Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-117/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-423/2020-51 od 13. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-423/2020-51 od 13. prosinca 2024.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu gdje je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.070,17 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. ožujka 2019. do isplate te u dijelu troškova parničnog postupka do iznosa od 3.118,48 eura sa zateznom kamatom od 13. prosinca 2024. do isplate

-potvrđuje pod točkom III. izreke

- preinačava pod točkom I. izreke u dijelu troškova parničnog postupka koji prelaze iznos od 3.118,48 eura do iznosa od 3.493,48 eura te se sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja CK za isplatom troškova parničnog postupka koji prelaze iznos od 3.118,48 eura do iznosa od 3.493,48 eura sa zateznim kamatama

II. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-423/2020-51 od 13. prosinca 2024. pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.070,17 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. ožujka 2019. do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.493,48 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2024. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 106,48 eura dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude u dijelu točke I. izreke preko nespornog iznosa naknade štete od 1.700,00 eura, nespornog iznosa troškova parničnog postupka u visini od 1.500,00 eura te u cijelosti u odnosu na točku III. izreke gdje je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja preko nepobijanog dijela te obveže tužitelja na naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženiku.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana i djelomično neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbi činjenično upire tuženik. No u konkretnom slučaju materijalno pravo je pogrešno primijenjeno u pogledu troškova postupka.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom štete. Tužitelj tužbom prvotno potražuje isplatu štete u iznosu od 29.800,00 kuna koji iznos je umanjio za nesporno isplaćenih 9.800,00 slijedom čega potražuje daljnju isplatu u visini od 20.000,00 kuna.

6.1. Podneskom od 30. lipnja 2020. (list 67 spisa) tužitelj vrši preinaku tužbe te potražuje isplatu sveukupne štete u visini od 35.000,00 kuna.

6.2. Podneskom od 28. siječnja 2022. (list 94 – 96 spisa) tužitelj potražuje isplatu daljnje štete u ukupnom iznosu od 16.400,00 kuna, a koji iznos je iskazao u eurima na ročištu od 20. studenog 2024. (list 137 spisa) tj. potražuje iznos od 2.176,65 eura. Dakle, navedenim podneskom tužitelj je izvršio djelomično povlačenje tužbe kojem djelomičnom povlačenju se tuženik nije protivio ali je potraživao trošak u odnosu na djelomično povučeni dio.

7. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu štete u iznosu od 2.070,17 eura sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2019. do isplate, dok odbija zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete u visini od 106,48 eura.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da se 6. rujna 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala ĆK upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vozilo bio zaključen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti od strane tuženika;

- da je tužitelj upravljao motociklom reg. oznake [registarska oznaka];

- da je u prometnoj nezgodi tužitelj zadobio ozljede;

- da je prometnu nezgodu skrivila vozačica vozila osiguranog kod tuženika;

- da nije sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost tuženika;

- da se tužitelj 1. ožujka 2019. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete;

- da je tuženik na ime naknade štete isplatio tužitelju nesporan iznos od 9.800,00 kuna;

- da su stranke sporazumno utvrdile cijenu sata tuđe pomoći u iznosu od 2,65 eura;

- da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera ukupno tri dana, srednjeg intenziteta, trajnog karaktera osam dana, te slabijeg intenziteta, trajnog karaktera četrdesetpet dana;

- da je tužitelj trpio neugodnosti vezanih za RTG i MR snimanja, obavljanja drugih pretraga i kontrola, imobilizacije, obavljanja fizikalne terapije;

- da je kod tužitelja došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti u visini od 6%;

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od četrdesetpet dana po dva sata dnevno, te dvadeset dana po jedan sat dnevno;

- da kod tužitelja nisu zaostale trajne psihičke smetnje zbog štetnog događaja;

- da je tužitelj pretrpio intenzivan primarni strah u trenutku štetnog događaja, nakon čega je uslijedio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od trideset dana;

- da su ozljede tužitelja u uzročnoposljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

9. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tuženik u žalbi iznosi prijedlog za donošenje dopunskog rješenja na način da prvostupanjski sud odluči o troškovima parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbe. Nadalje navodi kako prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade tužitelju dosudio iznos koji premašuju iznos predviđen orijentacijskim kriterijima. Osim toga tuženik osporava i uzročnu vezu prijeloma slabinskog kralješka kod tužitelja sa štetnim događajem obzirom je tužitelju prijelom slabinskog kralješka dijagnosticiran protekom više od devet mjeseci nakon štetnog događaja. Tuženik osporava i tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete te cijeni da one ne mogu teći od podnošenja odštetnog zahtjeva. Tuženik navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu troškova parničnog postupka obzirom je primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – nastavno Tarifa) za sve radnje koje je priznao tužitelju iako su pojedine radnje poduzete prije nego li je navedena Tarifa stupila na snagu. Nadalje, prvostupanjski sud je neosnovano tužitelju priznao trošak podnesaka od 8. lipnja 2020. i 30. lipnja 2020. u punom iznosu kao i trošak pristupa na ročište od 2. veljače 2022. Također i trošak podneska od 28. siječnja 2022. ne može se smatrati opravdanim kao niti priznanje sastava troška tri podneska po 25 bodova. Nadalje, tuženiku nije priznat trošak predujma za provođenje vještačenja po radiologu i trošak pristupa vještaka na ročište radi usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja, koji trošak se priznaje bez obzira na uspjeh u postupku.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio zateznu kamatu počevši od 2. ožujka 2019. Naime, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice i to počevši od 2. ožujka 2019. do isplate. Ovo stoga jer je tužitelj 1. ožujka 2019. podnio odštetni zahtjev tuženiku, a koja činjenica je među strankama nesporna. Člankom 12. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. nastavno: ZOOP) propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da u slučaju neizvršavanja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1. navedenog članka, oštećena osoba ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tijekom postupka prvostupanjski sud utvrdio je kako tuženik nije u propisanom roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva, dostavio tužitelju utemeljeni odgovor iz kojeg razloga ne prihvaća zahtjev tužitelja za naknadom štete. Naime, spisu prileži samo očitovanje tuženika o tome da procijenjena visina štete iznos 9.800,00 kuna dok ne postoje razlozi zbog kojih u preostalom dijelu nije opravdan zahtjev tužitelja za naknadom štete. Stoga sukladno navedenoj odredbi tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na dužni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Navedeno shvaćanje tuženika prema kojem zatezne kamate teku od dana završetka liječenja odnosno kojim se poistovjećuje pojam završenog liječenja s nastankom štete protivan je kako odredbi članka 12. točka 4. ZOOP-a tako i pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-373/2022. od 29. studenog 2022., Rev- 1056/2017. i dr. Stoga je u navedenom dijelu odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska odluka kako je to navedeno u izreci ove presude.

10.1. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud tužitelju dosudio neopravdano visok iznos na ime pravične novčane naknade. Naime, prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) prvostupanjski sud vodio je računa o težini ozljeda tužitelja, okolnostima konkretnog slučaja, jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, činjenicu da je tužitelj bio podvrgnut različitim snimanjima, da je tužitelj obavljao višestruke kontrole te ukupnu neizvjesnost koja je pratila cijelokupan tijek liječenja. Također orijentacijski kriteriji na koje ukazuje tuženik nisu puka matematička formula koja služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade već pravična novčana naknada ovisi o svim elementima konkretnog slučaja, a koji utječu na pravo na isplatu pravične novčane naknade. Sve okolnosti konkretnog slučaja prvostupanjski sud je imao u vidu, sigurno i uvjerljivo obrazložio, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

10.2. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je prijelom slabinskog kralješka kod tužitelja dijagnosticiran tek protekom više od 9 mjeseci od štetnog događaja navodi se da je na navedenu okolnost prvostupanjski sud proveo vještačenje po dr. TK i po dr. Ivici Mažuraniću. Naime, oba vještaka zaključila su kako je prijelom trupa trećeg slabinskog kralješka kod tužitelja u uzročnoj vezi sa štetnim događajem te tuženik tijekom postupka nije dokazao da prijelom trećeg slabinskog kralješka kod tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Osim toga ne radi se niti o prijelomu koji bi bio posljedica degenerativnih promjena, a izuzev traumatskog događaja iz rujna 2018. tj. štetnog događaja u kojem je tužitelj zadobio ozljede, nije postojala niti jedna druga trauma kod tužitelja koja bi prouzrokovala navedeni prijelom trupa trećeg slabinskog kralješka. Također i vremenski razmak od štetnog događaja do dijagnoze prijeloma je prihvatljiv u radiološkoj struci u smislu uzroka i posljedica, a kako to proizlazi iz iskaza vještaka Mažuranića. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je i navedena ozljeda u uzročnoposljedičnoj vezi sa štetnim događajem te su stoga i u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

11. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada je tužitelju za sve radnje dosudio naknadu u visini od 2,00 eura za jedan bod. Naime, tarifnim brojem 52. stavak 3. Tarife propisano je kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troška zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Ovakav stav iskazan je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024. Dakle, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno primijenio navedenu Tarifu i vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. navedene Tarife.

12. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva. Naime, nesporno je da je tužitelj podneskom od 28. siječnja 2022. izvršio djelomično povlačenje tužbe na način da je umjesto ranije potraživanih 35.000,00 kuna sada potraživao iznos od 16.400,00 kuna. U odnosu na povučeni dio tužbe tuženik se s istim suglasio sukladno odredbi članka 193. stavak 3. ZPP-a, ali je potraživao trošak postupka u odnosu na povučeni dio tužbe. No tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na djelomično povučeni dio tj. za iznos od 18.600,00 kuna (2.468,64 eura) jer se radi o povlačenju koje je unutar istog razreda odvjetničke tarife i za uspjeh tužitelja i za uspjeh tuženika te je stoga pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u odnosu na djelomično povučeni dio tužbe. Dakle, povučeni dio tužbenog zahtjeva nalaze se u istom razredu odvjetničke Tarife kao i preostali dio tužbenog zahtjeva o kojem je u postupku dalje raspravljano.

13. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud tužitelju neosnovano priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva jer isti nije bio nužan za vođenje parničnog postupka. Naime, prvostupanjski sud je opravdano priznao tužitelju naknadu troška za sastav odštetnog zahtjeva jer je, sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a, navedeni trošak bio nužan i opravdan. Ovo stoga jer od primitka odštetnog zahtjeva nastaje obveza tuženika očitovati se na isti te obrazložiti ponudu za naknadu štete odnosno isplatiti u cijelosti ili djelomično štetu, a sve sukladno odredbi članka 12. stavak 1. ZOOP-a te od dana podnošenja zahtjeva tužitelji imaju pravo na isplatu zateznih kamata sukladno članku 12. stavak 4. ZOOP- a.

13.1. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud neosnovano priznao tužitelju naknadu troškova za sastav podneska od 8. lipnja 2020., 28. siječnja 2022. kao i trošak ročišta od 2. veljače 2022. Naime, podneskom od 8. lipnja 2020. tužitelj se detaljno i obrazloženo očitovao na tuženikov odgovor na tužbu te je stoga prvostupanjski sud pravilnom primjenom Tbr. 8. točka 1. Tarife priznao naknadu tužitelju u iznosu od 100 bodova. Također na ročištu od 2. veljače 2022. raspravljalo se o glavnoj stvari te je prvostupanjski sud opravdano tužitelju priznao naknadu troška navedenog ročišta sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife. Osim toga tužitelju i za podnesak od 28. siječnja 2022. pravilno je prvostupanjski sud priznao naknadu troškova postupka sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife obzirom se radi obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka.

13.2. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud neosnovano odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova predujma za provođenje vještačenja. Naime, tuženik je uplatio trošak za provođenje vještačenja po vještaku Ivici Mažuraniću na okolnost utvrđivanja je li ozljeda u vidu prijeloma slabinskog kralješka mogla nastati u štetnog događaju od 6. rujna 2018. obzirom je tuženik osporavao da bi navedena ozljeda nastala u štetnom događaju od 6. rujna 2018. Kako iz provedenog vještačenja po vještaku Ivici Mažuraniću prvostupanjski sud utvrđuje da je navedena ozljeda nastala u štetnom događaju od 6. rujna 2018. to je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tuženika za naknadom navedenog troška obzirom provedenim vještačenjem nisu potvrđeni navodi tuženika. Dakle, provođenjem navedenog vještačenja tuženik nije uspio u postupku dokazati osnovanost svojih prigovora.

14. Imajući u vidu navedeno, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđena je prvostupanjska odluka, a kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

15. Osnovan je žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na podneske od 30. lipnja 202., 19. veljače 2020., 24. studenog 2020. i 3. listopada 2020. Naime, podneskom od 30. lipnja 2020. tužitelj je izvršio povećanje svog potraživanja te se ne radi o obrazloženom podnesku nego o tzv. ostalim podnescima za koje tužitelju pripada naknada u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8. točka 4, a ne kako je to prvostupanjski sud pogrešno priznao tužitelju u visini od 100 bodova. Nadalje i podneskom od 19. veljače 2020 tužitelj je dostavio potvrdu o uplati sudske pristojbe na tužbu, dok je podnescima od 24. studenog 2020. i 10. veljače 2022. tužitelj dostavio dokaz o uplati predujma za provođenje vještačenja. Navedeni troškovi nisu bili opravdani i nužni te je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao naknadu u visini od 25 bodova za svaki podnesak. Stoga je u dijelu koji prelazi iznos od 3.118,48 eura do dosuđenog iznosa od 3.493,48 eura valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sve sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP.

16. Obzirom tuženik žalbom nije uspio u pogledu glavne stvari dok je uspio samo djelomično u pogledu sporedne stvari odnosno troškova parničnog postupka, sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

17. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak