Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-2888/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice, protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-9/2020-22 od 24. svibnja 2021., u sjednici vijeća dana 4. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-9/2020-22 od 24. svibnja 2021., u dijelu pod toč. 2. i 3. izreke.
II. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-9/2020-22 od 24. svibnja 2021., u dijelu pod toč. 1. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 3.980,48 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 163,66 kn/21,72 eur[1] od 15. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 163,66 kn/21,72 eur od 15. studenog 2012. do isplate,
- na iznos od 171,10 kn/22,71 eur od 15. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 358,50 kn/47,58 eur od 15. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 163,66 kn/21,72 eur od 15. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 165,57 kn/21,97 eur od 15. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 316,75 kn/42,04 eur od 15. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 182,13 kn/24,17 eur od 15. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 332,59 kn/44,14 eur od 15. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 159,06 kn/21,11 eur od 15. studenog 2013. do isplate,
- na iznos od 174,22 kn/23,12 eur od 15. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 332,60 kn/44,14 eur od 15. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 305,84 kn/40,59 eur od 15. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 159,87 kn/21,22 eur od 15. svibnja 2014. do isplate,
- na iznos od 159,87 kn/21,22 eur od 15. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 334,97 kn/44,46 eur od 15. srpnja 2014. do isplate,
- na iznos od 336,43 kn/44,65 eur od 15. rujna 2014. do isplate,
i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-9/2020-22 od 24. svibnja 2021., u dijelu pod toč. 1. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu zatezne kamate i to:
- na iznos od 358,50 kn/47,58 eur od 15. siječnja 2012. do 14. siječnja 2013.,
- na iznos od 163,66 kn/21,72 eur od 15. veljače 2012. do 14. veljače 2013.,
- na iznos od 165,57 kn/21,97 eur od 15. svibnja 2012. do 14. svibnja 2013. ,
- na iznos od 316,75 kn/42,04 eur od 15. lipnja 2012. do 14. lipnja 2013.,
- na iznos od 182,13 kn/24,17 eur od 15. srpnja 2012. do 14. srpnja 2013.,
- na iznos od 332,59 kn/44,14 eur od 15. rujna 2012. do 14. rujna 2013.,
- na iznos od 159,06 kn/21,11 eur od 15. studenog 2012. do 14. studenog 2013.,
- na iznos od 174,22 kn/23,12 eur od 15. prosinca 2012. do 14. prosinca 2013.,
- na iznos od 332,60 kn/44,14 eur od 15. siječnja 2012. do 14. siječnja 2014.,
- na iznos od 305,84 kn/40,59 eur od 15. veljače 2012. do 14. veljače 2014. ,
- na iznos od 159,87 kn/21,22 eur od 15. svibnja 2012. do 14. svibnja 2014.,
- na iznos od 159,87 kn/21,22 eur od 15. lipnja 2012. do 14. lipnja 2014.,
- na iznos od 334,97 kn/44,46 eur od 15. srpnja 2012. do 14. srpnja 2014.,
- na iznos od 336,43 kn/44,65 eur od 15. rujna 2012. do 14. rujna 2014. te sudi:
Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate i to:
- na iznos od 358,50 kn/47,58 eur od 15. siječnja 2012. do 14. siječnja 2013.,
- na iznos od 163,66 kn/21,72 eur od 15. veljače 2012. do 14. veljače 2013.,
- na iznos od 165,57 kn/21,97 eur od 15. svibnja 2012. do 14. svibnja 2013. ,
- na iznos od 316,75 kn/42,04 eur od 15. lipnja 2012. do 14. lipnja 2013.,
- na iznos od 182,13 kn/24,17 eur od 15. srpnja 2012. do 14. srpnja 2013.,
- na iznos od 332,59 kn/44,14 eur od 15. rujna 2012. do 14. rujna 2013.,
- na iznos od 159,06 kn/21,11 eur od 15. studenog 2012. do 14. studenog 2013.,
- na iznos od 174,22 kn/23,12 eur od 15. prosinca 2012. do 14. prosinca 2013.,
- na iznos od 332,60 kn/44,14 eur od 15. siječnja 2012. do 14. siječnja 2014.,
- na iznos od 305,84 kn/40,59 eur od 15. veljače 2012. do 14. veljače 2014. ,
- na iznos od 159,87 kn/21,22 eur od 15. svibnja 2012. do 14. svibnja 2014.,
- na iznos od 159,87 kn/21,22 eur od 15. lipnja 2012. do 14. lipnja 2014.,
- na iznos od 334,97 kn/44,46 eur od 15. srpnja 2012. do 14. srpnja 2014.,
- na iznos od 336,43 kn/44,65 eur od 15. rujna 2012. do 14. rujna 2014.
IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 3.980,48 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže određeno u izreci (toč. I. izreke), pod toč. II. izreke je odbijen preostali zahtjev tužitelja za isplatu, dok je toč. III. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.430,00 kn.
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992.,58/93, 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. ispravak, 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022, 114/2022- u daljnjem tekstu: ZPP-a) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda te da mu dosudi trošak postupka.
3. Protiv navedene presude u dijelu točkom I. izreke i u dijelu kojim sud nije prihvatio njegov zahtjev za naknadu troška u cijelosti, tuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženici, podredno istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovanost zahtjeva tužitelja. Potražuje trošak odgovora na žalbu.
5. Žalba tužitelja je neosnovana
6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenog kod tuženice (na mjestu državnog službenika u Ministarstvu pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav, Zatvor u Sisku), za isplatu naknade plaće za prekovremeni rad za razdoblje od kolovoza 2012. do kolovoza 2014. u iznosu od 11.941,39 kn/1.584,89 eur sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate.
8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.
9. Međutim, sud prvoga stupnja pogrešno je utvrdio činjenično stanje glede dospijeća obveze za svaki pojedini mjesečni iznos i to od iznosa od 358,50 kn, pa nadalje.
10. Polazeći od utvrđenja da je tužitelju sav rad, pa i prekovremeni plaćen kao redovan rad, a da oni sati koji ulaze u prekovremeni rad trebaju tužitelju biti plaćeni sukladno kolektivnom ugovoru i to uvećanju za 50%, sud prvoga stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev i to u visini od 3.980,48 kn sukladno nalazu i mišljenju i to prema prvoj verziji izračuna (tablice broj 4 -list 125 spisa) sa pripadajućim zateznim kamatama, a odbio u preostalom dijelu.
11. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužitelja sporno je je li tužitelj ima pravo na isplatu preostalog odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, a po žalbi tuženika sporna je primjena materijalnoga prava, kao i tijek dosuđenih kamata i to od iznosa od 358,50 kn, pa nadalje.
12. U konkretnom slučaju su mjerodavne odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2012. ("Narodne novine", br. 89/12 - dalje: KU/12) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. ("Narodne novine", br. 104/13 - dalje: KU/13).
13. Sukladno odredbi čl. 41. st. 1. i 3. KU/12 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. Odredba identičnog sadržaja je i u čl. 41. st. 1. i 3. KU/13.
14. U skladu s odredbom čl. 44. st. 1. KU/12 će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to za prekovremeni rad 50%, koju odredbu sadrži i čl. 44. st. 1. KU/13. 11. Prema odredbi čl. 44. st. 10. KU/12 prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (tako i čl. 44. st. 10. KU/13).
15. Odredbom čl. 44. st. 12. KU/12 je propisano da je redovni mjesečni fond radnih sati - sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (tako i čl. 44. st. 10. KU/13).
16. U skladu s navedenim odredbama KU/12 i KU/13, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je prekovremeni rad svaki rad tužitelja duži od fonda sati obračunatog množenjem broja radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati.
17. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sukladno evidenciji rada dostavljenoj od strane tuženice, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Kseniji Vrebac, koja je izradila 2 osnovne verzije nalaza i to da tužitelju nije isplaćen prekovremeni rad već su mu svi odrađeni sati plaćeni kao redovni sati te tužitelju da pripada pravo na isplatu iznosa od 3.980,48 kn za ove sate (tablica broj 4; stranica 125 spisa), a druga verzija koja je izvršena prema prijedlogu tužitelja koja iznosi 11.941,39 kn, a odnosi se na verziju u kojoj 192 sata utvrđena kao prekovremeni rad i da se obračunava u punoj vrijednosti satnice od 100%, uvećane 50%.
18. Sud prvog stupnja je u obrazloženju svoje presude naveo da je prihvatio izračun vještaka prve verzije i to iz razloga što smatra da je iz provedenog dokaznog postupka jasno vidljivo da je tužitelju sav rad, pa i prekovremeni plaćen, kao redovan rad. Drugim riječima, oni sati koji ulaze u prekovremen rad prema mišljenju prvostupanjskog suda trebaju tužitelju i biti plaćeni sukladno kolektivnom ugovoru i uvećanju za 50%, jer je iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno da su tužitelju plaćeni svi sati rada u punom 100% iznosu, odnosno svaki blagdan i praznik na koji je radio.
19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno sukladno odredbama članka 44. KU/12 i KU/13 djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu i tužitelju dosudio razliku naknade plaće za prekovremeni rad za utuženo razdoblje, dok je preostali dio preko dosuđenog, odbijen kao neosnovan.
20. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je obračun potrebno izvršiti tako da se prekovremenim radom računaju svi sati odrađeni preko mjesečnog fonda radnih sati, i to na način da se "izračun izvrši u visini pune satnice uvećane za 50%, a ne samo dodatak od 50%", odnosno da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da bi prekovremeni rad bio (djelomično) plaćen kao prekovremeni bez dodatka od 50%.
21. Na žalbene navode valja odgovoriti da je prvostupanjski sud sukladno nalazu i mišljenju vještaka utvrdio da je tužitelju sav rad, pa i prekovremeni, plaćen kao redovan rad osim dodatka od 50%, na koje utvrđenje je pravilno primijenio materijalno pravo, slijedom čega je pravilno djelomično prihvatio tužbeni zahtjev.
22. U odnosu na žalbeni navod tuženice da je tužitelju naknada plaće za prekovremeni rad za 2014. obračunata i isplaćena na plaći za travanj 2015., valja odgovoriti da iz nalaza i mišljenja vještaka (list 125 spisa) proizlazi da razlika plaće između isplaćenog iznosa bruto naknade plaće za prekovremeni rad i obračunate bruto naknade za 2014. iznosi 1.296,98 kn, dok iz platne liste za lipanj 2014. (prvostupanjski sud pogrešno navodi 2015.) proizlazi da se kao korekcija bruto plaće navodi iznos od 150,76 kn (prvostupanjski sud pogrešno navodi 160,76 kn), pa iz navedenoga nije razvidno za koje razdoblje se isto odnosi, a niti navedeni iznos odgovara izračunu vještaka. Slijedom navedenoga nije osnovan žalbeni navod tuženice da tužitelj u 2014. nije imao prekovremenih sati rada koji mu nisu plaćeni.
23. Pa tako, kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su prekovremeni sati već plaćeni kao redovni rad mjesečnom isplatom osnovne plaće, to je pravilno djelomično prihvatio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev o čemu je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.
24. Osim toga, vještak je na ročištu 16. travnja 2021. u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja.
25. Međutim, osnovan je žalbeni prigovor tuženika da je očito omaškom sud prvoga stupnja dosudio da kamate na svaki pojedini iznos teku od 2012. godine.
25.1. Sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio činjenično stanje, a kako su ispunjene sve zakonske pretpostavke za to, ovaj sud drugog stupnja sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP sam je utvrdio bitne činjenice i prvostupanjsku odluku temeljem tog utvrđenja preinačio.
25.2. Naime, iz nalaza i mišljenja je razvidno po mjesecima za koje razdoblje nije plaćen prekovremeni rad, pa iz navedenog proizlazi i dospijeće svakog pojedinog mjesečnog iznosa. Slijedom navedenoga valjalo je presudu suda prvoga stupnja preinačiti i tužitelja sa zahtjevom za isplatom kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos odbiti, kao što je odlučeno u točki III. izreke ove presude.
26. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak stranaka (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu razmjer uspjeha stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 2. ZPP). Slijedom navedenoga neosnovan je žalbeni navod tužitelja u odnosu na dosuđeni trošak tuženiku.
27. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove presude, odnosno valjalo je temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.
28. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 4. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
