Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-456/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Šnur, odvjetnica iz Vinkovaca, protiv tuženika OH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Maćaš, odvjetnik iz Vinkovaca, radi utvrđenja i podjele bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P Ob-22/2022-49 od 21. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika OH kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P Ob-22/2022-49 od 21. lipnja 2023. u pobijanom dijelu, u točkama I., II. i III. izreke te u dijelu točke IV. izreke kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi parnične troškove.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 56 i dvorište u ulici [adresa] sa 3400 m2 predstavljaju zajedničku stečevinu bračnih drugova i to tužiteljice HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika OH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na jednake dijelove, što je tuženik dužan priznati tužiteljici, i izdati tabularnu ispravu podobnu za upis njenog prava suvlasništva u ½ dijela na predmetnim nekretninama koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda, te se stoga nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Vinkovcima da je po pravomoćnosti ove presude provede, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Utvrđuje se da su tužiteljica HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik OH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnici i to svatko u ½ dijela novčanih sredstava na temelju Ugovora o oročenom deviznom depozitu [broj depozita] zaključenog u Agram banci d.d. Zagreb (ranije Kreditna banka Zagreb d.d.) u iznosu od 16.274,67 eura[1] (šesnaesttisućadvijestosedamdesetčetirikuneišezdesetsedmeura) / 122.621,50 kuna (stodvadesetdvijetisućešestodvadesetjednakunaipedesetlipa) koja novčana sredstva predstavljaju njihovu bračnu stečevinu.

III. Nalaže se tuženiku OH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 8.044,02 eura (osamtisućačetredesetčetirieura idvacenta) / 60.607,68 kuna (šezdesettisućašestosedamkunaišezdesetosamlipa) sa z.z. kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta 3 % poena, počev od 21. listopada 2019. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku OH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.143,76 eura

(dvijetisućestočetrdesettrieuraisedamdesetšestcenti) / 16.152,15 kuna (šesnaest tisućastopedesetdvijekuneipetnaestlipa) sa zateznom kamatom počev od 21. lipnja 2023. godine po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta 3 % poena, sve u roku od 15 dana, a preko dosuđenog iznosa parničnog troška tužiteljica se odbija.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev odnosno istu ukinuti.

2.1. Iako tuženik u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku na odgovarajući način primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 – dalje: ObZ) uzeo da tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu i to u točkama I.,

II. i III. izreke te u dijelu točke IV. izreke kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi parnične troškove.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 eura.

4. Predmet postupka je utvrđenje bračne stečevine, a tužiteljica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je nekretnina zkčbr. [katastarska čestica] upisana u zkulbr. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bračna stečevina stranaka i da je tuženik dužan priznati tužiteljici suvlasništvo u ½ dijeta te trpjeti uknjižbu suvlasništva tužiteljice, zatim utvrđenje da su stranke suvlasnici u jednim dijelovima novčanih sredstava na temelju Ugovora o oročenom depozitu u iznosu od 16.274,67 EUR što predstavljanja njihovu bračnu stečevinu, te zahtijeva isplatu polovicu tog iznosa od 60.607,68 kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe to isplate.

4.1. Istaknute tužbene zahtjeve tužiteljica temelji na tvrdnjama:

- da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tuženika i sada pok. IH za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka,

- da je tužiteljica brinula o IH, tuženikovoj tetki, kao i tuženik, čak i više, jer je tuženik češće boravio na moru nego na kopnu budući da je bio pomorac, te da ju je sahranila bez tuženika,

- da je nakon smrti IH tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine te je tuženik novčana sredstava s računa navedenih u ugovoru o uzdržavanju u iznosu od 16.274,67 EUR ugovorom od 30. ožujka 2016., oročio.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno odnosno među strankama nije sporno:

- da su stranke bile u braku od 2005. do 2019. kada je brak stranaka razveden,

- da je bračna zajednica faktički prestala 2017.,

- da je ugovor o doživotnom uzdržavanju između IH kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja sklopljen 12. siječnja 2007., kojim su ugovorene obveze davatelja uzdržavanja, dok primateljica uzdržavanja prenosi u vlasništvu tuženiku predmetnu nekretninu i svu drugu pokretnu i nepokretnu imovinu koja se zatekne u njezinom vlasništvu u času smrti, kao i novčana sredstva na računima navedenim u ugovoru;

- da je pri sklapanju ugovora kod javnog bilježnika bila prisutna i tužiteljica;

- da je IH bilo vitalna i samostalna osoba do poznijih godina života kada više nije mogla obavljati poslove u svom vrtu;

- da je tužiteljica povremeno pomagala IH pri odlasku u trgovinu, vožnji na groblje, nabavi lijekova, povremeno joj kuhala;

- da je tuženik u razdobljima kada je bio odsutan, bio svjestan da će sve obaveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju obavljati njegova tadašnja supruga, tužiteljica u ovom postupku;

- da je IH umrla 2015. te je tuženik, nakon smrti IH, upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti;

- da su parnične stranke u posjedu predmetne kuće.

6. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja zaključio da je tužiteljica preuzimala i izvršavala obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljeno između IH i da je rad tužiteljice temelj stjecanja imovine realizacijom ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa je pozivom na odredbu čl. 36. st. 1. i 3. ObZ prihvatio tužbeni zahtjev.

6.1. U točki IV. izreke sud je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP odlučio o troškovima postupka.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Žalba tuženika je neosnovana.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onog a što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi.

10. Neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Tuženik neosnovano u žalbi ustraje na navodima da stranke ugovora o doživotnom uzdržavanju – sada pok. IH i tuženik, obveze iz tog ugovora nisu konzumirale jer pok. IH do tri mjeseca pred smrt nije trebala nikakva pomoć.

11.1. Naime, iz sadržaja ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da je obveza tuženika, kao davatelja uzdržavanja, između ostalog bila i „preuzeti brigu o održavanju kuće, okućnice i dvorišta, na način da će redovito krečiti kuću, u vrtu kositi travu, održavati stabla šljiva i kupiti šljive i saditi povrće“, kao i „nakon smrti pristojno sahraniti primateljicu uzdržavanja po mjesnom običaju“.

11.2. Iz iskaza stranaka kao i saslušanih svjedoka proizlazi da IH kao primateljica uzdržavanja nije imala potrebu za ispunjenjem obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od tuženika kao davatelja uzdržavanja, s obzirom da je bila pokretna i da je sve sama obavljala zbog čega joj nije bila potrebna pomoć sve dok nije završila u bolnici, a nakon toga je smještena u Dom za starije i nemoćne osobe u trajanju od 3 mjeseca do svoje smrti, da je tužiteljica sahranila primateljicu uzdržavanja, jer je tuženik u to vrijeme bio odsutan, a koje činjenice je pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Tuženik je u svom iskazu naveo da je smatrao da ukoliko nešto bude trebalo ČH kad on nije prisutan zbog posla, da će takvu obvezu pomoći ispuniti njegova supruga, odnosno tužiteljica.

12. Izvršavanje obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju vezano je uz potrebe i traženja uzdržavane osobe, pa polazeći od citiranog sadržaja ugovora o doživotnom uzdržavanju te imajući u vidu navedena utvrđenja o potrebama pok. IH i o ispunjavanju obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane tužiteljice kad je tuženik bio odsutan, neosnovano tuženik ustraje na tvrdnji da tužiteljica nije ispunjavala obveze navedene u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

13. Neosnovani su žalbeni navodi da je sud propustio ocijeniti pravu volju stranaka ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer da je prava volja pok. IH bila da svoju imovinu ostavi samo tuženiku, pa da se stoga radi o darovanju.

13.1. To iz razloga jer je sklopljen pravno valjani ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je po svojoj pravnoj prirodi naplatni pravni posao, a tek iznimno može biti riječ o mješovitom pravnom poslu koji sadrži i ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o darovanju, a to samo u okolnostima ako je pri njegovom zaključenju bila svjesna nerazmjerna korist za davatelja uzdržavanja i ako su ugovorne strane u vrijeme sklapanja ugovora svjesne postojanja nerazmjera i na njega dobrovoljno pristaju, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

14. Prema odredbi čl. 36. st. 1. ObZ bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

14.1. U smislu citirane zakonske odredbe, imovina koja je stečena na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju (dakle, kao naplatnog pravnog posla) za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, dakle predstavlja bračnu stečevinu, bez obzira jesu li stranke tog ugovora na strani davatelja uzdržavanja jedan ili oba bračna druga, a koje pravno shvaćanje je izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2097/11 od 10. lipnja 2015., Rev- 2359/16 od 14. veljače 2018. i dr., te ga prihvaća i ovaj sud.

15. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjskog suda koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, da su tužiteljica i tuženik kad nije izbivao, svojim radom ispunjavali obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojem je kao davatelj uzdržavanja bio naveden samo tuženik, pravilno je prvostupanjski sud na temelju citiranog čl. 36. st. .1. ObZ prihvatio tužbeni zahtjev u vezi nekretnine.

15.1. U odnosu na novčana sredstava u iznosu od 16.374,67 eura za koji je tuženik 30. ožujka 2016. sklopio ugovor o oročenom depozitu, a tužiteljica tvrdi da se radi o iznosu s računa pok. IH, valja reći da tuženik nije osporio takve tvrdnje tužiteljice, niti je dostavio dokaze u vezi svojih tvrdnje da je na računima IH „… ostao tek iznos od cca 5.000,00 eura.“, dok je tijekom postupka, a što ponavlja u žalbi samo paušalno iznosio tvrdnje da je dio novca s računa IH, ne navodeći u kojem iznosu, potrošen za potrebe bračne zajednice, pa je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pravilno prihvatio tužbeni zahtjev koji se odnosi na utužena novčana sredstva.

16. Odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanom dijelu točke IV. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita, jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tuženik u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

18. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.

U Zagrebu, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić