REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-1266/12-172

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Pavičić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. OIB:22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Ćamilu Salahoviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu i umješača na strani tuženika Triglav osiguranje d.d. OIB:29743547503 iz Zagreba, Antuna Heinza 4, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Luiu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnicima u Zagrebu, po generalnoj punomoći Su-141/14, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 28. siječnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Ivane Barišić Šutić, odvjetnika, punomoćnika tuženika te zamjenika punomoćnika umješača na strani tuženika ES, odvjetnika, dana 04. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB:22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, platiti tužiteljici CS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, imovinske štete s naslova uništenih stvari, novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja i imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 30.798,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 18.733,40 eura od 09. prosinca 2015. godine do isplate,

- iznos od 199,08 eura od 02. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 96,58 eura od 05. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 398,17 eura od 13. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 102,75 eura od 27. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 92,91 eura od 07. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 10,34 eura od 08. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 238,63 eura od 10. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 194,48 eura od 10. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 238,63 eura od 10. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 216,56 eura od 10. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 194,48 eura od 10. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 260,71 eura od 10. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 194,48 eura od 10. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 216,56 eura od 10. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 238,63 eura od 10. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 435,78 eura od 10. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 471,78 eura od 10. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 471,78 eura od 10. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 471,78 eura od 10. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 158,89 eura od 10. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 8,28 eura od 10. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 120,02 eura od 10. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 154,01 eura od 10. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 277,60 eura od 10. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 162,64 eura od 10. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 86,24 eura od 10. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 128,26 eura od 10. siječnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 122,61 eura od 10. veljače 2014. godine do isplate,,

- iznos od 145,78 eura od 10. ožujka 2014. godine do isplate,

- iznos od 123,73 eura od 10. travnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 120,82 eura od 10. svibnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 239,71 eura od 10. lipnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 198,90 eura od 10. srpnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 123,78 eura od 10. kolovoza 2014. godine do isplate,

- iznos od 171,46 eura od 10. rujna 2014. godine do isplate,

- iznos od 210,04 eura od 10. listopada 2014. godine do isplate,

- iznos od 140,96 eura od 10. studenog 2014. godine do isplate,

- iznos od 163,92 eura od 10. prosinca 2014. godine do isplate,

- iznos od 115,71 eura od 10. siječnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 130,28 eura od 10. veljače 2015. godine do isplate,

- iznos od 296,99 eura od 10. ožujka 2015. godine do isplate,

- iznos od 203,31 eura od 10. travnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 144,54 eura od 10. svibnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 175,31 eura od 10. lipnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 299,93 eura od 10. srpnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 341,92 eura od 10. kolovoza 2015. godine do isplate,

- iznos od 383,53 eura od 10. rujna 2015. godine do isplate,

- iznos od 367,32 eura od 10. listopada 2015. godine do isplate,

- iznos od 362,69 eura od 10. studenog 2015. godine do isplate,

- iznos od 334,90 eura od 10. prosinca 2015. godine do isplate,

- iznos od 194,37 eura od 10. siječnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 142,25 eura od 10. veljače 2016. godine do isplate,

- iznos od 156,48 eura od 10. ožujka 2016. godine do isplate,

- iznos od 131,21 eura od 10. travnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 137,52 eura od 10. svibnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 133,81 eura od 10. lipnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 127,30 eura od 10. srpnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 159,71 eura od 10. kolovoza 2016. godine do isplate te na

- iznos od 124,41 eura od 10. rujna 2016. godine do isplate,

kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 11.919,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2025. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 02. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 6.524,41 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2012. godine kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 18.733,40 eura od 14. svibnja 2012. godine do 08. prosinca 2015. godine kao neosnovan.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 9.290,60 eura od 14. svibnja 2012. godine do 18. veljače 2014. godine kao neosnovan.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 483,84 eura od 10. travnja 2012. godine do isplate kao neosnovan.

VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 8.018,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 267,29 eura od 10. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 267,29 eura od 10. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 267,29 eura od 10. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 267,29 eura od 10. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 267,29 eura od 10. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 267,29 eura od 10. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 267,29 eura od 10. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 267,29 eura od 10. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 267,29 eura od 10. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 265,95 eura od 10. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 265,94 eura od 10. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 265,94 eura od 10. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 265,94 eura od 10. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 109,52 eura od 10. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 136,09 eura od 10. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 77,99 eura od 10. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 93,50 eura od 10. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 149,88 eura od 10. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 97,43 eura od 10. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 62,58 eura od 10. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 81,75 eura od 10. siječnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 79,17 eura od 10. veljače 2014. godine do isplate,,

- iznos od 89,75 eura od 10. ožujka 2014. godine do isplate,

- iznos od 79,74 eura od 10. travnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 78,36 eura od 10. svibnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 132,59 eura od 10. lipnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 113,98 eura od 10. srpnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 79,71 eura od 10. kolovoza 2014. godine do isplate,

- iznos od 101,45 eura od 10. rujna 2014. godine do isplate,

- iznos od 119,06 eura od 10. listopada 2014. godine do isplate,

- iznos od 87,55 eura od 10. studenog 2014. godine do isplate,

- iznos od 98,02 eura od 10. prosinca 2014. godine do isplate,

- iznos od 76,29 eura od 10. siječnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 67,12 eura od 10. veljače 2015. godine do isplate,

- iznos od 138,85 eura od 10. ožujka 2015. godine do isplate,

- iznos od 149,46 eura od 10. travnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 73,77 eura od 10. svibnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 87,79 eura od 10. lipnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 139,58 eura od 10. srpnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 231,13 eura od 10. kolovoza 2015. godine do isplate,

- iznos od 245,58 eura od 10. rujna 2015. godine do isplate,

- iznos od 245,58 eura od 10. listopada 2015. godine do isplate,

- iznos od 245,58 eura od 10. studenog 2015. godine do isplate,

- iznos od 245,58 eura od 10. prosinca 2015. godine do isplate,

- iznos od 164,14 eura od 10. siječnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 72,72 eura od 10. veljače 2016. godine do isplate,

- iznos od 79,20 eura od 10. ožujka 2016. godine do isplate,

- iznos od 67,69 eura od 10. travnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 70,55 eura od 10. svibnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 68,87 eura od 10. lipnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 65,90 eura od 10. srpnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 80,68 eura od 10. kolovoza 2016. godine do isplate te na

- iznos od 64,58 eura od 10. rujna 2016. godine do isplate,

kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka

preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao

neosnovan.

IX. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da je dana 01. srpnja 2011. godine tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi kao suputnica u osobnom vozilu registracijske oznake [registarska oznaka], za koju je odgovoran VS, vozač teretnog vozila registracijske oznake [registarska oznaka], osiguran kod tuženika, na način da je naletio na bočnu stranu vozila u kojem se nalazila tužiteljica. Nastavno punomoćnik tužiteljice je istaknuo da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, s time da je snosila i troškove liječenja, a ujedno su joj u tom događaju uništene stvari, cjelokupna odjeća i torba, da bi tijekom postupka naglasio da je tužiteljica nakon povratka s bolovanja, na kojem je bila radi liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, raspoređena na drugo radno mjesto sukladno psihofizičkim sposobnostima, pa je zbog toga, kao i daljnjih odlazaka na bolovanje pretrpila štetu u vidu izgubljene zarade. Slijedom navedenog punomoćnik tužiteljice je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 14. travnja 2023. godine, odnosno tužbenim zahtjevom od 24. travnja 2023. godine, zatražio na ime naknade neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženja iznos od 31.282,11 eura, na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 574,00 eura, na ime naknade imovinske štete s naslova uništenih stvari iznos od 199,08 eura, na ime naknade imovinske štete s naslova troškova liječenja iznos od 700,74 eura te na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 11.381,92 eura, odnosno ukupan iznos od 44.137,85 eura, a kada se od tog iznosa odbije nesporno plaćeni iznos na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 70.000,00 kuna, odnosno u iznosu od 9.290,60 eura, potražuje se na ime naknade štete ukupan iznos od 34.847,25 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i zakonska zatezne kamata tekuća na iznos od 9.290,60 eura od 29. studenog 2011. godine do 18. veljače 2014. godine uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da priznaje nastanak štetnog događaja, s time da je ističući prigovor pogrešne pasivne legitimacije, jer je policom navedenom u tužbi bilo osigurano vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], prvenstveno predložio odbaciti tužbu, s obzirom da liječenje tužiteljice nije niti izbliza okončano, jer je od dana nastanka štetnog događaja do podnošenja tužbe proteklo svega 8-9 mjeseci u kojem periodu liječenje teških tjelesnih ozljeda ne može biti okončano. Nastavno punomoćnik tuženika je osporio odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, a osporio je i navod da se tužiteljica u trenutku ozljeđivanja nalazila u svojstvu putnice u osobnom vozilu registracijske oznake [registarska oznaka] ističući da je za štetni događaj isključivo odgovoran vozač osobnog vozila registracijske oznake [registarska oznaka] osiguran kod Triglav osiguranja d.d. Naime iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke Miše Barića sačinjenog u postupku ODO u Karlovcu poslovni broj KR-DO-45/11 jasno proizlazi da je do nastanka štetnog događaja došlo iz razloga što je vozač osobnog vozila u kojem se nalazila tužiteljica kao putnica zaustavio svoje vozilo u zaustavnoj traci, nakon čega je otvorio lijeva, vozačka vrata, koja su prelazila na desni vozni trak od 0,25 m do 0,65 m nakon čega je uslijedio nalet teretnog vozila koje se u cijelosti kretalo svojom desnom trakom na otvorena vrata osobnog vozila, u kojem trenutku se tužiteljica nalazila izvan osobnog vozila s njegove desne strane te je zbog naleta teretnog vozila na otvorena vrata osobnog vozila isto odbačeno na tijelo tužiteljice koja se tada nalazila u svojstvu pješaka. Isto tako punomoćnik tuženika je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, s time da je ujedno tijekom postupka osporio visinu tužbenog zahtjeva na ime izgubljene zarade, kao i uzročno posljedičnu vezu između bolovanja tužiteljice i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju. Nadalje punomoćnik tuženika je ističući tijekom postupka kako nije sporna pasivna legitimacija naglasio da se protivi svakoj preinaci tužbe isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći, kao i povišenjem tužbenog zahtjeva te je za povišeni dio tužbenog zahtjeva istaknuo prigovor zastare potraživanja, a protivio se i tijeku zakonske zatezne kamate na povećan dio tužbenog zahtjeva, dok je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, koji je smanjen, što ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe, istaknuo da se istom protivi, a ukoliko sud vezano uz to pravno pitanje zauzme drugačiji pravni stav, za povučeni dio tužbe zatražio je naknadu troška parničnog postupka. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Punomoćnik umješača na strani tuženika se očitovao na tužbu na način da je osporio odgovornost svog osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja navodeći da je za isti odgovoran osiguranik tuženika, s time da je ujedno istaknuo prigovor suodgovornosti tužiteljice nastanku štetnog događaja, jer se zadržavala na kolniku autoceste u svojstvu pješaka, čime je postupila suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Isto tako punomoćnik umješača na strani tuženika je osporio visinu tužbenog zahtjeva te je u odnosu na potraživanje na ime izgubljene zarade istaknuo prigovor zastare potraživanja i to za izgubljenu zaradu za ožujak 2012. godine, jer je od dospijeća tog potraživanja pa do utuženja podneskom od 28. travnja 2015. godine protekao zastarni rok od tri godine. Nastavno punomoćnik umješača na strani tuženika se jednako kao i punomoćnik tuženika, protivio svakoj preinaci tužbe isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći te povišenjem tužbenog zahtjeva, s time da je za svaki povećani dio tužbenog zahtjeva istaknuo i prigovor zastare potraživanja, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev koji je smanjen, što ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe, nije pristao na djelomično povlačenje tužbe. Slijedom navedenog punomoćnik umješača na strani tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku zapisnika o očevidu (list 6-8 spisa), u presliku skice mjesta događaja (list 9 spisa), u presliku medicinske dokumentacije (list 10-38, 141-151, 170-195, 246-251, 253-259, 386- 390, 395-402, 429-436, 510-518, 526-537, 543-552, 556-557 i 565-584 spisa), u presliku računa od 22. srpnja 2011. godine (list 39-43 spisa), u presliku računa br.:2011-30001402 od 25. srpnja 2011. godine (list 44 spisa), u presliku uplatnice od 04. kolovoza 2011. godine (list 45 spisa), u presliku uplatnice od 12. kolovoza 2011. godine (list 46 spisa), u presliku računa od 29. kolovoza 2011. godine (list 47-48 spisa), u presliku potvrde o naplaćenom učešću br. 24/11 od 26. kolovoza 2011. godine (list 49 spisa), u presliku uplatnice od 06. rujna 2011. godine (list 50 spisa), u presliku R1-računa br.:2011-00002591 od 23. rujna 2011. godine (list 51 spisa), u presliku odštetnog zahtjeva s preslikom potvrde o primitku preporučene pošiljke (list 52 spisa), u presliku nalaza i mišljenja sudskog vještaka Miše Barića u postupku ODO u Karlovcu poslovni broj KR-DO-45/11 (list 64-69 spisa), u presliku službene bilješke od 01. srpnja 2011. godine (list 87 spisa), u presliku sudske prakse (list 88- 90, 672-682 i 787-816; stranica 859-864, 874-873 i 881-905 spisa), u iskaz svjedoka VS (list 104-105 spisa), u iskaz tužiteljice (list 105-106; stranica 1080 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Gorana Husinca i dr. Vedrane Petrovečki (list 116-125 spisa), u presliku zapisnika obdukcije (list 126-128 spisa), u usmeno očitovanje sudskih vještaka Gorana Husinca i dr. Vedrane Petrovečki (list 156-158 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještaka Gorana Husinca (list 162-163 spisa), u presliku zdravstvenog kartona (list 196-245 i 262-373 spisa), u nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Žarka Rašića i dr. Nade Lelas Bahun (list 375-385 spisa), u usmeno očitovanje sudskih vještaka dr. Žarka Rašića i dr. Nade Lelas Bahun (list 410-412 spisa), u presliku obračunske isprave za isplatu plaće – naknade plaće (list 437-506, 597-648, 713-740 i 749-774 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Mande Đurić (list 507-509 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. Mande Đurić (list 539-540 spisa), u dopunski nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Žarka Rašića i dr. Nade Lelas Bahun (list 559-564 spisa), u usmeno očitovanje sudskih vještaka dr. Žarka Rašića i dr. Nade Lelas Bahun (list 659-660 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak (list 742-747 spisa), u usmeno očitovanje sudskih vještaka dr. Žarka Rašića. dr. Nade Lelas Bahun i dr. Mande Đurić (stranica 906-907 spisa), u presliku izvješća o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad (stranica 916-987 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Marije Zavalić (stranica 996-1006 spisa), u prvi dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak (stranica 1030-1034 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. Marije Zavalić (stranica 1060-1061 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak (stranica 1084-1085 spisa), u drugi dopunski nalaz i mišljenje vještaka Lidije Tkalec Gradinščak (stranica 1099-1106 spisa), u potvrdu trgovačkog društva Kraš d.d. od 03. lipnja 2024. godine (stranica 1116 spisa), u presliku potvrde trgovačkog društva Kraš d.d. od 18. lipnja 2024. godine (stranica 1126 spisa), u presliku uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 30. studenog 2012. godine (stranica 1127 spisa), u presliku Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. lipnja 2007. godine (stranica 1133-1135 i 1138-1140 spisa), u iskaz svjedokinje CSJ (stranica 1141-1142 spisa), u iskaz svjedokinje MS (stranica 1143-1144 spisa) te u dopis trgovačkog društva Kraš d.d. od 23. prosinca 2024. godine (stranica 1151 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, kao i činjenica da je tuženik tijekom postupka platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 70.000,00 kuna, što predstavlja iznos od 9.290,60 eura. Naprotiv sporna je odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i prigovor suodgovornosti tužiteljice nastanku predmetnog štetnog događaja i nastanku štetnih posljedica, s time da je ujedno sporna visina tužbenog zahtjeva, zatraženi tijek zakonske zatezne kamate, a sporan je i prigovor zastare potraživanja i to kako u odnosu na tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade za ožujak 2012. godine, tako i za svaki povišeni dio tužbenog zahtjeva na ime naknade cjelokupne štete. Isto tako sporna je uzročno posljedična veza između bolovanja tužiteljice i ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju.

7. Treba naglasiti da je tijekom postupka punomoćnik tužiteljice sedam puta postavljao tužbeni zahtjev na način da je nakon prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, imovinske štete s naslova uništenih stvari i novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 316.779,75 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, podneskom od 14. ožujka 2014. godine ističući da je tuženik tijekom postupka platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 70.000,00 kuna postavio tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, imovinske štete s naslova uništenih stvari i novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 251.779,75 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, da bi podneskom od 26. travnja 2015. godine preinačio tužbu isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći na način da je postavio tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, imovinske štete s naslova uništenih stvari, novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja te na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 179.745,55 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a podneskom od 07. listopada 2016. godine je ponovno preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva na način da je na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, imovinske štete s naslova uništenih stvari, novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja te imovinske štete s naslova izgubljene zarade zatražio iznos od 198.545,21 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Isto tako punomoćnik tužiteljice je podneskom od 17. lipnja 2020. godine ponovno preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva na način da je na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, imovinske štete s naslova uništenih stvari, novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja te imovinske štete s naslova izgubljene zarade zatražio iznos od 279.545,21 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, da bi podneskom od 07. listopada 2021. godine ponovno preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva na način da je na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, imovinske štete s naslova uništenih stvari, novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja te imovinske štete s naslova izgubljene zarade zatražio iznos od 345.268,33 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, s time da je ujedno na nesporno plaćeni iznos od 70.000,00 kuna zatražio zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. svibnja 2012. godine do 18. veljače 2014. godine, dok je naprotiv podneskom od 14. travnja 2023. godine smanjio tužbeni zahtjev, što ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe na način da je na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, imovinske štete s naslova uništenih stvari, novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja te imovinske štete s naslova izgubljene zarade zatražio iznos od 34.847,25 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, s time da je podneskom od 24. travnja 2023. godine tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 14. travnja 2023. godine sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH punomoćnik tužiteljice uz važeću valutu euro ujedno postavio i u protuvrijednosti u kunama. Imajući na umu da je punomoćnik tužiteljice podneskom od 14. travnja 2023. godine, odnosno podneskom od 24. travnja 2023. godine smanjio tužbeni zahtjev, što ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe, za što je sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a potreban pristanak tuženika, a punomoćnik tuženika nije pristao na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva, kao uostalom niti punomoćnik umješača na strani tuženika, to dakle sud u ovom parničnom postupku odlučuje o tužbenom zahtjevu postavljenom podneskom od 07. listopada 2021. godine. Inače pravni stav da smanjenje tužbenog zahtjeva ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe za što je prema odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a uvijek potreban pristanak tuženika izrazio je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela broj SU-IV-16/21 od 26. travnja 2021. godine.

8. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke Gorana Husinca i dr. Vedrane Petrovečki, specijalist sudske medicine (list 116-125 spisa) proizlazi da se prema tragovima na kolniku ucrtanim u situacijskom planu sudar dogodio na desnom, sjevernom kolničkom traku te je teretno vozilo svojim desnim dijelom naletjelo na otvorena vrata vozila, koje je bilo parkirano na zaustavnoj traci s podignutom ručnom kočnicom otvorenim i potpornom šipkom učvršćenim pokrovom motora i otvorenim prednjim lijevim vratima. Nastavno sudski vještak Goran Husinec je istaknuo da teretno vozilo nije kočilo prije štetnog događaja, a u trenutku sudara kretalo se brzinom od oko 85 km/h, dok je vozilo u koje je teretno vozilo naletjelo bilo zaustavljeno cijelom svojom širinom na zaustavnom kolničkom traku oko 20 cm od sjevernog ruba zaustavne crte te je bilo zaustavljeno najmanje nekoliko desetaka sekundi u kojem periodu je vozač teretnog vozila imao dovoljno vremena da osigura dovoljan bočni sigurnosni razmak između svog vozila i parkiranog vozila, koji je iznosio najmanje 63 cm. Isto tako sudski vještak Goran Husinec je ističući kako tehničkim putem nije moguće utvrditi koliko su dugo bila otvorena prednja lijeva vrata na vozilu, s time prema opsežnim oštećenjima lijevog boka osobnog vozila proizlazi da su predmetna vrata bila otvorena u prvom stupnju otvaranja i da se teretno vozilo u trenutku naleta kretalo 5 cm od ruba kolnika, odnosno 40 cm od osobnog vozila, naglasio da su vrata osobnog vozila bila otvorena u drugom stupnju otvaranja, tada bi se teretno vozilo u trenutku naleta kretalo 45 cm od ruba kolnika, odnosno 80 cm od osobnog vozila te ne bi došlo do oštećenja lijevog boka osobnog vozila. Inače prema nalazu patologa i krajnjeg zaustavnog tijela nakon sudara oštećenik FS se nalazio „cijelim tijelom izvan kabine vozila unutar otvorenih vrata“, a tužiteljica se nalazila „ispred prednje površine osobnog vozila“. Nastavno sudski vještak dr. Vedrana Petrovečki je naglasila da je naletom na tijelo tužiteljice, koja se nalazila ispred prednje površine osobnog vozila, gabarita u trenutku prometne nesreće, došlo do rotacije osobnog vozila u smjeru kazaljke na satu te pomicanja vozila prema naprijed, odnosno ozljede su nastale udarcem i odbačajem vozila pri čemu je tijelo tužiteljice moglo doći i u kontakt sa zaštitnom ogradom.

9. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskih vještaka na način da punomoćnik tužiteljice nije imao nikakvih prigovora, za razliku od punomoćnika tuženika, koji je istom prigovorio navodeći da sudski vještak prometne struke niti nije utvrdio mogućnost izbjegavanja predmetnog štetnog događaja od strane vozača osobnog vozila, nego samo od strane vozača teretnog vozila, koji nije odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, a što potvrđuje i činjenica da protiv istog nije pokrenut kazneni postupak.

10. Sudski vještaci Goran Husinec i dr. Vedrana Petrovečki su se usmeno očitovali na iznesene prigovore (list 156-158 spisa) navodeći da teretno vozilo niti u jednom trenutku nije prešlo punu uzdužnu liniju na kolniku koja odvaja sjeverni vozni prometni trak od desnog zaustavnog traka, već su naprotiv vrata osobnog vozila bila otvorena 20 cm preko sjeverne pune uzdužne linije, što znači da su vrata bila 20 cm u voznoj traci vozača teretnog vozila. Nastavno sudski vještak Goran Husinec je naglasio da je pokojni ČS mogao u vanjskom retrovizoru uočiti nailazak teretnog vozila, odnosno isto je mogao uočiti i okretanjem tijela i glave dok je još sjedio u osobnom vozilu, s time da je i vozač teretnog vozila mogao uočiti parkirano vozilo na udaljenosti od nekoliko stotina metara, ali da bi se teretno vozilo pomaklo 20 cm u lijevo u vremenu manjem od tri sekunde bilo bi potrebno poduzeti nagli manevar „namotavanjem“ upravljača u lijevo pri čemu bi bilo vrlo upitno da li bi se cijeli skup vozila uspio pomaknuti 20 cm i vrlo je upitno što bi se nakon toga dogodilo, odnosno sigurno bi došlo do jakog zanošenja skupa vozila te je veliko pitanje da li bi nakon toga vozač uspio vratiti kontrolu nad teretnim vozilom ili bi došlo do zanošenja i prevrtanja. Isto tako sudski vještak dr. Vedrana Petrovečki je istaknuo da bi ove opsežne ozljede tijela bile izbjegnute da je tužiteljica ostala unutar vozila i da je bila pravilno vezana sigurnosnim pojasom. Nastavno sudski vještak Goran Husinec se dopunski usmeno očitovao (list 162-163 spisa) navodeći da je u trenutku kada je vozač osobnog vozila otvorio vrata pa do sudara prošlo do tri sekunde što je premalo vremena za bilo kakvu reakciju vozača teretnog vozila, dok naprotiv da je to bilo vrijeme i od oko pet sekundi, što navodi sudski vještak Mišo Barić, tada je sudar mogao biti izbjegnut, ali pod uvjetom da je vozač teretnog vozila poduzeo manevar naglog izbjegavanja sudara što je vrlo riskantno. Inače brzina od 85 km/h, kojom se prije sudara kretalo teretno vozilo je maksimalna limitirana brzina, a čak i da je naletna brzina bila manja nastale bi iste posljedice zbog izuzetno velikih razlika u masama vozila.

11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka Gorana Husinca i dr. Vedrane Petrovečki, kao i usmena očitovanja, jer su izrađeni temeljem uvida u dokumentaciju te je logičan i obrazložen. Naime sudski vještak prometne struke je dao logične i razumljive mogućnosti izbjegavanja predmetnog štetnog događaja i to kako od strane vozača teretnog vozila, koji, što treba posebno naglasiti, niti u jednom trenutku nije prešlo punu uzdužnu liniju na kolniku, kao i bez obzira da li je od otvaranja vrata osobnog vozila, koja su za 20 cm bila u voznoj traci vozača teretnog vozila, pa do sudara prošlo tri sekunde ili naprotiv pet sekundi, što je utvrdio sudski vještak prometne struke Mišo Barić u nalazu i mišljenju izrađenom za potrebe postupka ODO u Karlovcu poslovni broj KR-DO-45/11 (list 64-69 spisa), tako i od strane vozača osobnog vozila. Iz navedenog razloga sud je odbio kao neosnovan prijedlog punomoćnika tužiteljice za provođenjem dokaza novim prometnim vještačenjem.

12. Iskazu svjedoka VS (list 104-105 spisa), vozača teretnog vozila, koji je opisujući nastanak predmetnog štetnog događaja, istaknuo da je vozeći teretno vozilo brzinom otprilike 85 km/h, „u jednom trenutku primijetio na zaustavnoj traci zaustavljeno vozilo“, a kada je bio otprilike „paralelno“ s tim vozilom otvorila su se vrata na strani vozača te je prednjim desnim dijelom svog teretnog vozila „zahvatio ta vrata“, s time da je ujedno kada je vidio to zaustavljeno vozilo vidio „pored tog vozila, desno od vozila uz ogradu jednu žensku osobu“ te je pretpostavio da je „upravo ta osoba vozač tog vozila“, koja je dakle već izašla iz tog vozila, nije mogao pretpostaviti da bi netko mogao otvoriti vrata na vozilu, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv te u bitnim dijelovima suglasan nalazu i mišljenju sudskog vještaka prometne struke.

13. Nastavno iskazu tužiteljice (list 105-106 spisa), koja je u bitnom istaknula da je izašla iz vozila, koje je zbog kvara bilo parkirano na zaustavnoj traci, vidjela je teretno vozilo, nakon čega ju je „auto pogurno“, „više nije bila niti pri svijesti“, trpjela je velike bolove, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i razumljiv. Naprotiv dijelu iskaza tužiteljice da je teretno vozilo prije sudara bilo „jednim dijelom u svojoj traci, a jednim dijelom u zaustavnoj traci“, kao i u dijelu da su vrata osobnog vozila na strani vozača „cijelo vrijeme bila otvorena, ali ne do kraja, nego samo recimo na onom prvom zglobu“ sud nije poklonio povjerenje, je suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke.

14. Imajući na umu da se tužiteljica u trenutku sudara nalazila izvan vozila, koje je bilo zaustavljeno na zaustavnoj traci, koja činjenica je i među strankama nesporna, a proizlazi i iz kombiniranog sudskomedicinsko prometnog vještačenja, što rezultira time da je tužiteljica treća osoba, treba naglasiti da sukladno odredbi članka 1069. stavka 1. i stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu ZOO- a) u svezi s odredbom članka 1068. stavka 3. ZOO-a za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik i to sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a po načelu objektivne odgovornosti. Iako je sudski vještak sudske medicine dr. Vedrana Petrovečki istaknuo da je tužiteljica ostala unutar vozila i da je bila pravilno vezana sigurnosnim pojasom bile bi izbjegnute opsežne ozljede tijela koje je zadobila, sud je utvrdio da tužiteljica sukladno odredbi članka 1092. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a nije doprinijela nastanku štetnih posljedica, nastaloj šteti iz slijedećih razloga. Naime osim što niti jednim pozitivnim pravnim propisom, pa tako niti odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14. 64/15 i 107/17 – u daljnjem tekstu ZSPC-a) nije propisana obveza ostati kao suvozač ili putnik u vozilu koje je zaustavljeno u zaustavnoj traci i to još vezan sigurnim pojasom, već naprotiv u takvim okolnostima treba poduzeti sve potrebne mjere kako zaustavljeno vozilo ne bi ometalo kretanje drugih sudionika u prometu, sigurnost u prometu, što u svakom slučaju uključuje odredbom članka 81. stavka 2. ZSPC-a propisanu zabranu otvaranja vrata na zaustavljenom vozilu te je ujedno potrebno voditi računa da osoba koja se nalazi izvan zaustavljenog vozila također ne ometa kretanje drugih sudionika u prometu, sigurnost prometa, a što je tužiteljica i učinila time što se opravdano udaljila od zaustavljenog vozila nalazeći se ispred tog zaustavljenog vozila u zaustavnoj traci.

15. Nastavno iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Žarka Rašića, specijalist kirurg i dr. Nade Lelas Bahun, specijalist neuropsihijatar (list 375-385 spisa) proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila višestruke ozljede tijela, krvarenja u čeono-sljepoočnoj regiji mozga obostrano, nagnječenje mozga, prijelom srednjeg dijela desne bedrene kosti s pomakom ulomaka, prijelom 5- 11 rebra desno, nakupljanje krvi u desnom prsištu, presjecanje tetiva lijeve podlaktice i presjecanje radijalne arterije lijevo, po štetnom događaju je zaprimljena u KBC Rijeka gdje je liječena u JIL-u Sušak do 18. srpnja 2011. godine, zatim je premještena na Kliniku za traumatologiju gdje je nastavno liječena do 20. srpnja 2011. godine, a nakon toga je premještena u KB Sveti Duh u Zagrebu, s time da je ujedno liječena i u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice od 26. srpnja 2011. godine do 28. kolovoza 2011. godine. Naime tužiteljica je liječena po kirurgu, neurologu, traumatologu i psihijatru, učinila je EEG, EMNG, a tretirana je i u Ambulanti za bolna stanja radi cervikogenih glavobolja te je radi sumnje na oštećenje vidnog živca učinjena opsežna oftalmološka obrada. Nastavno sudski vještak dr. Žarko Rašić je ističući da je tužiteljica pregledana 08. listopada 2014. godine naglasio da se na pregledu žalila na bol u desnoj nozi, koljenu i natkoljenici te predjelu desnog kuka pri dužem hodanju, stajanju, sjedenju, a bolnost se javlja i u lijevoj šaci pri zahtjevnijem radu, ima bolne grčeve u desnoj nozi te prvom i drugom prstu lijeve ruke, kao i jaku zatiljačnu glavobolju i vratobolju više desno, naglasio da je kliničkim pregledom utvrdio da je desna noga duža 1,5 cm; vratna kralješnica je bolna na pritisak i udar kao i na aksijalnu kompresiju u cijelosti, paravertebralna muskulatura je lagano napeta, s time da je mjerio pokretljivost vratne kralješnice, desnog i lijevog ručnog zgloba, desnog i lijevog kuka, desnog i lijevog koljena; prsni koš sveden, simetričan, respiratorno dobro gibljiv, bolnost na pritisak u A-P i L-L smjeru; pri hodu rasterećuje desnu nogu, otežanog hoda na prstima i petama kao i tandem hod, lijevi tenar sniženog osjeta, GMS lijeve šake slabija, desni PAT slabiji; a ujedno je utvrdio ožiljke u području vrata bjelkast promjera 1 cm nakon traheostome, na desnoj nadlaktici s vanjske strane u donjoj trećini ožiljak u boji kože u razini kože dužine 4 cm, na dorzalnoj strani desne podlaktice bjelkast ožiljak u razini kože u obliku proširenog slova U, ukupne dužine 5,5 cm, u gornjoj trećini desne podlaktice na granici dorzalne i palmarne strane bjelkast ožiljak jedva vidljiv dužine 4 cm te mišićna kila, mekana, veličine 3x2 cm, lijeva podlaktica na palmarnoj strani bjelkast ožiljak dužine 11 cm u boji kože i u razini kože, iznad ručnog zgloba s radijalne strane nekoliko bjelkastih ožiljaka dužine do 2 cm te iznad palčane kosti boje kože – smećkasta, u području desnog kuka polulučni ožiljak u boji kože dužine 10 cm, s vanjske strane desne natkoljenice u donjem dijelu ožiljak dužine 11 cm te ispod njega još 2 ožiljka bjelkasta dužine 3 cm, u gornjem dijelu desne natkoljenice s unutrašnje strane ožiljak smećkasti nepravilan veličine 10x2,5 cm, na desnoj natkoljenici s unutrašnje strane u donjoj trećini poprečni ožiljak bjelkast u razini kože dužine 13 cm te na lijevoj potkoljenici sa stražnje strane na granici gornje i srednje trećine smećkasti ožiljak dužine 9 cm. Nadalje sudski vještak dr. Žarko Rašić je napomenuo da je uvidom u zdravstveni karton tužiteljice utvrdio da se ranije liječila radi bolnosti u području vratne i slabinske kralješnice te će se ocjena smanjenja životnih aktivnosti odnositi isključivo na stanje po predmetnom štetnom događaju. Isto tako sudski vještak dr. Nada Lelas Bahun je ističući da se tužiteljica na pregledu 22. listopada 2014. godine žalila na smetnje usnivanja i prosnivanja, morne snove, strah od vožnje i ceste, smetnje pamćenja i koncentracije, depresivno raspoloženje, preosjetljivost, potrebu za mirom i izolacijom, pregledom utvrdio da je tužiteljica emocionalno inkontinentna, sniženog i disforičnog raspoloženja, tjeskobna, kognitivne i intelektualne funkcije djeluju reducirane po organskom tipu. Nastavno sudski vještaci su napomenuli da je liječenje tužiteljice završeno, stanje se stabiliziralo nakon obrade po psihologu 14. svibnja 2012. godine te su naglasili da su zadobivene ozljede natučenje mozga (10%), prijelom desne bedrene kosti koji je operacijski liječen (15%), serijski prijelom rebara desno s posljedičnim krvarenjem u desno prsište (5%), presijecanje tetiva mišića lijeve podlaktice i lijeve radijalne arterije (5%) i psihičke promjene tipa PTSP-a (10%) dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno realno 40%, a očituju se u razvoju postkontuzijskog sindroma, ograničenoj pokretljivosti lijevog ručnog zgloba i u području desnog zgloba kuka, bolovima prilikom dužeg rada lijevom rukom u području lijevog ručnog zgloba, bolovima u području desnog zgloba kuka prilikom dužeg stajanja, hodanja po stepenicama, neravnom terenu, bolovima u području prsnog koša s desne strane prilikom dubljeg disanja, kašljanja, kihanja, odnosno kod težih fizičkih napora te psihičkim smetnjama radi razvitka psihoorganskog sindroma i posttraumatskog stresnog poremećaja. Isto tako tužiteljica je trpila bolove jakog intenziteta sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta sumarno 15 dana i slabijeg intenziteta sumarno 90 dana, s time da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti, dok je strah i to tzv. primarni stah, strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja bio jakog intenziteta i kraćeg trajanja, a tzv. sekundarni strah, strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija jačeg intenziteta trajao je 3 dana, srednjeg intenziteta 14 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca, a kasni povremeni strah je uračunat u trajnim posljedicama. Nadalje opisani ožiljci predstavljaju naruženje srednjeg stupnja, s time da je nakon predmetnog štetnog događaja, odnosno nakon bolničkog liječenja i provedene stacionarne rehabilitacije koja je trajala do 26. kolovoza 2011. godine, tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 3 sata dnevno, zatim 60 dana po 2 sata dnevno te još 16 tjedana po 2 sata tjedno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), odlazak na tržnicu, trgovinu i slično, odnosno ukupno je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć od 197 sati.

16. Sudski vještaci dr. Žarko Rašić i dr. Nada Lelas Bahun su se usmeno očitovali na prigovore punomoćnika umješača na strani tuženika vezane uz danu ocjenu intenziteta duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševnih bolova zbog naruženja, kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom (list 410-412 spisa) navodeći da je tužiteljica imala kontuziju mozga obostrano u čeonoj sljepoočnoj regiji te je kao posljedica lezije moždanih funkcija ostao tzv. postkontuzioni sindrom, koji je i verificiran od strane neurologa i psihologa psihološkim testiranjima. Isto tako sudski vještak dr. Žarko Rašić je istaknuo da je ocjena duševnih bolova zbog naruženja dana s obzirom na utvrđene ožiljke, izgled i lokaciju istih, a osim što je tužiteljica negirala da je ranije imala iste ili slične ozljede, ujedno ukoliko za ožiljak u području lijeve potkoljenice ne postoji podatak o ranijem ozljeđivanju, isti se može dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem, s time da je ostao i kod ocjene intenziteta i trajanja potrebe za tuđom nestručnom pomoći, navodeći da je tužiteljica i nakon provedene rehabilitacije išla na fizikalnu terapiju.

17. Nastavno iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Žarka Rašića i dr. Nade Lelas Bahun (list 559-564 spisa) proizlazi da je početkom 2015. godine došlo do daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice, što je iziskivao novi operacijski zahvat u cilju odstranjenja kalcificiranog hematoma u srednjoj trećini desne natkoljenice i u području vrata femura, odnosno u području velikog trohantera, a ujedno se psihički pojačala anksioznost. Naime sudski vještaci su naglasili da pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice nije dovelo do povećanja trajnih posljedica s kirurškog i neuropsihijatrijskog aspekta, jer su kod tužiteljice i pri prvom pregledu verificirane osifikacije u području desne natkoljenice radi kojih je podvrgnuta novom operacijskom zahvatu, nakon kojeg i dalje postoje iste odnosno slične promjene, a ujedno novi operativni zahvat nije promijenio niti stupanj naruženja, mada postoji jedan ožiljak na desnoj natkoljenici više, a jedan ožiljak na desnoj natkoljenici je duži, ali je novi operacijski zahvat doveo do novih bolova, straha, kao i potrebe za tuđom nestručnom pomoći. Naime tužiteljica je trpila bolove jakog intenziteta sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta sumarno 5 dana i slabijeg intenziteta sumarno 30 dana, s time da su povremeni bolovi iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti, dok je strah i to tzv. sekundarni strah, strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija jačeg intenziteta trajao 1 dan, srednjeg intenziteta 4-5 dana i manjeg intenziteta 15-20 dana te je tužiteljici nakon ovog operativnog zahvata odnosno bolničkog liječenja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 30 dana po 2 sata dnevno i zatim 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), odlazak na tržnicu, trgovinu i slično, odnosno ukupno 90 sati tuđe nestručne pomoći.

18. Sudski vještaci dr. Žarko Rašić i dr. Nada Lelas Bahun su se na iznesene prigovore usmeno očitovali (list 659-660 spisa) navodeći da su ocjenu duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti dali uzimajući u obzir utvrđeno skraćenje noge od 1,5 cm, što je posljedica prijeloma desne bedrene kosti, kao i odstupanja između desne i lijeve noge, s time da ujedno nema dokaza o oštećenoj respiratornoj funkciji, jer tužiteljica nije učinila dijagnostičku pretragu spirometrije, pa su prijelomi rebara procijenjeni određenim postotkom, konkretnom s 5%, a da je došlo do oštećenja respiratorne funkcije pluća procjena bi bila sukladno težini oštećenja plućne funkcije. Isto tako sudski vještaci su naglasili da su u prvom nalazu i mišljenju utvrdili da je liječenje tužiteljice završeno, ali je dostavljena nova, daljnja medicinska dokumentacija, pa ukoliko se uzme u obzir ta nova dokumentacija tada je liječenje tužiteljice završeno 08. prosinca 2015. godine, s time da će tužiteljici biti potrebna povremena fizikalna terapija i povremeno liječenje kako psihijatra, tako i eventualno kirurga.

19. Isto tako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Mande Đurić, specijalist oftalmolog (list 507-509 spisa) proizlazi da je kod tužiteljice uslijed štetnog događaja s oftalmološke strane došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 7% koje se manifestira u oštećenju vidnog polja, slabosti prilagodbe vida, gledanja daleko-blizu i svjetloplahosti, s time da se ujedno sudski vještak usmeno očitovao na iznesene prigovore (list 539-540 spisa) navodeći da je ocjenu duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti dao uvidom u medicinsku dokumentaciju i kliničkim pregledom tužiteljice. Naime tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila traumu glave s krvarenjima u mozgu i nagnječenje mozga, što znači da je zadobila ozljedu vidnog polja intrakranijalno, dok nije bilo ozljeda na samoj očnoj jabučici.

20. Nastavno sudski vještaci dr. Žarko Rašić, dr. Nada Lelas Bahun i dr. Manda Đurić su na ročištu 31. ožujka 2022. godine dali suglasnu ocjenu intenziteta i trajanja svih utuženih kriterija neimovinske štete, kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom (stranica 906-907 spisa) navodeći da su fizički bolovi jakog intenziteta trajali ukupno 5 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i slabijeg intenziteta 120 dana, dok je strah i to tzv. primarni stah, strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja bio jakog intenziteta i kraćeg trajanja, a tzv. sekundarni strah, strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija jačeg intenziteta trajao je 4 dana, srednjeg intenziteta 19 dana i manjeg intenziteta 75 dana, s time da novi operacijski zahvat nije doveo do novog naruženja. Isto tako tužiteljici je tuđa nestručna pomoć bila potrebna u ukupnom iznosu od 287 sati, dok ukupno smanjenje životnih aktivnosti s kirurškog, neuropsihijatrijskog i oftalmološkog aspekta iznosi ukupno realno 47%.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Žarka Rašića i dr. Nade Lelas Bahun, dopunski nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Žarka Rašića i dr. Nade Lelas Bahun, usmena očitovanja, zatim nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Mande Đurić, usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. Mande Đurić, kao i objedinjenu ocjenu intenziteta i trajanja svih utuženih kriterija neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći i njegom, jer su izrađeni temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući presliku zdravstvenog kartona i kliničkog pregleda tužiteljice te su logični i obrazloženi.

22. S obzirom na intenzitet i trajanje bolova tužiteljice, a u pitanju su bolovi jakog intenziteta u trajanju kumulativno 5 dana, srednjeg intenziteta sumarno 20 dana i slabijeg intenziteta kumulativno 120 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 eura.

23. Nastavno s obzirom na intenzitet i trajanje straha tužiteljice, a u pitanju je tzv. primarni stah, strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, a tzv. sekundarni strah, strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija jačeg intenziteta trajao je kumulativno 4 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 19 dana i manjeg intenziteta kumulativno 75 dana, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.250,00 eura.

24. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti prihvaćajući mišljenje sudskih vještaka dr. Žarka Rašića, dr. Nade Lelas Bahun i dr. Mande Đurić da su zadobivene ozljede u predmetnom štetnom događaju dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno realno 47%, a očituju se u razvoju postkontuzijskog sindroma, ograničenoj pokretljivosti lijevog ručnog zgloba i u području desnog zgloba kuka, bolovima prilikom dužeg rada lijevom rukom u području lijevog ručnog zgloba, bolovima u području desnog zgloba kuka prilikom dužeg stajanja, hodanja po stepenicama, neravnom terenu, bolovima u području prsnog koša s desne strane prilikom dubljeg disanja, kašljanja, kihanja, odnosno kod težih fizičkih napora, psihičkim smetnjama radi razvitka psihoorganskog sindroma i posttraumatskog stresnog poremećaja, kao i oštećenju vidnog polja, slabosti prilagodbe vida, gledanja daleko-blizu i svjetloplahosti te vodeći računa da je tužiteljica osoba životne dobi od 69 godina, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 20.000,00 eura.

25. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog naruženja, prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Žarka Rašića da utvrđeni ožiljci, s obzirom na lokaciju i izgled, predstavljaju naruženje srednjeg stupnja te su pretežno vidljivi trećima ponekad, jer su smješteni na nadlaktici, podlaktici, kuku, natkoljenici i potkoljenici, osim jednog ožiljka u području vrata bjelkast promjera 1 cm, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.200,00 eura

26. S obzirom da je tužiteljici nakon predmetnog štetnog događaja i napuštanja bolničkog liječenja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju ukupno 287 sati za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, s time da je tužiteljica u iskazu (list 105-106 spisa), kojem je sud poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv, istaknula da su joj potrebnu pomoći pružali ukućani, djeca, dakle u pitanju je nenovčana imovinska šteta, sud je u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužiteljici za ukupno potrebnih 287 sati tuđe pomoći i njege pripada novčana naknada u zatraženom iznosu od 574,00 eura, odnosno 2,00 eura po satu, što je sasvim sigurno manja cijena od cijene sata NKV radnika u utuženom razdoblju u mjestu prebivališta tužiteljice, u [adresa], u vrijeme kada je tužiteljici takva tuđa nestručna pomoć i njega bila potrebna.

27. Imajući na umu da tužiteljici po svim utuženim kriterijima neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 27.450,00 eura, što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege novčana naknada u iznosu od 574,00 eura, odnosno ukupno iznos od 28.024,00 eura, s time da je nesporna činjenica da je tuženik tijekom postupka platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 70.000,00 kuna, odnosno iznos od 9.290,60 eura, to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1069. stavka 1. i stavka 4. ZOO-a, odredbom članka 1068. stavka 3. ZOO-a, odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 18.733,40 eura, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 6.524,41 eura te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.

28. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva na ime naknade štete s naslova uništenih stvari sud je utvrdio slijedeće. S obzirom na dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, kao i ozljede koje je u istom zadobila tužiteljica, uvjerljiv je i logičan iskaz tužiteljice (stranica 1080 spisa) da je tog dana na sebi imala haljinu, podsuknju, gaće, grudnjak, japanke i torbu, a „sve je to uništeno“ te je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1046. ZOO-a, odredbom članka 1071. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1089. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a i odredbom članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a usvojio kao osnovan tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske štete s naslova uništenih stvari u iznosu od 199,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. srpnja 2011. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

29. Nadalje u odnosu na dio tužbenog zahtjeva na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja, sud je utvrdio slijedeće. Naime iz dostavljene dokumentacije, preslike računa od 22. srpnja 2011. godine (list 39-43 spisa), preslike računa br.:2011-30001402 od 25. srpnja 2011. godine (list 44 spisa), preslike uplatnice od 04. kolovoza 2011. godine (list 45 spisa), preslike uplatnice od 12. kolovoza 2011. godine (list 46 spisa), preslike računa od 29. kolovoza 2011. godine (list 47-48 spisa), preslike potvrde o naplaćenom učešću br. 24/11 od 26. kolovoza 2011. godine (list 49 spisa), preslike uplatnice od 06. rujna 2011. godine (list 50 spisa) i preslike R1-računa br.:2011-00002591 od 23. rujna 2011. godine (list 51 spisa) proizlazi da je tužiteljica platila zdravstvenim ustanovama u kojima se liječila vezano uz ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju ukupan iznos od 5.279,75 kuna, odnosno iznos od 700,74 eura, pri čemu treba naglasiti da je tužiteljica u iskazu (stranica 1080 spisa) istaknula da tada nije imala dopunsko zdravstveno osiguranje, zbog čega je platila trošak liječenja po ispostavljenim računima. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1093. stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 1086. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan tužbeni zahtjev na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 700,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 96,58 eura od 05. kolovoza 2011. godine do isplate, na iznos od 398,17 eura od 13. kolovoza 2011. godine do isplate, na iznos od 102,75 eura od 27. kolovoza 2011. godine do isplate, na iznos od 92,91 eura od 07. rujna 2011. godine do isplate i na iznos od 10,34 eura od 08. listopada 2011. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

30. Isto tako u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 18.733,40 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 14. svibnja 2012. godine do isplate, kao i za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 70.000,00 kuna, odnosno na iznos od 9.290,60 eura od 14. svibnja 2012. godine do 18. veljače 2014. godine sud je utvrdio slijedeće. Naime odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je sukladno odredbi članka 12. stavka 1., stavka 5. i stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZOOP-a) odgovorni osiguratelj dužan u roku 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva naknaditi štetu, odnosno platiti nesporni iznos naknade štete, jer u protivnom oštećena osoba ima pravo na isplatu iznosa kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući na umu da su sudski vještaci dr. Žarko Rašić i dr. Nada Lelas Bahun istaknuli da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo nakon obrade po psihologu 14. svibnja 2012. godine, ali je vezano uz pogoršanje zdravstvenog stanja liječenje završeno 08. prosinca 2015. godine, s time da se tužiteljica obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 28. studenog 2011. godine (list 52 spisa), a tuženik je tijekom postupka, točnije dana 18. veljače 2014. godine platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 70.000,00 kuna, odnosno 9.290,60 eura, dakle kada liječenje tužiteljice nije bilo završeno, s obzirom da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice, to tužiteljica niti ne može osnovano zahtijevati na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. svibnja 2012. godine do isplate, već može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od prvog slijedećeg dana nakon dana završetka liječenja do isplate, odnosno tekuću od 09. prosinca 2015. godine do isplate, a niti može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću na nesporno plaćeni iznos od 70.000,00 kuna, odnosno iznos od 9.290,60 eura od 14. svibnja 2012. godine do 18. veljače 2014. godine. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1103. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a i odredbom članka 12. stavka 1., stavka 5. i stavka 6. ZOOP-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 18.733,40 eura na ime naknade nenovčane imovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 09. prosinca 2015. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan kako dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 18.733,40 eura na ime naknade nenovčane imovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 14. svibnja 2012. godine do 08. prosinca 2015. godine, tako i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 6.524,41 eura na ime naknade neimovinske štete od 14. svibnja 2012. godine do isplate, a ujedno je odbio kao neosnovan i tužbeni zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 9.290,60 eura od 14. svibnja 2012. godine do 18. veljače 2014. godine te je odlučeno kao pod točkom I., točkom II., točkom III. i točkom IV. izreke presude.

31. Imajući na umu da su punomoćnik tuženika, kao i punomoćnik umješača na strani tuženika, tijekom postupka osporavali uzročno posljedičnu vezu između ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju i bolovanja tužiteljice, sud je tijekom postupka proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku medicine rada. Naime iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Marije Zavalić, specijalist medicine rada (stranica 996-1006 spisa) proizlazi da su tužiteljici u razdoblju od ožujka 2012. godine do kolovoza 2016. godine izdane 33 doznake za privremenu nesposobnost za rad, s time da je u razdoblju od 04. srpnja 2011. godine do 03. svibnja 2013. godine bolovanje trajalo u kontinuitetu, koje bolovanje je uzročno posljedično vezano uz liječenje ozljeda predmetnog štetnog događaja, a samo jedna doznaka za razdoblje privremene nesposobnosti za rad od 18. lipnja 2013. godine do 24. lipnja 2013. godine nije uzročno posljedično vezana uz privremenu nesposobnost za rad zbog predmetnog štetnog događaja, već je ta nesposobnost za rad bila uzrokovana akutnom bolesti dišnog sustava. Nastavno treba naglasiti da se sudski vještak dr. Marija Zavalić usmeno očitovao na iznesene prigovore na nalaz i mišljenje (stranica 1060-1061 spisa) navodeći da su sve privremene nesposobnosti za rad, bolovanja u uzročno posljedičnoj vezi s liječenjem ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju osim doznake za razdoblje od 18. lipnja 2013. godine do 24. lipnja 2013. godine, šest dana, koje je izdano zbog akutne bolesti dišnog sustava, s time da su privremene nesposobnosti za rad, bolovanja koje slijede nakon tog perioda, uzročno posljedično vezane uz liječenje ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, jer je tužiteljica provodila fizikalnu terapiju, obavljala dijagnostičke pretrage, kao i kontrolne preglede na koje je bila upućena po uputnicama specijalista.

32. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Marije Zavalić, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući presliku zdravstvenog kartona te je logičan i uvjerljiv. Naime sudu je razumljiv i opravdan stav sudskog vještaka da je nakon bolovanja u razdoblju od 18. lipnja 2013. godine do 24. lipnja 2013. godine, šest dana, koje je izdano radi akutne bolesti dišnog sustava, u narednom razdoblju tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad, na bolovanju koje je u uzročno posljedičnoj vezi s liječenjem ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, jer je u tom narednom razdoblju tužiteljica provodila preporučenu fizikalnu terapiju, dijagnostičke pretrage i kontrolne preglede, koji su u svakom slučaju vezani uz liječenje ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. Iz navedenih razloga sud je odbio kao neosnovan prijedlog za provođenjem dokaza novim vještačenjem po sudskom vještaku medicine rada.

33. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade sud je utvrdio slijedeće. Prvenstveno treba naglasiti da iz preslike Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. lipnja 2007. godine (stranica 1133-1135 i 1138-1140 spisa) proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena u trgovačkom društvu Kraš d.d. na radnom mjestu rukovoditelja stroja za rezanje, dok je naprotiv iz potvrde trgovačkog društva Kraš d.d. od 18. lipnja 2024. godine razvidno da je nakon povratka s bolovanja nakon prometne nezgode, tužiteljica bez promjene ugovora o radu, obavljala poslove stavljanja naljepnica na ambalažu, jer su isti bili prilagođeni njenim zdravstvenim sposobnostima, a te poslove je radila samo u jutarnjoj smjeni, što je u iskazu potvrdila i svjedokinja MS (stranica 1143- 1144 spisa), koja je sastavila tekst predmetne potvrde od 18. lipnja 2024. godine, s time da je ujedno napomenula da je informaciju o tome da je tužiteljica obavljala poslove stavljanja naljepnica na ambalažu, koje poslove je obavljala samo u jutarnjoj smjeni, saznala od ESJ, tadašnjeg direktora tvornice, dok svjedokinja VSJ (stranica 1141-1142 spisa) o tome nije imala nikakvih saznanja, već je samo potpisala tekst potvrde od 18. lipnja 2024. godine, koju je sastavila svjedokinja MS. Naime iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Lidije Tkalec Gradinščak (list 742-747 spisa) proizlazi da izgubljena zarada tužiteljice utvrđena kao razlika između potencijalne plaće i ostvarene naknade plaće za vrijeme bolovanja, odnosno ostvarene plaće na drugom radnom mjestu za razdoblje od 01. ožujka 2012. godine do 31. kolovoza 2016. godine iznosi ukupno bruto 148.183,58 kuna, dok je iz prvog dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Lidije Tkalec Gradinšćak, u kojem u visinu izgubljene zarade u utuženom razdoblju nije uračunato razdoblje od 18. lipnja 2013. godine do 24. lipnja 2013. godine (stranica 1030-1034 spisa) razvidno da ukupna izgubljena zarada tužiteljice iznosi neto 11.381,92 eura, odnosno 85.757,10 kuna. Nastavno sudski vještak financijske struke Lidija Tkalec Gradinščak se usmeno očitovao na iznesene prigovore (stranica 1084-1085 spisa) navodeći da je izgubljena zarada tužiteljice utvrđena i za umanjenje plaće obzirom na rad na drugom radnom mjestu, kao i za vrijeme bolovanja, dok iz drugog dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Lidije Tkalec Gradinščak (stranica 1099-1106 spisa) proizlazi da izgubljena zarada tužiteljice utvrđena kao razlika između potencijalne plaće i ostvarene naknade plaće za vrijeme bolovanja za razdoblje od 01. ožujka 2012. godine do 31. kolovoza 2016. godine iznosi ukupno neto 8.459,74 eura, a izgubljena zarada tužiteljice utvrđena kao razlika između potencijalne plaće koju bi tužiteljica ostvarivala na radnom mjestu na kojem je radila prije štetnog događaja i ostvarene plaće za razdoblje od 01. ožujka 2012. godine do 31. kolovoza 2016. godine iznosi ukupno neto 2.922,18 eura.

34. Sud je prihvatio prvi i drugi dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Lidije Tkalec Gradinščak, jer je izrađen temeljem uvida u dokumentaciju, presliku platnih lista, za koje je trgovačko društvo Kraš d.d. dopisom od 23. prosinca 2024. godine (stranica 1151 spisa) potvrdilo da je izdavatelj tih platnih lista, kao tadašnji poslodavac tužiteljice te je logičan i obrazložen. Naime sudski vještak u prvom, kao i u drugom dopunskom nalazu i mišljenju u izračunu izgubljene zarade tužiteljice u utuženom razdoblju od 01. ožujka 2012. godine do 31. kolovoza 2016. godine nije uzeo u obzir razdoblje od 18. lipnja 2013. godine do 24. lipnja 2013. godine, jer bolovanje tužiteljice u tom razdoblju nije u uzročno posljedičnoj vezi s liječenjem ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju te je opravdano izgubljenu zaradu utvrdio kao razliku vezanu uz umanjenje plaće obzirom na rad na drugom radnom mjestu, kao i vezano uz naknadu plaće za vrijeme bolovanja, što predstavlja izgubljenu zaradu tužiteljice u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu od 11.381,92 eura.

35. Nastavno u odnosu na prigovor zastare potraživanja na ime izgubljene zarade za ožujak 2012. godine, kao i za svaku preinaku tužbe isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći te preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, kao i sporan tijek zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio slijedeće. S obzirom da je punomoćnik tužiteljice podneskom od 28. travnja 2015. godine preinačio tužbu isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći, odnosno isticanjem i zahtjeva za naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade, a za potraživanje na ime izgubljene zarade primjenjuje se zastarni rok od tri godine od dospijeća svakog pojedinog iznosa izgubljene zarade propisan odredbom članka 226. stavka 1. ZOO-a, s time da je potraživanje za izgubljenu zaradu za ožujak 2012. godine, dospjelo 10. travnja 2012. godine, sud je utvrdio da je prigovor zastare za taj dio potraživanja, za izgubljenu zaradu za ožujak 2012. godine osnovan, jer je od dospijeća tog potraživanja 10. travnja 2012. godine do utuženja 28. travnja 2015. godine protekao zastarni rok od tri godine. Nastavno sud je utvrdio da nije osnovan prigovor zastare potraživanja na dio preinačene tužbe, povišeni dio tužbenog zahtjeva, jer je za nastupanje zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva, a tužiteljica povećanjem tužbenog zahtjeva nije promijenila istovjetnost zahtjeva, nego temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa, što znači da je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče podnošenjem tužbe i glede kojeg zahtjeva tužiteljica niti ne može tužbom pokrenuti drugi parnični postupak, jer bi to bilo protivno zabrani dvostruke litispendencije. Iz navedenog razloga neosnovano je i osporavanje utuženog tijeka zakonske zatezne kamate na preinačenu tužbu, svako povećanje tužbenog zahtjeva.

36. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1046. ZOO-a, odredbom članka 1089. stavka 1. i stavka 3. ZOO-a i odredbom članka 226. stavka 1. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 11.165,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade od svakog 10-og u mjesecu do isplate, počevši od 10. svibnja 2012. godine do zaključno 10. rujna 2016. godine, dok je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 483,84 eura od 10. travnja 2012. godine do isplate, kao i dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 8.018,15 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od svakog 10-og u mjesecu do isplate te je odlučeno kao pod točkom I., točkom V. i točkom VI. izreke presude.

37. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 22. ožujka 2012. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 14. lipnja 2012. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 28. rujna 2012. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 21. studenog 2012. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 23. siječnja 2013. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 14. kolovoza 2013. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 13. studenog 2013. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 05. ožujka 2014. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 01. travnja 2014. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška zastupanja na ročištu 17. veljače 2015. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 19. listopada 2015. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 17. prosinca 2015. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 07. listopada 2016. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 12. listopada 2016. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 22. veljače 2018. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 17. listopada 2018. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 06. lipnja 2019. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 17. lipnja 2020. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška sastava podneska od 29. rujna 2020. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška sastava podneska od 07. listopada 2021. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 31. ožujka 2022. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 25. studenog 2022. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 22. prosinca 2022. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 14. travnja 2023. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 02. svibnja 2023. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 25. listopada 2023. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 23. studenog 2023. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 14. svibnja 2024. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 12. lipnja 2024. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 20. lipnja 2024. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4,.), troška zastupanja na ročištu 28. rujna 2024. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 07. studenog 2024. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 05. prosinca 2024. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 28. siječnja 2025. godine u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 7.800,00 eura (Tbr. 46.), troška predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 995,42 eura, troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 398,17 eura, troška predujma za vještačenje po sudskom vještaku medicine rada u iznosu od 199,08 eura i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 504,70 eura. S obzirom da je tužiteljica uspjela u postotku od 63,07%, a tuženik, kao i umješač na strani tuženika su uspjeli u postotku od 36,93%, pa kada se postotka uspjeha tužiteljice oduzme postotak uspjeha tuženika i umješača na strani tuženika, sud je tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 11.919,20 eura, s time da je trošak predujma za medicinska vještačenja, za financijska vještačenja i za vještačenje po sudskom vještaku medicine rada dosuđen u cijelosti, bez obzira na postotak uspjeha u postupku. Nadalje sud je na dosuđeni iznos naknade troška parničnog postupka sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio tužiteljici zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 04. ožujka 2025. godine do isplate. Slijedom navedeno odlučeno je kao pod točkom I., točkom VIII. i točkom IX. izreke presude.

38. Naprotiv zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava odštetnog zahtjeva sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje tužiteljice nije bilo završeno, zdravstveno stanje se nije stabiliziralo, pa je tužiteljica dužna sama snositi trošak sastava odštetnog zahtjeva. Isto tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška zastupanja na ročištu 21. studenog 2012. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 1.000,00 eura, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, što rezultira time da tužiteljica može osnovano zahtijevati naknadu troška pristupa na to ročište po Tbr. 9. točci 5., što je tužiteljici i dosuđeno. Nadalje zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 23. rujna 2013. godine i podneska od 28. listopada 2013. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podnescima punomoćnik tužiteljice predložio da sud izvanraspravno odredi provođenje medicinskog vještačenja, odnosno očitovao se na prigovore tuženika na prometno vještačenje, što je bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka, a tim više što je već u tužbi predloženo medicinsko vještačenje, dok se vezano uz prigovore tuženika punomoćnik tužiteljice na isto mogao očitovati na ročištu. Nastavno zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 14. ožujka 2014. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tužiteljice dostavljajući novu medicinsku dokumentaciju ujedno preinačio tužbu i to prije provedenog medicinskog vještačenja i financijskog vještačenja, pa tako postavljeni tužbeni zahtjev dakako nije i konačno postavljeni tužbeni zahtjev, što znači da je trošak sastava tog podneska usmjeren na nepotrebno povećanje troškova postupka, koji je dužna snositi sama tužiteljica. Isto tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 01. travnja 2014. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 100,00 eura, s obzirom da je tim podneskom punomoćnik tužiteljice dostavio presliku zdravstvenog kartona, pa tužiteljica može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska po Tbr. 8. točci 4., što je tužiteljici i dosuđeno. Nastavno zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 22. prosinca 2014. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tužiteljice dostavljajući novu medicinsku dokumentaciju ujedno izvijestio sud kako će se na nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Žarka Rašića i dr. Nade Lelas Bahun očitovati tek nakon što zaprimi i nalaz sudskog vještaka oftalmološke struke, što u svakom slučaju ukazuje da je trošak i sastava tog podneska usmjeren na nepotrebno povećanje troškova postupka, što je dužna snositi sama tužiteljica. Jednako tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 06. prosinca 2015. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, s obzirom da se tim podneskom punomoćnik tužiteljice očitovao na iznesene prigovore umješača na nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Žarka Rašića i dr. Nade Lelas Bahun, što je također bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka. Nadalje zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 16. ožujka 2015. godine, podneska od 28. travnja 2015. godine i podneska od 18. veljače 2016. godine, sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je podneskom od 16. ožujka 2015. godine te podneskom od 18. veljače 2016. godine punomoćnik tužiteljice dostavio dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje, što je bilo nepotrebno, s obzirom da sud informaciju o tome dobiva putem računovodstva suda, dok je podneskom od 28. travnja 2015. godine osim što je punomoćnik tužiteljice ponovno preinačio tužbu i to prije provedenog medicinskog te financijskog vještačenja ujedno dostavio presliku platnih lista tužiteljice, koju dokumentaciju je u svakom slučaju mogao dostaviti na bilo kojem ročištu, na koji način bi pokazao da trošak i sastava tog podneska nije usmjeren na nepotrebno povećanje troškova postupka. Nastavno zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 21. srpnja 2017. godine i podneska od 01. ožujka 2018. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je podneskom od 21. srpnja 2017. godine punomoćnik tužiteljice predložio zakazivanje ročišta, što je u svakom slučaju bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka, jer sud zakazuje ročišta bez pismenog prijedloga stranaka, ali prema raspoloživim terminima, dok se podneskom od 01. ožujka 2018. godine očitovao na provođenje dokaza vještačenjem po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, što je mogao i morao učiniti na ročištu 22. veljače 2018. godine. Isto tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 20. studenog 2018. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tužiteljice ističući da nije plaćen predujam za medicinsko vještačenje predložio da sud od istog odustane te pozove tužiteljicu na uplatu predujma za vještačenje po sudskom vještaku kirurgu, što je također bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka. Nadalje zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 04. srpnja 2019. godine, podneska od 24. rujna 2019. godine i podneska od 20. svibnja 2020. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je podneskom od 04. srpnja 2019. godine punomoćnik tužiteljice zatražio dodatan rok za uplatu predujma za financijsko vještačenje, dok je podneskom od 24. rujna 2019. godine dostavio dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje, a podneskom od 20. svibnja 2020. godine punomoćnik tužiteljice je dostavio obračunske liste, koje, kako je navedeno u tom podnesku, omaškom nisu ranije dostavljene. Jednako tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 11. svibnja 2021. godine i podneska od 08. rujna 2021. godine, kao i podneska od 03. prosinca 2021. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je podneskom od 11. svibnja 2021. godine i podneskom od 08. rujna 2021. godine punomoćnik tužiteljice predložio da se tužiteljici dostavi nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, dok je podneskom od 03. prosinca 2021. godine požurivao postupanje suda u predmetnom postupku, što je bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka. Nastavno zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 19. travnja 2022. godine, podneska od 20. travnja 2022. godine, podneska od 18. svibnja 2022. godine, podneska od 22. rujna 2022. godine i podneska od 23. siječnja 2023. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podnescima punomoćnik tužiteljice dostavljao dokaz o uplati predujma za vještačenje, odnosno dostavljao doznake za bolovanje i ujedno predlagao dostavu nalaza i mišljenja, što je bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka. Nadalje zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 24. travnja 2023. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tužiteljice sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 14. travnja 2023. godine sada osim u važećoj valuti euro ujedno postavio i u protuvrijednosti u kunama, što je naprotiv mogao i morao učiniti već u podnesku od 14. travnja 2023. godine, pa je tužiteljica dužna sama snositi trošak sastava tog podneska. Jednako tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 24. svibnja 2023. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer se tim podneskom punomoćnik tužiteljice referirao na odbijanje tuženika na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva, što je naprotiv mogao i morao učiniti na ročištu 02. svibnja 2023. godine, a što rezultira time da je tužiteljica dužna sama snositi trošak sastava tog podneska. Nadalje zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 31. kolovoza 2023. godine i podneska od 21. rujna 2023. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podnescima punomoćnik tužiteljice požurivao postupanje suda, odnosno predložio je odgodu ročišta određenog za dan 11. listopada 2023. godine, pa je tužiteljica dužna sama snositi trošak sastava tih podnesaka. Nastavno zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 20. lipnja 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 1.000,00 eura, jer se tim podneskom punomoćnik tužiteljice dodatno očitovao na navode tuženika i umješača na strani tuženika istaknute na ročištu 12. lipnja 2024. godine ujedno dostavljajući dokumentaciju, potvrdu trgovačkog društva Kraš d.d., što rezultira time da tužiteljica može zbog tim podneskom dostavljene dokumentacije, osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska po Tbr. 8. točci 4., dakle kao za neobrazloženi podnesak, što isti sadržajno i jest, a što je tužiteljici i dosuđeno. Isto tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 21. listopada 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tužiteljice dostavio presliku ugovora o radu navodeći da ne može dostaviti ovjerene platne liste, što je u svakom slučaju bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka. Nastavno zahtjev tužiteljice za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu i na presudu sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 971,93 eura, jer tužiteljica nije platila sudsku pristojbu na tužbu, za koju je u međuvremenu nastupila zastara, ali je obvezna platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 504,70 eura, što je tužiteljici i dosuđeno, s time da je ujedno sud odbio kao neosnovan i zahtjev tužiteljice za naknadom troška pristupa sudskih vještaka u iznosu od 132,72 eura, s obzirom da su sudski vještaci očitujući se na prigovore ostali kod nalaza i mišljenja, što rezultira time da je tužiteljica dužna sama snositi trošak pristupa sudskih vještaka. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VII. izreke presude.

39. Konačno, stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 02. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 04. ožujka 2025. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 504,70 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Umješaču na strani tuženika po punomoćniku

U Zagrebu, dana 04. ožujka 2025. godine