REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-355/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Arleni Čop, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika ID, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Matijeviću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade za isplaćeno uzdržavanje, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž Ob-74/2024-2 od 12. rujna 2024., kojim je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-429/2023-13 od 26. lipnja 2024., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje podnošenja revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž Ob-74/2024-2 od 12. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška sastava odgovora na prijedlog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž Ob-74/2024-2 od 12. rujna 2024., uz tvrdnju da su pobijane odluke nezakonite.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio je više pravnih pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. U kojem trenutku osoba stiče pravo na podnošenja zahtjeva za naknadu isplaćenog uzdržavanja od osobe čija obveza uzdržavanja nije utvrđena? 2. Je li otac djeteta rođenog izvan braka, čije očinstvo nije bilo utvrđeno sudskom odlukom niti priznanjem majke koja je poricala očinstvo do djetetove pete godine i uskratila ocu prava da činjenicu očinstva upiše u matične knjige, u obvezi naknaditi isplaćeno uzdržavanja iz čl. 278. ObZ-a, za razdoblje prije dana upisa njegova očinstva u matične knjige?

3. Je li pala u zakašnjenje radi neispunjenja neutvrđene i neodređene novčane obveze osoba konkretno otac djeteta rođenog izvan braka, čije očinstvo nije bilo utvrđeno sudskom odlukom niti priznanjem i dopuštenjem majke djeteta da činjenicu očinstva upiše u matične knjige?

4. Je li temeljem odredbe čl. 29.st.1. ZOO-a pored glavnice dužna platiti i zatezne kamate iz čl. 29.st.1.ZOO-a, osoba koja nema saznanje o svojoj obavezi? 5. Je li drugostupanjski sud ovlašten preinačiti prvostupanjsku odluku doneseno prema uputi drugog drugostupanjskog suda?

6. Je li drugostupanjski sud ovlašten po žalbi majke preinačiti prvostupanjsku odluku u postupku radi naknade isplaćenog uzdržavanja iz čl. 287.st.3 ObZ-a, temeljeći odluku na standardu oca?

7. Je li drugostupanjski sud ovlašten mijenjati činjenično stanje i sadržaj prvostupanjske odluke bez prethodnog utvrđivanja činjenica na kojima temelji svoju odluku kojom preinačuje prvostupanjsku odluku doneseno prema uputi drugog drugostupanjskog suda?“.

3. Kao razloge važnosti naznačenih pitanja naveo je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1239/2016-2 od 7. prosinca 2016., odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Mikulić protiv Hrvatske (Odluka od 07.12.2000./ Zahtjev br. 53176/99), te rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ob- 67/2023-2 od 12. listopada 2023., tvrdeći da su iznesena pravna shvaćanja u pobijanoj odlici protivna pravnim shvaćanjima iznesenim u citiranim odlukama.

4. U odgovoru na prijedlog tužiteljica osporava njegovu osnovanost, predlaže isti odbiti i traži trošak sastava odgovora na prijedlog.

5. Prijedlog je neosnovan.

6.1. Odredbom čl. 387. st. 2. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. toga zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.

6.2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su u odnosu na postavljena pitanja izneseni neodgovarajući razlozi važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se shvaćanjem iznesenim u odlukama naznačenim kao razlozi važnosti ne odgovara niti na jedno postavljeno pitanje, pa utoliko za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti. Osim toga iz prijedloga nije moguće nedvojbeno utvrditi zašto bi postavljena pitanja bila važna za odluku u ovom sporu, a osobito zašto bi rješavanje istih pitanja bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tuženik prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.

8.1. Tvrdnje tuženika kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenog pitanja se u potpunosti svode na prepisivanje vlastitih, ranijih, žalbenih navoda. Ponavljanje žalbenih razloga nedvojbeno upućuje na to da tuženik nije obrazložio zašto bi postavljena pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenom pravnom pitanju bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženik u prijedlogu uopće ne navodi, odnosno ne ukazuje na neujednačenost sudske prakse u pogledu naznačenih pitanja, odnosno na postojanje prakse kojim bi se moglo opravdati podnošenje prijedlog za dopuštenje revizije nego zapravo u prijedlogu samo ukazuje na navodnu pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja pobijanih presuda, a što u vidu ispunjenja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije nije dovoljno za dopuštenost prijedloga.

8.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1239/2016-2 od 7. prosinca 2016., nije odgovoreno ni na jedno pitanje naznačeno u predmetnom prijedlogu, a odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Mikulić protiv Hrvatske (Odluka od 07.12.2000./ Zahtjev br. 53176/99) odnosi se na povredu prava na suđenje u razumnom roku, te ni u njoj nije izneseno ni jedno pravno shvaćanje koje bi bilo odgovor na bilo koje od naznačenih pitanja. Rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ob-67/2023-2 od 12. listopada 2023., ne može biti razlog važnosti jer se radi o odluci kojom je ukinuta prvostupanjska presuda, pa taj sud nije vezan, u ponovljenom suđenju, za ranije izneseno pravno shvaćanje, te iz tog razloga ni takva (ukidna) odluka nije razlog važnosti naznačenim pitanjima.

9. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je iz navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.

10. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić