Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-1046/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatskih šuma d.o.o. sa sjedištem u [adresa] Zagreb, OIB: 69693144506, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Peronja u Splitu, radi diskriminacije i uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 1152/2020-54 od 18. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1152/2020-54 od 18. srpnja 2023. u pobijanom dijelu u stavku II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I/ Odbija se glavni tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''1.A. Utvrđuje se da je tužitelj diskriminiran na osnovi obrazovanja na svom radnom mjestu u Hrvatskim šumama d.o.o. Zagreb, onemogućavanjem izvođenja kontrola u svojstvu stručnog suradnika za unutarnji nadzor, razmjerno broju stručnih suradnika za unutarnji nadzor, sprječavanjem izvođenja svakodnevnih zadataka pripreme za izvršenje kontrola, terenskih očevida i izrade Zapisnika, ne dodjeljivanjem radnih naloga za izvođenje kontrola i ostalih poslova iz njegove nadležnosti, što je na svojoj mrežnoj domeni objavio službene dokumente kojim se uređuje njegov odnos s tužiteljem i njegovi osobni podaci, odbijanjem izdavanja potvrde o zaposlenju odnosno onemogućavanjem stručnog usavršavanja u oblasti djelatnosti tuženika, te odbijanjem zamjene neispravnih sredstava za rad, čime je isti držan u ponižavajućem i uvredljivom položaju u radnom okruženju na koji način je povrijeđeno njegovo dostojanstvo i ugled i narušeno tjelesno i duševno zdravlje. 1.B. Zabranjuje se tuženiku daljnja diskriminacija tužitelja na osnovi obrazovanja, na način, da mu se redovito dodjeljuju radni nalozi, omogući izvođenje kontrola u svojstvu stručnog suradnika za unutarnji nadzor, razmjerno broju stručnih suradnika za unutarnji nadzor u Hrvatskim šumama d.o.o., da mu se omogući izvršavanje radnih zadataka i ostalih poslova iz njegove nadležnosti, sukladno važećem ugovoru o radu, da se na tuženikovoj mrežnoj domeni zabrani objava službenih dokumenata koji se odnose na tužitelja kao i na osobne podatke tužitelja, te da tužitelju izda potvrdu o zaposlenju kod tuženika, zamjeni dotrajala uredska oprema i osiguraju uvjeti rada u kojima neće biti diskriminiran na radnom mjestu na opisani i svaki drugi način.''

II/ Prihvaća se alternativni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan, te:

1.Utvrđuje se da je tuženi Hrvatske šume d.o.o. preko svojih zaposlenika, uznemiravanjem, nejednakim postupanjem i stresnim uvjetima rada povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, a čime su povrijeđeni njegovo pravo dostojanstva, te pravo na čast i ugled, te osobni i obiteljski mir.

2. Tuženom se nalaže da odmah, a najkasnije u roku od 8 dana da prestane sa svakim oblikom povrede dostojanstva i jednakosti tužitelja, te da se suzdrži od svakog postupanja kojim bi se vrijeđalo dostojanstvo tužitelja RV.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 3.318,07 Eur-a / 25.000,00 Kuna zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022.godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023.godine do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

4. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 736,61 Eur-a/5.549,99 Kuna zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu protivi se navodima iste te predlaže odbiti žalbu tuženika.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

5.1. Nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP-a u smislu prigovora presuđene stvari. Naime, prigovor „presuđene stvari“ ili „ne dva puta o istome“, može se s uspjehom istaći ako kumulativno postoji: 1./ identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, 2/ identitet zahtjeva i 3./ identitet činjeničnog osnova.

5.2. U pravomoćno dovršenom predmetu Općinskog suda u Splitu, broj: Pr-429/17 tužitelja RV protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., tužitelj je odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio utvrditi da je diskriminiran od strane tuženika na temelju političkog uvjerenja. Usvojen je dio tužbenog zahtjeva kojim se utvrđuje da je "djelatnik tuženika voditelj UŠP-a Split zabranio ostalim djelatnicima tuženika da se tužitelju dostavlja zatražena službena dokumentacija sa svrhom obavljanja redovnih radnih zadataka tužitelja i da je isti djelatnik tuženika dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužiteljeva Ugovora o radu, čime je povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, ugled te narušeno tjelesno i duševno zdravlje tužitelja". Naloženo je tuženiku da na ime pravične naknade radi povrede prava osobnosti isplati tužitelju iznos od 20.000,00 kuna.

5.3. U ovom predmetu tužitelja RV protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., tužitelj je odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio utvrditi da je diskriminiran od strane tuženika na osnovi obrazovanja. Usvojen je dio tužbenog zahtjeva kojim se utvrđuje da je "tuženik preko svojih zaposlenika uznemiravan nejednakim postupanjem i stresnim uvjetima rada povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, a čime su povrijeđeni njegovo pravo dostojanstva te pravo na čast i ugled te osobni i obiteljski mir." Naloženo je tuženiku da "odmah, a najkasnije u roku od 8 dana prestane sa svakim oblikom povrede dostojanstva i jednakosti tužitelja te da se suzdrži od svakog postupanja kojim bi se vrijeđalo dostojanstvo tužitelja". Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 3.318,07 eura (25.000,00 kuna) te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 736,61 eura (5.549,99 kuna).

5.4. Dakle, u ova dva predmeta postoji subjektivni identitet spora, no nedostaje objektivni identitet spora (različiti su identitet zahtjeva i identitet činjeničnog osnova), zbog čega se ne radi o istovjetnim predmetima, pa se ne može ni govoriti o osnovanosti prigovora presuđene stvari. Stoga, sud prvog stupnja pravilno je odlučio kada nije odbacio tužbu u smislu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a.

5.5. U odnosu na žalbene navode tužitelja, žalitelju valja ukazati da je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a samo sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je, odnosno nije, prihvatio iskaze saslušanih stranaka u ovom postupku.

5.6. Nadalje, žalitelju valja odgovoriti da je sud imao i ima na umu odredbu čl. 7. st. 1. ZPP-a. Naime, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje prijeporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako koja od stranaka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti ( idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano). To znači, da pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) obvezuju ovaj sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bio u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je diskriminiran na osnovi obrazovanja te da ga je tuženik uznemiravao preko svojih zaposlenika.

9. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe bio zaposlenik tuženika Hrvatske šume d.o.o.

10. Pravilno je za rješenje spora po tužbi radi diskriminacije po osnovi obrazovanja primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ br.: 85/08. i 112/12., dalje ZSD) i to:

- čl. 16. st. 1. ZDS prema kojem svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo, može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u članku 17. ZDS,

- čl. 17. st. 1. ZSD-a prema kojem osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ZSD, da je ovlaštena podnijeti tužbu i tražiti: 1) da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), 2) da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije), 3.) da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete), 4.) da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima,

- čl. 1. st. 1. ZSD-a prema kojem se tim Zakonom uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije,

- čl. 1. st. 2. ZSD-a prema kojem se diskriminacijom u smislu tog Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. tog članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

- čl. 2. st. 1. ZSD-a prema kojem je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. tog Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

10.1. Ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci (čl. 20. st. 1. ZSD).

11. U ovom slučaju je tužitelj tvrdio da je diskriminiran po osnovu obrazovanja te je sud prvog stupnja zaključio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da radnje tuženika po svojem sadržaju imaju karakter diskriminacije po osnovi obrazovanja, kako je odlučeno u stavku I. izreke pobijane presude.

12. Odredbom čl. 134. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/18, 98/19-dalje ZR) propisano je: "Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.", dok je čl. 135. st. 2. ZR propisano: "U slučaju spora oko stavljanja radnika u nepovoljniji položaj od drugih radnika radi obraćanja radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenja prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, a što je dovelo do povrede nekog od prava radnika iz radnog odnosa, ako radnik učini vjerojatnim da je stavljen u nepovoljniji položaj i da mu je povrijeđeno neko od njegovih prava iz radnog odnosa, teret dokazivanja prelazi na poslodavca koji mora dokazati da radnika nije stavio u nepovoljniji položaj od drugih radnika, odnosno da mu nije povrijedio pravo iz radnog odnosa."

12.1. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/18, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) propisano je: "Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje." te se stavkom 2. toga članka predmnijeva obična nepažnja.

12.2. Člankom 1046. ZOO propisano je: "Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).", dok je člankom 1049. ZOO propisano da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

13. Uznemiravanje ne mora biti uzrokovano nekim od zabranjenih temelja diskriminacije, ono može biti, kako je upravo ovdje slučaj, posljedica individualnih i grupnih obrazaca ponašanja. Stoga, ovdje bi se radilo o mobbingu te se zaštita pruža prema općim propisima, kako je i odlučio sud prvog stupnja.

13.1. Valja istaknuti da mobbing nije kategorija koja je definirana u ZR ili nekom drugom zakonu, ali prema prihvaćenom standardu, mobbing je poseban, specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobbingom ako su učestale.

13.2. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju od strane zaposlenika tuženika došlo do ovakvog uznemiravanja-mobbinga i do povrede dostojanstva, časti i ugleda te osobnog i obiteljskog mira tužitelja te je primjenom citiranih odredbi čl. 134. st. 1. i čl. 135. st. 2. ZR te članaka 1045. st. 1. i 2., čl. 1046. i 1049. ZOO prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja u stavku II. izreke pobijane presude te utvrdio da je tužitelj dokazao da je na, u tužbi i tužbenom zahtjevu navedene načine uznemiravan od strane tuženika u prijepornom razdoblju, dok tuženik nije u skladu s odredbom čl. 135. st. 2. ZR dokazao, da radnika nije stavio u nepovoljniji položaj od drugih radnika, odnosno da mu nije povrijedio pravo iz radnog odnosa.

13.3. Ovaj viši sud, koji u cijelosti prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja, ima potrebu istaknuti odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-6791/2014 od 30. svibnja 2018., točka 5. naveo da iz "prakse Suda Europske unije, vezane uz problematiku zaštite na radu i zaštite dostojanstva radnika, proizlazi pravno shvaćanje da se temeljna socijalna prava radnika moraju tumačiti široko, a iznimke i ograničenja vrlo restriktivno. U tom smislu, i domaće propise koji reguliraju područje zaštite dostojanstva radnika, treba tumačiti u skladu s obveznim tumačenjima koja proizlaze iz prakse Suda Europske unije. Tumačenje tih propisa mora biti ekstenzivno jer dostojanstvo, zdravlje i sigurnost radnika treba štititi ne samo od diskriminatornih ponašanja na radu i u vezi s radom, već od svih loših i neželjenih ponašanja koja mogu štetiti navedenim pravima osobnosti. Uz neželjena loša postupanja na radu i u vezi s radom, izravno se veže obveza poslodavca da zaštiti dostojanstvo radnika. U tom smislu, Ustavni sud smatra da pojam mobinga uključuje svaku vrstu psihofizičkog zlostavljanja ili uznemiravanja na radnom mjestu, neovisno o tome je li ono uzrokovano nekom od zabranjenih diskriminacijskih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12.; u daljnjem tekstu: ZSD) ili pak ne proizlazi iz takve osnove već je riječ o zlostavljanju iz nekih drugih motiva".

13.4. Nadalje, valja istaknuti točku 7. obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-6791/2014 od 30. svibnja 2018. u kojoj "Ustavni sud naglašava da Ustav svakom jamči poštovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Dostojanstvo čovjeka ključni je čimbenik koncepta prava i dužnosti čovjeka. Svako ljudsko biće ima dostojanstvo već samom činjenicom što pripada ljudskom rodu. U ljudskom dostojanstvu svi su ljudi jednaki u svojim pravima i obvezama koja proizlaze iz ljudske prirode. Dostojanstvo je nepovredivo, jer proizlazi iz ljudske jednakosti. Ono pripada svakome i to svakome jednako. Ugled i čast vanjske su manifestacije ljudskog dostojanstva kao zbir etičkih vrijednosti koje pojedinac ima kao član određene društvene zajednice. Subjektivno se ugled i čast, kao Ustavom zaštićena dobra, iskazuju kroz uvažavanje okoline i osobni osjećaj vrijednosti. Ustav pruža zaštitu i dostojanstvu kao svojstvu svakog čovjeka, ali i njegovoj vanjskoj subjektivnoj manifestaciji. Ova zaštita, stoga, zahvaća i intimnu sferu pojedinca, odnosno i njegov osobni život."

14. Tuženik u žalbi pod IV. navodi da se žali "na dio usvojenog tužbenog zahtjeva tužitelja pod točkom 2. kojom se tuženom nalaže da odmah, a najkasnije u roku 8 dana prestane sa svakim oblikom povrede dostojanstva i jednakosti tužitelja te da se suzdrži od svakog postupanja kojim bi se vrijeđalo dostojanstvo tužitelja". Tuženik ističe da je taj dio pobijane presude "bespredmetan i neosnovan obzirom da tužitelj ne radi kod tuženika u vrijeme trajanja ove parnice, a što je svakako poznato i tužitelju i Naslovnom sudu i među strankama nesporno".

14.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu u odnosu na navedeni dio žalbenih navoda tuženika ističe da je doista tuženik donio Odluku o otkazu tužiteljeva Ugovora o radu, koju odluku tužitelj osporava u postupku posl. br. Pr-4221/2021 pred naslovnim sudom (Općinski sud u Splitu) koji je u tijeku pri čemu, između ostaloga traži da se utvrdi da njegov radni odnos kod tuženika nije prestao".

14.2. Ovaj sud je službeno, putem eSpisa utvrdio da je u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-4221/2021 donesena 14. svibnja 2024. nepravomoćna presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika kojim se utvrđuje da tuženikov otkaz ugovora o radu tužitelja nije dopušten i da taj ugovor o radu nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto. Spis se po žalbi nalazi na Županijskom sudu u Rijeci.

14.3. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u odnosu na "dio usvojenog tužbenog zahtjeva tužitelja pod točkom 2." budući je pravilno primijenjena i odredba čl. 134. ZR kojom su propisane obveze poslodavca poduzeti sve potrebne mjere primjene svakom pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja na radnom mjestu.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika glede nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke, valja istaknuti da je vještak svoj nalaz i mišljenje dao usmeno na ročištu 22. ožujka 2023. godine. Vještak je jasno naveo da je prethodno obavio intervju sa tužiteljem, da je izvršio klinički pregled tužitelja u prostorijama Klinike za psihijatriju KBC Split, izvršio uvid u obilnu medicinsku dokumentaciju i psihologijski nalaz i mišljenje i učinjen u rujnu 2022. godine. Vještak je izrijekom naveo da "liječenje tužitelja koindicira sa tzv. laboralnom problematikom tj. problemima na radnom mjestu" ističući da se "u zadnjem psihijatrijskom nalazu tužitelja od 14.11.2022. navodi da nakon što se udaljio od mjesta koje je uzrokovalo traumu i frustraciju da se osjeća stabilnije i bolje te da je tijekom te iste godine samoinicijativno prekinuo farmakoterapiju te da sada uredno funkcionira". Vještak je i "uvidom u zdravstveni karton tužitelja" mišljenja da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti u razdoblju od travnja 2017. do početka 2022. i da navedene psihičke tegobe tužitelja dovodi u uzročno posljedičnu vezu sa njegovim radnim mjestom kod tuženika. Tuženik nakon danog nalaza i mišljenja vještaka nije imao daljnjih pitanja niti prigovora na nalaz i mišljenje niti je predložio provesti novo vještačenje. Tuženik je konačno istaknuo da "pridržao pravo na naknadno očitovanje na današnji iskaz vještaka. Do zaključenja glavne rasprave tuženik, na okolnost danog nalaza i mišljenja, nije imao niti dodatnih pitanja na vještaka, niti je istaknuo prigovore niti prijedlog za novo vještačenje.

15.1. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke koji je izrađen savjesno i u skladu s pravilima struke, budući u njegovom nalazu i mišljenju nije bilo niti proturječnosti niti nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja pa nije bilo razloga primijeniti odredbu čl. 261. st. 3. ZPP-a i provesti novo vještačenje. Žalitelju je tek za istaknuti da njegovo pitanje vještaku na ročištu 22. ožujka 2023. "da li su psihičke tegobe iz razdoblja liječenja tužitelja mogle biti od utjecaja na njegove dužnosti u položaju sudskog vještaka" nije pitanje u svezi uznemiravanja tužitelja i utjecaja upravo tuženikovog uznemiravanja tužitelja i posljedično njegovo zdravlje, već u odnosu na "njegove dužnosti u položaju sudskog vještaka" a to nije prijepor ovog spora.

16. Na temelju ovakvog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio, a primjenom čl. 1100. st. 1. ZOO da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to na tjelesno i duševno zdravlje a koje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 3.318,07 eura.

16.1. Sud prvog stupnja je dosudivši naknadu za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti pravilno primijenio materijalno pravo iz gore citirane odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, jer obzirom na sve okolnosti o kojima sud vodi računa u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, a posebno duljinu trajanja uznemiravanja (od travnja 2017. godine do početka 2022. godine), kao i svrsi pravične novčane naknade, dosuđena naknada predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu.

17. Cjelokupan sadržaj žalbe svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo. Žalbeni prigovori sastoje se ustvari od iznošenja vlastitih zaključaka i predmnjeva – suprotno činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja koji je pravilno odlučio u pobijanom stavku II. izreke prvostupanjske presude.

18. Sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 3. ZPP-a. Pravilno zaključuje sud prvog stupnja da odbijanjem dijela zahtjeva koji se odnosi na diskriminaciju nisu nastali posebni troškovi. Sud je pravilno dosudio jednokratnu naknadu tužitelju prema Tbr 7. t. 2. alineja 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) uz primjenu Tbr. 42 t. 2. te trošak medicinskog vještačenja.

18.1. Valja istaknuti da se ovaj viši sud zalaže kod odlučivanja, prije svega za načelo pravičnosti, poštenog i razumnog pristupa te je u smislu navedenog glede troška parničnog postupka imao na umu i pravilnu primjenu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se primjenjuju na temelju Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst - 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) s pripadajućim Protokolima jer su iste sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske, a prilikom odlučivanja o parničnim troškovima potrebno je uzeti u obzir i kriterije iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola s ciljem da se postigne poštena ravnoteža između suprotstavljenih imovinskih interesa stranaka, sve to u svezi njihovog uspjeha u parnici.

19. Zbog svega izloženog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu stavka II. izreke.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin