REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-490/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FZ, zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: KO-DO-497/2021 od 23. svibnja 2024., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj K-435/2021 od 12. travnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025. u prisutnosti okrivljenog FZ i njegovog branitelja Borisa Grgića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. iz Zadra

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, broj K-435/2021 od 12. travnja 2024. okrivljeni FZ oslobođen je od optužbe zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti - teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, opisano i kažnjivo po članku 222. stavku 4. u svezi stavka 3. i stavka 1. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022 i 36/2024 – dalje u tekstu: ZKP) određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, a žalilo se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka članka 468. stavka 1. točke 9. i 11. ZKP, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP i povrede Kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. i 5. ZKP te je predložilo da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru podnio je okrivljenik po branitelju Borisu Grgiću, odvjetniku iz Zadra, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Prije sjednice vijeća spis je, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na zahtjev okrivljenika o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća obaviješteni su okrivljenik i njegov branitelj Boris Grgić, a obaviješten je i državni odvjetnik. Sjednica vijeća održana je na temelju odredbe članka 475. stavka 4. KZ/11 jer uredno pozvan državni odvjetnik nije pristupio. Na javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća okrivljenik i njegov branitelj su istaknuli navode i prijedloge iz odgovora na žalbu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Iako državni odvjetnik u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP, u žalbi se uopće ne obrazlaže na koji je način prvostupanjski sud prekoračio optužbu. U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz točke 11. istog zakonskog članka, državni odvjetnik smatra da su razlozi za donošenje oslobađajuće presude nepotpuni jer prvostupanjski sud „raspoložive“ dokaze i nesporne činjenice ne analizira i ne dovodi u međusobnu korelaciju zbog čega se pobijana presuda ne može na zakoniti način ispitati. No državni odvjetnik ne navodi koje to činjenice i provedene dokaze prvostupanjski sud nije dostatno analizirao zbog čega se presuda ne može ispitati. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa žalba u tom dijelu nije osnovana.

7.1. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud propustio u presudi navesti zakonski članak ne temelju kojeg donosi oslobađajuću presudu, ali unatoč tom propustu prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio jasne, razumljive, dostatne i neproturječne razloge zbog kojih smatra da nije dokazano da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja predmetnog kaznenog djela, odnosno da nije dokazano da bi prekršio blanketne norme iz činjeničnog opisa presude tj., da nije dokazano da bi ostvario subjektivna i objektivna obilježja predmetnog kaznenog djela (točke 14.1., 17.1. obrazloženja) iz čega nesporno proizlazi da je okrivljenik oslobođen od optužbe na temelju zakonske osnove iz članka 453. točke 3. ZKP. S obzirom na navedeno, propust suda da navede zakonski osnov ne temelju kojeg je donio oslobađajuću presudu predstavljao bi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP, samo u slučaju ukoliko bi to utjecalo na zakonitost presude, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

8. Nije u pravu je državni odvjetnik niti kada u žalbi navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, Sporazumom o osnivanju i upravljanju Taurus centrom za rasplod na Velebitu od 5. prosinca 2013. (dalje u tekstu Sporazum) određena je terminologija i tumačenje bitnih sastavnica tog Sporazuma te je pod toč. 1.4. kao „Područje ispaše“ navedeno „područje koje okružuje Malo Libinje“ međutim isto, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, ni na koji način nije precizirano bilo unošenjem koordinata ili detaljnim opisom. Prema Zapisniku o očevidu proizlazi da je mjesto stradavanja ZZ [adresa], predio zvan Prosine, dakle upravo ono područje koje je propisano Sporazumom kao područje ispaše. Svjedok AZ, ravnatelj Nacionalnog parka Paklenica u inkriminiranom razdoblju, navodi da je nakon inkriminiranog događaja provjeravao mjesto stradavanja ZZ tj. područje Prosine i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i utvrdio da se isto ne nalazi u Nacionalnom parku Paklenica već u Parku prirode Velebit. Geodetski vještak Ivan Marinović također je potvrdio da se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u predjelu Prosine, nalazi izvan područja Nacionalnog parka Paklenica, a na takvo utvrđenje vještaka Marinovića na raspravi, državni odvjetnik nije imao primjedbi niti je, vezano na tu okolnost, imao daljnjih dokaznih prijedloga. Stoga je neutemeljen navod žalbe državnog odvjetnika da je geodetski vještak Ivan Marinović nesiguran o položaju predmetne čestice 1594/3 k. o. [katastarska općina], a okolnost da je dopuna nalaza i mišljenja dana usmeno na raspravi, ne i pisano, ne utječe na ocjenu njegove vjerodostojnosti. Slijedom navedenog, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da nije dokazano da bi okrivljenik postupao protivno odredbama članka 19. Pravilnika Nacionalnog parka Paklenica (Narodne novine broj: 76/2000, 70/2005, 80/2013, 15/2018).

8.1. Nadalje, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da iz toč. 2.1. Sporazuma proizlazi da je Rewilding Europe vlasnik svih goveda koje je Rewilding Europe odabrao i dovezao na područje [adresa] te je zakonski odgovoran za krdo, kao i za eventualne štete nastale krivicom krda prema trećim osobama i/ili vlasništvu trećih osoba. Odredbama Sporazuma bilo je potrebno omogućiti da se životinje najoptimalnije prilagode prirodnim procesima zbog čega korištenje staje nije potrebno, a Planom uzgoja i mjesnog plana upravljanja programom Taurus Velebit Hrvatska 2014-2020 od 21. ožujka 2014. za goveda je predviđen slobodan boravak i kretanje na predjelu [adresa] na Velebitu. OPG Libinje nije imalo pravo služnosti ispaše životinja na cijelom području [adresa], a Zaklada Rewilding Europe, kao vlasnik svih dovezenih goveda, Hrvatskim šumama niti drugim institucijama nije podnio zahtjev za pokretanje procedure davanja u zakup za ispašu cijelog područja [adresa] koje je odabrano za boravak dovezenih goveda, dok Sporazumom nije niti okrivljeniku dano u obvezu da od nadležnih institucija osigura zakup za navedeno područje. Stoga, nije jasno kako bi okrivljenik mogao ograditi područje za boravak stada na području koje nije u njegovom vlasništvu, a kako to ističe državni odvjetnik u žalbi.

8.2. U predmetnom Sporazumu okrivljenik je naveden kao upravitelj krda te su točkom 3. naznačene njegove obveze dnevne skrbi o krdu na način da će slijediti načela o prirodnoj ispaši opisano u Planu za rasplod koje je priredio fond Taurus te za stado osigurati pitku vodu, liječenje bolesnih životinja, uklanjanje lešina, pomoć u slučaju izvanrednih okolnosti koje ugrožavaju životinje i izvještavanje predstavnika Rewilding Europe o stanju krda te poduzimanje svih mjera kako bi osigurao njihovo kretanje unutar područja ispaše (područje [adresa]). Iz tako utvrđenih ugovorenih obveza, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da uopće nije bio ugovoren stalni nadzor i čuvanje stoke niti je okrivljenik na sebe ikada preuzeo takvu obvezu. Kako odgovornost okrivljenika izlazi iz ugovornih obveza s vlasnikom stada, a nesporno je da Sporazumom okrivljenik nije preuzeo obveze i dužnosti koje bi ga stavljale u položaj garanta, nije niti dokazan pravni osnov iz kojeg bi proizlazila odgovornost okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo. Ispravno stoga zaključuje prvostupanjski sud da nije dokazano da je okrivljenik propustio stado držati pod nadzorom niti je dokazano da je okrivljenik morao poduzeti radnje kako bi otklonio opasnost koja bi zbog životinja iz stada mogla nastati te da je zbog takvog propusta izazvao opasnost za živote ljudi, odnosno nesreću, u kojoj je smrtno stradao planinar ZZ.

8.3. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno, na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao kako pojedinačno, tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, potpuno i pravilno utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik opće opasnom radnjom iz nehaja izazvao opasnost za život ljudi čime je prouzročena smrt jedne osobe te je za svoja utvrđenja dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika oslobodio od optužbe zbog inkriminiranog mu kaznenog djela.

9. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika.

10. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić