Poslovni broj: 3 K-54/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Luciji Lisac, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanje Adžaga, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog ŽR i II. optuženog HR, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broje: KOmp-DO- 29/22 od 2. kolovoza 2022., sada optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj: KOmp-DO-19/2024, nakon javne rasprave održane u prisutnosti savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici NR, I. optuženog ŽR i II. optuženog HR, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine br.: 152/08, 76/06, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP),

I. optuženi ZR, zv. Ž, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin MR i BR, rođ. BR, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, otac jednog djeteta, elektromehaničar, zaposlen u PPK mesna industrija u Karlovcu, sa primanjima u visini 1.000 eura, bez imovine veće vrijednosti, osuđivan

i

II. optuženi HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin MR i ĐR, rođ. H, rođen **.**.2001. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, bez djece, instalater grijanja i klimatizacije, nezaposlen, bez primanja, uzdržava se od strane oca, bez imovine veće vrijednosti, osuđivan

k r i v i  s u

što su

13. ožujka 2022. oko 02,00 sata u Karlovcu, Donje Mekušje bb, zajedno i po prethodnom dogovoru, u cilju da ga teško tjelesno ozlijede, fizički napali OR na način da je I.okr. ZR za vrijeme dok se UR nalazio u parkiranom vozilu na mjestu suvozača, prišao istome, otvorio vrata vozila i imenovanog udario šakom u glavu, a nakon što je potom UR izašao iz vozila, prišao mu je II.okr. HR te ga nekoliko puta udario šakom u glavu, nakon čega ga je I.okr. ZR još jednom udario šakom u glavu, zbog čega je UR pao na tlo, gdje ga je I.okr. ZR nastavio nogom više puta udarati u predjelu glave, uslijed kojih udaraca je UR zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma prednjeg, stražnjeg i unutarnjeg zida desnog maksilarnog sinusa s pomakom i prijelom prednjeg i stražnjeg zida lijevog maksilarnog sinusa,

dakle, drugog teško tjelesno ozlijedili,

čime su počinili kazneno djelo protiv života i tijela -teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11).

II. Temeljem članka 118. stavak 1. KZ/11 I. optuženi ZR

osuđuje  se

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 I. optuženiku ŽR se izriče uvjetna osuda i određuje se da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako I. optuženik za vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 118. stavak 1. KZ/11 II. optuženi HR

osuđuje  se

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

V. Na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 II. optuženiku HR se izriče uvjetna osuda i određuje se da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako II. optuženik za vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 148 stavak 1. i članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP-a I. optuženi ZR i II. optuženi HR su dužni podmiriti paušalni trošak kaznenog postupka u visini 50,00 eura (slovima: pedeset eura) svaki u roku petnaest dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu (dalje u tekstu ODO Karlovac) podiglo je pred Općinskim sudom u Karlovcu optužnicu protiv I. optuženika ŽR i II. optuženika HR, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-10/2024-4 od 6. ožujka 2024. predmetni kazneni postupak ustupljen je Općinskom sudu u Velikoj Gorici.

2. I. optuženik ZR je, očitujući se o osnovanosti optužbe, iskazao da se smatra krivim te da je točno da je djelo počinio upravo na način na koji mu se to stavlja na teret optužnicom te je suglasan sa predloženom vrstom i mjerom kazne.

3. II. optuženi HR je također iskazivao kako se smatra krivim te su u cijelosti točni navodi iz optužnice i suglasio se sa predloženom vrstom i mjerom kazne.

4. Tijekom postupka sud je pročitao dokaze i to prijavu Opće bolnice Karlovac (list 9), liječničku dokumentaciju (list 10-12), zapisnik o ispitivanju optuženog HR, uz reprodukciju audio video snimke (list 19-21), zapisnik o ispitivanju optuženog ŽR uz reprodukciju audio video snimke (list 23-25), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka (list 28-29), zapisnik o ispitivanju žrtve OR (list 43-46). Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz kaznene evidencije I. i II. optuženike.

5. I. optuženi ZR i II. optuženi HR su se u odnosu na kazneno djelo koje im je stavljeno na teret očitovali da se smatraju krivim, te su učinili nespornim sve činjenične navode optužnice, zbog čega je sud utvrdio da su ovakvim postupanjem I. i II. optuženi ostvarili sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela koje im je stavljeno na teret.

6. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP-a, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju su I. optuženi ZR i II. optuženi HR osuđeni, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

7. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na I. i II. optužene ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

8. Stupanj krivnje kod I. optuženog ČR i II. optuženog HR je maksimalan jer su postupali s izravnom namjerom, svjesni protupravnosti svog postupanja i ubrojivi. Pobude iz kojih je počinjeno kazneno djelo ne odudaraju od uobičajenih motiva počinjenja takvih kaznenih djela. Jačina ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra i okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno ukazuje na prosječan stupanj upornosti i kriminalne volje.

9. Prilikom odabira kazne sud je i I. optuženom ŽR i II. optuženom JR cijenio kao olakotnu okolnost da su isti priznali počinjenje kaznenog djela koje im se stavlja na teret. Svojim priznanjem ne samo da su pridonijeli bržem utvrđivanju činjeničnog stanja i okončanju postupka, već su time pokazali i svijest o neprihvatljivosti ponašanja, odmak od negativnih posljedica svog protupravnog ponašanja kao i spremnost da se nadalje ponašaju u skladu sa zakonom. Sud je otegotnim cijenio prethodnu osuđivanost I. optuženog ŽR za kazneno djelo pronevjere, a II. optuženog HR za kazneno djelo nepružanja pomoći osobi nakon prometne nesreće (počinjeno u Njemačkoj).

10. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11 te je uzeto u obzir da su I. i II. optuženi prihvatili prijedlog vrste i mjere kazne predložene po zastupniku optužbe, pa im sud nije niti mogao izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene.

11. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, I. optuženog ŽR i II. optuženog HR osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine svaki, međutim ocjena je suda da nije nužno izvršiti izrečenu kaznu zatvora, već je za postizanje svrhe kažnjavanja dostatno izreći I. i II. optuženima uvjetnu osudu.

12. I. optuženom FR i II. optuženom HR će ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će im biti omogućeno da ostankom na slobodi pokažu kako je navedena kazna sada konačno djelovala i utjecala na njih u smislu specijalne prevencije i da ovakvo postupanje više neće biti pravilo ponašanja u njihovu životu. Na taj način će biti postignuta svrha specijalne prevencije, te će utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest I. i II. optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.

13. Također, sud je temeljem čl. 148. stavak 1. u svezi s čl. 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a odlučio da su I. optuženi ZR i II. optuženi HR dužni podmiriti paušalni trošak postupka u visini 50,00 eura svaki, u roku petnaest dana od pravomoćnosti presude.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici 4. ožujka 2025.

ZAPISNIČAR:

Sutkinja:

Sanja Adžaga

Lucija Lisac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje nadležni sud.