Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-522/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Bruna Kleina, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3., u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika ŽE i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1019/2022, od 9. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025., u prisutnosti okrivljenikova branitelja, Dina Radića, odvjetnika u Splitu,

p r e s u d i o  j e

Žalbe okrivljenika ŽE i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim okrivljenika ŽE zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3., u vezi stavka 2. KZ/11 te ga je, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, nakon čega je prema okrivljenom, na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda, s time da se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti, ako isti, u vremenu provjeravanja od dvije godine po pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11, odlučeno je da će se okrivljeniku ŽE u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. kolovoza 2022. do 6. prosinca 2022. (u slučaju opoziva uvjetne osude).

2. Na temelju članka 68. KZ/11, okrivljeniku ŽE izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Pri tome je međutim propušteno okrivljenika upozoriti u smislu odredbe članka 58. stavka 5. KZ/11, da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga, između ostalog, krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

3. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik PE je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, u ukupnom iznosu od 4.446,00 kn/590,08 eura, od čega se iznos od 520,00 kn odnosi na usmeni psihijatrijski nalaz i mišljenje, s pristupom na ispitivanje okrivljenika 14. kolovoza 2022., 3.126,00 kn za pisani psihijatrijski nalaz i mišljenjem, s uvidom u dokumentaciju i pregledom okrivljenika te 800,00 kn za paušal.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik PE, po svom branitelju Dinu Radiću, odvjetniku u Splitu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se usvoji žalba i preinači prvostupanjska presuda u djelu odluke o kazni na način da se okrivljeniku "izrekne uvjetna osuda, s adekvatnim rokom provjeravanja", a podredno da mu se izrekne zatvorska kazna koja bi bila zamijenjena radom za opće dobro. Branitelj okrivljenika je u žalbi zatražio da ga se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća na kojoj će se raspravljati o žalbi.

5. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnijelo je i Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o uvjetnoj osudi i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, odnosno da se ista preinači te da se okrivljeniku "izrekne kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, izrekne mu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11 u zatvorskim uvjetima i obveže ga na plaćanje troškova kaznenog postupka u većem iznosu, tako da troškovima nastalima do podizanja optužnice pribroji trošak za raspravu u paušalnom iznosu".

6. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, s prijedlogom da se njegova žalba odbije kao neosnovana.

7. Prije održavanja sjednice vijeća, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu kojega je, nakon uvida vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

8. Sjednica drugostupanjskog vijeća je, na temelju odredbe članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), održana u odsutnosti uredno izvještenog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu te okrivljenika ŽE, za kojega se poziv suda vratio neuručen s naznakom dostavljača da "nije tražio" pošiljku. Branitelj okrivljenika, odvjetnik Dino Radić na sjednici vijeća naveo je da je suglasan da se ista održi i u odsutnosti njegovog branjenika, koji se nalazi na liječenju, nakon čega je iznio najvažnije dijelove žalbe te u potpunosti ostao kod svih navoda i prijedloga iz iste.

9. Žalbe okrivljenika ŽE i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu su neosnovane.

10. Budući da se ni okrivljenik ni državni odvjetnik nisu žalili zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, to je ovaj drugostupanjski sud povodom njihovih žalbi pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08, međutim nije utvrdio povrede zakona koje sadrži ta odredba.

11. Vezano za žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetniku svojoj žalbi ističe kako je prvostupanjski sud propustio tijekom dokaznog postupka pročitati potvrdu o prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika ŽE, od 14. kolovoza 2022., što je utjecalo na vrstu i visinu sankcije za koju se sud odlučio jer nije uzeo u obzir dosadašnju višestruku prekršajnu osuđivanost okrivljenika.

12. Nije, međutim, u pravu državni odvjetnik kada ističe da bi na opisani način činjenično stanje u ovom postupku bilo nepotpuno utvrđeno, s obzirom na činjenicu da, prema članku 470. stavku 3. ZKP/08, nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji isključivo u situaciji ako sud kakvu odlučnu činjenicu nije utvrdio. Nije sporno da se u konkretnom slučaju radi o propustu suda kada tijekom dokaznog postupka nije pročitao potvrdu o prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika (koju je imao u spisu), međutim, ne radi se o odlučnoj činjenici u smislu odredbe članka 470. stavka 3. ZKP/08, a po ocjeni ovog drugostupanjskog suda taj propust suda nije ni imao bitnog utjecaja na čitavu presudu. Pored toga, državni odvjetnik, ni na raspravi od 22. studenog 2022. ni u nastavku rasprave 6. prosinca 2022., nije iznosio primjedbe na dokaze koji su izvedeni na raspravi te, premda je propušteno pročitati ovu potvrdu, nije imao ni prijedlog za dopunu dokaznog postupka pa se stoga neosnovano žali zbog žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. U odnosu na žalbenu osnovu odluke o kazni, žale se i okrivljenik i državni odvjetnik, međutim nisu osnovani njihovi žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu. Okrivljenik u žalbi ističe kako je trebalo veći značaj dati postojanju olakotnih okolnosti, kao što su njegovo priznanje počinjenja kaznenog djela koje je dovelo do bržeg okončanja kaznenog postupka, njegovo korektno držanje pred sudom, izraženo kajanje i spremnost da se podvrgne liječenju, okolnosti da se sada drži svoje propisane terapije te da prijetnje koje je izrekao nisu bile ozbiljne, u smislu da nikada nije kod njega bilo namjere da se izrečene prijetnje ostvare, nezainteresiranost oštećene za zatvorsku kaznu te činjenicu da ni u jednom trenutku nije bilo napada na njen tjelesni integritet. Stoga drži da bi primjerena sankcija bila kazna zatvora u kraćem trajanju i kraći rok provjeravanja.

14. S druge strane, državni odvjetnik ističe kako je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, posebno činjenicu što je priznao počinjenje kaznenog djela i korektno se držao pred sudom, zanemarivši da je on do sada bio u više navrata prekršajno osuđivan, što da nije preventivno djelovalo na njegovo ponašanje, već je ovo kazneno djelo počinio prema članu obitelji pa kada se sagledaju težina i društvena opasnost počinjenog kaznenog djela u odnosu na olakotne i otegotne okolnosti, da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može ostvariti samo izricanjem zatvorske kazne okrivljeniku. Sukladno tome da je potrebno preinačiti i izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11, na način da bi se ista trebala izvršavati u zatvorskim uvjetima.

15. Suprotno žalbenim navodima i okrivljenika i državnog odvjetnika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i adekvatno vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije, osim već ranije navedenog propusta kada nije pročitao potvrdu o ranijoj prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika. Posebno se pri tome ističe da je sud opravdano kao olakotnu okolnost cijenjeno okrivljenikovo priznanje predmetnog kaznenog dijela jer je na taj način dosta došlo do bržeg i efikasnijeg okončanja ovog kaznenog postupka, kao i činjenice da je okrivljenik do sada bio kazneno neosuđivan, a u vrijeme počinjenja kaznenog djela da je bio bitno smanjeno ubrojiv, zbog duševnih smetnji. U takvoj situaciji, osnovano je prvostupanjski sud ocijenio da je primjereno okrivljeniku izreći kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja kazna nije odmjerena na samom zakonskom minimumu propisane kazne zatvora za ovo kazneno djelo pa stoga ni okolnost ranije prekršajne osuđivanosti okrivljenika po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije od takve važnosti kakva joj se pridaje u žalbi državnog odvjetnika niti bi u utvrđenim okolnostima mogla dovesti do nekog težeg kažnjavanja.

15.1. Isto tako, ne može se prihvatiti ni navod iz žalbe državnog odvjetnika da bi se trebala otegotnim vrednovati okolnost da je okrivljenik kazneno djelo počinio prema članu obitelji, s obzirom na činjenicu da je počinjenje ovog kaznenog djela prema bliskoj osobi zakonodavac posebno izdvojio kao najteži oblik kaznenog djela prijetnje, sa najtežim propisanim rasponom sankcije. Stoga, kada bi se prihvatio ovaj žalbeni navod državnog odvjetnika došlo bi do dvostrukog vrednovanja jedne te iste okolnosti na štetu okrivljenika, što ni u kojem slučaju nije opravdano.

15.2. S druge strane, imajući u vidu niz olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, osobito činjenicu priznanja počinjenja kaznenog djela i izraženog kajanja te daljnju činjenicu da je okrivljenik ovo kazneno djelo počinio u bitno smanjeno ubrojivom stanju, uslijed duševnih smetnji, opravdano je prvostupanjski sud ocijenio da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, s uspjehom može ostvariti i izricanjem uvjetne osude te je osnovano tu kaznenopravnu sankciju okrivljeniku izrekao, na način da se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je osuđen, neće izvršiti, ako isti u roku provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

15.3. Dakle, u konkretnoj situaciji nije utemeljen prijedlog okrivljenika za blažim kažnjavanjem, pogotovo stoga što je prvostupanjski sud sve one okolnosti koje se posebno apostrofiraju u njegovoj žalbi imao u vidu i primjereno ih valorizirao, kako što se tiče kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen, a isto tako i što se tiče izbora uvjetne osude te posebice vremena provjeravanja u trajanju od dvije godine. Međutim, isto tako nije bilo mjesta ni osudi na "bezuvjetnu" zatvorsku kaznu, kako je to predlagalo državno odvjetništvo. Protivno istaknutim žalbenim navodima, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da će se upravo ovakvom kaznenopravnom sankcijom, kao svojevrsnim upozorenjem uz prijetnju kaznom, uspješno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti u pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, pri čemu okrivljenik mora biti svjestan da mu je ovo posljednja šansa da uskladi svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama ponašanja sredine u kojoj živi, a posebice da mu u slučaju počinjenja novog kaznenog djela, može biti opozvana uvjetna osuda i određeno izdržavanje kazne zatvora na koju je osuđen. Stoga se neosnovano žale i okrivljenik i državni odvjetnik zbog žalbene osnove odluke o kazni.

16. Državni odvjetnik je svoju žabu podnio i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka te navodi da je okrivljenika trebalo obvezati i za one troškove koji su nastali nakon podizanja optužnica, u paušalnom iznosu, međutim ti žalbeni navodi nisu osnovani jer je u točki V. izreke prvostupanjske presude, okrivljenik na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točki 1. i 6. ZKP/08, obvezan na plaćanje svih troškova kaznenog postupka, među ostalim i troškovima sudskog paušala, u iznosu od 800,00 kn. Stoga ni u ovom dijelu nisu opravdani žalbeni navodi državnog odvjetnika.

17. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi okrivljenika ni državnog odvjetnika te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 4. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić