak iz zemljišne knjige, Zapisnik ovog suda poslovni broj Z-6110/2007/33, izvod iz popisnog lista, dopis VZ od 24. rujna 2007. s povratnicom, ovjerena izjava AZ, ĆZ i DZ od 11. listopada 2007., kopija katastarskog plana, prigovori podneseni u predmetu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnja klasa UP/I-350-05/19-05/000007, Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 21. veljače 2018., rješenja Centra za socijalnu skrb Beli Manastir klasa UP/I-552-02/17-15/17 od 19. prosinca 2017. i 4. siječnja 2018., rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja klasa UP/II-350-05/19-08/117 od 17. rujna 2019., presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsUgr-479/19-8 od 12. ožujka 2020., rješenje o utvrđivanju građevne čestice Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnja od 8. travnja 2019., fotografije lica mjesta, rješenje o izvedenom stanju od 5. prosinca 2018., fotografije sms poruka, prijavni list za zemljišnu knjigu i spisi ovog suda poslovni broj Z-2377/18 i R1-157/18, saslušane su stranke i svjedokinja ŽZ te je proveden uviđaj na licu mjesta i geodetske vještačenje.

4.2. Obzirom su odlučne činjenice utvrđene temeljem provedenih dokaza, daljni dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da isto bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje u tekstu:ZPP), utvrđeno je da je zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je vlasništvo dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno jesu li tužitelji dosjelošću stekli vlasništvo točno određenog fizičkog dijela iste.

7. Između stranaka nije sporno da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine.

8. Između stranaka je sporno:

- jesu li tužitelji kvalificirani posjednici predmetnog dijela nekretnine i jesu li kao tavki stekli vlasništvo iste, te

- je li tuženik pri kupnji nekretnine postupao s povjerenjem u zemljišne knjige.

9. Člankom 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., dalje u tekstu ZV) je propisano slijedeće:

(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

10.1. Uviđajem na licu mjesta te na temelju građevinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku geodetske struke utvrđeno je da sjeverni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja gradilište na kojem se nalazi nabacani šut i drvene grede, a samo zemljište se sastoji od dvije visinski međusobno odvojene kaskade od kojih jse niža nalazi neposredno uz objekt, a na koju se može pristupiti iz objekta koji nosi oznaku k. č. zgr. [katastarska čestica] i sa javnog puta kroz ulazna metalna vrata, s tim da je ovaj dio zemljišta od viđeg dijela zemljišta odvojen okomitim zidom.

Na južnom spornom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se nalaze kaskadni vrtovi i prolaz u kuću koja nosi oznaku k. č. zgr. [katastarska čestica], a vrtovi su međusobno povezani sa skalama i u naravi čine okućnicu te kuće na koju je moguće pristupiti jedina sa zemljišta koje se nalazi uz kuću, dok nije moguće na isto pristupiti sa susjednog javnog puta.

10.2. Vještak geodetske struke nalazi da je sporni dio nekretnine priloženim geodetskim elaboratom prikazan kao nova k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja obuhvaća ove kaskade vrtove, skale i prolaz neposredno uz objekt sa njegove zapadne strane i dio vrta sa nadstrešnicom.

11. Kada se navedeno stanje nekretnine dovede u vezu s nespornom činjenicom da su tužitelji vlasnici k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je riječ o dijelu zemljišta koje je u potpunosti ograđeno i funkciji ograđene okućnice kuće tužitelja, da su na istom zasađena starija stabla, da se na sporni dio zemljišta može pristupiti isključivo s vlasništva tužitelja, da su zidovi kojima je zemljište ograđeno starije gradnje, da je prednik tužitelja legalizirao objekt uz navedeno zemljište, da je u upravnom postupku sporni dio zemljišta utvrđen kao građevna čestica ozakonjenog objekta te da tužitelji prema uvjerljivim i životno logičnim iskazima jedini samostalno posjeduju sporni dio zemljišta preko 20 godina, kao i činjenicom da tužitelji tvrde da su im tada upisani suvlasnici nekretnine AZ, ĆZ i DZ predali isti dio, a što su isti potvrdili ovjerenom izjavom od 11. listopada 2007., zaključak je ovog suda da su tužitelji isti dio nekretnine stekli dosjelošću.

12. Pri tome se ukazuje, a obzirom na prigovor tuženika da je DZ osoba lišena poslovne sposobnosti, da iz priloženih rješenja nadležnog centra za socijalnu skrb te upisa u zemljišnim knjigama, kao i činjenice da je DZ osobno potpisao i ovjerio izjavu kod javnog bilježnika, ne proizlazi da bi isti u vrijeme prijenosa samostalnog posjeda bio osoba lišena poslovne sposobnosti. Činjenica da je isti 2017. i 2018. imao posebnu skrbnicu i to sestru AZ te da je njoj dana suglasnost za raspolaganje njegovim dijelom nekretnine ne pretpostavlja da je isti bio lišen poslovne sposobnosti i to u cijelosti tijekom 1980. tih kada je dio nekretnine došao u posjed tužitelj. U odnosu na činjenicu da je prema izvatku iz zemljišne knjige (priloženi spis Z-2377/18) za suvlasnički dio Slavena Maroevića 2017. upisano da je isti temeljem rješenja nadležnog centra za socijalnu skrb od 27. siječnja 1995. lišen poslovne sposobnosti i da je njegova skrbnica AZ, ukazuje se da isto pretpostavlja da je DZ bio lišen poslove sposobnosti 2007. kada je osobno potvrdio i potpisao da ustupa svoj dio nekretnine predniku tužitelja (VZ čiji su tužitelji nasljednici sukladno rješenju o nasljeđivanju koje se nalazi u spisu), no uzimajući u obzir da je navedena zabilježba lišenja poslovne sposobnosti u zemljišnim knjigama upisana 2017. te da je istu izjavu od 2007. potpisala i skrbnica AZ, zaključak je ovog suda da prednik tužitelja i tužitelji nisu imali razloga sumnjati da im se istom priznaje vlasništvo ranije predanog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čime su isti nekretninu posjedovali kao pošteni posjednici (ne znajući i nemajući razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed).

13. Člankom 130. ZV-a je propisano:

(1) Tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

(2) Vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

14. U konkretnom slučaju nije sporno da tužitelji koji su vlasništvo stekli dosjelošću nisu isto upisali u zemljišnim knjigama, dok se tužitelj upisao kao vlasnik temeljem Ugovora o kupoprodaji koji je 21. veljače 2018. sklopio sa RZ i AZ, osobno i kao skrbnicom upisanog DZ, kao uknjiženim suvlasnicima nekretnine.

15. Iz sadržaja samog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. veljače 2018., a u vezi s opisom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastru i zemljišnoj knjizi, razvidno je da je predmet ugovora bila cijela k. č. [katastarska čestica] površine 270 m2, s tim da je ugovoren prijenos suvlasničkog dijela prodavatelja prema stanju zemljišne knjige.

16. Nadalje, pregledom spisa ovog suda poslovni broj Z-2377/18 utvrđeno je da je tuženik temeljem Ugovora o kupoprodaji upisa i vlasništvo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da u tom trenutku u prema stanju zemljišne knjige nije imao razloga sumnjati da postoje prava trećih na istoj, a pogotovo ne tužitelja jer isti nisu bili upisani kao nositelji ikakvih prava na nekretnini. Tuženik je, a kako to proizlazi iz rješenja ovog suda poslovni broj Z-2377/2018 od 23. veljače 2018. na istoj nekretnini, temeljem Ugovora o stambenom potrošačkom kreditu dao u zalog ovu nekretninu te je upisano založno pravo u korist Otp banka d.d., kao njegovog kreditora, a u svrhu osiguranja tražbine po odobrenom kreditu u korist tuženika.

17.1. Člankom 122. ZV-a je propisano slijedeće:

(1) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

(2) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

(3) Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

17.2. Prethodno navedeno znači da stjecatelj mora u dva kumulativno ispunjena trenutka ne smije sumnjati da stvar pripada otuđivatelju, i to u trenutku sklapanja pravnog posla te u trenutku zahtijevanja upisa.

18. Kao što je prethodno navedeno, tuženik nije morao istraživati izvanknjižno stanje, no ukoliko je znao da je zemljišnoknjižno stanje drugačije od upisanog, ne može se pozivati na povjerenje u zemljišne knjige.

19. Iz iskaza svjedokinje ŽZ proizlazi da je ista osobno sudjelovala u prodaji nekretnine tuženiku i to kao osoba koja poznaje i obitelj VZ i obitelj DZ. Naime, sestra njene bake je prodala kuću obitelji VZ, a njena baka kuću obitelji DZ, pa je kao prijateljica obitelji DZ dolazila u kuću obitelji DZ, a uz navedeno bila cimerica IZ i prijateljica ĆZ. Ista uvjerljivo iskazuje da se u prodaji nekretnine koja je prodana tuženiku angažirala nakon što ju je tužiteljica upozorila na opasnost pada crijepa s kuće ĆZ i zamolila da ih o tome obavijesti, da bi u razgovoru s njima došlo do odluke da će prodati nekretninu. Ista navodi da nije uočila ovaj zid koji dijeli vrtove kuće VZ i sada kuće MZ, da je inače prije, dok je dolazila na nekretninu, u tom dijelu, uz kuće stranaka postojao prolazi kojim se slobodno moglo proći uz kuće stranaka, s tim da su postojali doci koji su se duljinom protezali iz obje kuće i to kao cjeloviti doci koji nisu na terenu bili razgraničeni, a da Z nisu koristili dio zemljišta iza kuće VZ za prilaz na gornji put već su isto činili dijelom zemljišta uz njihovu kuću.

Ova svjedokinja sama navodi da njena saznanja o prethodno navedenom stanju zemljišta proizlaze iz razdoblja od prije 30 godina, logično uzimajući u obzir da je rođena 1942. te da su članovi obitelji ĆZ nekretninu koristili do Domovinskog rata, dok navodi da je s tuženikom nekretninu s ove strane obišla dolaskom na javni put iznad i prolaskom stazom do kuće s gornje strane, dok je dio zemljišta prema Ratkovićima bio u šutu u drači. Ista navodi da zid između zemljišta iznad kuća stranaka, a uz javni put, postoji još od vremena njenog boravka kod ĆZ s tim da joj se čini da je bio niži.

20. Tuženik iskazuje da je rođen na ovom otoku i da je tu, na udaljenosti od nekih 3 km od sporne nekretnine, živio do svoje 11te godina, a da je kasnije nastavio dolaziti na otok, pogotovo ljeti, u kuću svoga djeda koja je od ovog zemljišta udaljena nekih 100 m, s tim da od 2010. živi i tu i u Dubrovniku. Isti navodi da je prilikom obilaska nekretnina prije kupnje uočio da se radi o dvojnim kućama koje s prednje strane u vezi zemljišta razgraničuje visoki zid, dok isto nije uočio s gornje strane jer je sve bilo u drači. Navodi da usprkos prolasku javnim putem s gornje strane nije uočio pregradni zid. Smatra da je sporno zemljište u njegovom vlasništvu usprkos ogradnom zidu te da u njega ne može pristupiti zbog postojanja zida, ali da nema namjeru isti rušiti već interes da mu tužitelji isti dio isplate.

21. Ocjena je ovog suda da su iskazi tuženika i svjedokinje u dijelu u kojem iskazuju o stanju granice prodanih nekretnine neuvjerljivi i životno nelogični jer je potpuno nelogično da bi tuženik, kao mještanin i osoba podrijetlom s otoka, a koji i sam navodi da je običaj na otoku da se okućnice ograđuju, propustio pitati, a još više uočiti postojanje ogradnog zida koji se proteže cijelom dužinom zemljišta od kuća stranaka do zida koji dijeli zemljište od javnog puta, a još više da isti ne bi s javnog puta uočili predmetni ogradni zid koji zemljište dijeli na dva potpuno odvojena dijela. Naime, tijekom uviđaja na licu mjesta, utvrđeno je da je javni put kojim su i tuženik i svjedokinja prolazili, put koji je visinski iznad predmetnog zemljišta te je stajanjem na istom i pogledom na kuće stranaka razvidno da je dio dvorišta uz kuću tužitelja potpuno odvojen od dijela dvorišta uz kuću tuženika, a činjenica postojanja zida koji dijeli ova dva dijela je ne samo vidljiva iz činjenice da se isti naslanja na zid prema javnom putu već i iz činjenice da je dvorište kuće tužitelja uređeno, s posađenim agrumima, za razliku od dvorišta iznad kuće tuženika koje je kao takvo bilo zapušteno. Potpuno je neuvjerljivo da bi tuženik kupio nekretninu bez da je prethodno obišao vanjske granice iste, da bi, a kako iskazuje, uočio da postoji linija razgraničenja s prednje strane koja prati prava razdjeljenja kuća stranaka u vidu visokog zida, a da ne bi uočio da se odmah uz vanjski zid kupljene kuće te uz ogradni zid uz sami javni put, nalozi visoki betonirani zid starije gradnje, a koji prati isti pravac i koji se naslanja na zid prema javnom putu koji je sam iskazao da ga je uočio.

22. Zaključak je ovog suda, a iz činjenice da se stranke poznaju kao mještani, da borave na ovom otoku cijeli svoj život, te da su vlasnici u naravi dvojnih kuća, da je tuženik pa i svjedokinja ŽZ, znao da je zemljište iznad kuća stranaka istovjetnim pravcem podijeljeno kao i same kuće te zemljište ispred kuća, a nije im bilo ni nepoznato da se u sporni dio zemljišta pristupa isključivo prilazom koji vodi do kuće tužitelja i zemljišta koje isključivo oni posjeduju.

23. Upravo stoga, a u vezi s neuvjerljivim obrazloženjem tuženika zašto o kupnji susjedne kuće i zemljišta nije razgovarao s tužiteljima kao prvim susjedima i poznanicima, zaključak je ovog suda da je tuženiku bilo poznato stvarno stanje posjeda i granica posjeda te vrste posjeda tužitelja, a da je usprkos navedenom, u vezi s dijelom njegovog iskaza o brzini postupanja u vezi kupnje i teškoćama u realizaciji kupnje u smisli mjesta boravka prodavatelja i njihovim osobnim okolnostima, činjenicom da kao pomorac ne boravi na kopnu tijekom cijele godine, te činjenicom da je za kupnju trebao kredit banke i založno pravo na predmetnoj nekretnini, odlučio kupiti nekretninu prema formalnom stanju upisanih granica i knjižnih prava. Da je navedeno tako, proizlazi i iz činjenice da tuženik nije, dapače tvrdi i da ne planira, tražio uklanjanje predmetnog zida i predaju posjeda, iako sam navodi da je nakon čišćenja kupljenog zemljišta uočio predmetni zid koji ga onemogućava u posjedovanju zemljišta iza istog. Obzirom na potrebu brzog rješavanja kupnje, logično je i životno da je tuženik pristao kupiti nekretninu u zatečenom stanju jer bi u protivnom morao prethodno parcelirati zemljišta, a što je postupak koji traje duže vremena i koji zahtjeva dodatne radnje, a što bi zasigurno utjecalo i na upis založnog prava u korist banke koja je financirala kupnju nekretnina, kao što bi i obavijest susjedima o namjeravanoj kupnji zasigurno povukla pitanje određenja granice kupljenog i potrebu parcelacije zemljišta.

24. Obzirom na navedeno, zaključak je ovog suda da je tuženik znao da na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoje prava tužitelja i da je usprkos navedenom kupio nekretninu od treće osobe koja više nije bila vlasnik tog dijela nekretnine radi čega se isti ne može pozvati na povjerenje u zemljišne knjige u smislu istinitosti i potpunosti upisanih prava otuđivatelja/prodavatelja nekretnine.

25. Pri tome se napominje da sam upis vlasništva tužitelja na ovom dijelu nekretnine koja je geodetskim elaboratom i prijavnim listom formirana kao dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije od utjecaja na upis založnog prava u korist OTP banke d.d. jer je njeno knjižno pravo upisano temeljem druge osnove te je u odnosu na taj upis i dalje egzistira presumpcija postupanja s povjerenjem u zemljišne knjige.

26. Konačno, a uzimajući u obzir da je pravomoćno okončan upravni postupak u kojem je utvrđena građevna čestica sukladno Zakonu o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19., 67/23.) za koju je izrađen i od strane ovlaštenog upravnog tijela potvrđen prijavni list koji se temeljem čl. 11. st. 2., 4. i 5. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24., ZZK), odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, pri tome uzimajući u obzir da je jednim prijavnim listom obuhvaćen dio nekretnine koji je upisan kao vlasništvo tuženika te pravni interes tužitelj proizlazi iz činjenice da tuženik spori vlasništvo tog dijela, a prijavni list se sukladno odredba ZZK ne može djelomično provesti već kao cjelina.

27.1. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u sporu pa temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a imaju pravo na nadoknadu troškova postupka i to troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku u vidu troška sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura (tbr. 7. toč. 1. i tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu OT), troška sastava podnesaka od 8.8.2021. i 7.4.2021. u ukupnom iznosu od 500,00 eura (tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. OT-a), te troška zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 21.10.2020., 2.12.2020., 15.2.2023., 5.5.2023., 17.10.2023., 25.9.2024. i 20.1.2025. u ukupnom iznosu od 1.750,00 eura (tbr. 9. toč. 1. i tbr. 46. OT-a), što daje ukupni trošak zastupanja u iznosu od 2.500,00 eura.

27.2. Uz navedeno, tužitelji imaju pravo na nadoknadu troška sudskih pristojbi u iznosu od 106,18 eura te troška uviđaja i geodetskog vještačenja u iznosu od 974,28 eura, što s troškom zastupanja daje ukupni trošak od 3.580,46 eura sa zateznom kamatom koja je određena sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 4. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika