REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž 99/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv prvo tuženika MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Marčan & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], B [adresa], i drugo tuženice Addiko bank d.d. (OIB:14036333877) sa sjedištem u [adresa], zastupane po članovima uprave BĆČ i JĆ, a ovi po punomoćnicima- odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj: P-2225/2024-6 od 13. prosinca 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice BĆ iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj: P-2225/2024- 6 od 13. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1.Proglašava se ovrha Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1399/15, na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-I nedopuštenom te se u odnosu na tu nekretninu ukidaju sve ovršne radnje, sve u roku 15 dana.

2. Tuženici su dužni u roku od 8 dana naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši danom donošenja prvostupanjske presude i sve do isplate."

II Nalaže se tužiteljici da naknadi drugo tuženici troškove ovog postupka u iznosu od 1.082,50 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ove banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno uložila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi da se tužiteljica prije pokretanja ovrhe nije mogla upisati kao vlasnica jer za to nisu postojali uvjeti. Smatra da sud nije sagledao sadržaj isprava čime je počinio povredu iz čl. 354.st.2. točka 11. ZPP-a. Ovršni postupak je pokrenut 18.12.2014., a izjave su ovjerene 16.7.2010. pa nije jasno zašto sud navodi da su izjave dane s ciljem izbjegavanja ovršnog postupka. Ističe da je tužiteljica predmnijevana vlasnica predmetne nekretnine te ima pravo spriječiti ovrhu. Sud pogrešno navodi da je EĆ u ovršnom postupku isticao prigovor prava na dom. Isti je isticao prigovor prava na dom u odnosu na kuću upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] u kojoj živi. Sud nije saslušao tužiteljicu da razjasni ove činjenice. Navodi da je pri provedbi testa razmjernosti na pitanje je li miješanje bilo nužno trebalo odgovoriti sa ne jer se radi o naplati potraživanja Addiko banke i ovrha se vodi ne samo na nekretnini u kojoj živi tužiteljica nego i na kući u vlasništvu I tuženika. Predlaže da sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

4.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom ovrha koja se vodi pred ovim sudom pod brojem Ovr-1399/15 na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-I. U tužbi tužiteljica navodi da predmetna nekretnina predstavlja njeno vanknjižno vlasništvo te opisuje način stjecanja iste, te navodi da je samohrana majka i nema drugi dom. Uvidom u rješenje ovog suda pod poslovnim brojem Ovr- 1399/15 od dana 13. rujna 2021. godine slijedi da je tužiteljica kao treća osoba upućena na ovu parnicu radi isticanja prigovora da stanuje u predmetnoj nekretnini s dvoje malodobne djece i da joj je ovršenik brat koji se obvezao isplatiti joj iznos od 25.000 eura do 1. siječnja 2012. godine u kojem slučaju bi se iselila iz iste nekretnine.

5.1. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka slijedeće činjenice:

- da iz ugovora o vlasništvu, pravima i obvezama kuće sa dvorištem od dana 2. lipnja 2012. te Izjavama od dana 16. srpnja 2010. godine slijedi da je tužiteljica sa svojim bratom ovršenikom i tuženikom EĆ zaključila ugovor predmet kojega je kuća s dvorištem oznake čest. 1679 k. o. [katastarska općina]-I iz kojeg je vidljivo da je ista posjednica kuće te se obvezuje iseliti iz iste kada joj EĆ isplati iznos od 25.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene kuće

- da iz presude na temelju priznanja od 4. siječnja 2022. godine slijedi da je tuženik pod 1) EĆ priznao tužiteljici pravo vlasništva čest. 1679 k. o. [katastarska općina]-I za cijelo

- da iz povijesnog prikaza izvatka iz zk za čest. 1679 k. o. [katastarska općina]-I slijedi da je tuženik pod 1) upisani vlasnik za cijelo od 2011. godine, a da se ovrha pod poslovnim brojem Ovr-306/2014 (sada Ovr-1399/15) zabilježila temeljem rješenja Općinskog suda u Pagu i to utvrđivanjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. (pravni prednik tuženika pod 2) Addiko bank dd)

- da iz iskaza tužiteljice u odnosu na pravo na dom proizlazi da je u kući živjela 95 i 96. godine kada je otišla u Rijeku, a iz Rijeke se definitivno i konačno vratila u [adresa] u predmetnu kuću u studenom 2006. godine sa svojim djetetom te joj se u kući kasnije rodila i kćer. Danas u kući žive njih troje, djeca su u dobi od 15 i 16 godina i redovno se školuju u Zadru i na Pagu. Radi kao skladištar u kampu Straško i plaća joj je 6.113 kuna za što prilaže obračun plaće. Ima tri kredita što je ukupno dođe cca 4.000,00 kuna mjesečno. Kćer joj je bolesna, imala je operaciju kičme i ponovo mora s njom na operaciju za što prilaže dokaz. Kćer također ima disleksiju i disgrafiju, prilagođeni program u nastavi i mora barem jednom mjesečno kod psihologa. Nema drugi izvor prihoda, ne bavi se turizmom, a 2018. godine joj je umro suprug. Nema nikakvih drugih nekretnina u svom vlasništvu gdje bi mogla živjeti.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud zaključuje kako nije od značaja dio iskaza tužiteljice u kojem se poziva na dogovore i potpisane isprave s njezinim bratom EĆ ovdje prvotuženikom, budući da je isti nedvojbeno upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmeta spora za cijelo. U odnosu na dio iskaza u kojem tužiteljica navodi da živi u predmetnoj nekretnini i da joj ista predstavlja dom, te da nema druge nekretnine za živjeti sa svojom obitelji, kao i u dijelu u kojem navodi teške materijalne, socijalne i zdravstvene prilike, prvostupanjski sud joj poklanja svoju vjeru.

6.1. Uvidom u povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I slijedi da je prvo tuženik EĆ upisan kao vlasnik za cijelo od 2011., a da se ovrha pod poslovnim brojem Ovr-306/2014 (sada Ovr-1399/15) zabilježila temeljem rješenja Općinskog suda u Pagu i to utvrđivanjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., pravnog prednika drugo tuženice. Drugo tuženica je pokrenula predmetni ovršni postupak na temelju valjane ovršne isprave te je postupala s povjerenjem u zemljišnu knjigu za ovu katastarsku općinu, kada je zatražila i ishodovala zabilježbu ovrhe u zemljišnoj knjizi u odnosu na predmetnu nekretninu.

6.2. S druge strane, sud pravilno zaključuje da tužiteljica nije postupala savjesno odnosno s potrebnom pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva, jer ukoliko je smatrala da je vlasnica predmetne nekretnine i da posjeduje valjanu ispravu podobnu za upis u zemljišnu knjigu u odnosu na knjižnog prednika prvo tuženika, trebala je ishoditi navedeni upis u zemljišnoj knjizi. Ona to nije učinila jer nije imala odgovarajuću ispravu za upis prava vlasništva, s obzirom da gore citirani ugovor i ovjerene izjave, ne predstavljaju valjane pravne osnove za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Stoga pozivanje na prethodno navedene isprave kao osnove za stjecanje prava vlasništva i uknjižbu istog u zemljišnoj knjizi ne predstavljaju valjani pravni temelj za obustavu predmetne ovrhe, niti se mogu suprotstaviti pravu drugo tuženika na prodaju predmetne nekretnine i namirenje istog iz njezine vrijednosti.

6.3. Osim toga, presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-1947/21 od 4.1.2022. na koju se tužiteljica u žalbi poziva, predstavlja nedopušteno raspolaganje stranka, budući sukladno odredbi članka 84.st.3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – u daljnjem tekstu OZ) nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti bilo kojeg drugog stvarnog prava utemeljenog na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta. Presuda je donesena 4.1.2022. a zabilježba ovrhe na predmetnoj nekretnini je od 23.12.2014.

7. Imajući u vidu isprave na temelju kojih je pokrenut predmetni ovršni postupak, postupanje ovršenika UĆ u tom postupku kao i nemogućnost sprječavanja prodaje nekretnine i namirenje iz njene vrijednosti, prigovor treće osobe BĆ i pokretanje ovog postupka od strane iste, s obzirom da ona ne posjeduje valjane isprave kojima bi dokazala svoje pravo vlasništva ove nekretnine stečeno prije pokretanja predmetne ovrhe, prvostupanjski sud to smatra samo još jednim manevrom kako bi se spriječilo namirenje tražbine drugo tuženice te eventualno iseljenje ovdje tužiteljice i njezine obitelji iz predmetne nekretnine. Drugo tuženičino miješanje u pravo na dom tužiteljice je utemeljeno na zakonskim odredbama, s obzirom da je ona na temelju ovršne isprave pokrenula ovršni postupak prisilnom prodajom i namirenjem. Nadalje, drugo tuženica je postupala s povjerenjem u zemljišne knjige s obzirom da je raspolagala s valjanim vlasničkim listom u kojem je predmet spora bio upisan na ime prvo tuženika. Takvo njezino postupanje je legitimno jer je usmjereno na ostvarivanje citiranim ugovorom o kreditu i pripadajućim aneksom preuzetih obveza odnosno ostvarivanju ekonomske koristi koja je bila motiv iste za njegovo zaključenje. Takvo miješanje je nužno u demokratskom društvu i opravdano je, budući da je ovršenik prestao plaćati ugovorom dospjele pojedinačne obveze. Štoviše, drugo tuženica je bila prisiljena raskinuti predmetni ugovor o kreditu, kako bi mogla pokrenuti prisilni postupak naplate.

8. S druge strane, prvostupanjski sud prihvaća navod tužiteljice da se radi o njezinom domu. Međutim, stav je istog da je tužiteljica od početka pokretanja ovršnog postupka bila upoznata s istim. Nadalje, ista se uključila u predmetni ovršni postupak tek protekom 7 godina od pokretanja istog i to nakon što je njezin brat tamo ovršenik EĆ u više navrata neuspješno pokušavao ishodovati odgodu ovrhe, bez uspjeha isticao prigovor prava na dom u odnosu na ovu nekretninu, i to u fazi donošenja rješenja o dosudi nekretnine. Dakle, tužiteljica nije postupala savjesno. Stoga prvostupanjski sud pravilno smatra da tužiteljica nije postupala u dobroj vjeri. Dakle, po stavu suda namirenje drugo tuženice iz vrijednosti predmetne nekretnine odnosno moguće iseljenje tužiteljice ne bi predstavljalo povredu prava na dom, niti bi to pravo bilo jače od prava drugo tuženice na namirenje tražbine od prvo tuženika prisilnim putem iz vrijednosti nekretnine čiji je stvarni vlasnik.

9. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud, a tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke. Neosnovani su navodi tužiteljice da miješanje nije bilo nužno jer je drugo tuženičino miješanje u pravo na dom tužiteljice je utemeljeno na zakonskim odredbama, s obzirom da je ona na temelju ovršne isprave radi namirenja dospjele tražbine, pokrenula odgovarajući ovršni postupak prisilnom prodajom i namirenjem. Sud je rješenje o ovrsi Ovr 306/14 izdao 22.12.2014., a tužiteljica podnosi prigovor tek 18.2.2021., dok je vještak svoj nalaz izradio još 11.5.2017. tako da je ista nedvojbeno bila upoznata da se vodi ovaj ovršni postupak.

10. Suprotno žalbenim navodima, tužiteljica nije postupala savjesno odnosno s potrebnom pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva, jer ukoliko je smatrala da je vlasnica predmetne nekretnine i da posjeduje valjanu ispravu podobnu za upis u zemljišnu knjigu u odnosu na knjižnog prednika prvo tuženika, trebala je ishoditi navedeni upis u zemljišnoj knjizi. Ona to po stavu ovog suda nije učinila jer nije imala odgovarajuću ispravu za upis prava vlasništva, s obzirom da gore citirani ugovor i ovjerene izjave, ne predstavljaju valjane pravne osnove za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

11. Sud je u konkretnom slučaju ocijenio ponašanje, savjesnost i dobru vjeru obiju ugovornih stranaka, kao i osobe koja tvrdi da ima pravo koje sprječava ovrhovoditelja na provedbu ovrhe na stvari koja je predmet ovrhe, te pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

11.1. Svojim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke, kao niti zaključke suda. Troškovi parničnog postupka pravilno su izračunati.

12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice, te potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Požegi, 3. ožujak 2025.

Predsjednik vijeća:

Branimir Miljević