REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-394/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.092,00 EUR neto za razdoblje od 01.04.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 14,00 EUR teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl. 29.st. 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.218,75 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 11.05.2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice na Klinici za ženske bolesti i porode te da ima prebivalište na adresi [adresa], a koja da je udaljena 19,51 km od mjesta rada Spinčićeva 1, Split. Ista navodi da je sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o. autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičnom mjestu prebivališta pripada III. tarifnoj zoni, a za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 460,00 kuna mjesečno. Nadalje, ista ističe da je odredbom iz čl.66.st.1.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.1.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022), a koji da se primjenjuju od 01.12.2017.g. propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje se utvrđuje da je odredbom iz čl.66.st.7.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g., propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Ističe se da obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada da sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za III. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 460,00 kuna, a koji iznos da nije isplaćivan tužiteljici, već umanjeni. Također se ističe da tužiteljica ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.23 TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022), a koji da se primjenjuju od 01.12.2017.g. te u kojima da je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora pa da je tužiteljici naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, tužiteljica ističe da se mjesečna karta kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužiteljica zbog opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Tužiteljica napominje da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza prijevoza zbog pandemije COVID -19, a radi čega da tužitelj u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u visini od 1,00 kn/1 km. U navedenom smislu tužiteljica potražuje na ime troškova prijevoza razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 08.10.2024.godine (list 54-55 spisa) tako da ista na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza potražuje ukupan iznos od 1.092,00 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i dopuni odgovora na tužbu (list 15-16,24-25 spisa) navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je tužiteljici isplaćivao troškove prijevoza sukladno ugovoru o radu kojeg je s njim sklopio, odredbama Zakona o radu i kolektivnog ugovora. Ističe se da je tuženik sukladno članku 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došla na radno mjesto budući ukoliko tužiteljica nije došla na radno mjesto kod tuženika da nije ni imala troškove za taj dan. Tuženik je ujedno postavio i protutužbeni zahtjev zbog stjecanja bez osnove ističući da je tužiteljici neosnovano u zadnjih pet godina isplaćivao troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je ista dolazila na posao iako da je u tom mjesecu koristila pretežiti dio godišnjeg odmora. Na ročištu od 04.veljače 2025.godine je utvrđeno da je formiran poseban spis protutužbe pod poslovnim brojem Pr-615/2024, ali je sud odlučio da neće zajednički raspravljati o tužbi i protutužbi te u tom smislu predmet pod brojem Pr-615/2024 ostaje izdvojeni predmet o kojem se posebno raspravlja. U podnesku tuženika dostavljenom ovom sudu dana 07.11.2024.godine (list 56 spisa) tuženik navodi da više ne osporava onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zbog manje isplaćenih troškova prijevoza (umanjenje visine cijene pokazne karte za dane nedolaska na posao), te da ujedno više ne osporava ni onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u periodu od 21.03. do 11.05. 2020. godine (u vrijeme lockdowna zbog pandemije Corone). Također isti ističe da više ne osporava visinu postavljenog zahtjeva kako je postavljena u podnesku tužitelja od 08.10.2024. Navodi se da se tuženik protivi preinaci tužbenog zahtjeva izvršenoj u podnesku od 08.10. 2024. godine kojom se tim podneskom, za razliku od tužbe, traži da se isplata parničnog troška izvrši tužitelju preko privatnog računa odvjetnika. Opreza radi, isti navodi da za slučaj da sud prihvati preinaku da tuženik osporava novopostavljeni dio tužbenog zahtjeva tj. dio u kojem se potražuje da se troškovi parničnog postupka isplate tužitelju na način da se isplate baš na privatni račun punomoćnika-odvjetnika te u tom pravcu ističe kako se radi o nedopuštenom raspolaganju (cesiji mimo pravila ZOO-a) pa da se tuženik protivi da izreka presude koja se odnosi na isplatu parničnog troška glasi na način da se isplata parničnog troška izvrši baš na račun punomoćnika-odvjetnika. Tuženik napominje kako tužitelj nema pravo na naknadu odvjetničkog troška za sastavljanje zahtjeva kojim je od tuženika, prije podnošenja tužbe, potraživao dokumentaciju te da je takav stav zauzela i sudska praksa. Naposljetku tuženik navodi da veliku većinu pred tužbu tražene, i od strane tuženika dostavljene, dokumentacije da je tužitelj već imao u posjedu prije podnošenja tužbe (ugovore o radu, platne liste i tuženikove odluke o troškovima prijevoza).

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom podataka HAK-a o udaljenosti od mjesta prebivališta do mjesta rada (list 4 i 18 spisa); obračunske liste plaće tužiteljice (list 5-6 spisa); Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 8 spisa); cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 9 spisa); cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata (list 10 spisa); obavijesti Prometa Split (list 11 spisa); odluke tuženika o troškovima prijevoza od 23.08.2018.godine (list 17-18 spisa); odluke tuženika o troškovima prijevoza od 24.05.2022.godine (list 19-20 spisa); odluke tuženika o troškovima prijevozima od 03.09.2014.godine (list 21 spisa); odluke tuženika o troškovima prijevozima od 18.08.2022.godine (list 22-23 spisa); očitovanja tuženika punomoćnici Martini Radić Šunjić vezano za dostavu dokumentacije za radnike (list 26-37 spisa); odluka (list 38-39, te 44-47 spisa); zahtjev punomoćnice tužiteljice upućen KBC-u Split za dostavu dokumentacije (list 40-43 spisa). Sudu su dostavljeni primjerci sudske prakse.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao pomoćna radnica na Klinici za ženske bolesti i porode.

6. Sporno je pripada li tužiteljicu razlika naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.04.2018.godine do 30.09.2024.godine.

7. Iz pregledanih podataka HAK-a (list 4 i 18 spisa) proizlazi da je tužiteljičino mjesto prebivališta [adresa] udaljeno od mjesta rada u Spinčićevoj 1, Split duže od 2 km.

8.Iz pregledane obračunske isprave tužiteljice za ožujak 2021.godine (list 5 spisa) je razvidno da je tuženik tužiteljici isplaćivao naknadu troškova međumjesnog prijevoza u visini karte, ali u manjem iznosu i od 182,00 Kune od onog koji iznosi za III Tarifnu zonu (460,00 Kuna).

9. Iz pregledanih Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 8 spisa) proizlazi da tužiteljičino mjesto prebivališta spada u III Tarifnu zonu.

10. Iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnog gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 9 spisa) proizlazi da je cijena mjesečne pokazne karte za III Tarifnu zonu 61,05 Eur-a/460,00 Kuna.

11. Iz pregledane odluke tuženika od 23.08.2018.godine (list 17-18 spisa) proizlazi da je tužiteljici ovom odlukom priznat trošak prijevoza od mjesta stanovanja [adresa], do adrese rada u Splitu, Spinčićeva 1 te je tom odlukom utvrđeno da se visina naknade za trošak prijevoza tužiteljici računa za 3 zonu javnog prijevoznika tvrtke Promet d.o.o. Split sukladno broju dolazaka na posao. te je navedena odluka bila u primjeni od 01.08.2018.godine.

12. Iz pregledane odluke tuženika od 24.05.2022.godine (list 19-20 spisa) proizlazi da radnicima tuženika kojima je odlukom tuženika kao poslodavca priznato pravo na naknadu na trošak prijevoza od adrese prebivališta/boravišta do mjesta rada u visini 1,00 kn/km počevši od 01.svibnja 2022.godine odlučeno je da će se isplaćivati naknada za trošak prijevoza u visini od 1,35 kn/km. Također iz navedene odluke proizlazi da radnicima tuženika kojima je odlukom poslodavca priznato pravo na naknadu za trošak prijevoza za dio relacije od adrese prebivališta/boravišta do mjesta rada u visini 1,00 kn/km počevši od 01.svibnja 2022.godine da će se za taj dio relacije isplaćivati naknada za trošak prijevoza u visini od 1,35 kn/km. U navedenoj odluci je utvrđeno da se ista primjenjuje počevši od 01.svibnja 2022.godine.

13. Iz pregledane odluke tuženika od 03.rujna 2024.godine (list 21 spisa) proizlazi da je tuženik tom odlukom utvrdio da tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i sa posla u iznosu od 0,75 Kn po prijeđenom kilometru, a za naknadu troškova prijevoza je navedeno da će se obračunati u visini cijene mjesečne pokazne karte javnog prijevoznika. Iz obrazloženja navedene odluke je razvidno tuženik tužiteljici priznaje pravo naknade troškova međumjesnog prijevoza. Navedena odluka je u primjeni od 01.05.2014.godine.

14. Iz pregledane odluke od 18.08.2022.godine (list 22-23 spisa) proizlazi da je ovom odlukom istaknuto da radnicima tuženika kojima je odlukom poslodavca priznato pravo na naknadu za trošak prijevoza od adrese prebivališta/boravišta do mjesta rada u visini cijene mjesečne pokazne karte za I.,II., III. i IV zonu tvrtke Promet d.o.o. Split, počevši od 01. kolovoza 2022. se naknada za trošak prijevoza isplaćuje u visini cijene mjesečne pokazne karte tvrtke Promet d.o.o. Split za relaciju od jedinice lokalne samouprave (grad/općina) prebivališta/boravišta radnika do jedinice lokalne samouprave –mjesta rada. Istom odlukom je utvrđeno da će radnicima tuženika kojima je odlukom poslodavca priznato pravo na naknadu za trošak prijevoza za dio relacije od adrese prebivališta/boravišta do mjesta rada u visini cijene mjesečne pokazne karte za I., II., III. i IV. zonu tvrtke Promet d.o.o. Split počevši od 01.kolovoza 2022.godine naknada za trošak prijevoza za taj dio relacije isplaćivat će se u visini cijene mjesečne pokazne karte tvrtke Promet d.o.o. Split za relaciju od koje je priznata naknada za trošak prijevoza do mjesta rada. U navedenoj odluci je istaknuto da ista stupa na snagu danom donošenja, te da se primjenjuje počevši od 01.kolovoza 2022.godine.

15. Temeljem odredbe članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/7, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU-a), a koji se TKU primjenjuje od 01.12.2017.godine, te odredbe članka 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) koji se primjenjuje od 01.svibnja 2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 7. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.stavka 9. TKU-a (''NN'' br. 56/22, 127/22) je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 17. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te odredbom članka 65.stavka 23. TKU-a (''NN'' br. 56/22,127/22) propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

16. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice odluke tuženika o troškovima prijevoza od 24.05.2022.godine (list 19-20 spisa), te odluke tuženika o troškovima prijevoza od 03.rujna 2024.godine (list 21 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tužiteljici pripada naknada troškova prijevoza u utuženom razdoblju od 01.04.2018.godine do 30.rujna 2024.godine u visini cijene mjesečne karte za III zonu prema podacima tvrtke Promet d.o.o., a obzirom da je prebivalište tužiteljice nesporno na adresi [adresa], te je nesporno udaljenost od prebivališta tužiteljice do mjesta rada u Spinčićevoj 1 veća od 2 km, a koja činjenica proizlazi iz potvrde HAK-a i to za razdoblje od 01.04.2018.godine do zaključeno 20.03.2020.godine, dok tužiteljicu u razdoblju od 21.03.2020.godine do 11.05.2020.godine budući zbog pandemije Corona virusa nije postojala organizirana linija međumjesnog prijevoza, a koju činjenicu stranke ne osporavaju tužiteljicu u tom razdoblju pripada naknada troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru. Ove činjenice među strankama u predmetnom postupku nisu sporne, a proizlaze nedvojbeno i iz navedenih pregledanih odluka o troškovima prijevoza koje je donosio i sam tuženik. Tužiteljicu sukladno odredbama članka 66.stavka 17. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.stavka 23. TKU-a (''NN'' br. 56/22,127/22) ne pripada pravo na naknadu troškova prijevoza u visini mjesečne karte za jedan mjesec i to samo onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Navedene činjenice ne osporava ni tuženik budući je iz podneska tuženika od 07.11.2024.godine razvidno da ne osporava tužbeni zahtjev onako kako je postavljen u podnesku tuženika od 07.11.2024.godine.

17. U navedenom smislu imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da tužiteljicu za utuženo razdoblje od 01.04.2018.godine do 30.09.2024.godine na ime naknade razlike troškova prijevoza pripada ukupan zatraženi iznos od 1.092,00 Eur-a (14,00 Eur-a mjesečno). Na dosuđeni iznos tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju primjenom odredbe čl. 29. stavka 2. ZOO – a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14), a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

18. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku tuženik je istoj dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 17.07.2024.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 08.10.2024.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 08.10.2024.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 25.11.2024.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 04.02.2025.godine u iznosu od 75 bodova, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 37,5 bodova, a što ukupno iznosi 487,5 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 975,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 243,75 Eur-a ukupno iznosi 1.218,75 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik je u podnesku od 07.11.2024.godine (list 56 spisa) istakao da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva izvršenoj u podnesku od 08.10.2024.godine, a kojim podneskom da se traži da se isplata parničnog troška izvrši tužiteljici preko privatnog računa odvjetnika. Ističe da ukoliko sud zauzme stav da se uopće ne radi o preinaci da tuženik u tom pravcu navodi da je riječ o nedopuštenom raspolaganju (cesiji mimo pravila ZOO-a) pa da se tuženik protivi da izreka presude koja se odnosi na isplatu parničnog troška glasi na način da se isplata parničnog troška izvrši baš na račun punomoćnice tužiteljice. Prvenstveno je potrebno istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164. stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe ni ustup (cesiju) tražbine od strane tužiteljice na njenog odvjetnika slijedom čega je prigovor preinake tužbe od strane tuženika, a vezano za parnični trošak u cijelosti neosnovan. Također, neosnovano tuženik ističe da bi način isplate troškova parničnog postupka na račun punomoćnika tužiteljice predstavljalo nedopušteno raspolaganje budući takvo ograničenje ne postoji u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći (list 7 spisa) proizlazi da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novac i vrijednosti te o tome izdavati potvrde. Stoga proizlazi da je punomoćnica tužitelja na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlaštena primiti novac i novčane vrijednosti i o tome izdati potvrdu pa je u tom smislu ovlaštena primiti i parnični trošak. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da u njeno ime i za njen račun može primiti parnične troškove. Radi svega navedenog odlučeno je kao u točki II/ izreke ove presude, te je pripadajući parnični trošak u točki II/ izreke ove presude dosuđen tužiteljici na račun punomoćnice tužiteljice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

Split, 4. ožujka 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-pun. tužiteljice

-tuženiku