Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-12/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Prehrambena industrija Vindija d.d., OIB: 44138062462, iz Varaždina, Međimurska 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-48/2020-39 od 26. listopada 2023., dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-48/2020-39 od 26. listopada 2023. u točkama I., II izreke te točki III. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tužitelj snosi svoj trošak postupka.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće za ostvareni prekovremeni rad na dane blagdana isplati ukupan iznos od 219,69 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I.) dok se u točki II. odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da na ime razlike plaće za ostvareni prekovremeni rad na dane utorka isplati ukupan iznos od 72,28 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom a u točki III. odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

2. Tužitelj presudu pobija iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) i predlaže presudu preinačiti odnosno istu ukinuti i vratit na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kako je u donošenju pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je, po ocjeni ovog suda, izreka jasna i neproturječna obrazloženju koje sadrži valjane, jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

5. Također tužitelj neosnovano upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. a u vezi čl. 221. a ZPP-a za koji smatra da je počinjena budući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokaza u pogledu dokazivanja opsega prekovremenog rada tuženika. Naime, u ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti u kom, u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

6. U situaciji kada tužitelj ne prihvaća evidenciju prisutnosti na radu dostavljenu po tuženiku, tada je teret dokaza o navedenom, sukladno odredbi čl. 135. st. 1. ZR-a, prešao na tužitelja, koji je trebao dokazati da priložena evidencija ne odražava stvarno stanje njegova rada, što redovnog, što prekovremenog, koji je na tu okolnost predlagao dokaz svojim saslušanjem kao i saslušanjem svjedoka K koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u smislu čl. 8. ZPP-a radi čega je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio opisanu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka. kako je to pravilno i zaključio prvostupanjski sud.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik kao poslodavac isplati iznose naknade plaće na ime prekovremenog rada na dane blagdana i naknade za neiskorišteni godišnji odmor za razdoblje obuhvaćeno tužbom tj. za tražbine koje su s tog osnova dospjele od srpnja 2016., do prosinca 2019.

8. Budući da se radi o sporu male vrijednosti, u istom nije dopušteno isticanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a), pa istaknute žalbene navode kojima tužitelj upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije cijenio.

9. Polazeći od danog utvrđenja:

- da je tužiteljevo radno vrijeme je ugovoreno u trajanju od 40 sati tjedno i to peto dnevni radni tjedan po osam sati;

- da je između stranaka nesporno da je tužitelj radio na radnom mjestu referenta prodaje, te da iz podataka koji se odnose na evidenciju prisutnosti na radu te obračunskih lista (omotnica sa listova 18-149 spisa) je vidljivo da je tužitelj u predmetnom razdoblju radio i prekovremeno;

- da činjenica prekovremenog rada proizlazi upravo iz evidencije prisutnosti na radu kao i isplatnih lista, a koja dokumentacija je dostavljena po tuženiku i bila temelj knjigovodstveno financijskog vještačenja;

- da prema nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstveno financijske struke proizlazi da je u stvari tužitelj u cijelosti i evidentirao, ali i slijedom toga platio tužitelju sav prekovremeni rad pa čak je platio i za određene dane državnih blagdana plaću povećanu za 150%, što znači da je platio za te dane kako rad za blagdan tako i prekovremeni rad. Isto tako nalaz i mišljenje se u tom dijelu ne podudara u cijelosti sa dokumentacijom koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu tj. da je prema tome u navedenom razdoblju tužitelj je imao ukupno 264 prekovremena sata time da radom u komercijalnom sektoru [adresa] nije radio prekovremeno. Gornji broj prekovremenih sati je tužitelju uredno i plaćen u ukupnom iznosu od 8.684,58 kn što je vidljivo iz tabele sa lista 209 nalaza. Nadalje vještakinja je u svom nalazu i mišljenju utvrdila i razdoblja korištenja godišnjeg odmora od strane tužitelja u traženom razdoblju te je utvrdila da je tužitelj doista iskoristio u istom razdoblju i godišnji odmor za 2018., ali i 2019. dok nije iskoristio svega 6 dana razmjernog godišnjeg odmora za 2020., ali mu je naknada za taj neiskorišteni godišnji odmor isplaćena zajedno sa plaćom za mjesec travanj 2020. i to u iznosu od 1.701,82 kn. Vještakinja je isto tako u nalazu navela da je tužitelju refundiran i sav trošak koji je imao za plaćanje trajektnih karata kada je iste zatražio od tuženika.

10. Iz navedenog prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su tužitelju doista u traženom razdoblju bili plaćeni svi prekovremeni sati, a također mu je isplaćena i sva naknada za godišnji odmor radi čega tužbeni zahtjev pravilno odbijen uz pravilnu primjenu Pravilnika o plaćama tuženika (listovi 264-265 spisa) temeljem kojeg je tuženik kao poslodavac tužitelju kao radniku odredio povećanje plaće i to kako za prekovremeni rad tako i za rad u dane blagdana i neradne dane te rad nedjeljom, a koji se svi dodaci i kumuliraju.

11. Iz navedenih razloga pobijana presuda je potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP- a kao u izreci, kako u pogledu odluke o glavnoj stvari tako i u pogledu odluke o trošku.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Sutkinja:

Lidija Bošnjaković