Poslovni broj: Usž-3482/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović-Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa opunomoćenik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić&Lui, Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (sada Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije), Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, iz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi obnove postupka u predmetu naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-184/2023-16 od 14. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-184/2023-16 od 14. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja i oglašivanja ništavim rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21- 01/361, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 15. prosinca 2022. i radi oglašivanja ništavim rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-942/05/14-01/04, URBROJ: 2170-12-02/-15-4 od 1. rujna 2015. (dalje: rješenje od 1. rujna 2015.) i točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-942-05/18-01/03, URBROJ: 2170/1- 03-06/8-21-16 od 29. rujna 2020., kojim je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem od 1. rujna 2015. godine. Tim rješenjem Republika Hrvatska je, u postupku naknade za oduzetu imovinu, utvrđena vlasnikom nekretnina u k. o. [katastarska općina], izrijekom navedenih u tom rješenju.

2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U razlozima žalbe, u bitnom, ponavlja tužbene navode obrazlažući da prijedlog za obnovu postupka temelji na tehničkom izvješću o završenom terenskom izvidu iz kolovoza 2018., kojim je utvrđeno da oblik i veličina objekta, koji su bili predmetom naknade, u naravi ne odgovaraju stanju u katastarskim planovima niti je utvrđeno pravo stanje međa, zbog čega da je potrebno pozvati vlasnike susjednih nekretnina radi evidentiranja već postojećih evidentiranih katastarskih čestica. Smatra da navedeno tehničko izvješće predstavlja novi dokaz iz kojeg proizlazi da postoje nove činjenice koje nisu bile poznate u prijašnjem postupku, a da su bile poznate dovele bi do drugačijeg rješenja. Tuženik je, radi pravilnog i postupno utvrđenja činjeničnog stanja, trebao provesti očevid i izvesti i druge dokaze, a što je propustio učiniti. Tužitelj do provođenja terenskog izvida u 2018. godini nije znao niti mogao znati da je stanje u naravi različito od opisanog u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi, odnosno nije mogao znati da se predmetna nekretnina kao jedinstvena cjelina proteže na 6 zemljišnoknjižnih čestica i da tlocrtni gabariti predmetne građevine u izvodu katastarskog plana ne odgovaraju tlocrtnim gabaritima izvedenog objekta. Ove nove činjenice i dokazi doveli bi do drugačijeg rješenja da su bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku i to na način da bi tužitelj mogao tražiti da se utvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine ili da mu se isplati odgovarajuća novčana naknada, sukladno odredbi članka 49. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 98/19., dalje: ZON). Iz naprijed navedenog, razvidno je da je nastala nova stvar, koja u stvarnosti nema veze sa nekretninom upisanom u katastar i zemljišne knjige, a što tužitelju daje pravo na postavljanje stvarnopravnog zahtjeva priznanja suvlasništva, odnosno obveznopravnog zahtjeva za naknadu s osnove ulaganja i povećanja vrijednosti predmetne nekretnine. Nadalje, tužitelj ne prihvaća ni obrazloženje suda o neosnovanosti tužbenih navoda u pogledu nenadležnosti upravnih tijela za donošenje rješenja u ovoj upravnoj stvari Osim toga, drži da je ostvaren uvjet za oglašivanje ništavim rješenja od 1. rujna 2015. jer da je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, a nadležnost upravnih tijela u postupcima utvrđenja prava vlasništva propisana je isključivo odredbama Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu i tužbeni zahtjev, podredno predmet vratiti sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova spora uvećan za trošak sastava ove žalbe.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavane presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da time što je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, prvostupanjski sud nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Osnovano prvostupanjski sud prihvaća pravilnim utvrđenje tuženika da činjenice na kojima tužitelj temelji prijedlog nisu učinjene vjerojatnima, zbog čega, sukladno članku 126. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.), nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu postupka.

7. Naime, tužiteljev prijedlog za obnovu postupka temelji se na činjenici da je u naknadnom postupku ozakonjenja utvrđeno odstupanje između stvarnog stanja nekretnine na terenu i zemljišnoknjižnog, odnosno katastarskog stanja, odnosno na činjenici da postoji navodna razlika u vrijednosti trenutnog stanja nekretnine prema stanju nekretnine kakva je bila u vrijeme oduzimanja.

8. Međutim, pravilno je prvostupanjskom presudom potvrđeno stajalište tuženika da navedeno ne predstavlja nove činjenice koje bi mogle dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari da su bile poznate u prijašnjem postupku, već da se ovdje radi o stvarnopravnom, odnosno obveznopravnom zahtjevu iz članka 49. ZON-a. Temeljem te zakonske odredbe, pitanje ulaganja sredstava i eventualno stjecanje suvlasništva na nekretnini koja je bila predmetom povrata, kao i, ostala imovinska prava, rješavaju se u posebnom sudskom postupku. Slijedom navedenog, utvrđivanje činjenica navedenih u prijedlogu za obnovu i s tim u vezi, provođenje po tužitelju predloženih dokaza, ne bi imalo utjecaja na već pravomoćno riješeno utvrđenje prava vlasništva Republike Hrvatske, kako je to utvrđeno rješenjem od 1. rujna 2015. godine.

9. Žalbene prigovore u vezi nenadležnosti upravnih tijela za odlučivanje o prijedlogu za obnovu postupka već je valjano otklonio prvostupanjski sud.

10. Konačno, žalbeni prigovori glede ništavosti rješenja od 1. rujna 2015., iz razloga koji su navedeni u žalbi, utemeljeni su na pogrešnom razumijevanju zakonskih odredbi mjerodavnih u predmetima naknade za oduzetu imovinu. Naime, o utvrđenju prava vlasništva u smislu odredbe članka 77. ZON-a, a što je ovdje slučaj, rješava nadležni ured državne uprave u upravnom postupku.

11. S obzirom na navedeno, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

12. Kako tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom, to je, temeljem članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora, a iz istog razloga je odbijen i sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

13. Stoga je, temeljem članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović