REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pn-17/2024-92

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja NĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Tončić-Bota, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Kliničke bolnice Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB 65119154523, kojeg zastupaju punomoćnik Eugen Kujundžić i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, na ročištu za objavu i uručenje presude 4. ožujka 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB 65119154523 da tužitelju NĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 9.613,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 8.300,00 eura od 8. siječnja 2018. do isplate i

na iznos od 1.313,96 eura od 5. ožujka 2025. do isplate

i to u razdoblju do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.786,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 5. siječnja 2018. do isplate i u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate na iznos od 8.300,00 eura za razdoblje od 5. siječnja 2018. do 7. siječnja 2018. i na iznos od 1.313,96 eura za razdoblje od 5. siječnja 2018. do 4. ožujka 2025.

III Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB 65119154523 da tužitelju NĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 3.952,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. srpnja 2018. podnio tužbu u kojoj navodi da je 4. srpnja 2015. pao s visini i pritom ozlijedio lijevi ručni zglob zbog čega se javio u tuženikov Centar za hitnu medicinu, Središnji hitni prijam – kiruršku službu gdje mu je postavljena dijagnoza Contusio ARC sin., a nakon daljnjih pretraga u Traumatološkoj ambulanti Klinike za kirurgiju tuženika postavljena je dijagnoza G 56.0 sindrom karpalnog kanala lijeve šake (syndroma canalis carpalis manus sin.) i tužitelj je zbog toga hospitaliziran kod tuženika i 28. kolovoza 2015. podvrgnut je operativnom zahvatu radi discizije poprečnog karpalnog ligamenta uz neurolizu n. medianusa, a liječenje kod tuženika je završeno 6. rujna 2015. Tužitelj u tužbi tvrdi da njegovo liječenje kod tuženika nije provedeno u skladu s pravilima struke jer mu nisu dijagnosticirane sve ozljede koje je zadobio u štetnom događaju. Dalje navodi da se zbog daljnje slabosti lijeve šake i bolova u njoj 16. rujna 2015. javio u Kliniku za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice gdje su mu obavljene pretrage i pritom su mu postavljenje dijagnoze G56.0 sindrom karpalnog tunela i S63 dislokacija, iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata u području ručnog zgloba i šake te je tamo bio hospitaliziran od 26. studenog 2015. do 1. prosinca 2015. radi prijeloma neliječene luksacije lunatuma lijevo. Nakon toga tužitelj je od 18. do 20. siječnja 2016. ponovno bio hospitaliziran u Klinici za traumatologiji KBC Sestre milosrdnice radi vađenja osteosintetskog materijala od ranijeg operativnog zahvata i otpušten je pod dijagnozom S62.1 prijelom drugih kostiju zapešća (karpalnih kostiju).

2. Tužitelj tvrdi da je tek nakon operativnog zahvata u KBC Sestre milosrdnice u cijelosti sanirana ozljeda koju je on zadobio i da je njegovo kirurško liječenje završeno 18. srpnja 2016. Tuženiku se obratio odštetnim zahtjevom od 5. siječnja 2018. kojeg je tuženik zaprimio 8. siječnja 2018., ali mu nije odgovorio pa kako tužitelj smatra da mu je zbog nestručno obavljenog operativnog zahvata i nesavjesno vođenog ostalog tijeka liječenja uništeno zdravlje, on od tuženika potražuje naknadu štete. Svojim tužbenim zahtjevom koji je konačno postavljen u podnesku od 7. siječnja 2021. tužitelj potražuje pravičnu naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 85.900,00 kn odnosno 11.400,89 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama od 5. siječnja 2018. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe da su njegovi djelatnici prilikom liječenja tužitelja postupali u svemu kako je trebalo i da tuženik nije skrivio niti je odgovoran za razvoj tužiteljevog zdravstvenog stanja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i da se na miješanje u spor pozove Croatia osiguranje d.d. kod koje je tuženik osiguran od profesionalne odgovornosti. Tijekom postupka navodi da je subluksacija kod tužitelja nastala nakon pregleda kod tuženika 4. srpnja 2015. i da je dokazana CT-om od 23. listopada 2015. (tuženik omaškom navodi datum 23. listopada 2018.)

4. Croatia osiguranje d.d. je u podnesku od 20. kolovoza 2018. obavijestila da se javlja kao umješač na strani tuženika koji je kod nje osiguran policom osiguranja odgovornosti broj 007624125505. Priklanja se svim navodima tuženika iz odgovora na tužbu i osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Smatra da je tužiteljevo liječenje provedeno u skladu s pravilima struke i da nije bilo propusta te ističe da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je do tužiteljeve ozljede došlo 3. srpnja 2015. i da se tek idući dan javio u tuženikov Centar za hitnu medicinu, a da se 16. srpnja 2015. javio u Dom zdravlja Zaprešić i tek 30. srpnja 2015. se ponovno javio tuženiku gdje mu je postavljena dijagnoza sindrom karpalnog kanala lijeve šake zbog čega je liječen. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu troškova postupka.

5. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj ističe da je zbog nesavjesnog i manjkavog postupanja tuženika bio prisiljen zatražiti liječničku pomoć u drugoj zdravstvenoj ustanovi radi saniranja ozljeda koje je zadobio i netočne su tuženikove tvrdnje da nije odgovoran za štetu. Protivi se prijedlogu da se Croatia osiguranje d.d. umiješa u spor na strani tuženika jer tuženik ne dostavlja nikakav dokaz kojim bi dokazao pravni interes tog osiguravajućeg društva za miješanje u spor.

6. Sud je u ovom predmetu 11. siječnja 2022. donio presudu poslovni broj Pn- 900/2019-62 kojom je tuženiku naložio da tužitelju plati iznos od 71.900,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 62.000,00 kn od 8. siječnja 2018. do isplate i na iznos od 9.900,00 kn od 12. siječnja 2022. do isplate (točka I izreke), odbio je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 14.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 5. siječnja 2018. do isplate i u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate na iznos od 62.000,00 kn za razdoblje od 5. siječnja 2018. do 7. siječnja 2018. i na iznos od 9.900,00 kn za razdoblje od 5. siječnja 2018. do 11. siječnja 2022. (točka II izreke) i naložio tuženiku da tužitelju namiri parnični trošak u iznosu od 16.329,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. siječnja 2022. do isplate (točka III izreke). Povodom žalbi tužitelja i tuženika Županijski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Gž-343/2022-2 od 8. veljače 2024. ukinuo presudu i vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje.

7. Sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to medicinsku dokumentaciju za tužitelja (listovi 5-41, 62-65, 68-73, 105, 116), odštetni zahtjev s povratnicom (listovi 42-43), proveo je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima za medicinu kirurgu doc. prim. dr. sc. Predragu Paviću, dr. med. i radiologu prof. dr. sc. Goranu Roiću, dr. med. koji su izradili pisane nalaze i mišljenja i dodatno se usmeno očitovali na ročištima 21. rujna 2021. (str. 173-175) i 21. siječnja 2025. (str. 263-265). Saslušan je tužitelj kao i svjedoci IĐ i JĐ, zaposlenici tuženika, no sud iskaze tih svjedoka nije posebno ocjenjivao jer iz njih proizlazi da se obojica ne sjećaju detalja tužiteljevog liječenja kod tuženika.

8. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan osim u dijelu o kojem je odlučeno u točki II izreke presude.

9. Na ročištu 7. studenog 2018. sud je prihvatio miješanje Croatia osiguranje d.d. na strani tuženika.

10. Među strankama nije sporno da se tužitelj nakon ozljede lijevog ručnog zgloba liječio kod tuženika. Sporno je je li do te ozljede došlo 4. srpnja 2015., kako to tvrdi tužitelj u tužbi, ili 3. srpnja 2015., kako bi to proizlazilo iz povijesti bolesti KB Sveti Duh, Centar za hitnu medicinu, Središnji hitni prijam – kirurška služba od 4. srpnja 2015. (list 5) jer je u njoj navedeno da je tužitelj pao dan ranije. Kako bi razjasnio ovu spornu činjenicu, sud je saslušao tužitelja koji je u svojem iskazu naveo da je pao 4. srpnja 2015. oko 11 sati i da se sjeća da je taj dan bila subota. Naveo je i da ga je sin nakon pada odmah odveo na hitnu na KB Sveti Duh jer spada pod tu bolnicu. Sud je prihvatio navod tužitelja da se njegov pad dogodio 4. srpnja 2015. jer je tog dana doista bila subota kako to navodi tužitelj i jer iz povijesti bolesti od 4. srpnja 2015. proizlazi da je prijem tužitelja bio tog dana u 13,25 sati pa je to u skladu s tužiteljevom tvrdnjom da je u bolnicu otišao odmah nakon ozljeđivanja. Također, u kasnijoj povijesti bolesti KB Sestre milosrdnice, Klinika za traumatologiju – Klinička jedinica za rehabilitaciju traumatoloških bolesnika od 16. rujna 2015. (listovi 15-16) navedeno je da je tužitelj pao 4. srpnja 2015. tako da sud smatra da je u povijesti bolesti od 4. srpnja 2015. (list 5) pogrešno navedeno da je tužitelj pao dan ranije, tj. 3. srpnja 2015. Ovdje je potrebno navesti da anamneza navedena na povijesti bolesti koju sastavlja medicinska ustanova nije javna isprava u smislu čl. 230 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) pa ni nema dokaznu snagu javne isprave da bi kao takva dokazivala istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje. Povijest bolesti sastavlja liječnik koji u anamnezi navodi podatke koje je dobio od pacijenta s tim da pacijent ne potpisuje tu povijest bolesti niti na ikoji drugi način potvrđuje točnost u njoj opisanih podataka. Stoga okolnost da je na povijesti bolesti od 4. srpnja 2015. navedeno da je tužitelj pao dan ranije i ozlijedio lijevi ručni zglob u situaciji kad tužitelj tvrdi da se pad dogodio 4. srpnja 2015. tj. na dan pregleda ne znači da povijest bolesti ima jaču dokaznu snagu od iskaza stranke, pogotovo zato što se ne može isključiti mogućnost da je osoba koja je pisala povijest bolesti pritom pogriješila.

11. Iz tužiteljeve medicinske dokumentacije proizlazi da je on nakon pada od 4. srpnja 2015. prvo liječen kod tuženika, a nakon toga je liječen u KBC Sestre milosrdnice gdje je prvi put bio 16. rujna 2015. (list 15). Kako bi utvrdio je li liječenje tužitelja kod tuženika provedeno u skladu s pravilima struke sud je proveo medicinsko vještačenje. Stalni sudski vještaci kirurg doc. prim. dr. sc. Predrag Pavić, dr. med. i radiolog prof. dr. sc. Goran Roić, dr. med. u svojem pisanom nalazu i mišljenju od 21. rujna 2020. (str. 112-115) utvrdili su da je tužitelj u štetnom događaju 4. srpnja 2015. zadobio natučenje lijevog ručnog zgloba i iščašenje lunatne kosti lijeve šake i da je provedeno ambulantno bolničko liječenje po specijalistu plastične kirurgije i traumatologije, psihijatru i fizijatru uz dijagnostičku obradu i dugotrajnu ambulantnu fizikalnu terapiju te tri operativna zahvata od toga prvi kod tuženika gdje mu je 28. kolovoza 2015. izvršena discizija poprečnog karpalnog ligamenta i neurolize n. medianusa. Iduća dva operativna zahvata učinjena su u Klinici za traumatologiju KBC Sestara milosrdnica gdje je 27. studenog 2015. obavljena krvava repozicija i fiksacija lunatne kosti Kirschnerovom žicom, a 19. siječnja 2016. tužitelju je operacijski odstranjena alenteza. U nalazu i mišljenju je kronološki opisano kako je teklo tužiteljevo liječenje. Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da u prva dva radiološka nalaza, nalazu tuženika od 4. srpnja 2015. i nalazu Doma zdravlja Zagrebačke županije Zaprešić od 16. srpnja 2015. (u nalazu i mišljenju navedeno kao 14. srpnja 2015.) nadležni specijalisti radiolozi nisu opisali luksaciju polumjesečaste kosti lijeve šake. Vještak radiolog Goran Roić je pregledao RTG i CT snimke koje se nalaze na CD mediju u spisu i tako je utvrdio da je i na RTG snimci tužiteljeve lijeve šake s radiokarpalnim zglobom u dva smjera koja je napravljena kod tuženika 4. srpnja 2015. i na kasnijoj RTG snimci koja je 14. srpnja 2015. napravljena u Domu zdravlja Zagrebačke županije Zaprešić u tri smjera kod tužitelja vidljiva luksacija polumjesečaste kosti (latinski os lunatum) lijeve šake i da nema znakova koštanog prijeloma. Vještaci su utvrdili i da je RTG nalaz lijeve šake i RC zgloba od 21. listopada 2015. notiran u nalazu fizijatra i da je navedeno da su slike na očitanju. Naveli su i da je uvažavajući navedene radiološke nalaze kirurg s obzirom na simptomatologiju i nalaz EMNG ruku indicirao i pristupio kirurškom liječenju tzv. sindroma karpalnog kanala lijeve šake, a kako je tužitelj i nakon operacije imao iste tegobe, upućen je na fizikalnu terapiju pa na novu RTG obradu (RTG radiokarpalnog područja lijeve šake 23. listopada 2015. sačinjen u Klinici za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice) i tada je prvi put utvrđeno stanje nakon luksacije polumjesečaste kosti lijeve šake i nakon toga je uslijedilo liječenje tužitelja u skladu s pravilima struke.

12. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da prvi dio liječenja tužitelja nije proveden u skladu s pravilima struke prvenstveno zbog neprepoznavanja iščašenja polumjesečaste kosti lijeve šake u prva dva RTG nalaza što je rezultiralo pogrešnim smjerom liječenja. U drugom dijelu tužiteljeva liječenja, nakon 23. listopada 2015., liječenje je provedeno u skladu s pravilima struke i tad je proveden operacijski zahvat krvave repozicije i fiksacije polumjesečaste kosti i nakon toga je provedena dugotrajna fizikalna terapija. Liječenje tužitelja je rezultiralo kliničkim statusom kojeg su vještaci opisali u svojem nalazu i mišljenju.

13. Tužitelj nije imao prigovora na provedene medicinsko vještačenje dok tuženik prigovara smatrajući da u liječničkom tretmanu tužitelja koji je proveden kod tuženika nije bilo liječničke pogreške i da se na temelju provedenog vještačenja ne može utvrditi s dovoljno visokom vjerojatnošću da bi zdravstveno stanje tužitelja bilo izravna posljedica postupanja tuženika. Umješač se slaže s prigovorima tuženika.

14. Na ročištu 21. rujna 2021. vještaci su potvrdili da kod tužitelja na RTG nalazu od 4. srpnja 2015. nije utvrđeno da bi on zadobio koštani prijelom odnosno da nema radioloških znakova takvog prijeloma, no ističu da su uvidom u te RTG snimke vještaci sami utvrdili da se kod tužitelja već u tom prvom radiološkom nalazu, kao i u kasnijim nalazima do operacijskog zahvata repozicije i osteosinteze polumjesečaste kosti, jasno vidi luksacija te kosti koja je i uzrokovala tegobe koje je tužitelj imao. Luksacija ili iščašenje polumjesečaste kosti nije opisana u prva dva RTG nalaza koji su rađeni i očitani u različitim ustanovama, iako su vještaci uvidom u te snimke utvrdili njeno postojanje, a to iščašenje polumjesečaste kosti lijeve šake kod tužitelja je prvi put utvrđeno 23. listopada 2015. u Klinici za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice i nakon toga je tužitelj podvrgnut operativnom zahvatu pri čemu mu je učinjena repozicija i stabilizacija polumjesečaste kosti. Pojasnili su da se kod tužitelja nije radilo o klasičnom slučaju sindroma karpalnog tunela kod kojeg je živac pritisnut fibroznim tkivom u istom tunelu, nego je neurološki ispad kojeg je tužitelj imao bio posljedica kompresije nervusa medijanusa iščašenog polumjesečastom kosti lijeve šake. Istaknuli su da operacija karpalnog kanala u konkretnom slučaju nije mogla riješiti tegobe koje je tužitelj imao jer dekompresija živca presijecanjem tzv. lig. carpi transversuma ne može riješiti problem kompresije živca iščašenog polumjesečastom kosti. Pojasnili su i da kod tužitelja nije moglo doći do pogoršanja stanja lijeve šake zbog eventualnog nepridržavanja uputa koje bi dao fizijatar jer je tužitelj nakon prve operacije i dalje imao tegobe zato što operacijom problem nije bio uklonjen, naime polumjesečasta kost lijeve šake je i dalje bila iščašena.

15. Na ročištu 21. siječnja 2025. vještaci dr. Pavić i dr. Roić su ponovili da je tužitelj 4. srpnja 2015. zadobio iščašenje kosti zapešća lijeve šake koje nije na vrijeme prepoznato dijagnostičkom obradom, nego je verificirano nalazom CT lijeve šake 23. listopada 2015. i nakon toga se pristupilo liječenju po pravilima struke i tužitelj je podvrgnut operacijskom zahvatu krvave repozicije i fiksacije polumjesečaste kosti. Dodali su da nije točno da nije utvrđeno tužiteljevo zdravstveno stanje u razdoblju od 4. srpnja 2015. do ponovne hospitalizacije jer je tužitelj u razdoblju od zadobivanje ozljede do hospitalizacije, kako prve tako i druge, bio ambulantno praćen i liječen. Vještaci su istaknuli da smatraju da postoji izravna uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je tužitelj zadobio te da su ponovnim uvidom u sve nalaze, uključujući i inicijalni RTG nalaz zaključili kako se već na tom nalazu vidi luksacija polumjesečaste kosti lijeve šake koja nije prepoznata. Također su naveli da postoji uzročno-posljedična veza između neprepoznavanja iščašenja polumjesečaste kosti i pogrešnog smjera liječenja tužitelja. Vještaci su iskazali i da nije moguće jednostavno razlučiti posljedice prvog, neadekvatnog liječenja u odnosu na preostalo razdoblje liječenja i da nije moguće utvrditi kakve bi bile trajne posljedice odnosno svi vidovi neimovinske štete da je tužiteljevo liječenje bilo provedeno u skladu s pravilima struke od početka, a jedino se može reći da bi postojala znatno veća šansa za bolji rezultat odnosno za manjim trajnim posljedicama takve ozljede da se odmah pristupilo adekvatnom liječenju.

16. Sud je nalaz i mišljenje medicinskih vještaka u cijelosti prihvatio kao stručno i objektivno jer su izrađeni na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja i jer su se vještaci očitovali na prigovore tuženika i umješača te ih u cijelosti otklonili.

17. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja sud je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju koji se dogodio 4. srpnja 2015. prilikom pada s visine pretrpio natučenje lijevog ručnog zgloba i iščašenje lunatne kosti lijeve šake. Na sam dan štetnog događaja tužitelju je liječnička pomoć pružena kod tuženika i vještačenjem je utvrđeno da je na RTG snimkama učinjenim tog istog dana vidljivo iščašenje polumjesečaste kosti lijeve šake koje tada nije prepoznato i nije navedeno u nalazu te da je zbog neprepoznavanja te ozljede kod tužitelja došlo do pogrešnog smjera liječenja koje je provođeno kod tuženika. Također je utvrđeno da je to iščašenje prvi put utvrđeno 23. listopada 2015. kad se tužitelj liječio u KBC Sestre milosrdnice i da je u drugom dijelu tužiteljeva liječenja, nakon 23. listopada 2015., liječenje provedeno u skladu s pravilima struke i tad je proveden operacijski zahvat krvave repozicije i fiksacije polumjesečaste kosti i nakon toga je provedena dugotrajna fizikalna terapija. Sud je stoga utvrdio da prvi dio tužiteljevog liječenja koji je proveden kod tuženika nije proveden u skladu s pravilima liječničke struke i da postoji uzročno-posljedična veza između neprepoznavanja iščašenja polumjesečaste kosti lijeve šake i pogrešnog smjera liječenja tužitelja kod tuženika. Takvim postupanjem tuženika došlo je do povrede čl. 10 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) prema kojem je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Budući da tuženik nije proveo tužiteljevo liječenje u skladu s pravilima struke, odgovara za štetu koju je tužitelj zbog toga pretrpio.

18. Okolnost da je tužitelj nakon prve RTG snimke lijeve šake kod tuženika 4. srpnja 2015. napravio još jednu RTG snimku u drugoj zdravstvenoj ustanovi, Domu zdravlja Zagrebačke županije Zaprešić 16. srpnja 2015. i da ni na tom nalazu nije opisana luksacija tj. iščašenje polumjesečaste kosti lijeve šake, iako je vještačenjem utvrđeno da je na obje RTG snimke vidljivo postojanje tog iščašenja, ne dovodi do prestanka uzročno-posljedične veze između neprepoznavanja iščašenja polumjesečaste kosti lijeve šake i pogrešnog smjera liječenja tužitelja kod tuženika. Naime, taj RTG nalaz od 16. srpnja 2015. je u bitnom isti kao i inicijalni RTG nalaz tuženika od 4. srpnja 2015. i tužitelj je kod tuženika podvrgnut kirurškom zahvatu discizije poprečnog karpalnog ligamenta i neurolize n. medianusa što predstavlja kirurško liječenje tzv. sindroma karpalnog kanala lijeve šake, a taj zahvat nije mogao riješiti tegobe koje je tužitelj imao, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka (točka 14. obrazloženja). Medicinski vještaci su detaljno opisali (list 112) kako je teklo tužiteljevo liječenje u razdoblju od ozljeđivanja do prve operacije 28. kolovoza 2015. koja je napravljena kod tuženika pa je tako vidljivo da je prilikom prvog pregleda tužitelja kod tuženika neposredno nakon ozljeđivanja tužitelju propisano mirovanje i držanje ruke na povišenom uz korištenje elastičnog zavoja. Nakon toga je tužitelj 16. srpnja 2015. bio na prvom pregledu kod fizijatra u Domu zdravlja Zagrebačke županije gdje mu je propisana fizikalna terapija, a potom je kod tuženika bio na neurološkom pregledu 30. srpnja 2015. i na traumatološkoj kontroli 20. kolovoza 2015. kad je i naručen na operaciju koja je obavljena 28. kolovoza 2015. Budući da su se vještaci očitovali da eventualno nepridržavanje uputa koje bi dao fizijatar nije moglo dovesti do pogoršanja tužiteljevog stanja jer mu je probleme izazivalo iščašenje polumjesečaste kosti lijeve šake i da su te tegobe koje je tužitelj imao postojale i nakon prve operacije kod tuženika zato što tom operacijom problem nije bio uklonjen, to što je tužitelj bio kod fizijatra i provodio fizikalnu terapiju u drugoj zdravstvenoj ustanovi nije dovelo do prekida uzročno-posljedične veze između dijagnoze koja je tužitelj postavljena kod tuženika i početka njegove kirurške terapije kod tuženika. Naime, kod tužitelja je polumjesečasta kost lijeve šake i dalje bila iščašena i takvo je stanje ostalo sve dok tužitelj nije podvrgnut drugoj operaciji koja je izvedena u KBC Sestre milosrdnice, a ne kod tuženika gdje tužitelju nije uopće prepoznata ta ozljeda pa je njegovo liječenje kod tuženika provođeno u pogrešnom smjeru. Budući da je vještačenjem utvrđeno da je iščašenje polumjesečaste kosti lijeve šake bilo vidljivo još na RTG snimci od 4. srpnja 2015. napravljenoj kod tuženika, neosnovana je tvrdnja tuženika da je do te ozljede došlo naknadno.

19. Kako bi se utvrdilo je li kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti medicinski vještaci su izradili i nalaz i mišljenje od 27. studenog 2020. (listovi 131- 132). Suprotno navodu tuženika iz žalbe i mišljenju Županijskog suda u Splitu izraženom u obrazloženju ukidnog rješenja, ovaj sud smatra da su sudski vještaci Predrag Pavić i Goran Roić itekako kompetentni u davanju mišljenja u odnosu na kvalifikatorne okolnosti neimovinske štete tj. u odnosu na bolove, strah i smanjenje životne aktivnosti. Naime, kako su sami vještaci naveli u svom očitovanju na ročištu 21. siječnja 2025., i dr. Pavić i dr. Roić su stalni sudski medicinski vještaci s dugogodišnjom sudskomedicinskom i kliničkom praksom, a i ovaj sud može potvrditi da se radi o stručnim vještacima čiji su nalazi i mišljenja bili temelj za odlučivanje o postojanju povrede prava osobnosti, konkretno povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje u brojnim presudama koje su uspješno prošle i ispitivanje na sudu drugog stupnja povodom žalbi nezadovoljnih stranaka. Kao što je već navedeno, vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje lijevog ručnog zgloba i iščašenje polumjesečaste kosti lijeve šake i nakon provedenog liječenja kod tužitelja su zaostale subjektivne tegobe koje su opisane u nalazu i mišljenju od 16. rujna 2020., a kliničkim pregledom medicinskog vještaka utvrđeni su palpacijska bolnost lijevog ručnog zgloba i karpalnog dijela lijeve šake, oslabljena fina motorika šake, hipotrofija muskulature lijeve podlaktice i tenara lijeve šake, trnjenje prva tri prsta, oslabljena GMS lijeve šake i umanjena pokretljivost lijevog RC zgloba i podlaktice u blažem do srednjem stupnju. Opisane trajne posljedice kod tužitelja su dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 15 %. Iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 3 dana, bolove srednjeg intenziteta trpio je 8 tjedana dok su bolovi slabijeg intenziteta bili prisutni još 4 mjeseca. Vještačenjem je također utvrđeno da je tužitelj pretrpio kratkotrajni intenzivni primarni strah u trenutku neposredne životne ugroženosti i ozljeđivanja. Sekundarni strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica bio je jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabijeg intenziteta još 4 tjedna. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna po 3 sata dnevno tijekom prvih 7 tjedana nakon ozljeđivanja, zatim nakon prvog operativnog zahvata po 3 sata dnevno tijekom prva 2 tjedna, a nakon toga po 2 sata dnevno tijekom idućih 6 tjedana tj. do druge hospitalizacije. Nakon toga tužitelju je tuđa pomoć bila potrebna po 2 sata dnevno tijekom iduća 3 mjeseca tj. do odstranjenja osteosintetskog materijala i potom po još 2 sata dnevno tijekom iduća 3 tjedna.

20. Vještaci su se na ročištu 21. rujna 2021. očitovali na prigovore tuženika u odnosu i na ovaj dio nalaza i mišljenja te su pojasnili da su intenzitet i trajanje bolova, straha, smanjenje životne aktivnosti i potrebu za tuđom pomoći i njegom ocijenili adekvatno i korektno na temelju detaljnog uvida u tužiteljevu medicinsku dokumentaciju, pregleda tužitelja kojeg su osobno izvršili i svog dugogodišnjeg kliničkog i medicinskog iskustva. Tužitelj nije imao prigovora na medicinsko vještačenje ni u ovom dijelu dok se umješač pridružio tuženikovim prigovorima.

21. Sud je nalaz i mišljenje medicinskih vještaka prihvatio u cijelosti i u dijelu u kojem su se očitovali o strahu, bolovima i smanjenju životne aktivnosti kod tužitelja te potrebi za tuđom pomoći i njegom jer su i u ovom dijelu izrađeni objektivno i stručno na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja i jer su se vještaci očitovali na prigovore tuženika i umješača te ih u cijelosti otklonili.

22. Budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji i da je njegovo liječenje kod tuženika provedeno protivno pravilima liječničke struke, osnovan je njegov zahtjev za isplatu novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u skladu s čl. 1046 u vezi s čl. 19 ZOO-a. Prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi za štetu koju je tužitelj pretrpio sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, nastalo smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja, tužiteljevu dob (rođen 1961.), cilj kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Tako je sud u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka ocijenio da tužitelju s obzirom na navedene okolnosti za povredu prava osobnosti pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi ukupno 8.300,00 eura. Tužitelj uz to ima pravo i na naknadu za imovinsku štetu u skladu s čl. 1095 ZOO-a i to za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.313,96 eura koliko tužitelj i potražuje, a sud taj iznos smatra primjerenom za ukupno 495 sati pomoći i njege koju besplatno pružaju nestručne osobe, a tužitelju su je prema njegovom iskazu pružali supruga i sin. Tužitelju tako kao naknada neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 9.613,96 eura koliko mu je sud i dosudio u točki I izreke presude.

23. Budući da je tužitelj potraživao naknadu u iznosu od 11.400,89 eura, sud je u točki II izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.786,93 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od 5. siječnja 2018. do isplate.

24. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od 5. siječnja 2018. kao dana kad je tuženiku podnio odštetni zahtjev. Uvidom u odštetni zahtjev i povratnicu (listovi 42-43) sud nije mogao utvrditi da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku 5. siječnja 2018., no utvrđeno je da ga je tuženik zaprimio 8. siječnja 2018. pa tada zakonske zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete u skladu s čl. 1103 ZOO-a teku od tog dana. Na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zakonske zatezne kamate u skladu s čl. 1086 ZOO-a teku od donošenja ove presude jer je tek u presudi utvrđena ova imovinska šteta. Sud je stoga tužitelju na iznos od 8.300,00 eura dosudio zakonske zatezne kamate od 8. siječnja 2018. do isplate, a na iznos od 1.313,96 eura od donošenja presude do isplate, a u točki II izreke odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na iznos od 8.300,00 eura za razdoblje od 5. siječnja 2018. do 7. siječnja 2018. i na iznos od 1.313,96 eura za razdoblje od 5. siječnja 2018. do 4. ožujka 2025.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 5 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Prema ocjeni ovog suda uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva koju je tuženik osporavao tijekom cijelog postupka je 100 %, a u odnosu na visinu tužitelj je uspio s 84 % svog zahtjeva jer je potraživao ukupno 11.400,89 eura, a dosuđeno mu je 9.613,96 eura. Tužiteljev ukupni uspjeh u sporu uzimajući u obzir i osnovu i visinu je 92 % (184:2). Kako tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi sud je tužitelju dosudio 100 % troškova koje mu je priznao.

26. Tužiteljev trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 21. siječnja 2025., a u odnosu na trošak zastupanja nagrada je određena prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje. Tužiteljev trošak obuhvaća trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 438,00 eura, trošak pristupa medicinskih vještaka na ročište 132,72 eura, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 172,54 eura, sudsku pristojbu na žalbu 66,36 eura i sudsku pristojbu na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7/3 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 80,23 eura tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21) jer je prva presuda u ovom predmetu punomoćnici tužitelja dostavljena u elektroničkom obliku pa je tužitelj bio dužan platiti samo polovicu te pristojbe da ju je platio u roku od 3 dana od dostave te presude. Trošak zastupanja obuhvaća nagradu za sastav tužbe 200,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o visini nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT), za sastav pet obrazloženih podneska od 31. kolovoza 2018., 8. listopada 2020., 7. siječnja 2021., 13. svibnja 2021. i 9. travnja 2024. po 200,00 eura za svaki prema Tbr. 9/1 OT za zastupanje na dva ročišta 7. studenog 2018. i 30. travnja 2024. po 100,00 eura za svako prema Tbr. 9/2 OT i za zastupanje na četiri ročišta 16. listopada 2019., 21. rujna 2021., 1. prosinca 2021. i 21. siječnja 2025. po 200,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT, za pristup na odgođeno ročište 11. rujna 2024. 50,00 eura prema Tbr. 9/5 OT i za sastav žalbe na presudu zatraženih 200,00 eura prema Tbr. 10/1 OT što ukupno iznosi 2.450,00 eura i tom iznosu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 612,50 eura. Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 3.952,35 eura i tuženiku je naloženo da mu nadoknadi parnični trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

27. Tužitelju nisu priznate sudske pristojbe na rješenja o pristojbi za tužbu i za žalbu jer je te troškove skrivio sam tužitelj time što nije pravovremeno platio pristojbe na tužbu i žalbu pa je sud morao donositi rješenja o pristojbi iz čl. 28 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23). Nagrada za sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje tužitelju nije priznata jer se ne radi o trošku kojeg bi tuženik bio dužan podmiriti zato što je do povrata u prijašnje stanje došlo zbog slučaja koji se dogodio tužitelju. Nije mu priznata ni nagrada za sastav podneska od 25. kolovoza 2021. jer za dostavu rješenja o preuzimatelju ureda punomoćnika tužitelja nije bilo potrebno sastavljanje podneska.

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama 4. ožujka 2025.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnica Martina Tončić-Bota

2. odvjetnica Eugen Kujundžić na N199 ek

3. odvjetnik Mate Kačan